Inflacija isprika, a nigdje priznanja

 

VukovarPredsjednik Srbije ponovno je u Hrvatskoj, i ponovno su dvojici predsjednika, Josipoviću i Tadiću, puna usta pomirenja, normalizacije odnosa i suradnje. Kao da rata nije bilo, kao da je to nešto što se može i mora prebrisati u ime njihovih velikih riječi i mutnih ciljeva. I to se zbiva u dane kad se sjećamo kalvarije Vukovara, Škabrnje i ostalih stratišta diljem Domovine, i kad nam još teže bude kad se suočimo s činjenicom da za mnoge rat još nije završen. Kako za neku majku, oca, brata, sestru, djecu, unučad, prijatelje (a i za većinu nas ostalih Hrvata) rat može biti završen kad ne znaju gdje su pokopani njihovi (i naši) dragi? Za njihove bližnje to je svakodnevna, već 19 godina duga mora, kojoj se, nažalost, ne nazire završetak. Na bilo način pokušati pomoći otkrivanju istine o tome gdje su srpski agresori pokopali 1024 Hrvata koje su ubili budući da je njihovo, i ne samo njihovo, smaknuće bilo dio plana, dakle velikosrpske strategije, dobronamjerna je inicijativa. No, kao i kod mnogih drugih primjera, i ovdje su stvari u temelju pogrješno postavljene, tako da sve dobronamjerne akcije, protesti, apeli i sl. nemaju realne šanse uspjeti.

Zašto? Zbog toga što se Srbija svjesno i proračunato manipulira patnjama ljudi, prvenstveno desetaka tisuća Hrvata koji bi željeli konačno saznati gdje su njihovi najmiliji, dostojno ih pokopati i zapaliti im svijeću. Srbija s time trguje, kao što trguje i s ukradenim i odnesenim umjetninama, arhivama, itd. Republika Srbija time radi za svoje interese, odnosno provodi svoju državnu politiku. To, naravno, ne amnestira krivicu i nemoralnost ovakvoga trgovanja niti za najmanji djelić, ali bi mnogi nezainteresirani promatrači sa strane to mogli prihvatiti, govoreći da je priroda politike takva - raditi za sebe, u okviru svojih političkih ciljeva.

Za svaku su trgovinu, međutim, potrebne dvije strane. Ona druga je, nažalost hrvatska vlast, Pantovčak i Banski dvori. Hrvatska je vlast dozvolila da dođe do takve situacije svojom upornom politikom zanemarivanja interesa i ponižavanja Hrvatske i Hrvata. Zar ne bi minimum minimuma civiliziranosti, pristojnosti i humanosti bio da srpski dužnosnici bezuvjetno kažu gdje su nestali Hrvati ubijeni i pokopani? Zar ne bi minimum minimuma poštenja uključivao da se vrati sve hrvatsko vlasništvo koje je ukradeno i odneseno ih Hrvatske? Odgovore na oba pitanja zna svaka dobronamjerna osoba: 'Bi'. Znaju to, naravno i ljudi u hrvatskoj vlasti, samo što svojim postupcima stalno rade protivno temeljnim vrlinama koje bi trebale krasiti sve ljude, a to su poštivanje ljudi, kako živih tako i mrtvih, kao i poštenje prema materijalnim dobrima.

Da hrvatske vlasti, u prvom redu predsjednik Hrvatske Ivo Josipović, poštuju hrvatskog čovjeka, da stvarno mare za njegovo dostojanstvo i elementarna civilizacijska načela, onda bi informacije o nestalima i povrat ukradenog biti preduvjet bilo kakve normalizacije odnosa s današnjom Srbijom, a ne cilj, kako to govori Josipović – "ako se ispune ciljevi hrvatske tužbe za genocide, onda se tužba može i povući". Ovo bi trebalo biti potpuno jasno. Prije nego se ispuni taj preduvjet, ne bi smjelo biti nikakvog razgovora ni o čemu, pa tako ni o onome što je već nažalost učinjeno, kao što je, primjerice, ukidanje viza za građane Srbije.

Drugi bi preduvjet trebao biti eksplicitno priznanje od strane Srbije da je Srbija (tj. tada Jugoslavija) izvršila ratni zločin agresije na Hrvatsku. To je ono što Hrvati žele i trebaju, isprike su, koliko god to nekome zvučalo čudno, manje važne. Priznanje krivice je priznanje onog što se stvarno dogodilo, dakle priznanje istine, to je suočavanje krivca s njegovim nedjelom, i to je ono što kod grješnika može dovesti do katarze i kajanja. Prvo treba priznati grijeh, jedino priznanje krivice može biti temelj za mogući početak izgradnje nečeg što se može nazvati normalnim odnosom država koje graniče na čvrstim temeljima. Priznanje je stvar razuma, ne osjećaja, priznanje je trajno i neporecivo. Jedino što bi moglo u današnjem svijetu zamijeniti priznanje krivnje za agresiju na Hrvatsku bila bi odgovarajuća odluka Suda u Haagu u slučaju hrvatske tužbe protiv Srbije (tada Jugoslavije).

