Što se stvarno krije iza uljepšavanog maksimirskog stadiona?

HHrvatska nogometna reprezentacija s pravom može biti i jest ponos Hrvata. Još od europskog prvenstva u Engleskoj 1996., kada smo igrali u četvrtzavršnici, pa preko nezaboranih vatrenih i brončane medalje sa svjetskog prvenstva u Francuskoj 1998., do četvrtzavršnice europskog prvenstva u Austriji i Mađarskoj, i sve do današnjeg dana, hrvatska je nogometna reprezentacija u svjetskom vrhu. Na službenoj ljestvici FIFA-e stalno smo oko desetog mjesta, uz uspone i do trećeg, te uz kraće padove. Za zemlju s nešto više od 4 milijuna stanovnika, to je sjajno postignuće.

Uspjeh u klupskom nogometu može se kupiti

U klupskom nogometu druga je stvar. Klupski je nogomet postao čisti posao, prvenstveno i gotovo isključivo stvar novaca. Tko ima novaca kupi odlične igrače, plati dobrog trenera, osigura dobru logistiku, i u vrhu je. Većina najjačih klubova na svijetu ne mari puno za razvoj vlastitog podmlatka, već se kupuju mladi igrači iz cijelog svijeta, već i petnaestgodišnjaci, pa i mlađi, tako da sve važniju ulogu u većini jakih nogometnih klubova imaju tzv. skauti, koji pronalaze nadarene dječake, i prevoditelji. Primjerice, „engleski“ Arsenal engleski je samo o tome što domaće utakmice igra u Londonu i što se natječe u engleskoj ligi. Inače, vlasnici kluba su Amerikanci, trener Francuz, a igrači su iz cijelog svijeta. Arsenal ima tek jednog ili dva Engleza, od tridesetak igrača.

Ironično, postoji i iznimka. U danas najboljoj momčadi na svijetu, Barceloni, veliku većinu najboljih, ključnih igrača čine oni koji su u podmlatku tog kluba naučili igrati nogomet. Spomenimo zato još usput, u svijetu vrhunskog športa, jedina vrhunska momčad koja se na vlastiti podmladak oslanja više od (sada) Barcelone je klub koji to čini oduvijek, hrvatski i svjetski vaterpolski velikan, dubrovački Jug.

Ključna izvorišta reprezentacije

Vratimo se nogometnoj reprezentaciji Hrvatske. Osim možda desetak posto sjajnih reprezentativaca, Hrvata koji nogomet nisu naučili u Hrvatskoj (u prvom redu legendarni kapetan reprezentacije Niko Kovač, njegov brat Robert, Josip Šimunić, Mladen Petrič, Ivan Klasnić, Ivan Rakitić,...), svi Potpuna kontrolaOba rasadnika hrvatske reprezentacije potpala su pod apsolutnu kontrolu jednog čovjeka, Zdravka Mamićaostali stasali su u hrvatskim nogometnim klubovima, igrajući utakmice u Hrvatskoj nogometnoj lizi (HNL), kao i u mladim selekcijama Hrvatske, onima do 15 17, i 19 godina. Naravno, ti igrači, kad si stvore ime i nogometni ugled, odlaze u bogate europske klubove. Dakle, HNL i mlade reprezentacije ključni su za hrvatsku nogometnu reprezentaciju.

Kakvo je danas stanje s ta dva ključna rasadnika hrvatskog nogometa? Kako stvari stoje, oba su potpala pod apsolutnu kontrolu jednog čovjeka, Zdravka Mamića. Čovjeka koji već skoro desetljeće vodi NK Dinamo, koji je, iako to formalno-pravno nije, u stvarnosti njegov klub. Pisali smo već kako je u skupštinu tog kluba postavio rođake, prijatelje, vlasnike kafića u kojima pije kavu. Na isti je način zagospodario i Hrvatskim nogometnim savezom (HNS), gdje mu kao paravan služi Vlatko Marković. U HNS-u je član Izvršnog odbora, u kojem u skladu s osebujnim HNS-ovskim shvaćanjem demokracije više ne sjede oni koji nisu glasovali za Markovića, već za Igora Štimca na nedavnim izborima za predsjednika HNS-a. U tom su odboru danas dobrim dijelom Mamićevi poslušnici, baš kao i u skupštini NK Dinama.

Hrvatska nogometna liga pod kontrolom Zdravka Mamića

Kako u takvoj konstelaciji snage prolaze HNL i mlade selekcije? Evo kako. U nedavno završenom prvenstvu drugoligaša tri vodeća mjesta zauzeli su Gorica iz Velike Gorice, Lučko i Pomorac iz Kostrene, i ti su klubovi trebali popuniti Prvu HNL na račun posljednjeplasiranih iz protekle sezone, Hrvatskog dragovoljca, Istre 1961 i Lokomotive. No,Krojenje 1. HNLIz Prve HNL bi ispala druga momčad Dinama, Lokomotiva, čiji direktor Božidar Šikić sjedi u Skupštini NK Dinamo prvoligaš je postao samo drugoplasirani klub, Lučko. Prvoplasirana Gorica nije dobila licencu Odbora za licenciranje (pogodite tko ga kontrolira), baš kao ni trećeplasirani Pomorac.

