Ukrajina se vraća Ukrajincima

Jučer, 22.siječnja 2014., vjerovati nam je kako se Ukrajina vratila Ukrajincima. Na Trgu nezavisnosti (Majdan nezaležnosti) ukrajinski su ljudi svojim životima, beskrajnim rodoljubljem i domoljubljem, pokazali kako su dostojni nacionalne slobode. Tisuće i tisuće njih, svih uzrasta, muževi i žene, mladići i djevojke, starice i starci ... prosvjedovalo je danima na hladnoći, okruženi kordonima razbojničke specijalne policije „Berkit".

Bio je to nastavak Narančaste revolucije čijoj sam pobjedi nazočio 2004. godine, na istom tom Majdanu nezaležnosti. Tada je Viktor Januković zajedno sa svojim proruskim „Regionalom" i prosovjetskim komunistima bio poražen na parlamentarnim izborima. Promatrao sam tih dana lidere Narančaste revolucije Viktora Jušćenka i Juliju Juscenko TimomsenkoTimošenko. Viktor je još osjećao posljedice trovanja i trpio je velike bolove. To mu se vidjelo na unakaženome licu. Julija je lebdjela nad svima kao dobri anđeo.

On, bankar, oženjen Amerikankom ukrajinskog podrijetla, ona, poslovna žena iz Dnjipropetrovska. Na veličanstvenoj proslavi Nove 2005., kojoj sam također nazočio, Juščenko se pojavio sa svojom obitelji. Uz njega je bio i maleni sinčić Taras, koji je ime dobio po velikom pjesniku i preporoditelju ukrajinskog naroda Tarasu Ševčenku. Uz njega je bio i mladi gruzijski predsjednik Mihail Saakašvili s gospođom i legendarnom šansonjerkom Nani Bregvadze. Sada to mogu napisati, Juščenko je ostavio svojim govorom blijedi utisak.

Taj čovjek, koji se pokazao kao kvalitetan bankar, nije znao održati jedan svečani govor. Bio je katastrofalno loš govornik. Bez obzira na rodoljublje i poštenje, narodu se obratio snažno, poticajno, uznosito, na način koji bi odgovarao povijesnome trenutku. Pokazalo se, na žalost, da je takav bio i kao državnik. Nevjerojatno netalentiran za politiku, a povijest ga je izbacila na čelo velike i nesretne nacije koja je u njemu vidjela Mesiju. Za razliku od Juščenka Julija Timošenko je pokazala sve odlike političara i lidera.

Ne samo zbog fascinantne ženske ljepote, već zbog načina na koji je govorila, načina na koji je artikulirala svoje misli, zbog sjajne kombinacije verbalnog i neverbalnog govora. Tada sam rekao svojim ukrajinskim prijateljima, književnicima koji su kao zastupnici u Verhovnoj Radi bili pozvani na svečanost, a mene su zamolili da im budem gost, da ovaj duet neće dugo potrajati. Viktor Juščenko i Julija Timošenko nisu mogli zajedno. Vjerujem kako joj je beskrajno išao na živce svojim sporim govorom i svojim kunktatorstvom.

Gandi u krivo vrijeme

No, sada i to mogu javno kazati, Julija je tada bila pomalo naivna. Vjerovala je kako lijepim riječima, širokim gestama, oprostom i šarmom može pomiriti donjecke ukrajinofobe s Ukrajinom kao nezavisnom državom. Dobro se sjećam dana kada je krenula u Donjeck kako bi smirila nezadovoljnike i Janukovičeve pristalice. Dozvolili su joj da se preko tamošnje TV obrati javnosti. No, direktor donjecke Televizije, vjerojatno u dosluhu s „Regionalom" prisilio ju je da prije ulaska u zgradu TV-a prođe kroz špalir bijesnih ukrajinofoba koji su ju vrijeđali riječima koje se mogu napisati.

Timosenko1Zamislite tu nježnu ženu plave kose s pletenicom svitom oko glave kako prolazi kroz špalir osoba neprijateljski uzdignutih ruku i zakrvavljenih očiju što prijete i urlaju vrijeđajući ju i kao ženu i kao političarku i kao Ukrajinku. Stigla je u studio, gdje ju je dočekao direktor osobno i dao joj da govori, ali i lukavo otvorio telefonske linije kako bi mogla čiti i ona i cijela zemlja, „što narod misli". I to je trebalo izdržati.