ŠkabrnjaUpravo je zbog toga stalno Josipovićevo nabacivanje ideje o uzajamnom odbacivanju tužbi Hrvatske i Srbije nakaradno i štetno za Hrvatsku. Jednako kao i njegove tvrdnje da je cilj tužbe bio informacije o nestalima i povrat ukradenoga. To dvoje bi trebalo biti riješeno ako ne onako kako smo gore napisali, dakle jednostranim postupcima Srbije, onda kao posljedica dobivene tužbe za genocid. Josipović to naravno ne spominje, to se ne uklapa u prekrajanje povijesti na što se svodi njegovo danas političko, a prije stručno djelovanje.

Što se tiče izražavanja žaljenja i isprika, to je stvar, ili bi barem trebala biti osjećaja. A osjećaji mogu biti i lažni, svjesno ili nesvjesno. Ne želimo reći da žaljenje i isprike ne znače ništa, pogotovo onima kojima su izravno upućene. No, takve su stvari podložne različitim shvaćanjima, tumačenjima, one su važne, odnosno mogu biti važne na razini pojedinca, a ne na razini naroda ili države. Osim toga, s vremenom se i pojam isprike promijenio. Sjećamo se, primjerice, isprike njemačkog kancelara Willyja Brandta žrtvama koncentracijskih logora. Te su isprike uslijedile u situaciji kada nitko nije dvojio da su zločini rezultat tadašnje njemačke politike, koji su bili jasno osuđeni na suđenju u Nürnbergu. Dakle, priznanje pa isprika, a ne isprika bez priznavanja krivice. Zato je ta isprika i djelovala iskreno, kao što i vjerujemo da je bila.

Danas su, međutim, druga vremena, i isprike su postale sastavnim dijelom svakodnevnog politički korektnog ponašanja, nešto kao poštapalice. Ispričaš se, zvuči lijepo, ništa se isprikom ne promijeni i idemo dalje. Pa se tako, primjerice, sada već i nogometaš koji promaši jedanaesterac javno ispričava navijačima!

Ključno je upravo to. Isprikom se, koliko god ju oštećeni mogu rado čuti, ništa stvarno i korijenski ne mijenja. Promjenu donosi priznanje. Da je Srbiji stvarno do dobrosusjedskih odnosa s Hrvatskom, priznala bi krivicu srpske (jugoslavenske) politike zbog agresije na Hrvatsku iz devedesetih godina prošlog stoljeća. A da je hrvatskom predsjedniku stvarno do dobrobiti i dostojanstva Hrvata, takvo bi priznanje zahtijevao.

