San koji se pretvorio u najgoru noćnu moru

Mnogi moji prijatelji i sugovornici uvjeravali su me kako će nakon referenduma o ulasku u EU, a poglavito nakon ulaska RH u EU, u Hrvatskoj poteći med i mlijeko. Na momente sam im povjerovao. Jer političari i njihovi mediji uzastopno su mantrali: Brojni i obilati EU-fondovi samo čekaju na Hrvate, a EU – funkcionari ne mogu sakriti oduševljenje odlukom Hrvata da im se priključe pod stolom i s nestrpljenjem čekaju naše zahtjeve. Ministrica vanjskih poslova cijelu euro-euroforiju bazirala je na uvjeravanju ljubljenoga puka hrvatskoga kako će ubrzo Croatiom poteći potocima euri, odnosno neće doticati, Tužna realnostNo, nakon referenduma o potocima se više ne govori. Tek o nekim mlakama. Sada se govori o novome PDV-u, o naglom skoku cijena (to više nije „harač" kako su govorili kada je slično poduzimala Vlada gospođe Kosor!), potrebi štednje, otpuštanju radnika, prodaji Croatia osiguranjaako Hrvati zaokruže kojim slučajem „Protiv".

Mlake, a ne potoci

No, nakon referenduma o potocima se više ne govori. Tek o nekim mlakama. Sada se govori o novome PDV-u, o naglom skoku cijena (to više nije „harač" kako su govorili kada je slično poduzimala Vlada gospođe Kosor!), potrebi štednje, otpuštanju radnika, prodaji Croatia osiguranja, etc. U sklopu euforije i nadanja u skori dolazak novca iz EU- fondova, kao otrežnjenje (od političke euforije ljudi se teško trijezne, to je droga s dugotrajnim djelovanjem) došla je tužna, ali stvarna životna priča mlade profesorice iz Međimurja.

Potresna ispovijed

Svoju tugu povjerila je portalu „eMedjimurje", a odatle je njezinu priču prenio zagrebačko-austrijski dnevni list Večernji list. Ispovijest mlade profesorice nosi naslov:„Zašto sam odlučila reći "Zbogom" Hrvatskoj?" Kako je riječ o potresnoj ispovijedi u čijem se sadržaju kriju sudbine desetine tisuća mladih Hrvata i Hrvatica, priči koja me je duboko potresla, donosimo iz nje nekoliko ulomaka. Nemam iluzija kako će to nekoga od moćnika dirnuti. Iz helikoptera se ne vide suze na uplakanome licu onoga koji zemljom hodi. Uostalom, u međuvremenu, navedeni je Portal objavio razgovor s navedenom profesoricom u čijem se životu ništa nije promijenilo, unatoč iznenađujućoj pažnji javnosti. Pažnju skrećem na priloge u medijima koji poučavaju Hrvate koji žele napustiti Domovinu, kako mogu dobiti posao u Kanadi. Čak se osnivaju i agencije koje u takvom iseljavanju posreduju.

Mlada profesorica iz Međimurja u svome očaju i jadu, obratila se javnosti:

"Imam 27 godina, po struci sam profesorica hrvatskog jezika i književnosti odnosno, po novom, magistra edukacije istog predmeta. Aktivno govorim, pišem i razgovaram već dvanaest godina na engleskom, njemačkom i slovenskom jeziku, a nedavno sam počela učiti ruski i talijanski.

Računalna pismenost mi je na najvišoj razini i nema tog zadatka koji ja ne mogu riješiti. Sveukupno imam šest godina radnog iskustva – morala sam raditi kako bih platila studij. Posljednje četiri godine radila sam kao honorarac prevoditelj i administrativac, ali s punim radnim vremenom bez ijednog dana bolovanja ili godišnjeg odmora. I tome je došao kraj, kriza je uzela svoj danak, a ja sam ostala bez jedinog izvora financiranja.

Morala sam se natrag doseliti kod roditelja koji imaju preko 50 godina, rade u tvornicama teške fizičke poslove i žive na minimalcu. Nažalost, sada me moraju uzdržavati, iako bi, prema nekom logičnom i normalnom slijedu, ja morala sada uzdržavati njih ili barem svoju mlađu sestru koja završava fakultet i koja se isto pita hoće li moći preživjeti, hoće li se moći zaposliti.

Visoko sam obrazovana, mlada sam, marljiva i ambiciozna, no ja u Hrvatskoj ne mogu dobiti posao. I to je ta tužna istina i užasna stvarnost koja je pogodila tisuće i tisuće sličnih meni i zato moje ime ovdje nije važno. Niti sam prva, niti sam jedina u ovoj poziciji, a, što je najgore, niti sam posljednja. Svakog nas dana ima sve više, bez obzira na obrazovanje i staž, bez obzira na godine i spol.