Anonimni glasovi su se izmjenjivali izgovarajući gadosti jednu veću od druge, dok je gospođa Timošenko pokazivala veliko crveno srce koje im je donijela na dar, pozivajući na slogu, jedinstvo i napredak Ukrajine. Tada sam prijateljima koji su bili bliski njoj i novom predsjedniku Juščenku kazao, ne bez tuge, kako su oboje sada potpisali sami sebi smrtnu presudu. Naime, nakon izbora visoki dužnosnici bivše Vlade, šef partije „Regional" Januković, ali i bivši predsjednik Kučma, očekivali su hapšenje.

JuscenkoJuščenkoPolicijski i vojno-obavještajni vrh očekivao je hapšenje zbog trovanja Viktora Juščenka. I što se desilo: ništa. Protiv nikoga nije ništa pokrenuto. Juščenko se igrao Gandija u krivo vrijeme i na krivi način. Umjesto obračuna s ukrajinofobima, rusofilima i sovjetofilima Juščenko je rehabilitirao Ukrajinsku povstansku armiju, neke lidere iz tog vremena, čime je dobio protiv sebe državu Izrael, jer su mu Židovi oštro zamjerali što nije uzimao u obzir pogubnost antisemitizma koji se bio razmahao kod nekih ukrajinskih prvaka tijekom Drugog svjetskog rata.Jedan je ministar počinio samoubojstvo, jer je cijela ta ekipa ogrezla u kriminalu i korupciji. Dolazile su glasile kako je Kučma zbog straha non-stop pijan u svojoj dači, te da ga je otišao tješiti bivši poljski predsjednik Kvasnjevski. Nisam vidio, pa prepričavam što se oko mene govorilo. Januković i vodstvo njegove stranke „Regional" očekivalo je hapšenje zbog veleizdaje, jer su predlagali cjepanje zemlje na istočni i zapadni dio.

Dalje, policijski i vojno-obavještajni vrh očekivao je hapšenje zbog trovanja Viktora Juščenka. I što se desilo: ništa. Protiv nikoga nije ništa pokrenuto. Juščenko se igrao Gandija u krivo vrijeme i na krivi način. Umjesto obračuna s ukrajinofobima, rusofilima i sovjetofilima Juščenko je rehabilitirao Ukrajinsku povstansku armiju, neke lidere iz tog vremena, čime je dobio protiv sebe državu Izrael, jer su mu Židovi oštro zamjerali što nije uzimao u obzir pogubnost antisemitizma koji se bio razmahao kod nekih ukrajinskih prvaka tijekom Drugog svjetskog rata.

O tome sam saznao iz prve ruke od kolege iz Izraela (po književnoj liniji) koji je bio blizak tadašnjem Premijeru svoje zemlje. Zbog svega navedenog sam kazao kolegama u Kijevu nekoliko dana nakon pobjede Narančaste revolucije, kako su svojom miroljubivom politikom Viktor i Julija potpisali smrtnu presudu sami sebi, jer će ti, kojima su oprostili evidentne kriminalne radnje,vrlo brzo zbiti redove, iskoristiti Juščenkovu nesposobnost i doći na vlast i tada ih umlatiti, ako ne fizički, a ono politički svakako. Da govorim istinu svjedoče pjesme koje sam tada napisao.

TEOLOGIJA U RUŽIČASTOM

Volodimiru Javorivskome, predsjedniku Društva ukrajinskih književnika, kao sjećanje na noć kada je narančasta zora stigla u ponoć

Zastave kao ptice nebeske i glasovi Ukrajine
iz dubine povijesti, ...daleke čežnje,... odronski krajevi,
stepa, ...obale Dnjipra, ...orlovi, ...Skiti i ...skoti,
Kobzar kao dar onima što su ostali,
jest vrijeme opstanka jest vrijeme propasti.
Teologija sna i teologija vjere, politika moći i politika sile,
Budi oprezan prijatelju, noć ima jutro, a jutro dan koji proždire noć.
Riječi se šire i pale, dušu razgaljuju,
čovjek je malen bez snova i nade
nek' proklet je onaj tko ih krade
i izgovara ih bez kajanja i poštovanja.

