Detalji

Objavljeno: 09. veljače 2011.

U subotu, 29. siječnja 2011. sastali su se preživjeli hrvatski partizani i njihovi današnji sljedbenici, te zajedno s aktualnim predsjednikom Države, predsjednikom Sabora i gradonačelnikom Zagreba, lamentirali u skladu sa svojom ideologijom, moralom i osjećajem za povijesnu i ljudsku odgovornost. Pada u oči kako su komunisti, bivši i sadašnji, prisvojili antifašizam, kao nešto što samo njima pripada. Oni su jedini antifašisti, baštinici njegove istine, a svi ostali su, ili fašisti, ili kontrarevolucija. Za takvo prisvajanje ne postoji povijesno opravdanje. Antifašizam pripada svim demokratski opredijeljenim građanima Hrvatske, koji su tijekom Drugog svjetskog rata, ne zbog staljinizma kao naši komunisti, već zbog slobode, demokracije i potpune nacionalne suverenosti, ustali protiv ustaškog režima i Centralnih sila, za jednu novu i drugačiju Hrvatsku.(Đ.Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 07. veljače 2011.

Smjelost agresorske države Srbije da pravi popis hrvatskih branitelja kojima kani suditi zbog zločina obrane njihove Domovine, te uhićenje dvojice, Marića i Purde, pri čemu jedan već 10 mjeseci čami u nekom četničkom kazamatu, a drugi u sarajevskom zatvoru čeka milost BH političara da ga ne izruče Srbiji koja ga traži pod hitno, prouzročila je vidljive potrese u hrvatskome društvu i destabilizirala našu političku scenu, ionako destabiliziranu gospodarskim tegobama i ideološkim nasrtajima bivših udbaša i jugobolesnika.(Đ.Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 06. veljače 2011.

27. prosinca 2010. godine objavio sam na Portalu Hrvatskoga kulturnog vijeća polemički članak «Ne progoniti obitelj», upozoravajući javnost na uznemiravanje obitelji bivšega Premijera, od strane policije i novinara. Nakon tog upozorenja jedini je HHO prihvatio ovakav moralni stav i pokušao zaštiti gospođu i kćerku odbjeglog i optuženog političara. Sada želim zbog istih razloga upozoriti na stradanje obitelji brata bivšega političara i suca Vrhovnoga suda, Vice Vukojevića.(Đ.Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 03. veljače 2011.

Tijekom XVII. i XVIII. vijeka Boka kotorska (misli se na njezin dio koji se nalazio u sastavu Venecije) je doživjela kulturno-ekonomski prosperitet, zahvaljujući snažnoj trgovačkoj mornarici, trgovini sa zaleđem i svim morskim i oceanskim centrima Sredozemlja i Evrope. Nosioci tog prosperiteta su isključivo ovdašnji Hrvati. Hrvatski bokeljski pomorci se u početku sa svojim malenim potencijalima uključuju u antipiratske borbe na moru, sa centrima u sjeverno-afričkoj Barbariji (Tunisu), Ulcinju i Herceg Novom. Nudeći Veneciji baš ono što joj je nedostajalo - ratnike, pomorske trgovce i brodove, oni za uzvrat stječu status pomorskih naselja, općine, trgovačke privilegije i odlikovanja za zasluge u ratovima. Najveću ulogu u pomorskoj trgovini imala je srednjovjekovna hrvatska katolička staleška bratovština Kotorska mornarica, čiji statut datira iz 1463. godine. Pomorska trgovina je, uglavnom, bila tranzitna, ali je bila i izvozne orijentacije, jer su na kotorski trg dolazili proizvodi iz crnogorsko-hercegovačkog zaleđa. Naročito se trgovalo albanskim žitom, grčkim i crnogorskim sirom, vunom, duhanom, kožom, suhim mesom, ribom, smolom, uljem, voskom i dr. Bilo je slučajeva trgovine robljem. U tom snažnom privrednom poletu posebno je prosperirao Perast koji je krajem XVII. i početkom XVIII. vijeka imao preko 200 brodova.(Đ.Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 31. siječnja 2011.

