Zajednički zločinački pothvat

Tragedija i kalvarija hrvatskih branitelja i kriminalizacija i gaženje hrvatskih svetinja nastavljaju se. Tek što se hrvatski vitez Tomislav Purda vratio u Domovinu, pojavio se novi "slučaj". Akteri su ponovno isti, "reformirana" Tadićeva Srbija i Državno odvjetništvo Republike Hrvatske. Žrtva njihovog maltretiranja ovaj je put dr. Vesna Bosanac, legendarna liječnica i upraviteljica vukovarske bolnice, koju je ispitivala hrvatska policija, po nalogu Državnog odvjetništva RH, koje pak djeluje prema dogovoru s Tužilaštvom Srbije.

Kako piše na portalu Jutarnjeg lista, "riječ o reviziji predmeta Vojnog suda u Beogradu iz '92. za kojeg je dogovoreno da će se proslijediti hrvatskom Državnom odvjetništvu na provjeru upravo kako bi se spriječilo ponavljanje 'slučaja Purda'. Kaznenu prijavu protiv ratne ravnateljice Vukovarske bolnice još su 1992. podnijeli srpski ranjenici koji su se žalili na navodno zlostavljanje u bolnici, a i ona sama je izjavila da je za to čula još dok je svjedočila u Haagu. U Državnom odvjetništvu RH kažu da je riječ o provjeri informacija na zahtjev tužiteljstva Srbije u jednom od deset spornih predmeta od kojih su tri riješena kad je Srbija odustala od kaznenog progona Purde, Janjića i Maslova."

O čemu se radi? O navodnom lošem liječenju nekih srpskih vojnika u vukovarskoj bolnici 1991. U bolnici u kojoj se radilo samo u podrumima, budući da su sve drugo Srbi razorili. U kojoj su danonoćno radili hrvatski velikani dr. Vesna Bosanac, dr. Juraj Njavro i još mnogi znani i neznani hrvatski heroji - liječnici, medicinske sestre, medicinski tehničari. Nitko nikada nije odgovarao za potpuno uništenje vukovarske bolnice na koju su svakodnevno padale stotine granata i bombi. To je bolnica koja je zbrinula i mnogobrojne srpske vojnike, koji su preživjeli rat, za razliku od Hrvata koje su Srbi pobili na Ovčari i drugim vukovarskim i srpskim stratištima. To je konačno bolnica iz koje su Srbi ukrali svu dokumentaciju, a vratili tek dio koji se odnosi na vrijeme prije rata. Zašto ne vrate ostalo? Zato jer i ti bolnički dokumenti poduprli Istinu o čovječnosti i junaštvu hrvatskog medicinskog osoblja.

To što Srbija zahtjeva ispitivanje dr. Vesne Bosanac sramotno je, bešćutno i odvratno. No, na to ne možemo utjecati. Jedino što je gore od toga reakcija je, prema Ustavu, neovisnog Državnog odvjetništva RH kojeg vodi Mladen Bajić uz punu podršku predsjednika Hrvatske Ive Josipovića.

Vjerujemo da dr. Vesna Bosanac ne će biti izručena Srbiji, možda niti formalno optužena, i da će njen "slučaj" biti "riješen" kao što su riješeni slučajevi Purde, Janjića i Maslova. I ponovno će veliki meštar parade predsjednik Hrvatske dr. Ivo Josipović reći kako je državni odvjetnik Mladen Bajić najzaslužniji za "spašavanje" dr. Vesne Bosanac, kao što je to učinio po oslobađanju g. Tihomira Purde. I, naravno, bit će to još jedan prilog poboljšanju odnosa između Hrvatske i Srbije, bar će to tako prikazati Josipović i najveći hrvatski mediji.

U jednom od ne tako čestih lucidnih istupa Andrija Hebrang je prošlog tjedna izjavio kako su slučajevi hrvatskog branitelja Tihomira Purde, Petra Janjića-Tromblona i Danka Maslova rezultat "istočne" politike predsjednika Josipovića. I to je bit svega. Radi želje Josipovića i onih uz njega za valjda bratskim odnosima sa Srbijom stradaju hrvatski branitelji. Jer, rješenje "slučajeva Purda, Tromblon i Maslov" nije nikakav uspjeh niti zasluga državnog odvjetnika Bajića, nevin je čovjek, Tihomir Purda, dva mjeseca proveo u zatvoru zbog optužbi onih koji su ga mjesecima zvjerski mučili u svojim konc-logorima. A Hrvatska, kroz djelovanje Mladena Bajića, u skladu sa smjernicama politike "Nove pravednosti" i "tranzicijske i regionalne pravde" smjerno provodi dogovore sa srpskim, Tadićevim tužilaštvom.

