Dioksin

U trećem dnevniku HTV-a objavljena je vijest o velikom skandalu u Njemačkoj izazvanom pojavom dioksina u jajima i svinjetini. Dioksin je jedan od najjačih otrova kojeg je stvorio čovjek, nastaje spaljivanjem organskih kemikalija ili plastike koja sadrži klor (PVC), ali se koristi i kao komponenta u herbicidima. Izrazito je kancerogen, i djeluje kumulativno, nakupljajući se u ljudskom (ili životinjskom) organizmu. Kako je dospio u lanac proizvodnje hrane, užasna je i poučna priča. Nažalost, sumnjamo da će oni koji bi iz navedenog «incidenta» trebali izvući pouku to i učiniti.

U Njemačkoj je zatvoreno više od tisuću farmi, a na police trgovina dospjelo je oko 120.000 zatrovanih jaja i tone zatrovanog svinjskog mesa. Kako je došlo do trovanja? Tako što su kokoši nesilice, purani i svinje jeli zatrovanu hranu. A u hranu kojom hrane navedene životinje, njemački su farmeri dodali mast, koju su uvezli iz Nizozemske. Budući da su si dali truda iz Nizozemske nabavljati «dodatke» hrani, očito je da je ta nizozemska mast bila jeftina, odnosno zasigurno jeftinija od njemačke masti. Te su masti Nizozemci proizvodili iz masnih kiselina koje su uvozili iz Njemačke, koje tamo nastaju kao otpad pri proizvodnji biodizela od sojina i palmina ulja!

Nije teško zaključiti iz navedenog lanca da se tako dobivene masne kiseline ne smiju rabiti u Njemačkoj, pa su njemački pogoni biodizela jedva dočekali da ih mogu prodati Nizozemcima. Vjerojatno im je alternativa bila (skupo) uništavanje. Dakle, radi se o pravoj EU suradnji, zarađuju i njemačke i nizozemske tvrtke, otvaraju se radna mjesta, itd. A osim toga, maksimalno se iskorištavaju «prirodni resursi».

Naravno da je riječ o beskrupuloznom kriminalu, odvratnoj utrci za profitom. Amerikanci za takvo «tržišno nadmetanje» za profitom imaju riječ «rat-race», što će reći utrka štakora. Međutim, štogod mislili štakori ne uništavaju jedni druge, to je privilegij čovjeka.

Podsjeća ovo u mnogo čemu na već poprilično zaboravljen, barem u medijima, slučaj kravljeg ludila. Do te bolesti je došlo tako što neki «domišljati» engleski farmeri nisu željeli bacati iznutrice ovaca i janjadi koje su bolovale od grebeža, prionske bolesti ovaca, već su ih prodavali inovativnim proizvođačima hrane za goveda. To što goveda jedu, odnosno, trebala bi jesti, isključivo biljnu hranu (seljaci bi rekli, «Da je Bog htio da krave jedu meso, dao bi im i gornje zube!»), nije nikakva prepreka kad je profit na vidiku.

I u ovom njemačkom slučaju pojavljuje se sličan obrazac. Zanimljivo je od čega se u Njemačkoj proizvodi biodizel. Od soje i palmina ulja. Soja je postala glavni hit beskrupuloznih profitera, budući da je najisplativija genetski modificirana biljka (o katastrofalnim posljedicama brutalnog i nasilnog forsiranja proizvodnje genetski modificirane soje, posebice u Južnoj Americi, globalni «nezavisni» mediji malo izvještavaju). A kakve veze ima Njemačka s palmama? Nikakve prirodne, naravno.

U cijelu priču su naravno upleteni i «znanstvenici», odnosno oni koji se prodaju multinacionalnim kompanijama i za njih obavljaju «znanstvenu» promidžbu o neškodljivosti i korisnosti, recimo, genetski modificiranih kultura. Naravno da mediji od takvih «znanstvenika» naprave zvijezde, prema kojima su pošteni znanstvenici, a posebice oni koji tvrde drugačije od multinacionalnih kompanija, «nepostojeći». Tako se i u prilogu njemačke televizije o dioksinu pojavio i jedan znanstvenik koji je tvrdio da bi za odraslog čovjeka 4-5 pojedenih jaja značilo prekoračenje dozvoljene granice unosa dioksina, dok je za djecu to mnogo manji broj jaja. Znanstvenik, međutim, nije rekao da se kod dioksina radi o kumulativnom učinku, da uneseni dioksin ne napušta više nikada ljudski (ili životinjski) organizam.

A kakve su to "neškodljive" ili "dozvoljene" granice unosa karcinogenog otrova dioksina u ljudski organizam? Zašto bi ga uopće ljudi unosili u organizam? Dioksina, nažalost, ima raspršenog oko svih pogona koji spaljuju plastiku, otkuda se dalje širi. Ne bi li se onda organizacija poput EU trebala početi rješavati uzrok postojanja tog otrova, a ne si prati savjest pričama o neškodljivim količinama, a sve u ime njegovog veličanstva, profita?

D. J. L.