Ždrijelo crnih lista

Ždrijelo crnih lista je nezasitno. Bar što se tiče moje malenkosti. Prestao sam biti uporan u pristojnosti i moliti urednike neka se smiluju i odgovore mi samo s „da" ili „ne" glede sudbine priloga koji sam im poslao. Oni to uporno izbjegavaju. Ako je riječ o prikazu književnog djela, tada je to stvarna nepravda. Takav prikaz nakon godinu dana zastarijeva. Ako se i objavi gubi snagu koju bi imao objavljivanjem u pravo vrijeme. O raspoloženju kolega koji su me svojevremeno zamolili prikazati njihovo djelo da i ne govorim, jer najčešće misle kako sam ih iznevjerio. Tek kada se nađu u sličnoj situaciji shvate o čemu je riječ.

A riječ je najprije o indolentnosti, neuviđavnosti, bahatosti, ponižavanju i bagateliziranju suradnika, pomanjkanju pristojnosti, ali i o osobnom animozitetu, političkoj, nacionalnoj ili ideološkoj isključivosti. U mojem slučaju pretežito je riječ o osobnom animozitetu, jer glasilima komunističke i jugo-orijentacije ne šaljem priloge. U tom kontekstu vrlo mi je bio dojmljiv primjer jednog od urednika „Vijenca", dvotjednika za kulturu Matice hrvatske. Premda sam više godina bio voditelj tribina za povijest, te član Glavnog odbora, moji su prilozi bili na crnoj listi.

Moram priznati kako tog urednika nisam upoznao, niti s njime imao bilo kakvih književnih ili inih nesporazuma. Isto tako kao član MH nikada nisam nametao svoje političko opredjeljenje, uvažavajući pluralizam mišljenja. Ništa nije pomagalo. U isto vrijeme „Vijenac" je objavljivao cijele plahte priloga autora kojima je Hrvatska na srcu koliko i Vuku Draškoviću. Međutim, za razliku od njih, ja, ako sam želio da mi „Vijenac" objavi prilog, morao sam ga poslati glavnom tajniku, kako bi on prilog predao glavnom uredniku. I ljudi se nisu stidjeli ovakve situacije.

K tome smo svi matičari i svijet izvana vjeruje kako smo monolitni i državotvorno solidarni. Na moju nesreću isti je urednik u međuvremenu prešao u drugu, jednako tako važnu hrvatsku kulturnu i književnu udrugu, u kojoj sam, također, član Uprave. No, on je utjecajniji od mene. I neka me sada netko uvjeri da Hrvatu nije najveći neprijatelj upravo njegov sunarodnjak.

Vijenac

Novi urednik „Vijenca" i mlađi kolega, za čiji sam izbor digao ruku. No, gle čuda, prema meni je zauzeo možda 50 posto blaži stav od svoga prethodnika. I sada sam opet u nedoumici: priznati ovu činjenicu ili ju zatajiti. Zbog kolege Andrije Stojića, člana GO Matice hrvatske iz Hercegovine, moram kazati istinu. On me prije godinu dana zamolio prikazati nekoliko knjiga autora iz njegovog kraja kojima je izdavač, ili suizdavač Matica hrvatska. Logično je prikaze ponudi „Vijencu". To sam i učinio.

No, do danas prikazi nisu objavljeni. Vidjevši da se povijest ponavlja ponudio sam ih književnom glasilu naših sunarodnjaka u Vojvodini, „Klasju naših ravni" koje uređuje književnik Milovan Miković. On ih je u posljednjem broju objavio. No, to je druga i ne baš prijateljska država. Ovo se glasilo u RH ne distribuira i stoga ga nitko ne može kupiti, osim narudžbom na adresu Uredništva. Kako bih dao do znanja našim kolegama koji stvaraju u Hercegovini, da ih nismo zabacili i prešutjeli, molim uredništvo Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća da prikaze njihovih knjiga objavi na svojim internetskim stranicama.

Tri knjige fra Franje Mabića

1. fra Franjo Mabić : Tjestenine i rižoti, Matica Hrvatska-ogranak Čitluk, Čitluk, Široki brijeg, Izbično, 2012.