Ne Miloševićevim, već Tadićevim. Iako je srpski progon dr. Vesne Bosanac počeo 1992., za vladavine Miloševića. Tadićev je režim mogao sve te procese staviti ad acta, ako ni zbog čega drugog, a ono da pokaže minimum srama zbog mnoštva besramnosti koje su učinili Hrvatima i Hrvatskoj, uključujući i današnje progone Hrvata. Ili da pokaže minimum poštovanja prema Hrvatskoj, državi koju su u devedesetima tako bezdušno i brutalno napali i rušili. Razlika Tadićevog i Miloševićevog režima, što se tiče  Hrvatske je samo u tome što Tadić pokušava mirnim putem ono što Milošević nije uspio oružjem. I, za razliku od Miloševića, u mnogočemu uspijeva, zbog toga što s druge strane Dunava nije Tuđmanova, već Josipovićeva Hrvatska.

No, politika Srbije je srpska stvar, i da Hrvatska ima hrvatsku vlast, kojoj je stalo do hrvatskih nacionalnih i državnih interesa i dostojanstva i ponosa i države i njenih stanovnika, Hrvatska bi se lako branila od takve politike. No, dok god predsjednik Hrvatske u mnogobrojnim susretima sa svojim srpskim pajdašem uopće ne postavlja pitanje srpskih koncentracijskih logora, nestalih Hrvata, povratka ukradenih umjetnina i druge materijalne baštine, ili, primjerice, hrvatske zemlje koju u Podunavlju još uvijek okupiranom drži Srbija, Hrvatska je u defenzivi i gubi. Ili dok državni odvjetnik Mladen Bajić ne pokreće niti jedan postupak protiv bilo koga zbog srpskih koncentacijskih logora kroz koje su prošle tisuće Hrvata od kojih ih je 300 tamo ubijeno, a tisuće su već umrli zbog posljedica tortura i mučenja, već smjerno slijedi zahtjeve srpskog tužiteljstva.

Da ne pričamo o bombardiranju Osijeka koje je rezultiralo s gotovo tisuću ubijenih civila (ne, tu nije bilo prekomjerne uporabe topništva) ili o vukovarskim stratištima, od kojih se sudilo samo zbog Ovčare, znamo s kakvim sramotnim presudama. Usput budi rečeno, na Ovčari je ubijena tek negdje desetina Hrvata pobijenih nakon pada Vukovara! O tome Bajić i njegovo Državno odvjetništvo šute. Šuti i Josipović, šuti i Haag, šuti i cijela službena Hrvatska.

Vrijedi u cijeloj stvari spomenuti i vođe srpske manjine u Hrvatskoj. Oni prozivaju Hrvatsku zbog, kako oni kažu, "govora mržnje" na braniteljskom prosvjedu u Zagrebu i "progona" njihovih čelnika, konkretno Vojislava Stanimirovića. A branitelji su samo tražili postupak protiv Stanimirovića, budući da postoje svjedoci da je, po padu Vukovara, Stanimirović odveo hrvatskog branitelja iz vukovarske bolnice, i da se od tada taj Hrvat vodi kao nestala osoba.

Ovo što se ovih dana događa hrvatskim braniteljima, ovaj progon u režiji tužilaštava Srbije i Hrvatske, a pod krinkom dobrosusjedskih odnosa i suradnje Srbije i Hrvatske, samo su još jedan korak izjednačavanju žrtve i agresora, i to na način da se progone žrtve uz amnestiranje agresora. Naravno da u cijelom tom udruženom zločinačkom pothvatu, uz predsjednika Hrvatske i Državno odvjetništvo sudjeluju i inozemni čimbenici, prvenstveno oni iz Haaga i Londona, a da im punu podršku pružaju vođe Srba u Hrvatskoj i neke "nezavisne" udruge civilnog društva u Hrvatskoj. Hrvatska je vlada preslaba da se tome suprotstavi, ako bi to i željela učiniti. Jedini koji se suprotstavljaju tom zlu hrvatski su branitelji, što je pokazao i nedavni prosvjed u Zagrebu. I zato su toliki trn u oku i hrvatskoj vlasti i Kukuriku oporbi. Zbog toga su najveći hrvatski mediji u samo tjedan dana preokrenuli retoriku, pa se više ne piše o opravdanim zahtjevima branitelja s mirnog i dostojanstvenog skupa u Zagrebu, već se piše o govoru mržnje i krajnjoj desnici, a sa sve više simpatija se piše o prosvjedima Facebook nasilnika. No, na nama je da, kako Zagorci kažu, svaka rit dođe na šekret!

D. J. L.