Kijevsko-pečerska Laura

Vrući lipanjski dan. Neobično vruć za Kijev. Osjećam „pripeku", tj. da će ubrzo doći do pada temperature i promjene vremena. Ovoga puta s Natalijom Petrovnom, sveuučilišnom profesoricom starije ruske književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, posjećujem Kijevo-pečersku lavru, njezin dio koji se naziva „donje pečeri" (donje špilje, tj. katakombe). Ovdje je važan vjerski dogašaj: izažu se moći kanoniziranog liječnika sv. Agapita, poznatog pod imenom Prepodobni Agapit Pečerski. Bio je liječnik i učenik svetog Antonija Pečerskog, utemeljitelja Kijevo-pečerskelaure.

U hagiografiji stoji: „Liječio je ljude molitvom i davanjem zelja, od koga je spravljao sebi kruh. Tako je izliječio i kneza Vladimira Monomaha, zbog čega se pročuo na sve strane. Pozavidio mu na tome knežev liječnik, neki Armenac, i počeo ga klevetati. Kada se Agapit razbolio, dođe mu ovaj Armenac i pogledavši ga, reče mu da će kroz tri dana umrijeti, a ako ne umre, da će se i on, Armenac, zamonašiti. Reče mu Agapit, da je njemu javljeno od Gospoda da neće umrijeti kroz tri dana, nego kroz tri mjeseca. Tako se i zbi. Po smrti Agapitovoj dođe Armenac igumanu Pečerskom i zamoli ga da ga zamonaši, jer, veli, javio mu se iz onoga svijeta Agapit i podsjetio ga na obećanje. I tako je negdašnji zavidljivac postao krotki monah Proviđenjem Boga, koji želi da svi ljudi budu spašeni. Upokoji se sveti Agapit oko 1095. godine".

Pecerski

Ikona s likom Svetog Agapita Pečerskog

Svetog Agapita Pečerskog ne smijemo zamijeniti sa mučenikom svetim Agapitom iz PrenesteOvaj je svetac stariji. Bio je rimski mladi kršćanin iz Preneste (današnje Palestrine kod Rima) koji je zbog kršćanske vjere koje se nije želio odreći, pretrpio strašna tjelesna mučenja u vrijeme cara Aurelija, od prefekta Antioka. Agapit je bio obješen za noge iznad zapaljene hrpe drveta, potom su ga trebali rastrgati lavovi. No dogodilo se čudo kao kod proroka Daniela - lavovi su mu prišli i prislonili se uz njega. Na kraju mu je odrubljena glava.

Nad grobom mučenika Agapita podignuta je u 4. stoljeću u Palestrini crkva koju je restaurirao papa Lav III. (795.-816.) Njegovo štovanje je najveće u njegovoj Palestrini, zatim Bologni, a napose u samostanu Krems (gornja Austrija), čija je benediktinska opatija, utemeljena 777. godine - sačuvala relikvije Sveca. Sveti Agapit se časti kao zaštitnik bolesne djece i trudnica, pomaže kod bolova u trbuhu.

Ulje pecerski

Mirotočivo ulje svetog Agapita Pečerskog

Kod mnogih pravoslavnih ikona i svetačkih moći javlja se tzv. mirotočivost, tj. čudesno, odnosno znanošću ne objašnjeno „znojenje" svetim uljem. Tako je i u Kijevo-pečerskojlauri. Moći svetog Agapitamirotočive su. Monasi skupljaju kapi svetog ulja, pohranjuju ga u posebne bočice koje poklanjaju bolesnim, ili uglednim pripadnicima Ruske Pravoslavne Crkve. Natalija Petrovna je kao ugledna pripadnica ove Crkve dobila bočicu sa svetim uljem kojim su se znojile moći svetog Agapita. Na gornjoj fotografiji, koju sam njezinom ljubaznošću mogao snimiti jer što poštujem vjersku dimenziju mirotočivosti, ali zbog toga što je ovaj fenomen malo poznat u zapadnom Kršćanstvu, naši čitatelji mogu vidjeti kako izgledaju ove bočice, čiji sadržaj ima čudotvorne moći. Ova je fotografija vjerojatno prvi puta u našoj zemlji prikazuje mirotočivo ulje svetog Agapita Pečerskog.