2. Fra Franjo Mabić: Pripovijetke i događaji, Matica Hrvatska-ogranak Čitluk, Čitluk, Izbično, Široki brijeg 2012.

3. Fra Franjo Mabić: Dvije Dragice Pavković (Okrutno mučeništvo u kasnu jesen 1947. U Izbičnu) . Drugo dopunjeno izdanje, Čitluk, Široki brijeg, Izbično, 2012.

HranaHrana je oduvijek predstavljala odrednicu ne samo ljudskog života već i njegove kulture. Fra Franjo Mabić u uvodu ove knjige ističe:„Kuhinja je fantazija i kada se spoji s dobrom voljom, gostoljubivošću i ljubavlju prema svom radu i životu, naravno i hrani, odnosno jelu, a poglavito sustolnicima, prijateljima i gostima, onda je uspjeh uvijek neupitan, jer Gospod takve i pomaže jer s Njime surađuje i u kuhinji i za stolom-objedom kao i u životu.Matica hrvatska preko svojih je ogranaka snažno prisutna u kulturnoj i književnoj javnosti cijeloga hrvatskog naroda. Dakako, pojedini ogranci djeluju homogeno, promišljeno i produktivno, neki se zamaraju amaterskim radovima a neki se uzdižu do razine fundamentalnih književnih i znanstvenih ostvarenja. Ovom prilikom želimo predstaviti tri knjige marljivoga franjevca, književnika i intelektualca, fra Franje Mabića, kojemu je ogranak Matice Hrvatske u Čitluku, u suradnji sa Župom sv. Josipa radnika Izbično i firmom Suton d.o.o. iz Širokoga brijega, objavio tri knjige od kojih jedna spada u temeljno djelo iz hrvatske kulturne baštine.

Fra Franjo Mabić rođen je 1952. u Kočerinu, pored Širokoga Brijega. Za svećenika je zaređen u Bologni 1978. godine. Sada živi i radi u Izbičnu. Književnim radom počeo se baviti 1982. Objavljivao je prijevode, propovijedi , vlastite književne uratke i biografije, te kulinarske sadržaje hrvatske kulturne baštine njegovoga kraja. Najpoznatija njegova knjiga jest „Recepti iz fratarske kuhinje" koja je rasprodana u 9000 primjeraka što se za naše prilike može smatrati pravom knjigom uspješnicom.

Na tom tragu je i njegova najnovija knjiga „Tjestenine i rižoti". Hrana je oduvijek predstavljala odrednicu ne samo ljudskog života već i njegove kulture. Fra Franjo Mabić u uvodu ove knjige ističe:„Kuhinja je fantazija i kada se spoji s dobrom voljom, gostoljubivošću i ljubavlju prema svom radu i životu, naravno i hrani, odnosno jelu, a poglavito sustolnicima, prijateljima i gostima, onda je uspjeh uvijek neupitan, jer Gospod takve i pomaže jer s Njime surađuje i u kuhinji i za stolom-objedom kao i u životu.

Knjiga „Tjestenine i rižoti" obimno je djelo s mnogo recepata i fotografija zgotovljene hrane te može poslužiti ne samo kao dokaz hranidbenih navika našega puka u Hercegovini , već i kao prilog jelovniku svakoga današnjega čovjeka. Autor je stoga knjizi dodao tablicu u kojoj su navedeni kalorična i hranidbena vrijednost „naših svagdanjih jela".

Zanimljiv prozni pisac

Zbirkom „Pripovijetke i događaji" fra Franjo Mabić predstavlja se kao zanimljiv prozni pisac. Oslanja se na vrlo bogat i koloritan narodni govor, te pripovjednu i povijesnu baštinu svoga naroda, svoga Reda i Katoličke crkve. Na to autor upozorava u uvodu, gdje ističe :„Ova knjiga u Vašoj ruci je skup članaka, pripovijetki, priča i događaja koji su se stvarno zbili pojedinim osobama ili su stvarni događaji u vremenu u kojem su nastali u zadnjih 30-tak godina.

