Športska redakcija HTV-a samo je preslika posttuđmanovske Hrvatske

Ekipa iz športskog programa HTV-a koja je prenosila jučerašnju utakmicu između hrvatskog i španjolskog prvaka, Dinama i Reala, vjerojatno je još tamo gdje se tijekom cijelog prijenosa nastojala uvući, znate kamo, u koji dio anatomije, kako oni kažu, Kraljevskog kluba. Prema njima izgledalo je kao da su Bogovi iz Bijelog svijeta ukazali beskrajnu milost došavši igrati u nekakvu mračnu zemlju.

Ćosić zorno demonstrirao gdje je izučio zanat

Komentator same utakmice bio je Drago Ćosić, što samo po sebi otkriva stanje na HTV-u, posebice u športskom programu. To je javna televizijska kuća s milijardom kuna od pretplate godišnje, čiji športski program ne prenosi, primjerice, svjetsko rukometno prvenstvo koje se se igralo u Hrvatskoj ili utakmice Lige prvaka utorkom (usput, Dinamo će igrati bar tri utakmice utorkom, pa ne će biti onog „samo na HTV“), budući da ih natječaju pobijede televizije koje ne ubiru ni kune od pretplate, i na koje su otišli raditi oni bolji športski novinari s HTV-a. Dakle, utakmicu je prenosio veteran športskog programa, na kojem radi od 1984. Tada su na televiziji mogli raditi samo drugovi, pa je sinoć i Drago Ćosić zorno demonstrirao gdje je izučio zanat.

Koliko se samo servilnosti prema, kako Ćosić kaže, galaktosima iz Kraljevskog kluba i koliko potcjenjivanja hrvatskog nogometa, i što je još tragičnije, hrvatske države, hrvatskog naroda i hrvatskog duha moglo čuti sinoć! Od rečeniica poput: „Nadam se da Kraljevski klub ne će imati pritužbi na prijam u Zagrebu“, „Dobro da je s Cristianom Ronaldom sve u redu“, do izjava kojim je pokazao kako nema osjećaja za šport, poput one da bi sigurno svi u Dinamu prije utakmice potpisali minimalan poraz. Novinarka, Poruka s HTV-aKakvu poruku Drago Ćosić i njegova sljedba šalju gledateljima? Da su oni nekakvi Hrvati koji trebaju biti ushićeni što im se smilovao doći Kraljevski klub, kao da to nije stvar sustava natjecanja Lige prvaka za koje se Dinamo izborio!valjda učenica Drage Ćosića, to je euforično i upitala Dinamovom nogometašu Anti Rukavini, koji je kao pravi športaš odgovorio, da nikada ne bi unaprijed pristao na poraz, dok mu je iz lica izbijala ljutnja na samog sebe što nije postigao zgoditak iz velike prilike.

Poruka tzv. hrvatske elite

Kakvu poruku Drago Ćosić i njegova sljedba šalju gledateljima? Da su oni nekakvi Hrvati koji trebaju biti ushićeni što im se smilovao doći Kraljevski klub, kao da to nije stvar sustava natjecanja Lige prvaka za koje se Dinamo izborio! Pridružio mu se i presjednik Dinama, Mirko Barišić, čovjek iz istog sustava i istog mentalnog sklopa kao i Ćosić, izjavom, da mu je predsjednik Reala, oprostite, Kraljevskog kluba, šapnuo kako je navijanje bilo „europsko“ (Odmah se sjetimo utakmica Reala i Barcelone u Španjolskoj gdje na svakog izvoiđača kornera redovito poleti nekoliko kilograma naranči).

