Balkanski šerif Radimir Silni i njegovi zamjenici hrvatski "intelektualci"

Ako u Hrvatskoj nešto cvate, onda je to zasigurno medijsko manipuliranje i obmanjivanje javnosti. Formula je krajnje jednostavna: pojedini moćnici (u prvom redu političari, pa i cijele stranke) u čvrstoj su sprezi, prvenstveno ideološkoj, s vlasnicima najvećih hrvatskih „nezavisnih“ medija. Sve su to ljudi iz prošlog sustava, kojima „ni u Jugoslaviji nije bilo loše“.

Da medijske manipulacije i obmane ne bi izgledale preizravne i prebrutalne, uvijek su tu „uvaženi profesori“ i „ugledni nezavisni politički analitičari“ koji će stvar dodatno „znanstveno“ ispeglati. I tako od bahatog tajkuna-buldožera koji stalno krši zakone pokušavaju napraviti sliku ljudima prihvatljivog i osjećajnog političara posve skromnih prihoda.

Rastezljiva istina

Navedeni obrazac u potpunosti se potvrdio ovih dana u svezi suđenja Radimiru Čačiću u Kaposváru zbog prometne nesreće koju je uzrokovao i u kojoj je poginulo dvoje ljudi. Iako se suđenje održava pred mađarskim sudom, medijsko izvještavanje gotovo da je onakvo kakvo bi bilo da se održava u Hrvatskoj (naravno, ako bi, poznavajući realnu političku snagu predsjednika HNS-a, do suđenja uopće i došlo).

Hrvatski mediji su u prvi plan stavili Čačićevu izjavu nakon prvog dana suđenja „da je uvjeren da su mnoge stvari koje su se iznosile u javnosti sada razjašnjene i kako je vidljivo da je tijekom cijelog postupka govorio istinu“. Međutim, kada smo kod istine, što je bilo rečeno u sudnici? Čačić je ostao pri svojim ranijim tvrdnjama o dozvoljenoj brzini kojom se kretao, o velikoj kiši tj. vodenom oblaku i o gustoj magli. Sudski vještak govorio je, međutim, drugačije. Rekao je da je Čačić vozio više od 140 km/h, a ne 100/110 kako je govorio on sam, a vodeni oblak i gustu maglu ionako je spominjao samo Čačić i nitko više. No, Čačić radi onako kao što uvijek radi, prelazi preko činjenica koje mu ne odgovaraju, dok istovremeno za hrvatske medije naglašava svoju iskrenost. Mediji opet s druge strane, kao i u tolikim slučajevima do sada, prihvaćaju gotovo bespogovorno Čačićeve riječi.Hrvatski medijiHrvatski mediji su u prvi plan stavili Čačićevu izjavu nakon prvog dana suđenja „da je uvjeren da su mnoge stvari koje su se iznosile u javnosti sada razjašnjene i kako je vidljivo da je tijekom cijelog postupka govorio istinu“

Ego pogođen zaključkom o sukobu interesa

Sjećamo se jedne Čačićeve izjave iz 2000. kad je postao ministrom u Račanovoj vladi. Na pitanje o mogućem sukobu interesa, zbog njegovog vlasničkog udjela u tvrtki Coning, u njegovo ime odvjetnik je odgovorio kako ne treba brinuti - svoje dionice Čačić je predao na čuvanje u odvjetničku kancelariju sve dok sudjeluje u izvršnoj vlasti. Niti jedan novinar se nije javno zapitao, ili se nije usudio, što se svodi na isto, kakve veze ima mjesto gdje se fizički nalaze dionice sa sukobom interesa. A znamo kako je to završilo. Coning je tijekom Čačićeva mandata kao ministra graditeljstva dobio državnih poslova u iznosu većem od 130 milijuna kuna.