kijoec

Lipanj 2015. Nadzemni dio Kijevo-pečerskelaure. Snimio Đ. Vidmarović

Kijevo-pečerskalaura je fascinantan vjerski i kulturno-povijesni kompleks. Sastoji se od podzemnog i nadzemnog dijela. Podzemni dio čini cijeli grad u laporastom tlu ukopanih ćelija u koje su se povlačili monasi u nakani da neometani od svih vanjskih podražaja koja im dolaze preko osjetila, u apsolutnom mraku i tišini, meditiranjem i snažnim molitvama uspostave neposredni kontakt sa Svemogućim. Monah koji se odlučio na ovakav podvig opraštao se sa svijetom. Čekala ga je podzemna izba s malim otvorom za hranu. Dežurni monah donosio je ovim hrabrim kolegama skroman obrok jednom na dan i posudu gurnuo kroz otvor. Ako podvižnik nije nakon nekoliko dana vratio posudu s hranom, otvor se zazidavao. Otvarao se nakon godinu kako bi se vidjelo u kakvom su stanju pokojnikove kosti. Ako su bile suhe, sahranjivale su se u grobnici ispod oltara, a pokornik proglašavan blaženim. Ukoliko kosti nisu bile suhe, čekalo se do iduće godine kada se vršila ista provjera.

Nadzemni dio laure sastoji se o velikog broja manastira, crkava, prosvjetnih ustanova, muzeja, galerija, crkvenih administrativnih zdanja, ugostiteljskih objekata, etc. Uobičajeni naziv lavra pripada istočnom kršćanstvu. Na zapadu je ustaljen naziv laura. Riječ dolazi iz grčkog jezika gdje glasi:Λάυρα. Izvorno je označavala nakupinu, nastambica ili špilju u kojoj su živjeli remete, sa crkvom a katkad sa refektorijem u središtu. Izraz u grčkom jezika označava i prolaz ili ulicu.

U Moskovskoj kneževini - Moskoviji, koja za Ivana Groznog mijenja ime u Carska Rusija, a za Petra Velikog u Ruski Imperij, ali i u novije vrijeme najveći i najvažniji samostani ruskog pravoslavlja bivaju nazivani laurama (lavrama) i podređeni su izravno Moskovskom Patrijarhatu. Tako i danas Kijevo-pečerskalaura pripada Ruskoj Pravoslavnoj Crkvi gdje je smještena rezidencija njezinog Mitropolita. To je bolna točka za pravoslavne Ukrajince koji pripadaju Ukrajinskoj Pravoslavnoj Crkvi i uzrok velikih prijepora između dviju Crkava. Laura nije samo duhovno središte. Ona je središte ukrajinske pismenosti, kulture i državotvornosti, dio samoidentifikacije ukrajinskog naroda.

kijev laura

Lipanj, 2015. Dio nadzemnog kompleksa Kijevo-pečerske laure. Snimio Đ. Vidmarović

Kijevo-pečerskalaura (ukr.Києво-Печерськалавра) je najstarije pravoslavno svetište Istočnih Slavena osnovano 1051. godine u Kijevu, tada središtu moćne srednjovjekovne ukrajionske države koja se zvala Kijevska Rus', grčki Kijevska Rusija (odatle nesporazumi i nerazumijevanje ovog naziva do danas, jer su ga ruski carevi prisvojili za svoju državu Moskoviju, odnosno Moskovsku kneževinu ). Osnovana je pod upravom staroukrajinskog kneza Jaroslava Mudrog, a smješteno je na dva šumovita brda koja gledaju na obale rijeke Dnjipro. U svetištu se također nalaze i spiljski manastiri osnovani 1015. godine.

Wikipedijin autor piše da „riječ pečera znači "špilja", a lavra označava visoko pozicionirane pravoslavne manastire, stoga Kijevo-pečerskalavra znači 'Kijevski špiljski manastir". Ovo je pojednostavljeno tumačenje, jer pečeri nisu špilje u našem poimanju te riječi. Bolji bi bio naziv katakombe, jer je riječ o podzemnim nastambama, ukopanima u laporasto tlo, čak ispod vodotoka Dnjepra. Njih je toliko mnogo, da čine pravi grad. Hodnici su vrlo dugački i onaj tko ih ne poznaje sigurno se u njima može izgubiti. Stoga je za hodočasnike i turiste otvoren samo manji dio pečeri, gdje su hodnici osvijetljeni i snabdjeveni klima-uređajima. Velik dio katakombi još nije arheološki istražen. Svetište se nalazi pod zaštitom UNESCO-a i spada u jedno od Sedam turističkih čuda Ukrajine. usudio bih se kazati, kako Kijevo-pečerskalaura, poglavito njezin podzemni dio, spada u jedno od svjetskih čuda. Laura je i vjerski fenomen, zapravo zbunjujuća kršćanska činjenica.

