Zdravka Leindl u sridu, pravna država u Zdravku!

U internetskom izdanju Jutarnjeg lista od utorka mogli smo pročitati kako je Umažanka Zdravka Leindl sudski proglašena je krivom zbog narušavanja javnog reda i mira. Ona je 15. svibnja ove godine, prigodom polaska Titove štafete iz Umaga, navodimo: “bacala jaja i vikala na okupljene im: 'Bando lopovska, sram vas bilo, idite klečati u Hudu jamu!'” Vidimo da je pravna država za hrvatske prilike brzo reagirala. Kako je reagirala, može se presuditi iz riječi gospođe Zdravke Leindl: “Ne znam što ću učiniti i hoću li platiti kaznu, ali čini mi se da me je sutkinja prije nego što je odredila kaznu trebala saslušati”. Kazne se, dakle, donose bez saslušanja okrivljenog. Baš kao što se radilo tijekom dugih desetljeća strahovlade onog čije ime nosi štafeta. Priznajemo da ipak postoji razlika, i to u visini kazne. Za Tita i u godinama “i poslije Tita Tito”, gospođa Leindl ne bi trebala plaćati globu, već bi na dulje vrijeme završila iza rešetaka, a bilo je i razdoblja kad bi možda završila i u nekoj Hudoj jami. Gospođa Leindl se, očito, probudilo protiv vraćanja duha takvih vremena, a pravna država ju je kaznila. Što reći nego “Zdravka Leindl u sridu, pravna država u Zdravku!”

Kako navodi Jutarnji list: “Ona je, naime, 15. svibnja ove godine prigodom polaska tzv. hrvatsko-slovenske Titove štafete iz Umaga prema Beogradu bacila tri jaja od kojih su dva pogodila Mercedes u vlasništvu Radoslava Ilića na kojem se nalazila Titova slika i natpis „Tito legenda“, a treće je pogodilo Titovu sliku koja se nalazila izložena kraj ugostiteljskog objekta „Tito“. Zdravka Leindl je prema prekršajnom nalogu kriva jer je "kako bi izrazila svoje nezadovoljstvo štafetom, između okupljenih štovatelja lika i djela pokojnog predsjednika SFRJ, bacila tri svježa jaja. Nakon toga je okrivljenica počela galamiti i vikati na okupljene govoreći im: "Bando lopovska, sram vas bilo, idite klečati u Hudu jamu!", a što je kod nazočnih građana izazvalo nevjericu, zaprepaštenje i osjećaj nelagode“. Gospođa Leindl priznaje sve što joj se stavilo na teret, ali ne može shvatiti da prije izricanja presude nije bila saslušana na Prekršajnom sudu u Poreču. Stoga je i podnijela prigovor na presudu u kojem tvrdi da Prekršajni sud nije poštivao njena ljudska prava, i to ne samo zato što je nije pozvao na saslušanje, već i zbog toga jer je obrazloženje kazne nejasno i neutemeljeno.

U prilog svojoj tvrdnji gđa Leindl navodi kako «je na ispraćaju tzv. štafete bilo prisutno petnaestak novinara, fotoreportera i snimatelja, te pet do šest prolaznika, ali kod nikoga nisam primijetila nevjericu i nelagodu, a još manje zaprepaštenje, što poštovani Sud tvrdi». Osim toga navodi i «kako je sud trebao uzeti u obzir i okolnosti događaja, tj. da se 15. svibnja kad je tzv. Titova štafeta krenula iz Umaga slavi i kao spomendan na Bleiburške žrtve i žrtve Križnog puta».

Tragično je za pravnu državu što dalje u svom podnesku navodi optužena Umažanka: «Napominjem da je par dana poslije bacanja jaja i vikanja na štafetare u moj dom došla hrvatska policija. Bez sudskog naloga, bez da se predstavi, bez da napiše zapisnik, nakon što sam bila ispitivana oko jedan sat. Nisam potpisala nikakav zapisnik s tog dugog ispitivanja i nikada mi nije pokazan dokument umaške policije koji je sudu dostavljen. I na osnovi izjava predsjednika Saveza komunista Hrvatske u osnivanju i štafetara Radoslava Ilića i na osnovi izvješća umaške policije, Prekršajni sud u Poreču, bez da sasluša i mene i čuje razloge mojeg bacanja jaja i vikanja na štafetare, donosi presudu da sam kriva.»

Izgleda da je sutkinju Prekršajnog suda u Poreču Dragica Grajić toliko razljutio napad s tri svježa jaja na «lik i djelo» da je zaboravila da bi trebalo saslušati i okrivljenika. Ljutnja je bila očito tako jaka, da je zaboravila i na isticanje znakovlja totalitarizama, o čemu jasno govori rezolucija Vijeća Europe kojoj toliko težimo. Zasigurno nema, jer i ne može biti, goreg simbola totalitarizma od Tita. Možda crvena petokraka? Ili ukršteni srp i čekić? To jesu komunistički simboli, ali su ipak simboli. Nisu ljude pljačkali, zatvarali i ubijali srp i čekić ili petokraka, bez obzira na to koliko i njihov sam spomen otvara bolne rane velikom broju Hrvata. To je u njihovo ime činio brutalni diktatorski režim kojim je više od 35 godina bio Tito. Kad bi to gospođa sutkinja željela znati, bilo bi joj jasno koliko veličanje takvog čovjeka može boljeti i vrijeđati druge, pogotovo na dan 15. svibnja, koji je spomendan kad se prisjećamo stotina tisuća ljudi koje je Titov režim pobio na raznim križnim putovima, manjim dijelom u ratu, a ogromnim dijelom nakon njega.

«Grijeh» gospođe Zdravke Leindl je u tome što se pobunila protiv slavljenja zločina i zločinca. Grijeh sutkinje Dragane Grajić je u tome što je donijela presudu na temelju iskaza organizatora štafete, predsjednika Saveza komunista Hrvatske u osnivanju i Radoslava Ilića, i nepotpisanog policijskog saslušanja, a bez osobnog saslušanja okrivljene.

Voljeli bismo da možemo reći, onako po sinjski, Zdravka Leindl u sridu, pravna država u ništa. Nažalost, ispalo je: Zdravla Leindl u sridu, pravna država u Zdravku.

D. J. L.