D. J. L.

KOMENTARI ČITATELJA 

#1 Čedo SANU-amaxresist 2010-11-25 12:05
Tadić je što god mi mislili o njemu izvrstan političar koji radi za svoje i njihovo dobro.
Konzekvence posjeta Hrvatskoj i riječi bačenih u vjetar na Ovčari su amnestija od odgovornosti za neizručenje najvećih ratnih zločinaca u europi od WW2,osnivanje fondova dakle novac u đepu srpskih terorista koji su rušili ustavno pravni poredak mlade Hrvatske a danas prozvanih 'prognanicima' te osiguranje podrške zapada.
Uz ovakvo podaničko vodstvo koje je rezultat podaničkog mentaliteta naroda može nas spasiti jedino onaj od koga to najmanje očekujemo a to su sami Srbi koji još uvijek u najvećem broju glasuju za radikale,združe ni navijači na stadionima skandiraju kontra Tadića,pale mu sedišnjicu stranke.
Njihova glupost tj sljepilo u kojem ne uviđaju da najveći sin SANU-a radi za njihove interese a sve što utroši su nekoliko slatkih riječi jedina je veća glupost od ove naše hrvatske.
Prijavi Administratoru
#2 Srbi gube u ratu,a poentiraju u miru.Koltrina-U-srcu 2010-11-25 12:52
Iluzorno je ocekivati da srpska politika i njihovo vodstvo priznaju agresiju na RH.
Pa i sama međunarodna zajednica i njen marionetski Haški sud to nažalost nikada nisu priznali.Upravo suprotno britanska obaviještajna služba je odradila svoj dio posla te je postavljena teza o neakvom "građanskom ratu" iako svi dobro znamo odakle su dolazili tenkovi JNA koji su rušili našu domovinu. Nije li žalosno što je Carla Del Ponte NAREDILA povlacenje optužnice protiv Kadijevića,Adži ća,Kostića,Jovi ća i Bulatovića!?19 listopada je ukinuta i zabrana ulaska Veljak Kadijevića u SAD i taj ratni zločinac je pred međunarodnim pravom ,umiljati umirovljenik bez ikakve krivice, a hrvatski generali ratni zličinci.
Nekadašnji haški istražitelj i povijesničar Marko Attila Hoare PRIZNAJE
da je britanska obaviještajna služba imala svoje agente u Haškom tužiteljstvu sve u svrhu ZAŠTITE SRBIJANSKIH RATNIH ZLIČINA.To je potvrdio u svojoj knjizi i Florence Hartman "Mir i kazna" gdje priznaje kako su zapadne sile štitile srpske interese a krivnju pokušale izjednaciti tezom o "građanskom ratu" svih protiv sviju, bez sudjelovanja Republike Srbije.Samim takvim ponašanjem međunarodne zajednice prema žrtvi kako u Hrvatskoj tako i u Bosni ,iluzorno je ocekivati od Srbije da shvati svoju krivnju, ali nažalost i od podosta "hrvatskih" političara koji danas obnašaju neke od vodecih funkcija vlasti u našoj Domovini.Koliki je utjecaj i interesna sfrera britanske obaviještajne službe na ovim prostorima može se vidjeti po pisanju nekih "hrvatskih" novinara i pranju mozga sa TV kanala.Zanimlji va je izjava Dražena Budiše koji je priznao da su ga kao predsjedničkog kandidata zvali u Britansku ambasadu i nudulu mu "pokroviteljstv i i pomoc".Budiša izjavljuje da je on to odbio a Stipe Mesić objerucke prihvatio i kao najlošije plasirani kandidat postao hrvatski predsjednik.Tko nam kroji sudbinu i zašto se sve češće pojavljuje naziv REGION , prosudite sami.
Pozdrav
Prijavi Administratoru
#3 REGIONKoltrina-U-srcu 2010-11-25 12:58
Zaboravih napisati ,pod pojmom REGION ,podrazumjeva se prostor bivše Jugoslavije
bez Slovenije tj REGION=VELIKA SRBIJA,
naravno interesna sfera Srba kao dominantnih na tom prostoru pod okriljem EU.To bi netko trebao pojasniti Ivi Joispoviću i onima koji "nas" predstavljaju.
Prijavi Administratoru
#4 Doći će i ŠEŠELJdduvnjak 2010-11-25 15:51
Citat:
Beogradski mediji daju priličnu pozornost posjetu srbijanskog predsjednika Borisa Tadića Hrvatskoj, a povratak izbjeglica i rasvjetljavanje sudbine nestalih ističu kao glavne teme zagrebačkih razgovora. Ni jedno izvješće nije propustilo istaknuti da je Zagreb okićen srbijanskim zastavama.
Kad ne ne će hrvatske imat će srpske zastave.

....Navek sam tvoj,
SERBUS dragi Zagreb tvoj!!!
Prijavi Administratoru
#5 Beskompromisnodduvnjak 2010-11-25 16:38
Citat:
Ledenko tvrdi kako u HSP-u posjeduju dokumentaciju sigurnosnih služni bivše tzv. Republike srpske krajine o počinjenim ratnim zločinima nad žrtvama, većinom Hrvatima, i imenima počinitelja, te da svu tu dokumentaciju imaju i u Državnom odvjetništvu. - Neoprostivo je što su neka od tih kaznenih djela na sudu prekvalificirana u oružanu pobunu, pa su počinitelji temeljem Zakona o općem oprostu abolirani - kazao je Ivica Ledenko, čelnik šibensko-kninske županijske podružnice Hrvatske stranka prava. Dokumenti sigurnosnih službi tzv. RSK samo su dio eleborata u kojima su detaljno opisani načini i mjesto počinjenja kaznenih djela, imena žrtava i počinitelja, iskazi svjedoka, pa čak i neka priznanja počinitelja. - Iz jedne omanje dokumentacije smo izvukli 59 imena. Imate jedan eklatantan primjer: slučaj ubojstva dviju osoba u Promini s foto-elaboratima, s kompletnom pričom i priznanjem čovjeka koji je to počinio kazavši da je to napravio u samoobrani: inače momak od 25 godina, naspram dvoje staraca od sedamdeset godina. Mi ćemo uvijek iznositi ove slučajve dokle god svi počinitelji ne budu izvedeni pred lice pravde - kaže Ledenko. Marko Rajčić iz HSP-a tako navodi i slučaj koji je isticala i obavještajna služba tadašnje tzv. vojske RSK: slučaj Čede Budisavljevića koji je pobio osobe namijenjene za razmjenu, te je silovao, ubio i zapalio članove dviju obitelji. - Jedanaestog studenog 1991. godine ta služba u Gračacu kaže da treba žurno zaustaviti procesuirati Budisavljevića i ostale kako ne bi bilo još nevino stradalih civila - istakao je Rajčić, napominjući kako nitko od počinitelja tih zločina nije kažnjen.
Ne čini li hrvatska vlast zločin NEČINJENJEM prema SVOM NARODU?
Ili bolje rečeno čini li hrvatska vlast zločin ČINJENJEM u korist zločinaca?

