Jedna vrlo jednostavna priča

Tekla jedna rijeka.. Sa suprotnih strana rijeke dva su imanja, s desne strane je imanje obitelji H. Nasuprot njima, preko rijeke imanje je obitelji S. Svaka se obitelj bavila svojim imanjem, svojom zemljom, ali je obitelj H. svoje proizvode, zbog spleta povijesnih okolnosti, morala prodavati po cijeni bitno nižoj od tržišne, obitelji S. Tako je to trajalo godinama, uz nezadovoljstvo i gunđanje obitelji H. No, jednog dana okolnosti su se promijenile, tako da se otvorila mogućnost svakoj obitelji da prekine s dotadašnjim načinom rada, i da svoje proizvode prodaje kome žele. Tako se mnogobrojna obitelj H. sastala s ciljem da se dogovore kako će dalje, da li će prodaju svojih proizvoda od kojih žive preuzeti u svoje ruke, ili će i dalje raditi po starom. Budući da je u raspravi bilo, istina malo, i disonantnih tonova, odlučili su glasovati. Mali broj članova obitelji H. nije želio glasovati, jedan zanemariv broj je bio za status quo (poslije se ustanovilo da je taj krišom, za naknadu, odvozio obitelji S: više proizvoda od količine za koju su bili plaćeni), a ogromna većina članova obitelji je, presretno, glasovala za promjenu, da se nakon desetina i desetina naraštaja osamostale, da sami odlučuju o svom imanju, radu i proizvodima, dakle o svojoj sudbini.

Sreća i oduševljenje nisu, međutim, dugo trajali. Jednog dana su mnogobrojni članovi obitelji S., zajedno s unajmljenim nasilnicima i fukarom koja im se usput pridružila, prešli rijeku i nasrnuli na imanje obitelji H. Obitelj H je konačno uspjela zaustaviti pljačkaše, ali uz tragične žrtve. Nekoliko je članova obitelji H. poginulo braneći svoje imanje i obitelj, nekolicinu su ih odveli i ubili na drugoj strani rijeke, mnogo ih je bilo ranjeno. Imanje obitelji H. bilo je što srušeno, što opljačkano, mnogo je vrijednih stvari prebačeno preko rijeke na stranu gdje su živjeli napadači. Obitelj H. oplakivala je svoje mrtve, ali je i ponosno i prkosno radila, tako da je usprkos tome što im je imanje u velikoj mjeri bilo razoreno i što su bili opljačkani, imanje obitelji H. napredovalo mnogo bolje nego imanje obitelji S.

Obitelj H. je, naravno, podnijela tužbu protiv obitelji S. zbog napada na njihovo imanje, pobrojivši u njoj sva zlodjela koja su im učinili članovi (proširene) obitelji S. Htjela je obitelj H. stvari raščistiti, da se zna tko je koga napao, tko je ubijao na tuđem imanju. I zbog istine, ali i zbog toga da na temelju presude u njihovu korist mogu tražiti i plaćanje odštete za razaranja na njihovom imanju. Sud je prihvatio tužbu obitelji H. Naravno, i obitelj S. je podnijela tužbu protiv obitelji H., zbog navodnih nedjela članova obitelji H. i njihovih predaka, u koju nisu ni sami vjerovali..

No, vremena su se opet promijenila. Imanjem obitelji H. počeli su se muvati kojekakvi sumnjivi savjetnici pristigli izdaleka, koji su, usput budi rečeno, prilično mirno gledali kako daleko brojnija i naoružanija obitelj S. harači po tuđem imanju, onom obitelji H. Budući da su imali poslovnih interesa zajedničkih s obitelji S., počeli su odgovarati članove obitelji H. od tužbe. Naravno da su za odustajanje ponudili 'brda i doline': Krivci bi se ustanovili tako što bi obitelji H. i S. sudile, svaka svojim članovima, za zlodjela počinjena u sukobu na imanju obitelji H. (Usput, zakoni obitelji S. bili su daleko blaži što se kažnjavanja tiče.), obitelj S. bi otkrila obitelji H. gdje je pokopala njihove otete i ubijene članove, a obitelj S. bi i vratila obitelji H. opljačkano, naravno ono za što bi obitelj H. ustanovila gdje se nalazi.

Dakle, obitelj H. bi dobila ono je bilo njeno do napada obitelji S., što elementarna uljudba, poštenje i zdrav razum nalažu da se bezuvjetno vrati, bez ikakvih pregovora, ali uz iskrene isprike. I to je sve! A za to bi obitelj S., dakle obitelj koja je napala i prouzročila sve zlo, dobila to da nigdje, osim u mislima i srcima članova obitelji H., ne bi bilo zabilježeno, niti javno rečeno, tko je krivac, tko je koga napao, tko je razarao i ubijao. Naravno da u takvom slučaju ne bi niti morali ništa platiti kao odštetu za ogromna razaranja koja su nanijeli imanju obitelji H.

Da li bi obitelj H. pristala na tako nešto? Odgovor je sam po sebi jasan. No, što kad u obitelji H. dođe do nesuglasica, pa na čelo obitelji dođe nekolicina ljudi koji žele odustati od tužbe, u ime izgradnje 'zdravih' odnosa s obitelji S? (A barem trećina obitelji S. je na svim skupovima obitelji nakon sukoba javno, jasno i glasno, tvrdila da su dobro napravili kad su napali obitelj H., i da opet treba tako učiniti jer je dobar dio imanja obitelji H. njihov, usprkos tome što su na cijelom svijetu oni jedini koji to tvrde.) U svakoj normalnoj obitelji to se ne bi moglo dogoditi, i svaka bi normalna obitelj uvidjela da ju vode mutikaše kojima nije do probitka obitelji, već do Judinih škuda koje bi eventualno dobili od svojih savjetnika. I svaka obitelj bi uvidjela da im uz takvo vodstvo nema svijetle budućnosti, ako ni zbog čega drugog, a ono zbog neraščišćenih odnosa s obitelji S., od koje će ih i dalje razdvajati tek rijeka. I nastojala bi na svoje čelo dovesti vodstvo koje ne će slušati kojekakve strane savjetnike i bespogovorno izvršavati njihove želje, već će iznad svega poštovati i čuvati način života, povijest, običaje članova svoje obitelji, te njihovu vlastitom krvlju stečenu nezavisnost.

D. J. L.