Svakog se dana suočavamo s praznim novčanikom, praznim tanjurom, isušenim licima naše djece, nepravdom i očajem. Mi smo se borili za Hrvatsku, mi imamo Hrvatsku, ali zapravo više nemamo ništa.

Kao i ostale, svaki me dan pogađa nepravda i moje strpljenje te samopouzdanje uništavaju odbijenice i negativni odgovori na sve moje prijave za posao. U dvije godine sam ih skupila 350 (a stižu i dalje). Isprva sam se javljala samo na oglase koji se tiču samo moje struke, a nakon godine dana očaja počela sam se javljati na sve poslove – sve od čistačice preko prodavačice, serviserke bicikala, dadilje, administrativne referentice, portira, copywritera, voditelja radijskog ili TV programa... do profesorice hrvatskog jezika.

U dvije godine pozvana sam na samo jedan razgovor, za portira, i odmah su me obavijestili da nisam dobila posao jer "oni traže kvalificiranije ljude". Uvijek nešto ne štima sa mnom: nisam muško, prestara sam, premlada sam, previše sam obrazovana, nisam dovoljno obrazovana, nisam rođena u Zagrebu, imam samo hrvatsku diplomu, a oni traže njemačku ili austrijsku, nemam auto, nisam polagala ispite iz menadžmenta (jer nemam novce za ispit od 5000 kn), nemam dovoljno radnog iskustva, imam previše radnog iskustva, moje prezime nije poznato nikome iz uprave itd.

Kako bih zaradila barem nešto, davala sam poduke iz hrvatskog jezika za maturante. Sva im "čast", znali su sve Cecine pjesme i stihove, no nisu mi mogli izrecitirati ni Voćku poslije kiše, niti mi reći tko je napisao tu pjesmu. Polovica njih nije razlikovala č i ć, a druga polovica je mislila da je "celeb" sasvim normalna hrvatska riječ. Sramota, no drugo ne mogu ni očekivati od njih kad im je hrvatski predavala učiteljica likovnog, a kasnije su znanje upijali preko moralno i etički sumnjivih emisija, spotova, pjesama i filmova koji nemaju veze sa stvarnošću, barem ne našom.

U očaju sam na kraju počela vući veze, zvala vrlo daleke rođake da nešto srede, da me nekamo uguraju. Sve je ostalo na obećanjima i riječima ohrabrenja, a samo je jedan od njih iskreno rekao: "Treba ti omotnica i 5000 eura." To sam i sama znala, ali ja nemam 5000 eura, niti sam toliko pokvarena.

I sada ulazim u treću godinu kako tražim posao. Moja savjetnica u HZZ-u mi je jednom rekla da za mene posla u Hrvatskoj nema i da ću ga morati sama izmisliti. Zato sam igrala Loto i Bingo, sve s nadom da osvojim neki novac i otvorim svoj vlastiti posao i, ako bude prilike, da zaposlim svoje kolege i kolegice koji su u istoj situaciji ili da barem mamu izvučem iz onog pakla u kojem radi, ali eto... ništa. Banke su mi zatvorile vrata, a od roditelja sam dobila savjet da svoju sreću potražim vani.

Tako sada i radim, odlazim u Kanadu ili Njemačku ili Australiju, tko god da se prvi javi, i radit ću za kanadski ili njemački ili australski minimalac, ali ću raditi i svojim ću radom napredovati i svojim ću radom živjeti i svojim ću radom pomagati roditeljima te ih konačno bez osjećaja srama pogledati u oči.

Dosta mi je naslovaBića tameNismo mogli u najružnijim snovima sanjati kako ćemo 2012. morati čitati ovakvu ispovijest. A znadem za još nekoliko sličnih sudbina. Čak u vlastitoj obitelji. Što se to po Bogu desilo? Iz ljepote naših plemenitih želja 1990.-1992. odjednom su nas zaskočila bića tame, monstrumi, tehnolozi vlasti, Jude svih boja i vijesti kako Vlada, bez obzira na to koja je stranka vodi, steže remen, štedi ili uvodi mjere štednje, kako Vlada određuje nove zakone za lakše otkaze, kako Vlada određuje nove poreze... Što to meni znači? Što meni znači politika nesposobnih za vođenje, ali sposobnih za uništavanje? Što meni znače milijuni od turizma? Što meni znači EU i vražji euro? Ništa! A zašto? Jer živim u Hrvatskoj.

Ovdje moje postojanje nema smisla, kao što su mi rekli: mjesta za mene ovdje nema. Ja sam crna statistika, neželjena brojka, nesretno i pretučeno dijete Vlade maćehe koja mazi samo svoj rod. U Hrvatskoj ću umrijeti od siromaštva i bijede, osramoćena i ismijana od onih koji su se "snašli". Ja želim jednog dana biti dio naslova u novinama: Vratila se iz inozemstva i otvorila radna mjesta u rodnom gradu. Ja želim biti dio takve stvarnosti i takve Hrvatske. No to ne može kod nas biti. Nikakva promjena vlasti neće dovesti do toga. Samo promjena mozgova.

