Koincidencije

Proteklog vikenda u nekoliko hrvatskih gradova okupilo se nekoliko tisuća hrvatskih branitelja na prosvjedima vezanim uz uhićenja hrvatskih branitelja prema srpskim tjeralicama. Prema većini medija, okupilo se po oko tri tisuće ljudi u Zagrebu i Splitu, u Vukovaru nekoliko dana ranije preko tisuću, a u Dubrovniku nekoliko stotina. Prosvjedi su bili mirni, bez i najmanjeg incidenta, a tako su o njima izvijestili i mediji. No, izgleda da su i takvi mirni, na brzinu organizirani prosvjedi, s razmjerno malo sudionika, zaplašili vlast, u prvom redu onu na Pantovčaku, dakle predsjednika države i njegove savjetnike, kako one na svjetlu, tako i one u sjeni. I odmah su u pomoć Pantovčaku priskočile koincidencije.

Na spomenutim prosvjedima bilo je ukupno tridesetak govornika. Hrvatski "nezavisni" mediji su, međutim, u prvi plan istaknuli samo jednog, vukovarskog heroja Petra Janjića Tromblona, koji je govorio na prosvjedu u Zagrebu. Nije se njegov govor isticao, a niti bio bitno različit od ostalih, no, gospodin Petar Janjić je u medijima izbio u prvi plan.

I, gle koincidencije. Tri dana nakon toga, na portalu Jutarnjeg lista bombastičan naslov: "Dokazi iz Beograda: Purda je pucao u ranjenike. To je naredio Tromblon", uz nadnaslov "Ratni zločin iz 1991." Nigdje u naslovu nijedne riječi tipa "navodni", ne, toga nema, sve je prikazano kao dokazana činjenica, istina. O čemu se radi, može se pročitati iz pera novinarke Slavice Luki koja je potpisala članak. Ti "dokazi" iz Beograda izjave su nekolicine hrvatskih branitelja dane srpskim istražiteljima u "tijekom zatočeništva u Srbiji nakon pada Vukovara".

Novinarka Jutarnjeg lista bi ponajprije morala naučiti temeljne pravne pojmove. Ne može se raditi o dokazima, već eventualno o dokaznom materijalu. Dokaz je, naime, dokazni materijal za kojeg sud na ročištu utvrdi da može biti dokaz na temelju kojeg se nekom sudi. Novinarka ili ne zna elementarne pojmove o stvarima o kojima piše, što nas istina ne bi čudilo, ili svjesno iznosi neistinu. Nadalje, radi se o iskazima koje su, navodno, dali zatočeni hrvatski branitelji u srpskim koncentracijskim logorima (koji službeno u Republici Srbiji kao da i nisu postojali, odnosno s kojima Josipović tijekom mnogobrojnih susreta nije htio 'zamarati' svog druga Tadića). To su oni logori u kojima se gubi trag stotinama i stotinama Hrvata, o čijoj se sudbini službeno ništa ne zna (što znači da su ubijeni u Srbiji). Čuli smo mnogobrojna svjedočenja Hrvata koji su preživjele te logore, nema niti jednog svjedočanstva koje ne spominje brutalna mučenja i ubijanja. Da li bi u bilo kojoj državi na svijetu, osim u Hrvatskoj, tako dobiveni iskazi imali ikakvu pravnu vrijednost.? Naravno da ne bi. A hrvatsko pravosuđe revno radi na temelju takvih iskaza iz Beograda.

Ključno je, prema PravDi, ono "iz Beograda". Hrvatsko će pravosuđe djelovati po tim iskazima, kako piše u članku, ponovno će se razgovarati, ovaj put u Hrvatskoj s ljudima koji su navodno dali te iskaze, a "prikupit će i ostale dostupne dokaze". Po mnogim hrvatskim portalima može se pročitati o stotinama iskaza koje je hrvatsko državno odvjetništvo dobilo od zatočenika srpskih logora, ali se ništa ne događa. Očito da se hrvatskim iskazima ne vjeruje, osim kad su dani u srpskim koncentracijskim logorima.

Koincidencija broj 2. Ivo Josipović primio je izaslanstvo Hrvatske čiste stranke prava, na njegov zahtjev. Pravaši su bili najavili demonstracije u Njemačkoj tijekom posjete Josipovića toj državi. No, pristali su odustati od prosvjeda ako Josipović jasno osudi komunističke zločine i ako učini sve da u praksi što prije zaživi Europski uhidbeni nalog. Josipović, naravno, nije osudio komunističke zločine, već mu je pomogla koincidencija. Naime, njegovom "savjetniku u sjeni" Dragi Pilselu prijetio je, navodno, nakon tog sastanka, tajnik zagrebačkog ogranka HČSP-a Ivan Škrlec. Ne ulazimo u bit navodne prijetnje, no kako je to zgodno kad to izbije u javnost par dana nakon što je Josipović primio predstavnike HČSP-a. A opet se u jednoj "priči iz podzemlja" pojavljuje Drago Pilsel. To je onaj čovjek koji je prema vlastitim riječima krajem osamdesetih oskvrnjivao sinagoge po Argentitni, da bi par godina nakon toga postao član Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava, a kasnije i komentator židovskoga glasila Ruah Hadaša. Više o njegovom djelovanju može se pročitati, primjerice, na stranicama Wikipedije.

Koincidencija br. 3. Prijetnja bombom Josipoviću i Tadiću. Naslov na portalu Jutarnjeg lista, iz pera Gordana Malića, "Hrvatski Feniks prijeti Josipoviću i Tadiću: Osvetit ćemo viteza Josipa Jovića i pobiti 300 četnika". Otkud novinaru "Hrvatski Feniks", ako njemačka policija o tome još ništa ne zna? I, kakve veze ima osveta zbog smrti hrvatskog viteza Josipa Jovića s Josipovićem i Tadićem. Josipović je u to vrijeme radio u Posmrtnoj pripomoći, za Tadića ne znamo.

U članku se, naravno, spominje i moguća povezanost s već spomenutom najavom prosvjeda u Njemačkoj, riječima:

"Prosvjede su pripremali pripadnici njemačke frakcije Hrvatske čiste stranke prava koju predvodi stanoviti Ivan Lozo, u suradnji s njemačkim "Savezom udruga žrtava komunističkog nasilja" sa sjedištem u Berlinu - kojim predsjedava Reiner Wagner, evangelistički pastor i žrtva komunističkih progona blizak njemačkoj krajnjoj desnici. Predsjednik HČSP-a je Josip Miljak, koji se predstavlja kao poduzetnik u visokogradnji, ali i kao publicist i branitelj, autor dviju knjiga "domoljubnih promišljanja" u kojima se problematizira antifašizam, a relativizira fašizam."

Ove riječi ne treba komentirati, sve je tu: «stanoviti», krajnja desnica, problematiziranje antifašizma, relativiziranje fašizma. Nekad se tako pisalo u Borbi. Danas u Jutarnjem listu. Da li se radi o tri koincidencije, ili zapravo samo o jednoj, zaključite sami.

D. J. L.