Nakon toga je saborsko Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa presudilo da je on bio u sukobu interesa. Iako takva presuda nema apsolutno nikakvih pravnih i materijalnih posljedica, Čačić se ipak našao jako pogođen – ta, što si to saborskoŠerif Radimir ČačićRadimir Čačić se ponaša po onoj „Država, to sam ja!“, a hrvatska mu država svakim novim slučajem daje još više za pravo. To, međutim, Čačića kao političara ne sprječava da po svim medijima, u koje ima slobodan i neograničen pristup, drži moralne prodike i agitira za Kukuriku koaliciju objašnjavajući kako je njegov prirodni položaj izvršna vlast, i da će njegovim povratkom sve biti pošteno i doći na svoje mjesto povjerenstvo misli, koga oni optužuju za sukob interesa. Pa je tjerao pravdu dalje, najprije na Upravnom, a zatim i na Ustavnom sudu, i oba su suda dala za pravo saborskom Povjerenstvu. Naravno, za razliku od mnogih drugih medijski atraktivnih odluka Ustavnoga suda, ovo je u vrlo skromnom obimu uspjelo pronaći svoj put do hrvatske javnosti.

Čačićev besprimjerni prijezir prema zakonima

U međuvremenu je u javnost dospio još jedan slučaj vezan uz Radimira Čačića. Radi se o jahti koja se nedavno nasukala, a saznalo se da je odnedavno u vlasništvu Čačića, prije je bila vlasništvo tvrtke Coning alfa. Na prijenos, naravno, Čačić nije platio porez. Tisuću više-manjeKako je nastala Čačićeva greška od približno 2.000 kuna mjesečno razlike između službenih 5.127 kuna i onoga "nešto manje od 1.000 eura" na sudu u Mađarskoj? Jedini odgovor koji se nameće je da Čačić ima tek samo približnu predodžbu kolika mu je službena plaća, dok živi život koji sa službenim i virtualnim iznosima za hrvatsku javnost nema puno dodirnih točakaJahta je, kako to već rade naši tajkuni, registrirana kao plovilo za komercijalne svrhe, a Čačić,  protivno zakonu, nije prijavio članove posade i putnike Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture do trenutka isplovljavanja jahte, a nije niti kod nadležne lučke uprave zatražio koncesijsko odobrenje za obavljanje gospodarske djelatnosti na tom pomorskom dobru.

I opet se i na ovom primjeru pokazuje kako se Radimir Čačić ponaša po onoj „Država, to sam ja!“, a hrvatska mu država svakim novim slučajem daje još više za pravo. To, međutim, Čačića kao političara ne sprječava da po svim medijima, u koje ima slobodan i neograničen pristup, drži moralne prodike i agitira za Kukuriku koaliciju objašnjavajući kako je njegov prirodni položaj izvršna vlast, i da će njegovim povratkom sve biti pošteno i doći na svoje mjesto. Rijetko se kod kojeg političara, čak i u današnjoj Hrvatskoj, može naći toliko beskrupuloznosti, bahatosti, licemjerja i prijezira prema drugim ljudima i zakonima.

Koliko mi je plaća?

Radimir Čačić je na sudu u Mađarskoj mrtav hladan izjavio da su mu primanja "nešto manja od 1.000 eura". Njegovu je skromnost dodatno poželio potkrijepiti glasnogovornik HNS-a, navevši da je njegova plaća točno 5.127 kuna, i da mu je to jedina plaća - dakle manje od hrvatskoga prosjeka. No, kako je nastala grješka od približno 2.000 kuna mjesečno razlike između službenih 5.127 kuna i onoga "nešto manje od 1.000 eura" na sudu u Mađarskoj?  Najjednostavniji odgovor koji se nameće je da Čačić ima  zapravo tek približnu predodžbu kolika mu je službena plaća, dok živi život koji sa službenim i virtualnim iznosima za iznošenje u hrvatsku javnost nema puno dodirnih točaka. Svaki hrvatski građanin s plaćom od 5.127 kuna, naime, jako dobro će znati svoju plaću u kunu, a kamo li ne u nekoliko tisuća kuna.