Sve istaknute članove SDPa i HDZa u posttuđmamovsko m razdoblju treba popisati i pripremati cunami.
Sa pokvarenjacima tok tipa nema dijaloga.
Prijavi Administratoru
#6 SUSRET STRATEŠKE I NAIVNE POLITIKEDino 2010-11-25 22:13
Velikosrpska strateška politika nastoji ostvariti svoje dugoročne ciljeve i to pošto poto, obečat će sve i svašta, pristat na štošta ali sve to zaboravit će se sutra i kao da ništa nije bilo.

Naime velikosrpska kontinuirana politika koja je etnički očistila Boričevac, Zrin, Španovicu, Rudopolje, Prijeboj, Bunić, Palanku, Udbinu....itd. osigurala je do 1945. strateške pozicije na mekom trbuhu Hrvatske, no 1995. izgubila je te strateške pozicije koje su im omogučile ugrožavanje Hrvatske i Hrvata a njihov broj pao je na beznačajnu brojku koja nema jačeg utjecaja u HR i time je potpuno slomljen bilo kakav san o velikočetničkoj fašističkoj otadžbini. Ali kako bi povratili te pozicije i Hrvatsku učitili taocem oni su osmislili naseljavanje ili točnije kolonizaciju Hrvatske sa mladočetničkom populacijom koja se poženila iz Srbije, za ostvarenje toga cilja koji će im dugoročno vratiti nadu u velikosrpski program i ugroziti stabilnost Hrvatske oni će obečati brijege i dolove pa čak i priznati da je pokoja odmetnuta srpska paravojna skupina napravila pokoji logor kao što je Stajićevo ili Kozarac jer to ne može zatajiti ali će reči i to da su oni bili protiv toga, kao i protiv rata, pa neka tamo neki Jovan ode u pritvor na 5 godina pa će se sve zaboraviti. No ti logori nisu bili izuzeci nego pravila velikosrbijansk e politike, ovčara nije izuzetak nego pravilo toga četničkog zla, a oni četnici koji bi kolonizirali Hrvatsku upravo su potomci istih onih koji su etnički očistili Hrvate iz tih krajeva pa bi sada opet željeli to isto.

IMAMO LI MI STRATEGA I STRATEGIJE KOJA ĆE PROZRIJETI ZLE NAMJERE VUKA U OVČJOJ KOŽI I DUGOROČNO ZNATI ZAŠTITITI GOLI OPSTANAK HRVATSKE, HRVATA, HRVATSKOGA JEZIKA, HRVATSKE KATOLIČKE CRKVE I INIH ATRIBUTA HRVATSTVA ILI IMAMO SAMO NESPOSOBNE GUSKE KOJE PONOVNO SRLJAJU U MAGLU ?
Prijavi Administratoru

Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.

Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća

Zadnje vijesti

Zadnji komentari

Najave

30. svibnja - Misa za poginule branitelje na Medvedgradu 30. svibnja - Misa za poginule branitelje na Medvedgradu Povodom ustanovljenja prvog višestranački izabranog Hrvatskog Državnog Sabora i nekadašnjeg Dana Hrvatske Državnosti te dana branitelja grada Zagreba, u srijedu... Više...

Tko je na vezi?

  • 39 gostiju

Uvjeti korištenja

Portal HKV-a

Izvorni prilozi objavljeni na ovom portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje imena autora, odnosno izvora.

Licenca GNU

Naša udruga

Hrvatsko kulturno vijeće

HKV djeluje od 2006. i nezavisna je udruga građana s više od 1300 članova, mahom hrvatskih intelektualaca.

Kontakti

Stranice članova

Učlani se i predstavi

Članovi naše udruge ugledni su intelektualci, umjetnici, književnici, političari, novinari, poslovni ljudi i studenti. Predstavite se i vi!

Članovi

Izbor publikacija

Izaberi, pročitaj, preporuči

U pripremi imamo cijeli niz zanimljivih publikacija koje će se moći naručiti preko Portala. Rado ćemo poslušati i vaše preporuke.

Trenutna ponuda

Prijava na Portal