Zato ću, kao i tisuće istih ili sličnih meni, reći "Zbogom" Hrvatskoj, ali ovog puta nećemo pjevati i skladati žalopojke i rekvijeme za ostavljenom domovinom, ovog ćemo puta pjevati od sreće što smo je ostavili. Odlazim osramoćena, prebijena, zlostavljana, očajna iz ove zemlje i nadam se da ću se jednog dana vratiti, ali samo kako bih izvukla svoje roditelje i sestru iz nje."

Identitet autorice poznat uredništvu

Spadam u „barakaše". Sudjelovao sam cijelim bićem u stvaranju suverene Republike Hrvatske. Bio na visokim i odgovornim dužnostima. Godina 1990. i 1991. sanjali smo o Hrvatskoj u kojoj će ljudi biti sretni, i socijalno i nacionalno. Sanjali smo o hrvatskoj državi bez zalupanih birokrata, o novim hrvatskim kapitalistima koji neće biti bešćutne pijavice, o državi u kojoj neće vladati neokomunisti, bivši udbaši i njihov porod i izdajnici raznih vrsta koji preziru narod kojim vladaju.

Nismo mogli u najružnijim snovima sanjati kako ćemo 2012. morati čitati ovakvu ispovijest. A znadem za još nekoliko sličnih sudbina. Čak u vlastitoj obitelji. Što se to po Bogu desilo? Iz ljepote naših plemenitih želja 1990.-1992. odjednom su nas zaskočila bića tame, monstrumi, tehnolozi vlasti, Jude svih boja... Nije li Branimir Glavaš bio u pravu kada je kazao kako smo stvorili monstruma od države?

Nepoznata kolegice, htio bih Vam kazati nešto utješno, napisati neke riječi kojima bih Vas pozvao na rodoljublje, potaknuti da razmislite o ostanku, citirati Ivana Mažuranića: „Djedi vaši rodiše se ovdje...", Kranjčevića, ali sve to postaje besmisleno pred Vašom dramom i Vašom istinom. Stoga idite za svojom zvijezdom. Idite onamo gdje će poštivati Vaše ljudsko dostojanstvo, Vašu profesiju, Vaš rad... Naša kaljuža neće se skoro isušiti. Ali budite oprezni: Kamov je umro u stranome svijetu gladan. Istina, Maruna je napisao kako je Hrvatsku lakše volio iz daleka. Drago Ivanišević je napisao divan stih: Kuda god idem, sa mnom je Hrvatska! Konačno: život je samo jedan. Da sam u Vašim godina... Ne usuđujem se napisati riječi koje bi trebale uslijediti.

Đuro Vidmarović

KOMENTARI ČITATELJA 

#1 Profesorice.. — MIJO F 2012-02-02 19:50

..kad se malo olovite..razmis l'te o 'batleru'..tu sam i u godinama Desmondovima,a bio bi Vam 'odličan' i Rip Kirby..preko mene se prelazi samo bagerom ili tenkom,tj.samo priko leša-mog.Imadem nekakovih i kvalifikacija,c ca 109 godina radnog staža i sve stalo u 27 god.,20-ak kojekakovih diploma i priznanja..neko l'ko kg kojekakovih medalja..poligl ot sam,glede jezika s vrlo malo pravopisnih pogrešaka..hrva tskijim se dobro služim,slavonsk im,dalmatinskim ,zagorskim...na rječja i štokavsko-štaka vskim,ćakavskim i nu kajkavskim..s 'konfjutorom' se odlično služim..ujutro ga upalim bez 'start spraya' ili na guranac,samo njekad na 'kurblu'..i onda alatom gori na traci ušarafim tri slova H i K i V..i tako već 3 godine..nego,da Vas pitam,ako more? 'đe Vam dođe ta Canada?..jel'to puno dalje od Trgovišća il'je ovdi prima Grubišnom polju?..et'prof esorice jav'te mi,ak'i nu, koju krajcarku prištedite..nu, zaboravih..odli čno kuvam,vešmašinu u 'štekeru' i ne bi trebali..skupa struja..peglam dobro s 'žegačom'iz 19 st. itd..itd..jav't e se ak'se šćegod najde..bum sel'na šparhet kaj ormane vuče..'atresa' u redakciji...a Vama profesorice 'sritno'..MFP!