Takve poruke su upravo ono što nam hrvatski političari nakon 2000. uporno govore, a tako su na našu nesreću radili i rade, da smo mi mali, necivilizirani narod, kojeg trebaju oni iz Bijelog svijeta uzeti za ruke i voditi, a mi moramo već i zbog te činjenice biti ponizni i sretni, a pogotovo kad nam s „gospodskog stola“ dolete kakve mrvice. Sve je to isti, komunistički mentalni sklop, koji je do 1990. samo slušao i Hrvatski duhZa razliku od krpelja koji su se prikačili i žive od nogometne igre, igrači Dinama jučer su se postavili onako kako se treba postaviti. Istračali su na teren i muški odigrali, bez kompleksa od kojeg boluje hrvatska politička i televizijska elita. Postavili su se onako kako treba, u najboljoj tradiciji hrvatskog mentaliteta i duhaprovodio ono što je dolazilo iz Beograda, a sada su Beograd zamijenili Europom. I baš kao što su u komunizmu bili za to materijalno nagrađivani, stanovima, školovanjem djece, itd., tako i danas ispunjavaju sve što se od njih traži, opet za materijanu naknadu. Kao i onda, i danas je to pogubno za hrvatski narod.

Dijametralno suprotni primjer onih koji su igrali

Za razliku od krpelja koji su se prikačili i žive od nogometne igre, igrači Dinama jučer su se postavili onako kako se treba postaviti. Istračali su na teren i muški odigrali, bez kompleksa od kojeg boluje hrvatska politička i televizijska elita. Postavili su se onako kako treba, u najboljoj tradiciji hrvatskog mentaliteta i duha. U izjavama svih igrača nakon utakmice mogle su se vidjeti dvije stvari: ponos što su dali sve od sebe, i žalost što su utakmicu izgubili. Ne sreću što su izgubili „samo 1:0“ od „kraljevskog kluba“, već žalost što su izgubili.

To je pravi športski duh, kojeg su, usput, pokazali i navijači skandirajući Cristianu Ronaldu „Leo Messi“. Što su trebali? Slati mu pusice? Kome? „Ljepotanu“ koji je platio nekoj djevojci da mu rodi dijete? Po Ćosiću i sličnima igrači Dinama trebali su se nakon utakmice potući za Ronaldov dres, što se, naravno, nije dogodilo. Kako je prije utakmice rekao slavonski bećar Domagoj Vida: „Što će mi Ronaldov dres? Ja ću svoj uramiti i staviti na zid, da me uvijek podsjeća za što sam se izborio!“ Možda izgleda malo nategnuto ili čak neprilično to uspoređivati, ali, tako su se postavili i hrvatski branitelji 1991. Nisu skinuli gaće pred trećom vojskom u Europi, već su se borili muški i junački, i stvorili državu Hrvatsku. Poslije 2000. su na vlast došli oni koji u tome nisu sudjelovali, jer to nisu željeli, i jer su valjda morali mijenjati rublje na sam spomen „četvrte armije u Europi“, pa smo danas tamo gdje jesmo.

„J... vas Kraljevski klub“

Na svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998., gdje je jedan sjajan naraštaj hrvatskih nogometaša, nošen beskrajnim nacionalnim ponosom osvojio brončanu medalju, na konferenciji za tisak prije utakmice s Argentinom gostovali su izbornik Ćiro Blažević i Zvonimir Boban. Sama utakmica nije bila važna, Hrvatska je već osigurala prolaz skupine.

Tada je za Argentinu igrao Gabriel Batistuta, u to vrijeme, uz Davora Šukera, vjerojatno najbolji napadač na svijetu. Nisu hrvatski novinari pitali o velikom uspjehu, prolasku skupine, već su sva novinarska pitanja glasila otprilike ovako: „Kako će Hrvatska zaustaviti Batistutu?“ ili „Da li Hrvatska može zaustaviti Batistutu?“ Nakon nekoliko strpljivih odgovora, u kojima je hvalio naše obrambene igrače proglašavajući ih najboljima na svijetu, na opetovano pitanje o Batistuti, Blažević je novinaru odgovorio: „J... te Batistuta!“. To je bilo to. Samo se tako može naprijed. I zato, „j... vas Kraljevski klub!“

D.J.L.