Neobaviješteni čitatelj poruka koje posljednjih dva mjeseca hrvatski branitelji šalju Vladi RH i predsjedniku Josipoviću, morao bi steći dojam o iskrenosti jedne strane, a neiskrenosti druge. Branitelji ponovno brane svoju Domovinu od agresije susjedne države. Iako poražena u ratu, današnja Srbija s legitimitetom tobože demokratski ustrojene zemlje, koja je raskrstila s fašističkim režimom Slobodana Miloševića, pokazuje svoje staro lice. Prateći odnose Srbije prema Hrvatskoj posljednjih 12 mjeseci, izjave njihovih najviših političara, te čitajući srbijanski tisak, dolazimo do ozbiljnih zaključaka: Današnja («Tadićeva») Srbija poraz u ratu (1991.-1998.) želi kompenzirati diplomatskim pobjedama u miru. Na prvome mjestu, njezina diplomacija i Vrhovništvo, svijetu nameću vlastitu verziju bliske povijesti.(Đ.Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 30. siječnja 2011.

...Ne poznajem Mislava Šutala i nemam nikakvog privatnog interesa u ovome sporu. Ali ostaje neugodan osjećaj udara na slobodnu mišljenja. Ukoliko je Predsjednik zloporabio svoje ovlasti i potaknuo hapšenje blogera s kojim je prethodno bio u demokratskoj polemici, tada o tome postupku trebaju razmisliti svi koji javno nastupaju. Hoće li i na njihova vrata pokucati detektivi, uhapsiti ih i maltretirati zbog toga što se nisu slagali s Predsjednikom, odnosno što su njegove političke javne stavove podvrgli svome sudu?...(Đ.Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 25. siječnja 2011.

U subotu, 22. siječnja 2011. jedna od naših TV-stanica prikazala je snimak iz Predsjedničkih dvora na kojemu se vidjela skupina djece kako zanosno pleše u čast Ive Josipovića, dok se ovaj spušta stepenicama iz svoga ureda. Taj nastup djece u sportskim dresovima vrlo je neugodno podsjećao na Titova vremena. Tko je tu djecu doveo na Pantovčak? Zašto djecu prisiljavati da plešu, kao da su na nekome sletu, u službenim prostorijama državnog Predsjednika? Te prostorije nisu sportska dvorana, već ured najvišeg državnog činovnika. Najvišeg Činovnika: ništa manje, niti više! Nemam privatno ništa protiv prof. Josipovića, ali tko mu ima hrabrosti kazati kako je ovo bilo neukusno, čak nedostojno europskog imagea koji si kao Predsjednik želi steći. Zar je toliko narcisoidan, da mu djeca moraju izvoditi program kako bi s osjećao obljubljenim od širokih narodnih masa? Eto, Njega vole! Pa nije on Sai Baba, ili Kim Jong Il? Ako bez toga ne može, neka mu svako jutro plešu Severina i Lepa Brena, naizmjence, a navečer pjevaju Hanka Paldum i Dara Bubamara!(Đ.Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 29. prosinca 2010.

Glede doselidbe Hrvata u Crnu Goru i Boku kotorsku, situacija ne bi trebala biti tabu, niti političko opterećenje za bilo koga, jer je, s historiografskog motrišta, problematika jasna. Mnogo je toga još neistraženo i stoga na razini teza, ali bitne su odrednice obrađene i definirane. Događaji koji su još u fazi istraživanja i rekonstrukcije zbog nedostatka primarnih povijesnih vrela, ne smiju se predstavljati kao povijesna istina. Ako se to čini, tada je riječ o nepoštenome radu, čak o banditizmu u historiografiji. Političke igre, poglavito one nacionalističkog karaktera, ovdje su ne samo nepotrebne, već i štetne. Ono što pripada povijesti Hrvata ne smije se prešutjeti, kao što se povijest drugih etnija na ovome prostoru, također ne smije prešutjeti. Loše je i sramotno kada u njima sudjeluju i povjesničari, jer zloporabom svoga znanja štete proučavanju povijesne istine, odvode to proučavanje na krivi put, pa i u ćor-sokak, umjesto da pridonesu objektivnoj interpretaciji povijesnih spoznaja.(Đ.Vidmarović)