Prijavi Administratoru

#2 Pamet u glavu! — stukapilot 2012-02-02 20:10

Eh, da
Dok Gongovi, Rektumi, Atonomne ženske kuće, Amnesty,Mreže mladih i druge lijevo internacionalne filijale uredno zapošljavaju svoj pomladak , naših preko 900 udruga proizišlih iz Domovinskog rata,hrvatski zmajevi, matice hrvatske itd,biskupske konferencije itd. gledaju kako se međusobno što više zavaditi, kako veću palaču izgraditi i kako što bolji auto kupiti.
Nitko normalan ne zamjera braniteljima iz Trnskog, Tysonu, Udruzi branitelja podravke, Slavičeku, Braniteljima Knin i sličnima kao i malim svećenicima tipa Stojić iz Sv, Mati slobode, intelektulcima poput Vas sa Hkv-a ali se zato moru kladioničara, vlasnika klubova, reketara i u što li su se već pretvorile neke od tih udruga itekako treba zamjerati.
Evo ova je mlada dama mogla pisati demantije, slati ih medijma, na predavanja vukovarskih žena zvati autonomneženske kuće, Neve Tole, Sarnavke i slične feministkinje pa ih onda kad ne dođu napasti preko medija i slično , ali ne...

Prijavi Administratoru

#3 pardon — stukapilot 2012-02-02 20:11

Braniteljima iz Trnja!

Prijavi Administratoru

#4 Debilu,a macroeconomistu .. — MIJO F 2012-02-02 20:19

Ante Babiću..pročitaj ovu tužnu i jadnu ispovjest..i ove profesorice,a i ovog 'jadnog' batlera..a tako si sinoć bio sretan što mladi obrazovani kadar bježi iz ovog 'monstruma' od domovine nam jedine u treće zemlje.Ne samo sretan,nego presretan,što će u ovu nakaznu tvorevinu pijanih trubadura od Račana,Sanadera ,Mesića,Kosorke i Josipovića,pa do Milovanovića doći i Bugari i Rumunji i raditi i troduplo ispod cijene rada..eee, tako bi se rad' 'satisfakcionir ao' kada bi te mogao osobno balzamirati i svako jutro utiskivati formalin u te,da mi izgledaš onako zgodno popunjen,te da te mogu jedno dvijestotine godina pokazivati i ne samo Rumunjima i Bugarima,nego i Kazahstancima i Talijanerima,Ma džaronima,novim Srbima i sjeverno-Afrika ncima..a 'kruva' u 'satisfakciji svojoj' ne imao dabogda još 100 godina i mojih troje djece,a ti se dabogda prežderavao i s Grčićem i s Kuštravim iz Agrokora,a vaš batler vam bio Togonal Mislavče i psi vam s kože 'prevećnu' masnoću lizali..avaj 'anarkijo' anacionalna..MF P!

Prijavi Administratoru

#5 razočarana — mkap 2012-02-02 20:28

Citat:

Zato ću, kao i tisuće istih ili sličnih meni, reći "Zbogom" Hrvatskoj, ali ovog puta nećemo pjevati i skladati žalopojke i rekvijeme za ostavljenom domovinom, ovog ćemo puta pjevati od sreće što smo je ostavili. Odlazim osramoćena, prebijena, zlostavljana, očajna iz ove zemlje i nadam se da ću se jednog dana vratiti, ali samo kako bih izvukla svoje roditelje i sestru iz nje."

E ovo me je bilo pogodilo... shvaćam da je nezadovoljna, ali mislm da je pomiješala lončiće! Ako je ljuta na određene ljude, strukture, partije, stranke, udruge, poslodavce, političare (nazovite to kako želite) neka onda bude ljuta i razočarana u njih, a ne u Hrvatsku. Mene je iskreno šokirala, jer osobno da ne znam kako mi teško bilo ne bih pisala ni pričala s tolikim nepoštovanjem prema Domovini, (a kada kažem Domovina to je za mene duboki, široki i uzvišeni pojam koji obuhvaća i ljude, povijest i prostor). Pitam se bi li jedno drugačije pismo, pismo nade, optimizma, domoljublja prošlo ovako zapaženo na svim "mainstream" portalima. Znam da je cura iskrena, i da joj je teško, ali eto morala sam izreći ono što me smeta kod pisma!

Prijavi Administratoru

#6 mkap.. — MIJO F 2012-02-02 20:48

..ma ne ostavljamo mi domovinu draga 'mkap'..haha satrapiju Titinu i bezdušnu..rigam o i bljujemo na nj'..pa k'o normalan više može gledati svaki dan Ivu Josipovića i sad još Zorca Bruxell-ca?..a ZMIJURINA Vesna Pušić niti joj 'blavor' ni revan..šljam i klatno-klatežni ljudi i žene LAŽLJIVI-E..i onda dr Ivo Sanader šeta po Zagrebu slobodan i pun k'o brod,dok oni koji su ga mogli spriječiti u bolesnom naumu uništenja i države i jednog naroda..leže po beloeuropskim kazamatima il' ostalim robijašnicama,a ovi upenzionirani,d a mrdnu s onom stvari..po 10-12 tisuća kn mirovine i zjakari..pa i dr Franjo Tuđman je bio u odličnoj 'generalskoj' mirovini ili direktorom Instituta za radničku povijest,pa je cijelom nevjernom i usr.nom svijetu dokazao,da postoji HRVATSKI NAROD i da GA priznaju..a ne neko pleme srbijansko!..pozz i bez ljutnje mkap ..MFP!

