Mamićijada

Na stranicama ovog Portala prilično se rijetko mogu pročitati članci o športu. Ovaj je članak iznimka, u njemu se govori o športu, nogometu, makar problem o kojem se piše nije problem samo nogometa, niti športa općenito, on je paradigma mnogih stvari koje se događaju u današnjoj Hrvatskoj. Radi se o «vječnim» ljudima, ljudima na određenim položajima, koji smatraju da su time što su došli na čelo neke organizacije dobili mandat da njome upravljaju kako žele i do kada žele. Naravno da tako nešto nitko ne može ostvariti sam, potrebna je sprega, odnosno mreža ljudi. Među njima uvijek bude, naravno, ljudi iz politike i medija. A pri ruci se nađe i skupina podupirača, naravno, kupljenih. A sve to je dio nasljeđa komunističkog jednoumlja, kojeg ćemo se morati što brže rješavati ako želimo napredovati.

U tijeku je kampanja za izbor predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza. Kandidata su dva, dosadašnji, već dvanaestogodišnji predsjednik HNS-a Vlatko Marković, i Igor Štimac. Da odmah budemo jasni, ovo nije zagovaranje jednog kandidata, ovo je prvenstveno priča o jednome o njih.

Dva su osnovna segmenta po kojem se u javnosti prepoznaje rad HNS-a. To su hrvatska nogometna reprezentacija i hrvatska nogometna liga. Zapravo bi te odrednice trebalo staviti u množinu, budući da se u slučaju reprezentacije radi i o momčadima mlađih uzrasta, a u slučaju liga radi se i o nižim razinama natjecanja. Što se reprezentacije tiče, situacija je jako dobra – reprezentacija je stalno među prvih 10-12 na svjetskoj rang listi, mlade reprezentacije postižu dobre rezultate. Za rezultate A reprezentacije zasluge HNS-a su minimalne. Zapravo, uspjesi reprezentacije donose novac, bilo kao rezultat uspjeha na pojedinim natjecanjima, bilo kroz sponzorske ugovore, i tu se radi o desetcima milijuna eura. Kako se oni troše? To je, prema riječima dosadašnjeg predsjednika Saveza, stvar Saveza. Tako gospodin Marković na upite novinara o, primjerice, 10 milijuna kuna isplaćenih lani za intelektualne usluge, odgovara sa je to prošlo kroz skupštinu Saveza i unutarnju reviziju! Naravno, uz to uslijede vulgarne psovke na račun novinara, baš kao i prilikom najave svoje kandidature (http://www.jutarnji.hr/markovic-porucio-novinarima--dajte--nemojte-se-zaje----gospodo-/907955/).

Posebna su priča pripreme A reprezentacije, koje se redovito odvijaju u Sloveniji, u Čatežu. Podsjećamo, kad su se Vatreni pripremali za Svjetsko prvenstvo u Francuskoj, pripreme su obavljene na Bjelolasici i u Poreču. Otkako je Marković zasjeo na čelo HNS-a, pripreme su redovito u Čatežu. Naravno, već godinama iz Saveza dolaze glasovi o gradnji kampa u Tuhelju, ali, samo glasovi. Vlatko Marković je prije nekoliko godina i pompozno zakopao kamen temeljac za taj kamp u Tuhelju, ali je sve na tome završilo. Nikada iz Saveza nije izašao niti jedan papir o tom kampu, nacrt ili lokacijska ili građevinska dozvola ili troškovnik. Da li su milijuni za intelektualne usluge otišli na razmišljanja o kampu, možemo samo nagađati.

