Tri puta ništa od hrvatske pravne države

Utorak, 04. svibnja 2010.

Dogodilo se u Hrvatskoj, jednog vikenda

Donosimo tri priče o tri događaja koji su se zbili u samo dva dana. Naoko se čini kao da se radi o posve različitim stvarima, ali u srži stvari radi o istome. Radi se o neučinkovitosti pravne države. U prvom slučaju radi se o događaju od prije 19 godina, u drugom o tek nešto «mlađem» događaju. Treći se slučaj zbio prije dva dana, ali je i on posljedica neriješenog problema staroga gotovo deset godina. Da ne ostanemo samo na već uvriježenoj formulaciji o neučinkovitosti pravne države, napominjemo da je u ovim slučajevima često prozivana policija učinkovito obavila svoj dio posla. Zakazalo je sudstvo, i što se zakonodavstva, i što se provedbe zakona tiče. Na takav se način već godinama izravno obezvrjeđuju mnogi napori i rezultati rada hrvatske policije, ali i vjera u hrvatsku Državu kao takvu, što je možda i najgore.

Priča prva

U Borovu Selu održana je komemoracija u povodu 19. obljetnice pokolja hrvatskih redarstvenika od strane srpske paravojske. Obilježavanju te tužne obljetnice prisustvovali su (prvo puta) svi najviši hrvatski dužnosnici, predsjednici Republike, Vlade i Sabora, Svi su oni održali govore u kojima su najavili potragu i kažnjavanje odgovornih za taj zločin.

Borovo selo Pozdravljamo takav čin najviših predstavnika hrvatske države, bolje reći pozdravljali bismo, odnosno, pozdravit ćemo. Zašto? Zbog toga što se bojimo da će sve ostati samo mrtvo slovo na papiru. Taj naš strah utemeljen je na dosadašnjem iskustvu. Zašto se čekalo toliko mnogo godina? Zbog čega bismo vjerovali da će se sudski riješiti taj zločin kad hrvatsko pravosuđe do danas nije riješilo niti jedan od prevelikog broja masovnih zločina?

Bilo je nekih suđenja, primjerice za masakr u Škabrnji. Rezultat tog suđenja je taj da je jedina osoba optužena za taj gnjusni masovni pokolj hrvatskih civila zločin danas ili na slobodi, ili će ubrzo biti, budući da je optuženica osuđena na 6 godina zatvora. Bojimo se da će "slučaj" Borovo Selo završiti još i gore, kao, ako treba vući usporedbe, primjerice procesi za zločine partizana nakon 2. svjetskog rata.

Već nekoliko godina u prvoj polovici svibnja urednici emisije Otvorena HTV-a pozovu u emisiju nekoga iz Državnog odvjetništva (uvijek to bude neki, ali svaki put drugi pomoćnik Državnog odvjetnika), nekog povezanog sa stradalnicima iz 1945., naravno po jednu „moralnu vertikalu", i nekoga od stradalnika iz Domovinskog rata. I svake godine gospodin iz odvjetništva objašnjava kako je teško pronaći žive svjedoke zločina iz 1945., uloga „moralne vertikale" je objasniti kako bi to pravno bio dvojben proces, dok voditelj emisije mudro klima glavom. Drugim riječima, jasno je da se čeka tek da umru svi živi svjedoci zločina.

Stradalnik iz Domovinskog rata pita pomoćnika državnog odvjetnika što je s procesima za zločine nad Hrvatima iz Domovinskog rata, spominjući brojne konkretne slučajeve za koje su udruge stradalnika prikupile dokumentaciju i predale ju Državnom odvjetništvo. Čovjek iz odvjetništva odgovara da, eto, to baš nisu slučajevi kojima se on bavi, ali da se na tome zasigurno radi. I tako iz godine u godinu, a ne događa se ništa. Kako da onda vjerujemo da će se nešto učiniti u svezi zločina u Borovom Selu usprkos riječima najviših državnih dužnosnika? Nikako. Vjerovat ćemo zato samo (i)kad vidimo rezultate.

Priča druga

Dinamov Stadion U Zagrebu je u subotu odigrana utakmica Hrvatske nogometne lige između Dinama i Hajduka. Rezultat: jedan teško ozlijeđeni policajac (ostao bez oka), desetci privedenih u sukobu navijača Dinama (BBB) i policije. Uz, naravno, veliku materijalnu štetu na stadionu, na policijskim vozilima, vozilima javnog prijevoza, osobnim automobilima. Uslijedile su naravno reakcije osude divljačkog ponašanja „navijača", najave „nulte tolerancije" (to je sada jedna od najzastupljenijih kovanica politički korektnog novogovora) za nasilje „navijača", najave pooštravanja zakona koji regulira takve slučajeve (izmijenjenog lani!). Kao da će novi zakon išta riješiti. Postoji i sada zakon, postoje policijske snimke iz kojih je jednostavno identificirati mnogo divljaka. Zašto se dosadašnji zakon ne provodi? Zašto država ne zaštiti policiju?