Prijavi Administratoru

#7 mnogi bi... — silmarilion 2012-02-02 22:52

Mnogi bi pobjegli iz ovakve "Hrvatske",samo da mogu, da imaju mogućnosti...

Prijavi Administratoru

#8 mkap — kbunjevac 2012-02-02 22:54

Citat mkap:

E ovo me je bilo pogodilo... shvaćam da je nezadovoljna, ali mislm da je pomiješala lončiće! Ako je ljuta na određene ljude, strukture, partije, stranke, udruge, poslodavce, političare (nazovite to kako želite) neka onda bude ljuta i razočarana u njih, a ne u Hrvatsku. Mene je iskreno šokirala, jer osobno da ne znam kako mi teško bilo ne bih pisala ni pričala s tolikim nepoštovanjem prema Domovini, (a kada kažem Domovina to je za mene duboki, široki i uzvišeni pojam koji obuhvaća i ljude, povijest i prostor). Pitam se bi li jedno drugačije pismo, pismo nade, optimizma, domoljublja prošlo ovako zapaženo na svim "mainstream" portalima. Znam da je cura iskrena, i da joj je teško, ali eto morala sam izreći ono što me smeta kod pisma!

Nemojte zamjeriti gospodični, jer ona i bježi zato što još uvijek drži do vrijednosti koje krase prave Hrvate. Isto kao što je nekoć generacija njezinih očeva i onih malo starijih morala radi hrvatstva napustiti ovo tlo koje su uzurpirali dušmani, kao što ga i danas uzurpiraju.

Čini se da opet dolazi vrijeme emigracije Hrvata, jer kako stvari stoje ovdje jedino ima budućnosti za lopove, kriminalce, poltrone, moralne i fizičke nakaze poput raznih seksualnih manjinaca, te eventualne doseljenike iz trećeg svijeta koji bježe iz još gorih septičkih jama od ove naše. Nažalost i ovdašnji narod je debelo zakazao: stalno bira nekakvo "manje zlo" (još mi i danas u glavi odzvanjaju riječi koje su neki biseri pred izbore iznosili na ovom portalu: glasovat ćemo za HDZ, a navijati za Hrast), kad treba odlučivati o ulasku u EU većina se zavuče u mišje rupe, a da ne pričamo o tome kako ama baš nitko nije u stanju organizirati kakav prosvjed od kojeg bi političkim elitama na vlasti barem pokoja kap kanula u gaće.

Spominjete nepoštovanje prema Domovini. To me je podsjetilo na jednu konverzaciju sa jednim poznanikom nakon koje sam isprva ostao zgranut, a kako je vrijeme prolazilo sve sam više razumio čovjeka. Radi se, naime, o sličnoj sudbini kao i ovoj ovdje izloženoj. Čovjek ima visoko obrazovanje, hrvatski je branitelj, a godinama je se borio s birokracijom da dobije status nezaposlenog, tj. da ga tek upišu u evidenciju na burzi rada. Za život i komad kruha je zarađivao radeći na crno po bauštelama i čuvajući razne objekte. U tom razgovoru štovanje Domovine je izjednačio sa idolopoklonstvo m. "Mi smo prinijeli krvnu žrtvu na oltar ovog idola zvanog Hrvatska, a on nam, kao i svaki lažni bog, nije dao ništa zauzvrat", tim riječima je opisao svoj očaj.

Stoga se bojim da ovdje nije riječ o pesimizmu, nego o realizmu. Optimizam predstavlja činjenica da svi oni što odu vani, tamo uglavnom i uspiju, te na koncu više budu na korist Domovini nego ovdašnji Hrvati. Tko zna, možda će jednom opet doći vrijeme kada će Hrvati tražiti Hrvatsku natrag za sebe. A tada će im dobro doći pomoć ovih što danas odlaze, kao što je to bio slučaj početkom devedesetih. Ali ovaj put bi ta pomoć trebala biti uvjetovana nekim drugim pravilima igre, kojima bi se jednom zauvijek onemogućilo anacionalnom komunističkom talogu i njihovom nakotu da ikada više okuže ovu zemlju svojim poganim djelovanjem i egzistencijom.

