Neprofesionalnost, podvale i manipulacije Jutarnjeg lista

Podvale i manipulacije u hrvatskim medijima, nažalost, nisu rijetkost. Na svom blogu "Bumerang prošlosti" u Večernjem listu novinar i publicist Zvonimir Despot ukazuje na još jednu, ovaj put na stranicama Jutarnjeg lista. Recept je već standardan, "antifašistički": u tekst se ubaci čarobna riječ "ustaša", i tada je sve "jasno". U ovom slučaju radi se o napisu o knjizi, povijenom djelu, koja se bavi hrvatskom legijom koja se od 1941. do 1943. borila pod Staljingradom. Knjiga je pisana na engleskom, i priprema se njeno hrvatsko izdanje, a Jutarnji list 14. kolovoza ove godine objavljuje osvrt na to djelo. Međutim, iako novinarski zadatak nije prezahtjevan, novinarski tekst i popratna opreman ne uspijeva doseći minimalne profesionalne kriterije nego kreće standardnim putem prosipanja ideoloških magli, manipulacija i krivotvorina.

Za početak upada u oči da, neovisno o povijesnim činjenicama, navedenu legiju Jutarnji list proglašava ustaškom, iako se radilo o domobranskoj jedinici. Naravno da se ne radi samo o neprofesionalnosti novinara Jutarnjeg lista, iako je već ta neprofesionalnost sramotna za jedan od vodećih dnevnika u Hrvatskoj. Radi se o svjesnom "njegovanju" i nastavljanju tradicije boljševičkog novinarstva iz komunizma i Jugoslavije. Naravno, riječ "boljševizam" više se ne rabi, sada ju se nastoji zamijeniti, što je isto tako besramna podvala, riječju "antifašizam".

Ideja je, međutim, već preko 65 godina ista, a ona je u svojoj srži projugoslavenska, dakle, protuhrvatska. Najprije se, za komunizma, uz pomoć brutalne sile, apsolutno kontroliranog jednoumnog sustava školstva i medija lažima "pisala" povijest Hrvata i Hrvatske. Umrežena strukturaUpravo je sprega ljudi školovanih i privilegiranih u komunističkom sustavu, ti umreženi političari, "nezavisni intelektualci" i novinari i danas na istom poslu, a to je sprječavanje razvitka hrvatskog nacionalnog bića. Jer shvaćaju da je hrvatsko nacionalno biće ono koje moraju držati podčinjenim da bi vladali Hrvatskom. Kako je to bilo u komunizmu, i kako nastoje da bude i danasCilj toga je naravno bio postaviti razdoblje NDH kao stožerno razdoblje hrvatske povijesti. Pri tome su se ustaški zločini desetostruko i stostruko uvećavali, a svi zločini nad Hrvatima prikazali su se kao "antifašizam". Time se nastojala ugušiti hrvatska nacionalna svijest, pri čemu je svako izražavanje te svijesti bilo izjednačavano s ustaštvom.

Svaki pokušaj znanstvenog (dakle, onog na temelju činjenica, a ne izmišljenih mitova) pristupa događajima iz doba NDH se i danas proglašava pokušajem revizije povijesti, i to i od onih koji su u vrijeme komunizma bili članovi SKJ, tj. koji su svojim (dragovoljnim!) članstvom u toj zločinačkoj organizaciji pomagali stvarati sliku prema kojoj su dobri samo oni Hrvati koji podupiru Titov zločinački režim, a svi ostali su ili šovinisti ili ustaše ili nečemu od toga naginju. Među takve spadaju i onaj koji govori da je četnika bilo samo oko Knina i Plaškog, kao i onaj koji govori o komunističkim simbolima kao o porukama mira i ljubavi. Takvih je, nažalost, još podosta, u politici i, naravno, medijima.

I upravo ta sprega ljudi školovanih i privilegiranih u komunističkom sustavu, ti umreženi političari, "nezavisni intelektualci" i novinari i danas su na istom poslu, a to je sprječavanje razvitka hrvatskog nacionalnog bića. Jer shvaćaju da je hrvatsko nacionalno biće ono koje moraju držati podčinjenim da bi vladali Hrvatskom. Kako je to bilo u komunizmu, i kako nastoje da bude i danas. A članak o kojem piše Zvonimir Despot plod je sustavnog rada takve politike. A hoće li nedjeljni Jutarnji list objaviti na primjerenom mjestu reagiranje jednog od autora knjige o Hrvatskoj legiji koja se borila kod Staljingrada, mr. sci. Amira Obhođaša zato i nije glavno pitanje. Glavno pitanje ovdje je kada će se u Hrvatskoj moći prestati živjeti od profesionalnog neprofesionalizma.

D.J.L.

Kako Jutarnji list manipulira povijesnim izvorima i izmišlja ustaše

Krajem prošle godine na blogu u postu naslova ‘Hrvatska legija pod Staljingradom – kako, zašto?’ pisao sam o knjizi „Croatian Legion: The 369th Reinforced (Croatian) Infantry Regiment on the Eastern Front, 1941-1943“ ili u prijevodu „Hrvatska legija: 369. pojačana (hrvatska) pješačka pukovnija na Istočnom bojištu, 1941.-1943.). Knjiga je izašla u Australiji, a autori su joj Hrvat mr. sci. Amir Obhođaš i Australac Jason D. Mark, inače u svijetu poznat autor i izdavač knjiga specijaliziranih za Staljingrad (od strane nakladničke kuće „Stone&Stone“ njegova knjiga „Island of Fire“ proglašena je najboljom knjigom u 2006. godini na temu povijest Drugog svjetskog rata). Ova je knjiga sveobuhvatno djelo o jednoj od najpoznatijih postrojbi oružanih snaga NDH, od odluke vodstva NDH o ustrojavanju Hrvatske legije pa sve do njezinog tragičnog kraja u ruševinama Staljingrada. Knjiga je u stvari prvorazredno historiografsko djelo i priprema se njezino hrvatsko izdanje!