Horvatinčić vs. Čačić

Posebna priča je odnos medija prema dva slična slučaja, opisanom Čačićevim i slučajem Tomislava Horvatinčića. Ovaj drugi je isto kao i Čačić skrivio nesreću u kojoj je poginulo dvoje ljudi, ovaj put Čačić i HorvatinčićPosebna priča je odnos medija prema dva slična slučaja, opisanom Čačićevim i slučajem Tomislava Horvatinčića. Ovaj drugi je isto kao i Čačić skrivio nesreću u kojoj je poginulo dvoje ljudi, ovaj put ne Mađara već Talijana. Štoviše, obojici to nije bio prvi slučaj prometne nesreće koju su izazvali. Tako je Horvatinčić već jednom davno pobjegao s mjesta nesreće, dok je Čačić pobjegao s mjesta nesreće (bez unesrećenih) u Varaždinune Mađara već Talijana. Štoviše, obojici to nije bio prvi slučaj prometne nesreće koju su izazvali. Tako je Horvatinčić već jednom davno pobjegao s mjesta nesreće, dok je Čačić pobjegao s mjesta nesreće (bez unesrećenih) u Varaždinu. Policija ga je uspjela zaustaviti tek u Novom Marofu. Naravno, niti jedan od dvojice, svojom bahatosti i prijezirom prema drugim ljudima, nije zaslužio nimalo nježnosti jer je možda točno da se takve nesreće mogu dogoditi svima, ali je činjenica da se ne događaju svima.

Ipak, mediji su se pokazali daleko „nježnijima“ prema Čačiću nego prema Horvatinčiću. Naime, odmah se javio treći stup sprege u obliku „uglednih nezavisnih komentatora“. Primjerice, javio se profesor s Pravnog fakulteta Ivan Rimac, kojeg se predstavlja kao uglednog političkog komentatora, s tvrdnjom da je razumljivo da su mediji skloniji Čačiću nego Horvatinčiću. Objašnjenje glasi: Čačić je pokazao više suosjećanja i odgovornosti. Kao primjer u tom smislu izdvojena je izjava „da će se odazvati svakom postupku koji se eventualno pokrene protiv njega“. A što bi se uopće moglo drugačije u danoj situaciji? Što je u toj izjavi tako spektakularno?

Vlast i novac jedini moral

Jasno je da je uloga „uglednog političkog komentatora“ ublažavanje političke štete za Čačića i one kojima je on potreban, posebice u svezi predstojećih parlamentarnih izbora. A kad smo već kod „uglednih komentatora“, jasno je da im ugled dolazi od toga jedino što ih se česti gosti u medijima, kako tiskovnim, tako i elektronskim. I na taj način mediji manipuliraju javnošću i obmanjujući ju, stvarajući sliku da su uvijek isti eksperti jedini, najbolji i nezamjenjivi .

Međutim, uvidom u najveću svjetsku bazu znanstvenih radova, Web of Science, svatko se može uvjeriti da profesor Ivan Rimac u toj bazi nije uopće zastupljen, upravo kao i još onih nekoliko dežurnih moralnih vertikala hrvatskog društva. S druge strane, naravno, na Pravnom fakultetu ima profesora s mnogo objavljenih radova u prestižnim međunarodnim časopisima s nezavisnom recenzijom.

No, te je druge profesore očigledno bolje zaobilaziti u širokom luku. Naime, ljudi koji su tijekom svoje karijere stvorili solidan znanstveni opus, ili više od toga, koji su svoje titule i položaje stekli napornim radom, zasigurno ne bi govorili onako kako se to očekuje u skladu s političkim potrebama medija i onih kojima oni služe. Pravi intelektualci govore onako kako zaista misle, iznoseći spoznaje do kojih su došli temeljem svog znanja i razmišljanja, a ne političkih interesa i narudžbi.

Uz takve medijske manipulacije se onda još nalijepi sintagma, tj. floskula koja se često može susresti, o „inteligenciji koja šuti“. No, problem se nalazi na potpuno drugom mjestu. Najveći su hrvatski mediji za one koji bi o nekom problemu mogli smisleno govoriti u pravilu zatvoreni. Pa se onda ne treba čuditi pred svake izbore zašto kao društvo ni za što nemamo pravoga rješenja.

D. J. L.