Tu su zacijelo mnogi ozbiljni i poučni primjeri iz radosnih trenutaka, tužnih, pretužnih, ozbiljnih, ali uvijek zbiljnih i vezanih za istinitu osobu ili događaj. Često ćeš puno prepoznati, a nema imena, osoba i mjesta, ali to ti i ne treba tumačiti zašto! Ima i onih događaja i priča što su se mogle i preskočiti , ali su tu, neke kako bi zaživjele, neke kako se drugima ne bi ponovile, a neke koje ja nikada, ama baš nikada, neću moći zaboraviti jer su mi urezane u srce, dušu i život kao prelijepe. (...) Priče, pripovijetke i zgode su nastajale u podnožjima tih brda u stolni mjestima ispod njih ili su davno nastale kao neke koje je uho primilo, a jezik prihvatio skoro kao narodne priče i zgodice." Iz riječi samoga autora vidljivo je da se on oslanja na tradiciju hercegovačkih fratara koji su svoj narod učili, poučavali i voljeli.

Treća knjiga fra Franje Mabića posvećena je Dragicama Pavlović i njihovom mučeništvu 1947. godine. Na samom početku ovog djela autor opisuje atmosferu straha koje je vladalo u selu Izbičnu nakon dolaska partizana.

ProzaZbirkom „Pripovijetke i događaji" fra Franjo Mabić predstavlja se kao zanimljiv prozni pisac. Oslanja se na vrlo bogat i koloritan narodni govor, te pripovjednu i povijesnu baštinu svoga naroda, svoga Reda i Katoličke crkve. Na to autor upozorava u uvodu, gdje ističe :„Ova knjiga u Vašoj ruci je skup članaka, pripovijetki, priča i događaja koji su se stvarno zbili pojedinim mab1osobama ili su stvarni događaji u vremenu u kojem su nastali u zadnjih 30-tak godina...Smrtni strah je u selu. Partizanski i udbini komesari dolaze svaki čas na ispitivanja, njuškanja i pretresanja i, naravno, u pljačku, ako je negdje u nepodobnim obiteljima što još moglo ostati ili se sakriti.

Fratri su pobijeni, a one gorke uspomene ubijanja, muke i gladi su stalno pred očima. Sin od svega nekoliko godina vidi kako mu ubijaju pred licem oca, a prošlo je tek malo vremena od onih najgladnijih i mučnijih godina kada je čak i majka, dijete umrlo od gladi, sama odnijela u groblje pokopati, pa nije jadna znala izaći sama iz groblja. ...

Pljačka! Strah! Prepad! Pretres! Pljačka! Strah! Prepad! Pretres! Pljačka! Strah! Prepad! Pretres! Pljačka! Strah! Prepad! Pretres! Bože, dokle!?Bože, zašto sve ovo nama! Što smo Ti Bože mi skrivili , pa ovo nama pripuštaš?"

Iz navedenog uvoda vidljive su strahote koje su zadesile ovo hrvatsko selo u vrijeme nesmiljenoga partizansko-udbaškog terora. Ova knjiga je povijesno svjedočenje više nego književna činjenica. Stoga je snabdjevena s mnogo foto-dokumentarne građe i preslika povijesnih vrela koja svjedoče o mučeništvu Dragice Pavković , žene Milanove i Dragice Pavković, kćerke Ilijine.

Fra Franjo Mabić i knjizi je donio popis s fotografijama svih ubijenih župnika u selu Izbično te fotografije hercegovačkih franjevaca koje su Titovi partizani ubili u vremenu od 1942. do 1945. godine. Slijedi popis s fotografijama pobijenih biskupijskih svećenika u Hercegovini. Knjiga završava svjedočenjem osoba koje su vidjele mučenje nesretnih žena, te govor fra Roberta Jolića na njihovu pogrebu. Cilj ove knjige je upozoriti na martirij dviju kršćanskih žena za koje se može pretpostaviti da bi mogle zaslužiti i proces beatifikacije.

Đuro Vidmarović
U Zagrebu, prosinca 2012.