Prijavi Administratoru

#9 Plači voljena — dompro 2012-02-02 23:23

Plači voljena Cratiao !
Trebala bi ispisati kratku i pogrdnu misao političkoj oligarhiji izdajnicima staru cigansku pjesmu :“ Ja se opraštam bagro sa vama u novi život prisilno krećm u novi svijet takav ste život omogućili nama, zbogo bagro svemu je kraj. Time ne vrijeđa domovinu Hrvatsku već kripto komuniste, lažne lažne vjernike klerikalce, komunističke ubojice, a posebno kako reče na Dolcu stara domaćica „Flundro“

Prijavi Administratoru

#10 ISELJAVANJE HRVATA U STRANE ZEMLJE JE "DRUGI BLEIBURG" HRVATSKOG NARODA — preporod 2012-02-03 05:19

Na ovo ja osobno koji sam prošao svu" SJAJ I BIJEDU ISELJENIŠTVA"je dino mogu dodati:
Sugeriram dotičnoj gospodičini da ostane
u HRVATSKOJ DOMOVINI AKO JE IKAKO MOGUĆE.
Nemogu vjerovati da se ponovno u NOVOJ HRVATSKOJ DRŽAVI OPET POKREĆE PITANJE EMIGRIRANJA IONAKO MASOVNO RASELJENIH HRVATA.
Iseljenički,i emigrantski kruh je tvrd i gorak.nema garancije za uspjeh,i da nažalost,"MNOGI SE NISU NIKADA VRATILI".
A i oni koji su došli "kući" nakon tih "odiseja"nikada više nisu isti i teško se "uklapaju"u domovinski život,koji im je postao otuđen.
O ZAPADU i o iseljavanju postoje mnoge krive predožbe.
Taj svijet nije onakav kako ga prikazuju HOLYWOOD-ski filmovi i pop glazba.
I na ZAPADU IMA SIROTINJE DA TI PAMET STANE,pogotovo u posljednjih nekoliko godina.
A što se kvalifikacija,d iploma i škola tiče ti "bolji" i lakši poslovi su za njihove sinove i kćeri,a ne za došljake.Za emigrante su obično manuelni i poslovi manje kvalifikacije i plaća.
Uzme dugo vremena za "uspjeh" u tuđim zemljama,a osnivanje porodice,financ ijska sigurnost,prija teljstva,i samoće u moru stranaca su priča za sebe,
Ja osobno sam imao sreće...ali bila su i druga vremena ,ekonomije su svugdje rasle nevjerovatnim tempom(osamdese te prošlog stoljeća" i nisam se libio raditi bilo kakve poslove i bilo gdje u početku.
Ne kažem da se nemože uspjeti,ali samo posebno jaki i snalažljivi mogu u tim plutokratskim Babilonima gdje se SVE ama BAŠ SVE MJERI NOVCEM, A DUHOVNI ŽIVOT JE MATERIJALIZIRAN I ZAPOSTAVLJEN ,ponavljam,samo jaki mogu opstati i prosperirati.
Ženskim osobama je još teže nego nama "muškićima",zbo g raznih drugih opasnosti
i problema.
Znam da je situacija u hrvatskoj jako loša i da je teško pogotovo mladima koje je najprije "naša" NAVODNO HRVATSKA KLEPTOMANSKA,LA KOMA I NENARODNA OLIGARHIJA A SADA I LIBERALNO,IDEOL OŠKA TAKO OKRUTNO OPLJAČKALA PA IH PRODAJE GOSPODARIMA NA "ZAPADU" KAO JEFTINU RADNU SNAGU -BAŠ KAO ŠTO SU BIVŠA JUGOSLAVIJA I TITO RADILI PRIJE DOMOVINSKOG RATA,ali razmislite dobro.Skoro SVI emigranti su prije ili kasnije požalili svoj odlazak iz SVOJE DOMOVINE.Materi jalni probitci nikada sami za sebe nemogu vas učiniti sretnim ,a i ti "MATERIJALNI PROBITCI" nisu uopće sigurni u ovim krizama i recesijama koje opet prijete i "ZAPADNIM EKONOMIJAMA" svom žestinom.
Pokušajte ostati u Domovini uz svoje najdraže,uz oca i majku,nađite eventualno voljenu osobu,osnivajte obitelj i skrasite se na hrvatskoj zemlji.
To vam je moj najprijateljski ji i najdobronamjern iji savjet,-govorim Vam iz vlastitog iskustva.

Prijavi Administratoru

#11 ?? — maric 2012-02-03 09:46

zar dotična profesorica misli da je vani čeka med i mlijeko, bez obzira kuda ide?? naša vlast zadnjih dvanaest godina je katastrofalna, nestimulativna u bilo kojem smislu, ali mi ostajemo ovdje, ne bježimo od problema kao što nismo bježali 1991. godine. ako je ona stvarno odlučila otići, zašto nas zamara svojim naricanjima, neka ide i "zbogom", čak ne treba ni razglednicu slati jer se ona odrekla nas pa nas više ne brine njena budućnost i neka se više ne vraća.