Da je Gorica dobila licencu za Prvu ligu, morao bi ju dobiti i Pomorac. No, što bi se tada dogodilo? Iz Prve HNL bi ispala druga momčad Dinama, Lokomotiva, čiji direktor Božidar Šikić sjedi u Skupštini NK Dinamo. Stvarno ne bi bio red da taj klub ispadne iz lige, bila bi šteta da u Prvoj NHL ne igra klub iz Novog Zagreba, koji igra prvenstvene utakmice na stadionu u Maksimiru, pred pedesetak gledatelja, što je daleko najmanja gledanost u čitavoj HNL. No, tamo igraju igrači koji su na posudbi iz Dinama, pa neka igraju u što jačoj ligi, treba ih naravno prodati, a to nije lako, ako je uopće moguće, iz Druge lige. Možete si misliti kako se osjećaju igrači i navijači Gorice i Pomorca, klubova čije je drugoligaške utakmice gledalo daleko više ljudi nego Lokomotivine prvoligaške. Osjećaju se prevareno, a baš to im se i dogodilo.

Mlade hrvatske nogometne reprezentacije pod kontrolom Zdravka Mamića

Kakvo je stanje s mladim reprezentacijama? Reprezentacija do 19 godina dobila je novog izbornika, Dinka Jeličića, bivšeg trenera juniora Dinama i aktualnog trenera NK Radnika iz Sesveta (član skupštine tog kluba je, naravno, i Zdravko Mamić), u kojem će ove sezone nastupati čak 18 mladih igrača Dinama. Očito se radi o drugoj (zapravo trećoj, poslije Lokomotive) momčadi Dinama. Do sada je tu momčad vodio Ivica Grnja, koji je upravo okupio momke do 20 godina, one koje je lani doveo do trećeg mjesta u Europi, i priprema ih za svjetsko prvenstvo nogometaša do 20 godina starosti. Reprezentacija do 15 godina još nema izbornika, glavni je kandidat Andrej Panadić, koji je, naravno, Dinamov kadar. Uopće ne dovodimo u pitanje stručnost tih ljudi, vjerujemo u nju, ali izgleda kao da je, uz izuzetak izbornika selekcije U17 Ivana Gudelja, NK Dinamo hrvatski nogomet, a to ni u kojem slučaju nije.

Tu, međutim, priči nije kraj. Stručna komisija HNS-a instalirala je svojevrsni Nadzorni odbor čije je Sukob interesaDirektor Dinamove omladinske nogometne škole ocjenjuje je li netko opravdano pozvan u mlade reprezentacije pravo revidirati popis igrača koji naprave izbornici mlađih uzrasta. U tom su odboru direktor Dinamove omladinske škole Romeo Jozak, Martin Novoselac, zaposlenik HNS-a i nekadašnji nogoimetaš Dinama i Ivan Bedi, nejadašnji nogometaš Dinama. Dakle, HNS je postavio izbornike, ali im je ubrzo postavio i tutore. Da li možda HNS nije siguran u vlastiti izbor? Ne vjerujemo u to. Vjerojatno ste pogodili da je stvar u tome što je tim potezom osigurano da će za izbor igrača za pojedinu reprezentaciju prvo saznati On, Zdravko Mamić, pa se taj izbor može korigirati na način da na njemu bude što više igrača pod kontolom Dinama. A to znači onih od čije će prodaje jednog dana profitirati Zdravko Mamić.

Osim toga, poznavajući lik i djelo Zdravka Mamića, jasno je da se radi o demonstraciji moći i kontrole koju on sve čvršće nameće nad HNS-om. A da o sukobu interesa i ne govorimo, Romeo Jozak je ustoličen za predsjednika Stručne komisije da bi vodio glavnu riječ i u novooformljenom Nadzornom odboru. Dakle, direktor Dinamove omladinske nogometne škole ocjenjuje je li netko opravdano pozvan u mlade reprezentacije! A njegov jedini pravi šef je, naravno, Zdravko Mamić.

