Dvije Anđeline

Europski parlament će 26. siječnja raspravljati o prijedlogu rezolucije o napretku Hrvatske kojeg je sačinio izvjestitelj Parlamenta za Hrvatsku Hannes Swoboda. Standardni je to put na našem, zahvaljujući hrvatskoj vlasti nakon 2000., mučnom i ponižavajućem putu iz Mraka devedesetih godina prošlog stoljeća, kojeg velik dio Hrvata u srcu i pamćenju zove Danima ponosa i slave, k Svjetlu – Europskoj Uniji. Da pogledamo malo kakvi to Anđeli svjetla odlučuju o našem pristupu (što je blaži izraz za sudbinu) Svjetlu. Upoznat ćemo pobliže dva zastupnika Europskog parlamenta. Kako smo ih izabrali? Jednostavno, po njihovoj brizi i borbi za dobrobit poreznih obveznika Europske Unije.

Radi se ne o dva Anđela svjetla, već o dvije Anđeline, Nijemici Franziski Katharini Brantner i Nizozemki Marijei Cornelissen. Njih su dvije podnijele amandman na Swobodinu (O Unijo, ime ti je Sloboda!) rezoluciju koji glasi:

"Europski parlament skreće pozornost na činjenicu da je originalni srpsko-hrvatski jezik sada podijeljen u razne službene jezike u nekim zemljama potencijalnim kandidatima, ističe da troškovi prijevoda i tumačenja znatno utječu na proračun institucija EU-a, te poziva Komisiju da zajedno s hrvatskim vlastima prije pristupanja pronađe primjeran aranžman glede hrvatskog jezika koji neće sprječavati kasnije zaključivanje sveobuhvatnog sporazuma o jezicima s Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom i Srbijom kada te zemlje postanu članice EU-a".

Čovjeku jednostavno zasuzi oko kad vidi brigu tih Anđelina za porezne obveznike. Odmah ih zamišljamo kao obiteljske žene s mnogobrojnim obiteljima, kojima je, pogotovo u vrijeme recesije, važan svaki cent u obiteljskom proračunu. Pa poželimo da je tako štedljivih političarki više i u Hrvatskoj, ma što u Hrvatskoj, u cijelom svijetu, da svima svanu bolji i svjetliji dani!

No, kad se zna da prema odredbama europskog zakonodavstva svaka zemlja članica ima pravo na to da njezin službeni jezik bude jedan od službenih jezika Europske unije, onda nam malo Svjetlo potamni (za 0,01 %, koliko bi porasli troškovi EU zbog prevođenja na hrvatski jezik). I ostajemo u nevjerici – kako bi to brižne žene, lučonoše Svjetla, mogle uskratiti Hrvatskoj ono što joj prema europskom zakonodavstvu pripada. Da li je moguće da dvije dame u pitanju nisu legalisti? Kako je to moguće? Pa u Europski parlament ulaze Najbolji od Najboljih! Osim toga, što će s njima biti ako ih zaskoče legendarni legalisti poput sadašnjeg i budućeg predsjednika Hrvatske?

Nema druge nego pogledati službene životopise Anđelina. I što nam one otkrivaju? Obje u Europskom parlamentu pripadaju skupini Zeleni/Europski slobodni savez (Group of the Greens/European Free Alliance), Marije je čak potpredsjednica te skupine. A osim toga, što pobija našu zamisao o brizi za obiteljski proračun, niti jedna od njih nema vlastite obitelji, očito je da im je karijera bila prioritet u životu. A kakve su to samo karijere! Za Marije Cornelissen tako saznajemo da je odrasla u ljevičarskoj i feminističkoj obitelji, da je kao mala sudjelovala u demonstracijama protiv oružja za masovno uništavanje, da je bila jedini ateistički učenik u katoličkoj osnovnoj školi, da je studirala međunarodne odnose i specijalizirala studije o konfliktima. A što je radila u životu? Kako stoji u životopisu, bila je aktivna u Ženskoj mreži Zelene ljevice koordinirajući dijalog između istočnoeuropskih i zapadnoeuropskih Zelenih. Ukratko, sadašnja europarlamentarka je bila aktivist i koordinator, što god da to značilo. Da se samo možemo sjetiti na što nas to u Hrvatskoj podsjeća! A Francizka je završila političke znanosti, već kao skojevka, oprostite omladinka, bila je u Njemačkom saveznom izvršnom komitetu Mladih zelenih, kao i u svoj sili zelenih tijela.

Dakle, ukratko, obje Anđeline vrlo su slične međusobno, kao i onima u Hrvatskoj kojih se ne možemo trenutno sjetiti. Podrijetlo im je ljevica, obojane su zeleno, pa zvanju su aktivistice i koordinatori, završile su stotine kurseva, oprostite, radionica, i uz to su žrtvovale vlastiti eventualni obiteljski život za tako blistave karijere i za naše dobro.

E pa hvala im na tom dobru, što bi mi zaostali Hrvati, kojima je čak i do vlastitog jezika rekli, 'em ti takvo dobro!

D. J. L.