No, pravu sliku o Vlatku Markoviću ponudio je on sam, kad je na predstavljanju svoje kandidature šutio, i sve prepustio svojoj sivoj (bolje reći crnoj) eminenciji, Zdravku Mamiću. Naravno da Marković nema nikakav plan rada, nikakvu ideju, apsolutno ništa na papiru, on nudi «kontinuitet». A sav posao oko kandidature obavlja Zdravko Mamić. Zapravo, ne sav, uključio se i vječiti glavni tajnik HNS-a Zorislav Srebrić, pa nagovijestio, što je poslije demantirano, da bi Markovićev protukandidat Štimac mogao biti suspendiran zbog nepotkrijepljenih priča o podmićivanju onih koji će odlučivati o novom predsjedniku. Razlog? Narušavanje ugleda HNS-a. Posebno je dirljivo da se Srebrić brine za ugled HNS-a, to je ona moralna vertikala koju je engleska policija zadržala u londonskoj zračnoj luci zbog olovaka koje je jadnik zaboravio platiti. Naravno, ugled HNS-a ne narušavaju vulgarnost Vlatka Markovića prema novinarima neistomišljenicima, da ne govorimo o prostaklucima, primitivnosti i vulgarnosti Zdravka Mamića koji vodi kampanju Markoviću. Ugledu HNS-a ne smeta niti to što je Vlatko Marković član Skupštine NK Dinamo! Nije li to sukob interesa? Zasigurno nije, kad u toj Skupštini sjedi i izvršni direktor prvoligaša Lokomotive iz Zagreba, Božidar Šikić, kao i direktori nekih drugoligaša. Ugled HNS-a ne narušava ni Mamić (koji, ponavljamo, i službeno vodi kampanju za Markovića) koji je potpisivao robovlasničke odnose s pojedinim nogometašima Dinama, i koji je u stalnom sukobu interesa.

Došli smo tako i do Prve hrvatske nogometne lige. Tijekom Markovićevog mandata Prva je liga brojila od 12 do 16 klubova, igralo se dvokružno, trokružno, nekad i u dvije skupine, a u proljeće ove godine, Skupština HNS-a izglasovala je Ligu od 10 klubova. Još prije nekoliko mjeseci Zdravlo Mamić je mahao elaboratom kojeg je napisao i u kojem prema vlastitim riječima dokazuje besmisao Lige 16 i zagovara Ligu 10. Liga 16 zamisao je i djelo Igora Štimca, kojem se mora priznati da ju je doveo na HTV. No, kad su Marković/Mamić shvatili da je većina klubova za Ligu 16, i oni su odjednom postali zagovornici te Lige do daljnjega, iako su ju nekoliko mjeseci ranije pokopali! Dakle, ni Liga nije važna, važno je da smo mi na vlasti u Savezu, a u Savezu bude novaca o kojem odlučujemo mi, uz blagoslov naše Skupštine. Ne odgovaramo nikome, protivnike se uvijek može vrijeđati, a imamo mi i svojih novinara koji će nam uvijek dati medijskog prostora.

Zanimljivo je i Mamićevo zagovaranje «regionalne lige», kao i njegove žalopojke što ne može dovesti «tri igrača iz Srbije» s kojima bi «stalno igrao u Ligi prvaka» (napomenimo samo da je prije Mamića Dinamo dvije godine igrao (zapaženo!) u Ligi prvaka, a u momčadi je bio jedan stranac, Mark Viduka). Naravno, u «regionu» bi Mamić bio velika faca, ta javno se hvalio da zna sve navijačke pjesme Zvezde i Partizana, a Jugoslavija mjesto ulaska je bila najljepša država. Ne zanima Mamića što je hrvatski nogomet procvao osamostaljenjem Hrvatske, on bi regionalnu ligu, ta nedavno je u Sarajevu izabran za «menadžera Balkana desetljeća». S druge strane, u Europi (ne želimo pri tom hvaliti Europu kao nekakvo oličenje poštenja u nogometu – budući da se radi o većem novcu nego u Hrvatskoj, korupcija je vjerojatno još i veća) bi Mamić uvijek bio na marginama. Štimac je, bar prema izloženom programu, velika opasnost za Markovića, oprostite, Mamića. On bi, naime, ograničio broj stranaca koji mogu nastupati u Hrvatskoj ligi, a Dinamo rijetko kada započinje utakmicu bez barem 7 stranih državljana. Još da su tri iz Srbije, bio bi to pravi procvat hrvatskog nogometa!

D. J. L.