Nogometne reference Zdravka Mamića

Naravno da nikada nije dobro kad se tolika moć stavi u ruke jednog čovjeka (ili ju on na ovaj i/ili onaj način prigrabi). Smatramo da je to u slučaju hrvatskog nogometa pogubno, pogotovo kad je ta osoba Zdravko Mamić. Pogledajmo njegove nogometne reference. U Dinamu je gotovo desetljeće. Istina je da je Dinamo dominantan u hrvatskom klupskom nogometu, ali to je stvar novaca. Omjer novca kojim raspolaže Dinamo u uspordbi sa svim ostalim hrvatskim prvoligašima (osim tek donekle Hajduka), daleko je veći od omjera proračuna klubova iz drugog ili čak trećeg europskog razreda, koji vrlo često igraju Ligu prvaka (primjerice danski Kopenhagen, portugalska Braga, norveški Rosenborg, bjeloruski BATE, itd.), i proračuna Dinama. Dakle, vjerojatnost da, primjerice Hajduk, u današnjim financijskim okolnostima osvoji hrvatsko prvenstvo približno je jednaka onoj da, primjerice, Šahtjar iz Donjecka ili CSKA iz Moskve osvoje Ligu prvaka – šanse postoje, ali su male. A vjerojatnost da prvenstvo Hrvatske osvoji Split, Cibalia ili Osijek jednake su šansama bjeloruskog BATE-a da osvoji Ligu prvaka. To je dakle okvir u kojem Mamićev Dinamo hara hrvatskom ligom.

A na međunarodnoj se pozornici ispada od austrijskog Red Bulla, moldavskog Šerifa, primjerice, i nikako da Dinamo uđe u Ligu prvaka, ili barem da prođe skupinu Europske lige. Objektivno, to nije lako postići. Makar, spomenimo, da je (prije preimenovanja) NK Croatia, s manjim proračunom od današnjeg Dinamovog, s hrvatskim igračima (koliko se sjećam jedini stranci su bili Mark Viduka i Edin Mujčin!) dvije uzastopne godine igrala Ligu prvaka, u kojoj su se ravnopravno borili s momčadima kao što su Manchester United i Ajax, o čemu Zdravko Mamić može samo sanjati. Dakle, Zdravko Mamić definitivno nije za svoje apsolutne vlasti u Dinamu podigao klub na višu razinu, naprotiv. Jest da je imenu kluba dodano „Građanski“, i da je klub odjednom proslavio stoti rođendan, ali to nema veze s uspjesima na terenu.

Zdravko Mamić trebao bi otići već zbog nogometnih rezultata njegove vladavine u Dinamu

No, čemu da Zdravko Mamić sanja, njegov san živi. Ima u šaci i Dinamo i HNS, za njegovog su vladanja u klub ušle stotine milijuna kuna iz gradskog proračuna i javnih poduzeća, njegova menadžerska agencija (možda formalno ne njegova, ali svi znaju da u stvarnosti da) zarađuje milijune i milijune eura od prodaje igrača kupljenih i gorespomenutim novcem. A sada je novcem kluba uređen i maksimirski stadion. No, budući da GNK Dinamo nije vlasnik stadiona, već je on vlasništvo Grada Zagreba, teško da ne će račun obnove stadiona u konačnici platiti vlasnik, a ne korisnik stadiona. A stadion će još nekoliko utakmica biti dobro popunjen, jer se Zdravko Mamić genijalno dosjetio da ulaznice koštaju jednu kunu. Dok ostali klubovi izlazak momčadi na europsku pozornicu shvaćaju i kao mogućnost nekakve zarade, GNK Dinamo se te zarade odriče.

Često opetovane izjave Zdravka Mamića da je on spasitelj Dinama, da su svi protiv Dinama, da bi Dinamo bez njega propao, itd., to su naravno floskule bez ikakvog pokrića. Dinamo bi postojao i bez Mamića, kao što je i postojao prije njegovog dolaska u klub, pri čemu je na međunarodnoj pozornici 'Nezamjenjivost'Kad netko vodi Dinamo gotovo desetljeće, bez značajnijeg dometa u međunarodnim natjecanjima, morao bi već samo zbog tog razloga otićipostizao bolje rezultate nego danas. A ta pozornica je po nama osnovni kriterij po kojem bi se trebao ocjenjivati uspjeh Dinama, pa i njegovog vodstva. A kad netko vodi Dinamo gotovo desetljeće, bez značajnijeg dometa u međunarodnim natjecanjima, morao bi već zbog tog razloga otići i prepustiti svoje mjesto nekom drugom. Nitko nije nezamjenjiv, a pogotovo ne neki.

Da zaključimo. Želimo sve najbolje GNK Dinamu, baš kako što to želimo i svakom hrvatskom nogometnom klubu. No, prije svega želimo dobro hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji! Kao što smo vidjeli, klupski uspjeh se može kupiti novcem, reprezentativni (bar zasad) ne! Uspješnost hrvatske nogometne reprezentacije počiva na HNL-u i na mladim selekcijama hrvatskih nogometaša. A na ta dva ključna segmenta svoju je šapu stavio Zdravko Mamić. Koji se nije dokazao, u gotovo deset godina, ni na klupskoj pozornici. Otuda naš strah.

D. J. L.