Budakova vizija srednjoškolskog obrazovanja

Ovih se dana u hrvatskim medijima pojavilo poprilično članaka o državnoj maturi koja se počela provoditi u hrvatskim srednjim školama. Rezultati mature su «uglavnom loši». Najveći hrvatski tiskani mediji o njima izvještavaju kao i o svemu drugome, pretežno senzacionalistički, ali se piše i «analitički», odnosno «istraživački», pa se pokušavaju i raščlaniti uzroci i nude se poboljšanja. Tako se može čitati o (opravdanom) zgražanju nad neznanjem dobrog dijela maturanata, mogu se pročitati izjave pojedinih osoba poznatih u javnosti koje kao da se natječu istaći da ni oni ne znaju odgovore na mnoga pitanja. A mogu se (rijetko) naći i prijedlozi pojedinih stručnjaka o tome kako «poboljšati» državnu maturu. Tako je u Jutarnjem listu velik prostor dan donedavnom dekanu Filozofskog fakulteta u Zagrebu prof. dr. Nevenu Budaku, od kojeg bi se, zbog dužnosti koje je obnašao i obnaša, trebala očekivati nezavisna, staložena i smislena raščlamba svega što se može dovesti u vezu s državnom maturom. Prof. Budak problem koji je u Hrvatskoj stvaran i vrlo slojevit svodi tek na postavljena pitanja na državnoj maturi i na svoj stav o tome kako «poboljšati» sama pitanja. Pri tome, međutim, polazi od posve pogrješnih pretpostavki i nudi nelogična, i po cijeli sustav školovanja, pogubna rješenja.

U opširnom članku o rezultatima državne mature iz Jutarnjeg lista od 20. svibnja 2010. mnogo je prostora dano donedavnom dekanu Filozofskog fakulteta u Zagrebu, prof. dr. Nevenu Budaku. Navodimo iz tog članka o državnoj maturi:

«Trebali smo se dogovoriti i kakvo znanje tražimo te što je bolji filtar: ispitati samo ona znanja koja svatko može naučiti u roku od dva tjedna ili trajna znanja koja netko može steći samo ako redovito čita, gleda televiziju, ide u kino i kazalište - rekao je Budak.

A upravo je takav test Filozofski fakultet bio uveo 2002. tijekom Budakovog dekanskog mandata. Test opće informiranosti i kulture posljednji je put primijenjen lani, a njegovi sastavljači tvrde kako nijedan drugi ispit neće bolje izdvojiti kandidate najviših intelektualnih sposobnosti, posebice kada je riječ o potencijalnim studentima društveno-humanističkih studija.»

Prof. Budak dijeli znanja na ona koja «svatko može naučiti u roku od dva tjedna» i «trajna znanja koja netko može steći samo ako redovito čita, gleda televiziju, ide u kino i kazalište». Ponajprije podsjećamo prof. Budaka da je pobrkao lončiće: srednja škola traje 4 školske godine, a dva tjedna su trajali partijski kursevi. Nadalje, prof. Budak očito miješa značenje pojmova 'informacije' i 'znanja'. Informacije se mogu dobiti iz svih medija, a za znanje je potrebno učenje, a o kvaliteti tog učenja ovisi da li će ta stečena znanja biti trajna. Pojednostavljeno rečeno, znanje stečeno s razumijevanjem bit će trajno, a 'znanje' stečeno na temelju tek informacija nije znanje.

Budak očito smatra, i eksplicitno izriče, da se u školi ne mogu steći trajna znanja, već predlaže čitanje (pri tome, sudeći po pitanjima sa testova «opće informiranosti i kulture», Budak očito misli na čitanje novina), TV, kino i kazalište. Sve su to mediji koji nude u najboljem slučaju informacije i zabavu, a nikako znanje! Dakle, kino i kazalište služe prvenstveno za zabavu, dio filmskih i kazališnih predstava može se ubrojiti u kulturu i umjetnost, a dobar dio (pogotovo filmova) s kulturom i umjetnosti nema nikakvih stvarnih poveznica. Ostaju novine i TV. Iz njih se obrazovati? Ili informirati? U Hrvatskoj? Pogledajte samo novine od 20. svibnja ove godine. Niti jedan jedini redak o tome da je rumunjski parlament donio zakon o lustraciji, ali zato prepune stranica trabunjanja jednog Zdravka Mamića! Neka ljudi vide što je važno!

Dolazimo tako i do uloge i utjecaja medija u cijeloj priči. Pogledajte bilo koji medij, o kome se piše? O raznim 'zvijezdama'. Jedini kriterij njihove vrijednosti prema medijima su novac koji zarađuju. Jedino je važno imati novca i dobro se zabaviti. Da li to utječe na mlade, poglavito na one koji nisu u roditeljskom domu dobili čvrste osnove o pravim vrijednostima? Naravno da utječe. I takvi se stavovi tada unose u sve pore društva, pa i u školstvo. Svi mediji koje navodi prof. Budak kao, po njemu, ključne za stjecanje trajnih znanja (s donekle iznimkom kazališta), kao da se natječu prikazati život kroz parolu «Važno je dobro se zabavljati». Naravno da je i zabava dio života, ali mnoge stvari nisu zabava. Obrazovanje nikako nije zabava, za steći dobra, trajna znanja potreban je ozbiljan trud i rad. Naravno da, primjerice, predavanja u školama i fakultetima mogu biti zabavna, ali samo u smislu riječi 'zabavna' koji naglašava činjenicu da nisu dosadna.

Nismo, međutim, naivni, pa ne mislimo da prof. Budaku baš ništa nije jasno. I te kako mu je jasno. On se jednostavno zalaže da se kao znanje promiču s jedne strane informacije koje su prošle ideološku (i dnevnopolitičku) cenzuru vlasnika i urednika medija, a s druge strane priglupe informacije o «zvijezdama». Zašto? Zbog toga što je očito i sam zagovornik te i takve ideologije..

D. J. L.