Čuvaj se noći, čuvaj se crnih sjena pristiglih iz dubina dalekih močvara,
prostora nedovršene povijesti,
nažalost povijest traje kao sfinga što kažnjava žrtve neznanja,
što proklinje, što se ceri iza svakog ugla, iz palača velikih i snažnih

Čovjek je «malen ispod zvijezda» kaže naš pjesnik, nesretnik i besmrtnik.
Budi savjest, ostani uz krik i suzu,
uz svoje pero i muzu,
budi stvaran i stvarnosan,
ushićen i rječonosan,
budi odraz života i živost odraza,
slaži knjigu za narod, jer nije svaki dan ružičast, a ako i jest,
dolazi rijetko. Povijest je tajna i mistik znade njene šifre.
Bijah s vama u Veliko Vrijeme Zbivanja
kada ste shvatili da ste kao narod svemoćna rijeka.
No znaj - svakoj je rijeci
Riječ obala. Neka bude Riječ, neka bude čvrsta obala, "i Dnjipro i kruči",
neka bude ukrajinsko jutro, neka bude moj blagoslov
na Trgu Nezavisnosti,
u zemlji moje zemlje,
i prahu moga praha.

Na žalost, bio sam u pravu. Premijerka Julija Timošenko se ubrzo odvojila od predsjednika Viktora Janukoviča, pokušavajući sama spasiti tekovine Narančaste revolucije. Time je državotvorni dio nacije bio zbunjen, raspolovljen, a tekovine Narančaste revolucije osuđene na propast. Januković i njegov „Regional", zajedno s Komunističkom partijom Ukrajine zbijenih redova, lagano je pobijedio razjedinjene državotvorne političke stranke.

Nakon preuzimanja vlasti Januković poraženog predsjednika Juščenka pušta na miru, jer mu je ovaj (neka mi ne zamjeri na ovim riječima) svojom političkom nepromišljenošću pomogao doći na vlast, ali udara s maksimalnom mržnjom na Juliju Timošenko i njezine najbliže suradnike. Dolazi do montiranih političkih procesa. Bivša premijerka biva osuđena na sedam godina robije s optužbom za privredni kriminal. Čast joj spašava Češka vlada dajući politički azil njezinome mužu, čime je svijetu dala do znanja da je obitelj Timošenko osuđena na montiranome procesu. U zatvoru bivša premijerka postaje planetarno poznata osoba.

Diktatorski režim

Janukovič se uz prešutnu podršku Moskve odlučuje na diktatorski režim. Njegovi poslušnici i klijenti u Verhovnoj Radi mijenjaju Ustav iz 2004. po kome je Ukrajina imala ZatvorNakon preuzimanja vlasti Januković poraženog predsjednika Juščenka pušta na miru, jer mu je ovaj (neka mi ne zamjeri na ovim riječima) svojom političkom nepromišljenošću pomogao doći na vlast, ali udara s maksimalnom mržnjom na Juliju Timošenko i njezine najbliže suradnike. Dolazi do montiranih političkih procesa. Bivša premijerka biva osuđena na sedam godina robije s optužbom za privredni kriminal. Čast joj spašava Češka vlada dajući politički azil njezinome mužu, čime je svijetu dala do znanja da je obitelj Timošenko osuđena na montiranome procesu. U zatvoru bivša premijerka postaje planetarno poznata osoba.polupredsjednički režim i zamjenjuju ga predsjedničkim režimom. Čovjek došao iz kriminalnog miljea postao je car Ukrajine. Kako bi popravio sliku o sebi, sljubljuje se s Janukovič1Ruskom Pravoslavnom Crkvom, odnosno njezinom ekspoziturom u Ukrajini.

Počinje pljačka zemlje neviđenih razmjera. Dio toga vidjeli smo u Janukovićevoj kući nedaleko Kijeva. To je kompleks kakvog nema niti Rockefeller. Kada sam prošle godine posjetio Kijev kolege su mi pričali o toj kući i bogatstvu obitelji Janukovič. Postali su vlasnici velikih dijelova krimske obale s prekrasnim turističkim terenima i kulturno-povijesnom baštinom.

Gospođa Timošenko je odvedena u harkivski zatvor u istočnome dijelu zemlje, a ne u zapadnome, kako bi boravila u rusofonskoj sredini gdje Januković ima svoje tabore. U zatvoru su ju tukli, a na kraju je završila u bolnici. Kolege su mi lani pričali da joj zatvorska uprava namjerno ugrožava zdravlje fizičkim, ali i snažnim psihičkim zlostavljanjem. Rekoše kako Januković želi da Julija, ako i preživi zatvor, iz njega izađe kao psihički bolesnik, koja mu kao takva nikada više neće biti opasnost. Molili su da se o tome obavijesti svijet.

