Detalji

Objavljeno: 02. kolovoza 2015.

U Kijevu djeluje nekoliko TV stanica. S nelagodom moram priznati kako im je program raznovrsniji, objektivniji i zanimljiviji od programa HTV-a. Premda su stanju rata, ruski i ukrajinski su ravnomjerno raspoređeni. Voditelji nemaju zadaću kao u Hrvatskoj, unaprijed zauzeti jednu političku stranu, pa oda brojem govornika, temama i pitanjima diskreditirati drugu stranu. Ovdje se osjeća neutralnost voditelja u smislu stranačke pragmatike. Svima je zajednička crta ispod koje se ne spuštaju: nacionalni interesi. (Đ. Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 29. srpnja 2015.

Vrući lipanjski dan. Neobično vruć za Kijev. Osjećam „pripeku", tj. da će ubrzo doći do pada temperature i promjene vremena. Ovoga puta s Natalijom Petrovnom, sveuučilišnom profesoricom starije ruske književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, posjećujem Kijevo-pečersku lavru, njezin dio koji se naziva „donje pečeri" (donje špilje, tj. katakombe). Ovdje je važan vjerski dogašaj: izažu se moći kanoniziranog liječnika sv. Agapita, poznatog pod imenom Prepodobni Agapit Pečerski. Bio je liječnik i učenik svetog Antonija Pečerskog, utemeljitelja Kijevo-pečerskelaure. (Đ. Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 28. srpnja 2015.

Ma koliko to zvuči paradoksalno, suveniri mogu biti izraz nacionalne slobode i samobitnosti. Mi u Hrvatskoj smo to osjetili tijekom ne tako daleke prošlosti. Ukrajina također. Zbog toga su me kiosci i ulični „štandovi" na Hreščatiku, na kojima se prodaju odjevni predmeti s nacionalnom simbolikom, ugodno iznenadio. Ranijih godina teško su se mogli nabaviti čak i nacionalna zastava, grb, ili himna. Građane ovo raduje, a smetati može samo nenormalne ljude. Snimio sam jedan od takvih „štandova" i razgledao izložene šalove i majice s nacionalnim oznakama. (Đ. Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 27. srpnja 2015.

Ugodno je šetati umivenim Hreščatikom i promatrati normalan život na njemu i pored njega. Nastojim uhvatiti što više karakterističnih detalja, onih što svjedoče o novom vjetru koji je zapuhao ovom lijepom prijestolnicom. Naravno, ne treba se zavaravati, jer 600 kilometara južnije postoji bojišnica na kojoj ginu mladi Ukrajinci, ali i neki mladići i plaćenici s druge strane. Oni ginu za tuđe probitke, polažu živote u slavu imperijalne megalomanije jednog čovjeka. To je tragedija i za jedne i za druge. (Đ. Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 26. srpnja 2015.

Prošle sam godine posjetio Kijev u dane velikog narodnog bunta čije je središte bio Trg nezavisnosti (Majdan nezaležnosti") i uz njega vezana središnja ulica Hreščatik. Bio sam tada djelimice svjedokom povijesnih zbivanja koja su potresa cijeli ukrajinski narod, tako blizak Hrvatima zbog slične nam teške povijesne sudbine. Ukrajinska mladost suprotstavila se u središtu svoje prijestolnice gruboj policijskoj sili kojom je štitio svoju autokratsku vlast tadašnji predsjednik Viktor Janukovič. (Đ. Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 24. srpnja 2015.

S radošću, radoznalošću, ali i neizvjesnošću krećem put Kijeva. Nije me ondje bilo od ožujka prošle godine. Od tada Ukrajina je proživjela teške dane. Ruska Federacija okupirala je njezinu veliku pokrajinu Krim i službeno ga inkorporirala u svoj državni teritorij. Potom je ista država potaknula na pobunu dio ruske manjine, koja je uz pomoć stranog oružja i plaćenika, nakon strahovitih krvoprolića, formirala terorističke paradržave oko Donjecka i Luganska, s ciljem pripajanja majčici Rusiji... (Đ. Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 07. lipnja 2015.

Kako je obavijestio dnevni tisak, predsjednica Republike Hrvatske, gospođa Kolinda Grabar Kitarović posjetila je u petak, 5. lipnja 2015. hrvatsku nacionalnu manjinu u Crnoj Gori. Susret se zbio u selu Donja Lastva s većinskom hrvatskom populacijom. Ovo selo ima dugu i bogatu povijest. Danas je sjedište Župe, a administrativno pripada gradu Tivtu. Ovdje djeluje Hrvatski radio dux, važno obavijestno sredstvo hrvatske manjine.(Đ. Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 04. lipnja 2015.

Iza mene su stećci i mladost u hrvatskim narodnim nošnjama, okupani svjetlom reflektora, ispred mene kolege i publika, a sve to uokvireno tamnim siluetama obližnjih hercegovačkih brda. Pokušavam se zahvaliti što biranijim riječima, diplomatski uljudno, ali iskreno, naglasiti značenje ove manifestacije, a poglavito jedinstvo hrvatske književnosti i hrvatskog kulturnog prostora. Mislim kako mi je višedecenijsko zalaganje za ove vrijednosti donijelo ovu nagradu. (Đ. V.)