pecerske

Lipanj, 2015. Čudesna ljepota nadzemnog dijela Kijevo-pečerskelaure. Snimio Đ. Vidmarović

Danas želim iskazati poštovanje svim monasima koji su hrabro i predano u molitvama predali dušu Gospodinu. Poglavito želim odati počast Ljetopiscu Nestoru i papi Klimentu. O liječniku AgapituPećerskom ništa ne znam, za razliku od Natalije Petrovne koja se s oduševljenjem priključuje koloni vjernika što je krenula pomoliti se pored svečevih moći.

Vidmarovic spomenik

Autor ispred spomenika svetima Antonju i Feodosiju, utemeljiteljima Kijevo-pečerskelaure

S dubokim poštovanjem promatram kolonu ruskih vjernika koji su došli pokloniti se moćima svetog liječnika. Svi koji znadu povijest progona i stradanja vjernika za vrijeme boljševičke strahovlade, kada je ubijano na zvjerski način na tisuće svećenika, monahinja i monaha, te skoro svi episkopi, moraju se diviti ovim ljudima jer su sačuvali vjeru. Zapravo, ovdje je pravoslavlje i sastavni dio etničke samoidentifikacije.

Vrućina je i pripeka, a ljudi u tišini dolaze, pomole se pred moćima sveca i u tišini napuštaju svetište. Sve žene imaju pokrivene glave, a nitko od muškaraca nije u kratkim hlačama.

hodocasce kijev

Kijevski Rusi hodočaste moćima svetoga Agapita Pečerskog. Snimio Đ. Vidmarović

kapelica moci

Kapelica u kojoj su bile izložene moći sv. Agapita Pečerskog. Snimio Đ. Vidmarović

U pravoslavnim crkvama oduševljavaju me freske i ikonostas. Riječ je, najčešće, o umjetničkim djelima visoke vrijednosti. Jedan od baroknih ikonostasa snimio sam u juednoj od crkava Kijevo-pečerskelaure.
ikonostas

Barokni ikonostas u jednoj od crkava Kijevo-pečerske laure. Snimio Đ. Vidmarović

Na žalost, u pečerima-katakombama snimanje nije dozvoljeno, tako da nisam uspio fotoaparatom ovjekovječiti čudesnu mistiku tih prostora. Ostaju mi riječi. Iz usijanog dana silazili su u sve hladnije podzemlje. Hladnoću je pojačavao klima-uređaj. Hodnici su vrlo uski, tako da se mogu mimoići tek dvije osobe. Uz to na mnogim su mjestima postavljeni ljesovi u kojima su zemni ostaci pokojnih monaha, prekriveni ukrasnim pokrivačima. Pored svakog lijesa nalazi se ime pokojnika i njegov položaj u svetačkoj hijerarhiji. Većina je ćelija zatvorena. One koje su otvorene zorno pokazuju kako su izgledali posljednji mjeseci, ili godine njihovih stanara. Mnogo je hodočasnika. Hodamo šuteći svaki sa svojim mislima, osjećajima i doživljajem prostora. U jednom trenutku ne osjećam se dobro. Naglo sam se počeo znojiti i osjećati nemoć. Očito je riječ o klaustrofobiji, ali i o pomanjkanju kisika.

Hvata me i panika, ali stoički podnosim tegobe i molim svece, koji su sve ovo prolazili u daleko dramatičnijim oblicima, za pomoć. Impresioniran sam brojem ljesova, kao i crkvama-kapelama koje su podignute na pojedinim mjestima. Gubim orijentaciju, jer hodnici vijugali lijepo i desno, u pravoj i cik-cak liniji. Želim vidjeti posmrtne ostatke Ljetopisca Nestora, autora „Povijesti minulih ljeta", djela iz 12. stoljeća u kojem autor na tri mjesta spominje Hrvate u kontekstu osvajačkih pohoda kijevskih kneževa. A zatim moći (glava) svetoga pape Klementa.

Đuro Vidmarović

Pon, 17-12-2018, 19:26:55

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Copyright © 2018 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).