Orgijanje četnika pred hrvatskim konzulatom u Subotici ne zanima hrvatsku vlast

Napokon se u jednom od hrvatskih masovnih medija, točnije, u Večernjem listu, pojavio članak o tome kako je u Subotici izgledala "proslava" pravoslavnog Božića ove, 2011. godine. Naime, na sam Badnjak gradom iz grla lokalnih Srba orilo se "Mađarice, pripremi salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate", a naveliko se u ovom i drugim mjestima s većim brojem pripadnika nesrpskih manjina pucalo u zrak iz vatrenoga oružja, odnosno pištolja i sačmarica. I nikom ništa. Moramo priznati da nas sama vijest nije iznenadila, niti je ona neočekivana. No, ima u tome nešto još gore.

Spomenuti pjevači očito su četnici, ili barem njihovi simpatizeri, ako i postoji kakva razlika. A u Srbiji su četnici po pravima izjednačeni s partizanima, spomenici «najslavnijem» vođi četničkog pokreta Draži Mihajlovića u Srbiji su normalna stvar. Djeca vjerojatno u školi uče da su četnici bili borci za slobodu Srba. To što su koncem 1944., nakon što ih je Tito amnestirao, prešli u partizane i tako preuzeli, kako se to danas politički korektno kaže, liderstvo u antifašističkom pokretu, samo je doprinijelo i doprinosi njihovom ugledu i položaju u srbijanskom društvu. Njihovo izravno političko krilo, srpski radikali, na svim su izborima u Srbiji do sada dobivali barem trećinu glasova. No, to sve znamo.

Zbog svega toga vijest nije nimalo iznenađujuća i neočekivana. Nije nikakvo iznenađenje ni to što nije bilo apsolutno nikakve reakcije srpskih vlasti, što mediji s izuzetkom nekih minornih portala u Srbiji vijest nisu ni prenijeli, što je izostala svaka osuda navedenog događaja. Nismo naivni pa da mislimo da se radi o «nekolicini pijanih neodgovornih građana», tako se pjevalo i devedesetih kad su desetci tisuća Hrvata protjerani iz Vojvodine, ovo pjevanje ima isti cilj.

Ono što jest strašno, makar, nažalost, ne i neočekivano, proizlazi iz pisma koje su Hrvatsko nacionalno vijeće i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata uputili subotičkom gradonačelniku Saši Vučiniću u kojemu ističu svoju zabrinutost zbog izostanka reakcija na te šovinističke izgrede prema Hrvatima. U njemu između ostalog stoji:

„Nadamo se da ste obaviješteni da je i ispred Generalnog konzulata Republike Hrvatske u gradu čiji ste gradonačelnik bilo nedoličnog ponašanja i uvredljivih riječi".

Dakle, četnici su orgijali i ispred Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Subotici. O tome do sada, a prošlo je dva tjedna, niti riječi u hrvatskim medijima, a niti bilo kakve reakcije hrvatske Vlade, Predsjednika i u prvom redu Ministarstva vanjskih poslova. Naime, da nije bilo četnikovanja ispred hrvatskog konzulata, «legalisti» u Hrvatskoj bi rekli da se radi o unutrašnjoj stvari Srbije. To što se napadaju Hrvati nije za hrvatsku vlast ništa neobično, kako nam uporno govore Ivo Josipović, Tomislav Karamarko i Jadranka Kosor, Stjepan Mesić, «pošteni branitelji se nemaju čega bojati». Bit će da subotički i vojvođanski Hrvati po njima ne spadaju u «poštene», ne branitelje, nego ovaj puta hrvatsku manjinu u Republici Srbiji.

No, orgijanje ispred Generalnog konzulata Republike Hrvatske niti najokorjeliji «legalisti» ne mogu proglasiti unutrašnje-političkim događajem. A odgovorne instance hrvatske države događaj prešućuju i šute. Očito je da se provodi proklamirana politika «normalizacije» odnosa sa Srbijom, i da nije važno koliko će zbog te politike Hrvati i Hrvatska stradati. Za njih smo vjerojatno samo «kolateralne žrtve».

A zamislite samo što bi se dogodilo da netko pred srpskim veleposlanstvom u Zagrebu zapjeva, primjerice, neku hrvatsku domoljubnu pjesmu. Ne ustašku, hrvatsku domoljubnu! Odmah bi to bilo po svim medijima, uključili bi se DORH i Uskok, izašao bi poseban broj Novosti, nagrađeni Stanimirović bi vodio Dnevnik, Mesić i Fumić bi arlaukali: «No pasaran», a u mnoga veleposlanstva Hrvatske u svijetu stigle bi prijeteće poruke.

Već čujemo hrvatske vlastodršce kako bi govorili: «Ništa ne će spriječiti normalizaciju srpsko-hrvatskih odnosa». To što trećina građana Srbije glasuje za one koji su se u Srbiji izborili za neokaljani status četnika koji su pobili još neutvrđen šesteroznamenkasti broj Hrvata u Drugom svjetskom i Domovinskom ratu i između ta dva rata, to Josipovića i hrvatsku Vladu ne smeta. Po njima se nemamo čega bojati. A zapravo, uzalud vam trud svirači, kako bi rekli Slavonci. Mi se ne bojimo za sebe. Bojimo se da u Hrvatskoj ni izbliza nije završen posao, iako je 1995. godine izgledalo suprotno. Nadajmo se da će nam taj strah dati pameti i snage.

D. J. L.