Gospođa Timošenko se u zatvoru obratila Bogu. Podsjećam na svoj članak od 22. siječnja 2012. koji sam objavio na ovome Portalu pod naslovom „Strašno iskustvo bivše ukrajinske premijerke". O patnjama kojima je bila izložena u zatvoru gospođa Timošenko je progovorila u Božićnome pismu 2011. godine.

„Kaže se da u rovu nema ateista. Ovdje, nakon mog teatralnog suđenja i četiri i po mjeseca u ćeliji, otkrila sam da ni u zatvoru nema ateista.

Kada vas, usprkos nepodnošljivom bolu, ispituju – između ostalog i u ćeliji – desetinama sati bez prestanka i kada cjelokupni sistem prisile jednog autoritarnog režima, uključujući i njegove medije, pokušava vas diskreditirati i uništi jednom za svagda, molitva postaje jedini intimni, povjerljivi i ohrabrujući razgovor koji čovjek može imati. Tada shvatiš da ti je Bog jedini prijatelj i jedina dostupna porodica, jer – pošto ti je onemogućen pristup čak i povjerljivom svećeniku – ne postoji nitko drugi kome bi povjerio svoje brige i nade.

Timosenko zatvorU ovom vremenu koje je rezervirano za ljubav i porodicu, usamljenost u zatvorskoj ćeliji je skoro nepodnošljiva. Tmurna, mrtva tišina noći (stražari u voajerskom maniru vire kroz otvor na vratima), iznenadni, fantomski krici zatvorenika, krici bola i gnjeva, udaljeni zveket i lupa zatvorskih reza: sve ovo čini spavanje nemogućim, ili bar toliko nemirnim da je ravno mučenju.

Međutim, čudna stvar je da vam ovaj mrtav i strašan svijet ne otupljuje čula. Naprotiv, on ih rasplamsava: um vam je oslobođen svjetovnog razmišljanja o neprocjenjivom i vlastitom mjestu u njemu – sloboda duha koja je zaista neočekivan dar ovog Božića. U tami ćelije, crpim snagu i nadu iz činjenice da se Bog ovdje na neki način čini tako blizu. Jer gdje bi drugo Krist bio, nego sa onima koji pate i koji su prognani?

Zaista, skoro sam čitala uzvišena i složena „Pisma iz zatvora" Ditriha Bonhefera [1] u kojima čezne za Kristom koji je sposoban darovati milosrđe svijetu, našem svijetu, kroz žrtvovanje za svakog čovjeka. Napisana u skučenoj, vlažnoj ćeliji ustajalog zadaha, u kojoj je predviđeno da duša umre prije tijela, Bonhefer je stvorio knjigu punu vjere, otvorenosti, mogućnosti i, da, nade – čak i u najmračnijim satima čovječanstva.

Naročito jedan ulomak nalazi na odziv kod mene dok razmišljam o položaju Ukrajine. Dok je čekao da ga nacisti pogube, Bonhefer je napisao da, u zatvoru, „bezbožništvo svijeta nije... pritajeno, nego, naprotiv, otkriveno i na taj način izloženo neočekivanoj svjetlosti".

Tako sam, ovog Božića, našla malo utjehe u saznanju da su bezbožništvo, nečovječnost i kriminal režima koji sada vlada u Kijevu, konačno, pred svijetom izloženi u jasnom svjetlu. Njegovo demokratsko poziranje je demaskirano kao jedan cinični politički teatar, narod je otkrio da je njegova tvrdnja kako želi europsku budućnost za Ukrajinu samo laž, a pohlepa njegovih kleptokrata je ogoljena. Prezir režima prema Ustavu i vladavini prava sada se ne može poreći i ta jasnoća daje snagu.

Što je još važnije, stradanje ukrajinskog naroda je, također, postalo općepoznato i više nismo usamljeni u svom položaju. Ublažavanje ove situacije je širom Europe i svijeta prihvaćeno kao pravedan cilj. Svakodnevna represija, cenzurirani mediji i ucjenjivanje i poticanje poduzeća na mito znaci su mafijaške države na granici Europe. Danas naši europski prijatelji više ne mogu poricati samozadovoljnu ogavnost režima s kojom su prinuđeni da se suočavaju. A ja sam ovog Božića zahvalna što mogu vjerovati da demokratska Europa neće podnositi ovakvu situaciju. Ukrajinci će biti jaki znajući da u svojoj borbi nisu usamljeni.