Prijavi Administratoru

#12 nepodnošljivo — silmarilion 2012-02-03 12:28

Citat maric:

zar dotična profesorica misli da je vani čeka med i mlijeko, bez obzira kuda ide?? naša vlast zadnjih dvanaest godina je katastrofalna, nestimulativna u bilo kojem smislu, ali mi ostajemo ovdje, ne bježimo od problema kao što nismo bježali 1991. godine. ako je ona stvarno odlučila otići, zašto nas zamara svojim naricanjima, neka ide i "zbogom", čak ne treba ni razglednicu slati jer se ona odrekla nas pa nas više ne brine njena budućnost i neka se više ne vraća.

Na zdravlje, Mariću. Zbog ovakvih razmišljanja poput tvojih na izborima pobjeđuju razne Kukuriku koalicije i Hrvatska je u stanju u kakvom je.

Dotična ne govori o "medu i mlijeku" koje je čeka, nego o očaju.

Mnogi desničari, patrioti i slični obožavaju čisto formalnu državnost, zastavu i druge simbole, a nije ih briga kako ljudi žive i ne obaziru se na činjenicu da u ovoj zemlji život za sve veći broj ljudi jednostavno svakim danom postaje SVE NEPODNOŠLJIVIJI.

Ova situacija je gora od 1991. jer nije jasan neprijatelj.

Prijavi Administratoru

#13 eto... — silmarilion 2012-02-03 12:33

Citat:

Kako bih zaradila barem nešto, davala sam poduke iz hrvatskog jezika za maturante. Sva im "čast", znali su sve Cecine pjesme i stihove, no nisu mi mogli izrecitirati ni Voćku poslije kiše, niti mi reći tko je napisao tu pjesmu. Polovica njih nije razlikovala č i ć, a druga polovica je mislila da je "celeb" sasvim normalna hrvatska riječ. Sramota, no drugo ne mogu ni očekivati od njih kad im je hrvatski predavala učiteljica likovnog, a kasnije su znanje upijali preko moralno i etički sumnjivih emisija, spotova, pjesama i filmova koji nemaju veze sa stvarnošću, barem ne našom.

Eto, to je današnja Hrvatska.

Prijavi Administratoru

#14 nepodnošljivo — silmarilion — maric 2012-02-03 12:35

to etiketiranje na desničare i ljevičare je van svake pameti, to su stereotipi kojima komunjare (u glavama) dijele hrvate. od problema se ne može pobjeći, čak ni u kanadu. bilo gdje da odeš bit ćeš građanin drugog reda, jedino su takvi "dotepenci" u hrvatskoj građani prvog reda. svoj očaj navedena gospodična ne treba javno prosipati, svi smo mi u nekim trenucima života bili očajni pa smo opet ostali na nogama. ona je mlada i to što je nesposobna da nađe posao je samo njen problem s kojim ne treba zamarati javnost jer nije jedina, kao što mnogi mladi u svijetu rade. neka se prekvalificira i pokuša sama nešto stvoriti. kao profesorica hrvatskog će sigurno u bijelom svijetu napraviti veliku karijeru.

Prijavi Administratoru

#15 potvrda mojih teza — silmarilion 2012-02-03 12:50

Citat maric:

to etiketiranje na desničare i ljevičare je van svake pameti, to su stereotipi kojima komunjare (u glavama) dijele hrvate. od problema se ne može pobjeći, čak ni u kanadu. bilo gdje da odeš bit ćeš građanin drugog reda, jedino su takvi "dotepenci" u hrvatskoj građani prvog reda. svoj očaj navedena gospodična ne treba javno prosipati, svi smo mi u nekim trenucima života bili očajni pa smo opet ostali na nogama. ona je mlada i to što je nesposobna da nađe posao je samo njen problem s kojim ne treba zamarati javnost jer nije jedina, kao što mnogi mladi u svijetu rade. neka se prekvalificira i pokuša sama nešto stvoriti. kao profesorica hrvatskog će sigurno u bijelom svijetu napraviti veliku karijeru.

Eto, kao što rekoh. Nepopravljivi ste. Onda imajte Pusićke i Josipoviće, a vrhunac "kulture" neka vam budu Igor Mandić, Vedrana Rudan i Miljenko Jergović. Bolje, valjda, niste ni zaslužili.

Prijavi Administratoru

#16 silmarilion — maric 2012-02-03 13:53

ne blebećite gluposti ako nemate nešto polupametno za reći. sapienti sat

Prijavi Administratoru

#17 intelektualna razina... — silmarilion 2012-02-03 13:59

Vrlo visoka intelektualna razina prosječnog "rvackog" patriotskog "patnika" poput Marića, nema što.

Ne zanimaju njega pravi problemi u ovoj zemlji, on bi samo etiketirao. Tko se ne slaže s njim automatski je "komunjara" ili "priča gluposti".

Samo ne shvaćaju ti kvazi-patrioti da sa svojim etiketiranjima postižu upravo suprotan učinak: što više oni dreče o komunjarama, to "komunjare" dobivaju više glasova. Nažalost.

