Banova Jaruga

Banova Jaruga je poznata kao nekadašnja važna raskrsnica na pravcima željezničkih pruga Zagreb-Banova Jaruga-Vinkovci; Banova Jaruga- Daruvar, te na županijskim cestovnima pravcima Sisak (Zagreb)- Kutina- Banova Jaruga- Novska i Banova Jaruga- Poljana-Pakrac-Daruvar . Nekada je bila i općinsko središte. Kako je pruga prema Daruvaru postala nerentabilna, ovaj se pravac ugasio i željeznički je čvor time nestao. Administrativno pripada Gradu Kutina i Županiji Sisačko-Moslavačkoj.

Banova Jaruga na secsijskoj razglednici s početka XX. stoljeća.

Stavljanjem izvan prometa željezničke trase prema Pakracu i Daruvaru, Banova Jaruga je izgubila na važnosti kao prometno središte. Time i cijeli ovaj prostor. Kao saborski zastupnik snažno sam se zalagao za održavanje ove pruge, ali bez gospodarskih pokazatelja koji bi to podržavali nije bilo uspjeha. Poglavito nakon što su JNA i domaći Srbi Martićevci uništili Lipik, Pakrac i mnoga manja naselja. Danas lijepo zdanje željezničke stanice djeluje otužno. A nekada je u njemu i oko njega bilo mnogo putnika i vladala je živost.

Željezničko raskršće Banova Jariuga danas.

Pored Banove Jaruge nalazi se akumulaciono jezero za potrebe Petrokemije u Kutini. Ovo jezero postaje sve popularnije okupljalište sportskih ribiča, a prihvaćaju ga, kao mjesto za šetnju i manji odmor stavnici sela i okolnih mjesta.

Cesta Banova Jaruga – Lipovljani – Novska i akumulaciono jezero pored nje.

Banova Jaruga – akumulaciono jezero sve popularnije sportskim ribolovcima.

Banova Jaruga je pretežito nastanjena Hrvatima rimokatolicima. Zamah vjerskom životu dali su brojni useljenici iz Rame u BiH. Domicilni slojevi pučanstva polagano prelaze u manjinu. U bivšoj Državi Banovu Jarugu su vlasti, na poticaj lokalnih ateista, tretirali kao „crveno naselje", zbog čega se ovdje nije mogla graditi crkva.

Po vjerskoj organizaciji Banova Jariga pripada Župi Svetoga Nikole Biskupa sa sjedištem u Međuriću (susjedno selo), a time i Požeško-slavonskoj biskupiji sa sjedištem u Požegi. Godine 1999. Zahvaljuči župniku Vidakoviću počelo se podizanjem kapele Svetoga Petra u Banovoj Jarugi. Na Petrovo 2014. u ovoj, još nedovršenoj crkvi, služena je sveta Misa, prilikom koje je posvećeno zvono i oltarna slika. Darovatelj priloga za zvono je bio časni mještanin Josip Šokčić.

Župna crkva sv. Nikole u Međuriću | Foto: GK/M. Burka.

U međurićkoj se crkvi, od sačuvanih vrijednosti iz stare crkve sv. Nikole, nalazi barokni kip Majke Božje s Djetetom Isusom. Ne zna se točno kada je napravljen, ali se spominje u kanonskoj vizitaciji iz g. 1746. gdje se kaže da je pozlaćen i obučen u svileno ruho. Zanimljivo je da je međurićka župa tih godina, prema zapisu arhiđakona Ivana Krstitelja Paxyja, imala točno 347 kuća i oko 2200 »duša doraslih za ispovijed«, dakle, više nego danas! Osim toga, zabilježeno je da bi crkvu trebalo proširiti zbog toga što se broj župljana neprestano povećava.

Ivica Bilandžić: Sveti Petar kao zaštitnik kapele u Banovoj Jarugi. Ulje sa špahtlom (160 x 110 cm). Oltarna slika.

Oltarnu sliku sv. Petra kao zaštitnika kapele u Banovoj Jarugi svetištu je poklonio slikar Ivica Dugandžić iz Kutine. Slika je veličine 160x110 cm., a rađena je tehnikom ulja na špahtlu. Sveti Petar je na slici prikazan u klasičnoj ikonografskoj ulozi „ključara" Crkve Kristove, s ključem u lijevoj, a križem u desnoj ruci. Odjeven je u ruho zelene i crvene boje koje su također, dio tradicionalnog prikaza.

Sveti Petar na Bilandžićevoj slici strogog je i naglašeno zabrinutog pogleda, zabrinut za budućnost čovječanstva, ali i sveopće Crkve kojoj je bio prvi pastir. Do nogu mu je položena nova crkva u Banovoj Jarugi, njemu posvećena. Volumen predočene crkve nešto je veći od onoga kojega prakticira klasična ikonografija, što zdanje i sveca stavlja u odnos stanovite napetosti. Tu napetost potencira prikaz uzburkanog neba s prijetećim tamnim oblacima, ali i podloge na koju je položena crkva, a to je čvrsta stijena,što kao kontrapunkt djeluje stameno i ohrabrujuće.

Za svakog umjetnika je izazov prikazivati likove iz povijesti Crkve, poglavito ako je riječ o radovima koji će se nalaziti na središnjem mjestu u hramu i koji će za vjernike imati ulogu posrednika do transcendencije. Ukoliko vjernici u kapeli Svetog Petra u Banovoj Jarugi prihvate Bilandžićevu sliku kao sakralnu, umjetnik je postigao svoj cilj.

Ivica Bilandžić. Snimio Đ. V.

Ivica Bilandžić je ugodan i jednostavan čovjek. Sudjeluje i poticanju amaterskog rada i svoje znanje prenosi na mlađe. Kao slikar osuđen na život izvan središta, ali prije svega kao zaposlenik u industriji, nije se uspio razviti u širini koju posjeduje njegova nadarenost.

Kao čovjek toga kraja i bivši saborski zastupnik, pozdravljam župnika međurićkog Tomislava Vučura, koji skrbi o dovršetku lijepe kapele Svetog Petra u Banovoj Jarugi, a posebno Ivici Bilandžiću koji je svojim poklonom obradovao vjernike, ali je i ušao o povijest ove Župe.

Đuro Vidmarović