Ne pretvaram se da sam stručnjak za religiju i duhovne vrijednosti. Ja sam samo vjernik koji ne može prihvatiti da je naše postojanje rezultat neke čudne kozmičke slučajnosti. Vjerujem da smo dio nekog misterioznog, a opet sveobuhvatnog, čina čiji izvor, pravac i namjena, iako ih ponekad nije lako dokučiti, imaju značenje i svrhu – čak i kada ste iza rešetaka.

Samo je vjera u ideju da naši životi imaju značenje i da se našim odlukama mora suditi prema njihovom moralnom sadržaju, ono što će nama u Ukrajini, i drugdje, pokazati put iz siromaštva, bijede i očaja koji su nas zahvatili posljednje dvije godine. U našoj je moći da vratimo i ponovo aktiviramo naše slobode i naše društvo, ne samo individualnim naporima, nego udruženim snagama istomišljenika širom svijeta. Znam da ćemo to uspjeti.

Ovoga Božića, tražila sam od moje obitelji i prijatelja da ne brinu zbog mene. Kao što je Ana Ahmatova, velika poetska kroničarka Staljinovog terora, rekla: „Živa sam u ovom grobu." Zaista, znam da sam življa od čovjeka koji me je ovdje zatvorio.

Božić treba da obilježi novi početak za svakog čovjeka i ženu.

Kao što je Bonhefer potvrdio svojim posljednjim riječima: „Ovo je za mene... početak života."

Rusifikacija zemlje

Nakon što je uspio promijeniti Ustav, tako da Ukrajina od predsjedničko-parlamentarne Republike, postaje samo predsjednička, Janukoviču ništa više nije stajalo na putu. Uspostavio je totalitarnu vlast i postao samodržac. Vlast je koristio za osobno bogaćenje i rusifikaciju zemlje. Prošle godine prilikom boravka u Kijevu nisam mogao kupiti niti u jednome kiosku obične novine na ukrajinskome jeziku. Sve su bile isključivo na ruskome.

Janukovic TimosenkoMinistri i premijer Azarov nisu uopće govorili ukrajinski, a Premijer taj jezik nije niti poznavao. Takvo nasilje nad jezikom i kulturom većinskog naroda u Europi postoji još samo u Bjelorusiji. Janukovič je, imajući zaleđe na istoku, sve više tonuo u kriminal, a Ukrajinci su postajali sve ogorčeniji. Ustrojio je okrutne policijske snage „Berkut" od izvježbanih ljudskih strojeva za ubijanje koji su ga štitili kao opričnici Ivana Groznog. No, moralo je pući.

Julija je u zatvoru stekla sakrosanktnu popularnost. I vratila se. Jučer, 22. siječnja 2014. vratila se u Kijev, na Majdan nezaležnosti, među svoj napaćeni narod, ugrožena zdravlja, u invalidskim kolicima, ali čudesno snažna. Održala je povijesni govor. Toliko snažan da sam očekivao kako će svakog trena doživjeti infarkt. To nije bio govor na manifestaciji, već govor njezinoga života. Stoga nije čudo što je klonula i hitna ju je pomoć odnijela s govornice. Dok pišem ove retke nemam obavijesti je li uopće živa.

Ono što želim naglasiti slušajući riječi gospođe Timošenko: shvatila je pogrešku iz 2004. i najavila suđenje Janukoviču i svima koji su skrivili pokolj prosvjednika. Onaj koji je naredio da se ustrijeli toliki broj rodoljuba doista zaslužuje smrtnu kaznu.