Kad će političari već jednom reći: "Napravili smo .", ili "Riješili smo..."? Pa označavale te točkice u prethodnoj rečenici sudske procese za zločine počinjene nad Hrvatima nakon 2. svjetskog rata i tijekom Domovinskog rata, ili "navijačko" divljanje, ili bilo što. Ovako one samo znače broj donesenih zakona koje pojedine godine donese Hrvatski sabor.

Priča treća

Prenosimo iz današnjeg Jutarnjeg lista:

«Đorđe Vuletić Đoko (49), jedan od optuženika iz tzv. knežijske kupine kojoj se od 1999. do kraja 2002. godine sudilo u Remetincu, priveden je u srijedu kasno navečer zajedno s četvoricom prijatelja jer je na terasi kafića 'Knežija' doslovno postrojio, a zatim vrijeđao, tukao i ponižavao šestero gostiju koji su nakon posla tu došli na kavu. Neviđeno iživljavanje na terasi kafića trajalo je čak 45 minuta, a Vuletićevi prijatelji Marko V. (31), Darko T. (47), Dražen J. (36) i Tomislav Č. (38) držali su na oku sve druge goste lokala pazeći da netko ne nazove policiju. ... Nakon proživljene "noćne more", šestero poniženih gostiju slučaj je prijavilo policiji. Službenici postaje na Trešnjevci uhitili su petoricu osumnjičenih, a u stanu jednoga od njih, Dražena J. pronašli su dvije ručne bombe, poluautomatsku pušku bez mehanizma za okidanje, bajunetu, 263 metaka, te četiri okvira za automatski pištolj Škorpion. Petorica su jučer prijepodne, nakon saslušanja pred istražnim sucem Županijskog suda u Zagrebu puštena uz kaznene prijave zbog kaznenog djela nasilničkog ponašanja.»

Da čovjek ne povjeruje! Istražni sudac Županijskog suda u Zagrebu (usput, izostalo je njegovo ime i prezime) pustio je nasilnike na slobodu. Valjda je uvaženi sudac zaključio da nema opasnosti od utjecaja na svjedoke, uključujući i maltretirane osobe. Vjerojatno je u pravu, jer sudskog procesa po svemu sudeći ne će ni biti, budući da je potencijalnim svjedocima poslao jasnu poruku: «Nasilnik je na slobodi, čuvajte se».

Bojimo se da napadnuti građani koji su se «drznuli» pozvati policiju (koja je opet obavila svoj dio posla) ne će mirno spavati, da će se ogledavati da li ih netko od «dečki» slijedi. Sudac očito misli da fini dečki koji premlaćuju goste kafića i kod kuće čuvaju poluautomatsko i automatsko oružje i municiju ne bi ni pomislili priprijetiti oštećenim građanima. Zato bolje ne previše o imenima, da mi ne bi bili sljedeći. Tako i tako mnogima nismo već po volji.

D. J. L.

KOMENTARI ČITATELJA

#1 Zorana Banić. — Guest 2010-05-03 22:11

Bilo je nekih suđenja, primjerice za masakr u Škabrnji. Rezultat tog suđenja je taj da je jedina osoba optužena za taj gnjusni masovni pokolj hrvatskih civila zločin danas ili na slobodi, ili će ubrzo biti, budući da je optuženica osuđena na 6 godina zatvora.
*************************************************************************************
Neprecizno. Bila su dva suđenja.
Ona, “na slobodi, ili će ubrzo biti”, Zorana Banić, je već davno izišla iz zatvora. Prije rata je bila patronažna medicinska sestra i poznavala je mnoge Škabrnjane. U studenom 1991. zaklala je vlastonožno više od dvadeset ljudi. Išla je od konobe (kao sklonište) do konobe i KLALA. Na suđenju, hrvatski sud u Zadru nije uzeo svjedoke koji bi ju mogli teretiti (to je sada, uz lažne svjedoke, stalna praksa), nego svjedoke koji ju nisu vidjeli. Dobila je 6 (šest) godina zatvora, od čega je odsjedila niti dvije. Zbog dobrog vladanja je puštena a da nije oslužila niti trećinu kazne. Hrvatski novinari gotovo da su je slavili.
Imamo Hrvatsku! To je prava Hrvatska.
Drugo suđenje je bilo, isto u Zadru, Milenku Radaku, zapovjedniku specijalne krajinske milicije koji je na čelu jednog koljačkog voda ušao prvi u Škabrnju. Milenko je oslobođen. Završna riječ sudca Zorice je bila “antologijska”: “Iako je optuženi Milenko Radak prvi ušao na čelu svoje jedinice u Škabrnju, ne znači da je počinio ratni zločin”!
Sjedni, pet.
Da nije bila jesen, sudac bi rekao da je Milenko išao u selo brati ljubičice.

Tri puta ništa od hrvatske pravne države

Dogodilo se u Hrvatskoj, jednog vikenda

Priča prva

Priča druga

Priča treća

KOMENTARI ČITATELJA

Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća

Zadnje vijesti

Zadnji komentari

Najave

Tko je na vezi?

Uvjeti korištenja

Naša udruga

Stranice članova

Izbor publikacija

Prijava na Portal