Prijavi Administratoru

#18 silmarilion — maric 2012-02-03 14:11

svaki vaš komentar odiše frustriranošću, vjerojatno nedovoljnim obrazovanjem ili nekim drugim životnim nedostatkom stoga "vi" dijelite etikete i lekcije s visoka. tužno je kad nisko čelo smišlja visoko načelo

Prijavi Administratoru

#19 zasluge — silmarilion 2012-02-03 14:22

Citat maric:

svaki vaš komentar odiše frustriranošću, vjerojatno nedovoljnim obrazovanjem ili nekim drugim životnim nedostatkom stoga "vi" dijelite etikete i lekcije s visoka. tužno je kad nisko čelo smišlja visoko načelo

Vidiš, Mariću: Račan, Mesić, Josipović, Milanović, Pusićka i druga bratija, uz sva zla koja su napravili, imaju barem jednu pozitivnu zaslugu, a ta je da su takve kao ti držali i održali na marginama ovog društva. Gdje, uostalom, i pripadate. I hvala im za to, kao i za to što takvima kao ti nisu dali da o bilo čem odlučuju.

A o tvojoj razini obrazovanja svjedoči i tvoja sintaksa, ako ništa drugo.

Prijavi Administratoru

#20 silmarilion — maric 2012-02-03 14:54

slušaj majmun provokatorski - vrati se tati pod partizanski šinjel što prije, logorska vatrica nek vas grije i pasulj nek vas "rani"

Prijavi Administratoru

#21 Ovo je uvrijeda.. — MIJO F 2012-02-03 15:23

Citat:

A o tvojoj razini obrazovanja svjedoči i tvoja sintaksa, ako ništa drugo.

..nemoj brate mili silmarilion tako..nije dobro..svi smo mi djeca Božja.. MFP!

Prijavi Administratoru

#22 I ovo je uvrijeda..i znao sam da će se 'replike' odviti u tom smjeru.. — MIJO F 2012-02-03 15:27

silmarilion — maric 2012-02-03 13:54
slušaj majmun provokatorski - vrati se tati pod partizanski šinjel što prije, logorska vatrica nek vas grije i pasulj nek vas "rani"
..nemojmo braćo tako..kompromis,a ne se vrijeđati..malo ORJUN-CLUB..se može..ali,mi između sebe..nije dobro..MFP!

Prijavi Administratoru

#23 nije lako — Hrvatica 2012-02-03 17:17

Draga profesorice,sig urno vam nije lako. Kriza je zahvatila prilicno cijeli svijet vjerujem da pratite ekonomsku krizu. Zelim vam puno uspjeha ali mi je zao da mladi intelectualci nemaju prosperitet u Hrvatskoj. Muci me jer hrvati su 40 godina morali masovno iseljavati jer nisu smili reci da su hrvati a sada kad im je to krvlju izboreno odlaze jer nemaju mogucnost
zivjeti. Naseljavati ce nam Hrvatsku drugi pa cemo opet krv prolivati oslobadajuci JE. Eto to mi je tesko pomisliti.

Prijavi Administratoru

#24 "pasulj" — silmarilion 2012-02-04 16:13

Citat maric:

slušaj majmun provokatorski - vrati se tati pod partizanski šinjel što prije, logorska vatrica nek vas grije i pasulj nek vas "rani"

Po melodiji koju ovdje sviraš prije bi se za tebe reklo da "mnogo voleš pasulj, bre".

Prijavi Administratoru

#25 Ne samo da je legitimno, nego je i potrebno... — javornov 2012-02-05 16:00

...pisati pisma kakvo je napisala mlada profesorica. Koliko će u tome biti oštra i koliko će daleko otići njezina je stvar. Samo ona zna što je prošla i koliko je to neopisivo. U odnosu na težnje iz 1990. današnja RH jest monstrum.
Meni se pak čini da je u toj i takvoj monstruoznoj RH najstrašnije to koliki se s postojećim stanjem mire. Neki čak traže da profesorica zašuti!
Kaljuža ostaje kaljužom upravo po onima koji ponovno preporučuju "ne talasaj i drugi su nezaposleni."

Prijavi Administratoru

#26 točno — silmarilion 2012-02-05 16:49

Citat javornov:

Ne samo da je legitimno, nego je i potrebno...pisati pisma kakvo je napisala mlada profesorica. Koliko će u tome biti oštra i koliko će daleko otići njezina je stvar. Samo ona zna što je prošla i koliko je to neopisivo. U odnosu na težnje iz 1990. današnja RH jest monstrum.
Meni se pak čini da je u toj i takvoj monstruoznoj RH najstrašnije to koliki se s postojećim stanjem mire. Neki čak traže da profesorica zašuti!
Kaljuža ostaje kaljužom upravo po onima koji ponovno preporučuju "ne talasaj i drugi su nezaposleni."

Potpisujem.

Prijavi Administratoru

Osvježi listu komentara

Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.

JComments