Timosenko trgRusifikacijaNakon što je uspio promijeniti Ustav, tako da Ukrajina od predsjedničko-parlamentarne Republike, postaje samo predsjednička, Janukoviču ništa više nije stajalo na putu. Uspostavio je totalitarnu vlast i postao samodržac. Vlast je koristio za osobno bogaćenje i rusifikaciju zemlje. Prošle godine prilikom boravka u Kijevu nisam mogao kupiti niti u jednome kiosku obične novine na ukrajinskome jeziku. Sve su bile isključivo na ruskome.Diktator je pao. Ali političke podjele u etničkom korpusu nisu time nestale. Sada treba mudrosti da se spasi Ukrajina od gruzijskog scenarija. Ruski je premijer huškao Janukoviča na prosvjednike, a Predsjednik RF je zaprijetio zaštitom Krima i ruske manjine. Bolno iskustvo Gruzijaca koji su se uzdali u pomoć Zapada trebalo bi biti pred očima kako Julije Timošenko, tako i Klička, Jacenjuka i ostalih lidera Druge Ukrajinske Narančaste Revolucije. Ideje Stepana Bandere, ma koliko bile pravedne i rodoljubive, trebalo bi tretirati unutar povijesnog razvitka nacije. Sada treba biti mudar u danim uvjetima.

Na Krimu je većinsko rusko pučanstvo, u Sevastopolju je ogromna pomorska baza Ruske Federacije, a na zapadnim ukrajinskim granicama je, od Moldavije otrgnuta, samoproglašena „država" Transdnjistrija s ruskom vojskom kao čuvarom i ruskim pučanstvom kao bazom. Tu je i snažna židovska zajednica kojoj su tradicionalno Kijev i Odesa kulturna i vjerska središta.

Njihovi intelektualci govore i pišu na ruskom jeziku. Treba uravnotežiti odnose s Državom njihovoga matičnog naroda. Rusku etničku zajednicu treba prihvatiti kao dio Države, dati joj sva prava, ali kao nacionalnoj manjini, a ne kao vladajućem dijelu društva. Treba na prirodan, mudar i uravnotežen način uskrisiti popljuvano i poniženo dostojanstvo ukrajinskog naroda, njegovoga jezika, kulture i povijesti.

Želimo Juliji Timošenko dobro zdravlje kako bi neoštećen provela svoj nacionalni brod kroz scile i haribde geopolitičkih danosti, ekonomskih interesa i političkih smicalica. Neće biti lagano.

O, Bože, kada bi se u među Hrvatima pojavila žena mudra, odvažna i rodoljubiva kao što je to Julija Timošenko. Političarka koja bi život bila spremna žrtvovati za dobrobit Domovine!

Prilog: Osnovni podatci o Juliji Volodimirovnoj Timošenko

Julija Timošenko (ЮліяВолодимирівнаГрігян) rođena je u Dnjipropetrovsku, 27. studenoga 1960., od oca VolodimiraAbramovičaGrigjana i majke Ljudmile Mikolajevne, r. Telegina. Kada je imala tri godine, otac je napustio obitelj. Godine 1977. završila je školu u rodnome gradu, a 1979. udala se za poslovnog čovjeka Oleksandra Genadijoviča Timošenka, Ukrajinca po narodnosti, čije je prezime prihvatila na vjenčanju. Iduće godine bračni par Timošenko dobio je djevojčicu Jevgeniju Oleksandrivnu.

Julija TimosenkoPremijerkaKao premijerka počinje međunarodno repozicioniranje Ukrajine iskazujući proeuropsko raspoloženje. S Rusijom nastoji, čak na dramatičan način riješiti problem opskrbe plinom i učiniti svoju zemlju energetski neovisnom. Nažalost, Predsjednik u kojega su bile uperene oči svih državotvornih Ukrajinaca, pokazao se kao političar bez čvrstine i bez potrebne vizije.Ona se kao djevojka udala za Sena Carra, lidera engleske rock-grupe «Death Valley Screamers». Pradjed joj je pripadao latvijskome narodu. Preselio se kao željezničarski radnik u Dnjipropetrovsk. Godine 1939. osuđen je na 10 godina logora u GULAG-u. Njegova žena Olena Titovna bila je Ukrajinka. O svome etničkome podrijetlu premijerka je jednom kazala:

«У менеполініїбатькавсілатишідодесятогоколіна, а полініїмами — всіукраїнцідодесятогоколіна» (Meni su po očevoj liniji svi bili Latiši do desetoga koljena, a po majčinoj liniji – svi Ukrajinci do desetoga koljena).

Godine 1974. Julija Timošenko upisuje studij ekonomije, podgrupa ekonomist-kibernetičar, na Dnjipropetrovskome državnome univerzitetu. Godine 1984. studij završava s «crvenom diplomom», što je značilo s odličnim uspjehom. Država ju nakon toga raspoređuje u «Dnjipropetrovski građevinski zavod (ДМЗ)», gdje radi do 1988. U ovome Zavodu proizvodilo se raketno oružje.