A onda je Jutarnji list u broju od nedjelje 14. kolovoza 2011. objavio na četiri stranice zaprepašćujući članak pod naslovom „Ustaška postrojba jedina uz Nijemce pokušavala osvojiti ruski grad“, a sve popraćeno potpuno pogrešnim fotografijama kojih inače nema u knjizi. Kolega Obhođaš poslao je reagiranje u Jutarnji list, a ovdje ga u cijelosti objavljujem:

„S obzirom da sam jedan od autora knjige „Croatian Legion: The 369th Reinforced (Croatian) Infantry Regiment on the Eastern Front, 1941-1943“, koja je poslužila kao osnova članka objavljenog u Nedjeljnom jutarnjem br. 4701. pod naslovom „Ustaška postrojba jedina uz Nijemce pokušavala osvojiti ruski grad“, htio bih izraziti svoje neslaganje s načinom oblikovanja spomenutog članka. Ovim putem ne želim ulaziti u sam tekst, koji je viđenje autora Ahmeta Salihođića, već se želim osvrnuti na naslov članka i fotografije kojima je popraćen, a koji su me izrazito zasmetali. Naime, u naslovu se implicira da je 369. pojačana (hrvatska) pješačka pukovnija bila postrojba Ustaške vojnice, što je apsolutno netočno. Pukovnija je bila ustrojena od strane Hrvatskog domobranstva, dio kojeg je ostala tijekom njezinog cjelokupnog djelovanja na Istočnom bojištu, iako se tamo borila u sastavu „Wehrmachta“.

Dojam da je ova postrojba odista i bila dio Ustaške vojnice pojačan je objavljivanjem fotografija pripadnika „Crne legije“ uz članak, a kako se u samom tekstu nigdje ne spominje da je 369. pojačana pješačka pukovnija bila dio Hrvatskog domobranstva, ovaj je dojam neupućenom čitatelju time potpun. Najveću manipulacija predstavlja fotografija koja nalazi se na trećoj stranici teksta i koja prikazuje niz pobijenih civila, čime se implicira da je ova postrojba tijekom svog boravka na Istočnom bojištu počinila i ratne zločine, što ponovno ne odgovara istini. Stoga ovdje moram istaknuti da je pukovnija na Istočnom bojištu djelovala kao čisto vojna postrojba i da je njemačke oružane snage nikada je nisu koristile u represalijama prema civilnom stanovništvu. Iako je bilo pripadnika pukovnije koji su vršili pljačke, silovanja i različite prekršaje vojne stege, ovakvi slučajevi bili su najbrojniji pri samom dolasku pukovnije na Istočno bojište i u zapovjedništvu pukovnije nastojali su ovakve prekršaje rješavati ili kažnjavanjem, za što je pukovniku Markulju iz Ministarstva Hrvatskog domobranstva odobrena i uporabu i najstrožih mjera, uključujući i smrtnu kaznu ili udaljavanjem iz postrojbe i vraćanjem u domovinu. Ovakvim mjerama zapovjedništvo pukovnije uspjelo je osigurati visoki stupanj vojne stege, a u samom Ministarstvu Hrvatskog domobranstva odlučeno je da se za popunu postrojbe ne šalju više dobrovoljci jer se smatralo da su oni više skloni nedisciplini i samovolji, već su za popunu određivani pričuvnici Hrvatskog domobranstva. Naravno, cijela ova problematika u samoj knjizi puno je opširnije obrađena.

Na jedine dvije fotografije koje odista i prikazuju pripadnike Hrvatske legije (fotografije u donjem lijevom uglu na str. 29. i 30.) ne nalaze se pripadnici 369.p.p.p, već pripadnici Lako prevoznog zdruga Hrvatske legije, postrojbe koja se na istočnom bojištu borila u sastavu talijanskih oružanih snaga. Ove se fotografije inače nalaze u vlasništvu g Živka Parca, sina nadporučnika Milana Parca prikazanog na fotografiji na str. 30., a koje sam koristio u svom tekstu o Lako prevoznom zdrugu objavljenom u časopisu Husar.

Ovdje bih htio naglasiti da stavljanje fotografija u krivi kontekst predstavlja manipulaciju povijesnim izvorima. Fotografsku građu treba tretirati kao svaki drugi povijesni izvor i nedopustivo je, kako u znanstvenom tako i u svakom drugom pogledu, manipulirati povijesnim izvorima na ovakav način. Na žalost ovakvim oblikovanjem članka Nedjeljni jutarnji najviše podsjeća na knjigu Dragana Kljakića „Ustaško domobranska legija pod Staljingradom“ koja, kako sam to i istaknuo u predgovoru moje knjige, predstavlja školski primjer propagande. Kako se moje ne bi dovodilo u vezu s takvim radovima, molim uredništvo Nedjeljnog jutarnjeg da objavi ovo reagiranje na primjerenom mjestu.“

Zvonimir Despot
Večernji list

Poveznica

Jutarnji list: Prvi put cijela istina: Ustaška postrojba jedina uz Nijemce pokušavala osvojiti Staljingrad