Godine 1999. završila je poslijediplomski studij na «Kijevskome nacionalnome ekonomskom univerzitetu», s doktorskom disertacijom : «08.02.03 — організаціяуправління, плануваннятарегулюванняекономіки» (08. 02. 03 – organizacija upravljanja, planiranja i reguliranja ekonomije), na temu: «Державнерегулюванняподатковоїсистеми» (Državno reguliranje poreskim sistemom), stekavši akademski naslov «Кандидатекономічнихнаук», što se kod nas nostrificira kao doktor ekonomskih znanosti.

Na političke optužbe reagira stvaranjem vlastite političke stranke «Blok Julije Timošenko». U ožujku 2002. na parlamentarnim izborima njezina Stanka osvaja 7, 2 % biračkoga tijela. Žestoko se suprotstavlja predsjedniku Kučmi. Godine 2004. inicira koaliciju «Snaga Ukrajine» kao oblik podrške Viktoru Juščenku na predsjedničkim izborima. U državi raste napetost između istočnoga ruskojezičnog i pretežito rusificiranog i sovjetiziranog dijela zemlje u kojemu stječe dominaciju ljevičarski ruskojezični Viktor Janukovič, lider tada destruktivne stranke «Partija Region». To završava čuvenom Narančastom revolucijom i pobjedom ViktotaJuščenka. Kako sam tada službeno boravio u Kijevu, svega se dobro sjećam. Dne 24. siječnja Julija Timošenko postaje premijerka Ukrajine. Dobila je glasove svih 373. zastupnika Verhovne Rade.

Kao premijerka počinje međunarodno repozicioniranje Ukrajine iskazujući proeuropsko raspoloženje. S Rusijom nastoji, čak na dramatičan način riješiti problem opskrbe plinom i učiniti svoju zemlju energetski neovisnom. Nažalost, Predsjednik u kojega su bile uperene oči svih državotvornih Ukrajinaca, pokazao se kao političar bez čvrstine i bez potrebne vizije (jednom sam s njime i njegovom gospođom, inače Amerikankom ukrajinskog podrijetla, pjevao prelijepe ukrajinske narodne pjesme).

Stoga ubrzo dolazi do sukoba aktivne, kreativne i karizmatične Premijerke i hermetičnog Predsjednika, inače po struci bankara. Dne 8. ožujka 2005. potpisuje Ukaz o ostavci Kabineta Ministara, kojim je predsjedavala Julija Timošenko. Premijerka prelazi u opoziciju i nastavlja rad kao zastupnica.

Dne 26. ožujka 2006. na parlamentarnim izborima Blok Julije Timošenko dobiva 22, 7 % glasova birača, a pobjeđuje u 14 regija Ukrajine. U Parlamentu osvaja 129 zastupničkih mjesta, te 22. srpnja 2006. sa stranačkim blokom «Naša Ukrajina» i Socijalističkom partijom stvara «demokratsku koaliciju».

Na idućim izborima, 30. rujna 2007. stranke Blok Julije Timošenko i Nezavisna Ukrajina dobivaju većinu od 229. mandata. Julija Timošenko se vraća na položaj ukrajinske Premijerke 11. prosinca 2007. Idućeg je dana izbjegla atentat. Najveći joj protivnik postaje «Partijka Regoni» i Viktor Janukovič, ali i predsjednik Juščenko.

Uslijedili su predsjednički izbori, na kojima Julija Timošenko ističe svoju kandidaturu. Viktor Janukovič kreće u žestoku ofenzivu. U pomoć mu dolazi osobno patrijarh Ruske Pravoslavne Crkve, što je neshvatljivo u međunarodnim relacijama. Moskva je na njegovoj strani, što u Ukrajini, poglavito istočnoj, ima veliko značenje. Januković pobjeđuje, a Julija Timošenko 22. veljače 2010. izjavljuje kako su izbori bili «krajnje prljavi» i stoga ih ne priznaje. Tada je izgovorila poznatu trečlenicu: «Як і мільйониукраїнців, я стверджую, Янукович — ненашпрезидент» (Kao i milijuni Ukrajinaca, ja izjavljujem, Janukovič nije naš Predsjednik)." Ovaj joj to ne će oprostiti.

Đuro Vidmarović
Zagreb, 23. veljače 2014. – prije podne

Čet, 14-11-2019, 13:16:09

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.