Kadrovi i partitokracija

Danas je održana sjednica zagrebačke Gradske skupštine. Uobičajeno je da te sjednice započnu aktualnim satom, u kojem na pitanja zastupnika odgovara gradonačelnik. I danas se tako prijavilo 18 zastupnika koji su imali pitanje za gradonačelnika. No, pitanje nije postavio nitko. Naime, kako je to obrazložio predsjednik Skupštine Boris Šprem, postignut je dogovor svih klubova zastupnika kako pitanja gradonačelniku neće postavljati za govornicom, već naknadno pismenim putem. Jer, kako je to rekao Igor Rađenović, zastupnik SDP-a: "Shvatili smo da Milan Bandić ovaj grad više ne vodi i zato smo mu oduzeli pravo da govori na Skupštini". Ovaj događaj je samo još jedan primjer koji pokazuje svu bijedu politike i aktualnih političara u Zagrebu, a nimalo bolje stanje nije niti na državnoj razini.

Dakle, jedan čovjek, Milan Bandić, još uvijek aktualni gradonačelnik grada Zagreba, više na vodi Zagreb. Donedavno je Bandić vladao Zagrebom s ovlastima kakve su imali samo načelnici naselja iz godina nakon drugog svjetskog rata, kada su odgovarali samo «drugovima iznad», odnosno Komunističkoj partiji. Tako je i Bandićeva donedavna Partija, tolerirala sve gafove svog sina razmetnog, poput davanja gradskog novca svojim prijateljima kroz izgradnju kućica za ZET-ovce od 5.500 eura po kvadratu, javnih zahoda po 10.000 eura po kvadratu, betonskih nadstrešnica na tramvajskim postajama od milijun kuna, kroz obnovu gradskih prometnica koja je po kilometru stajala više od kilometra autoceste Zagreb-Split, itd. Ništa od toga nije smetalo vrlim gradskim socijaldemokratima, bez obzira što su, većinom, oduvijek prezirali Bandića. Zašto? Razlog je jednostavan. Milan Bandić je putem svojih povjerenika upravljao Zagrebačkim holdingom, dakle, zagrebačkim novcem, pa je, pretpostavljamo, i partijska blagajna bila namirivana. U trenutku kad je prevladala struja glavnog partijskog sekretara, Milanovića, i preuzela Holding, Bandić je postao suvišan, štoviše, postao je neželjeni višak. A da nije istaknuo svoju predsjedničku kandidaturu, i danas bi vjerojatno bio uvaženi i zaslužni član Partije koja se brine za svoje ljude.

No, odjednom je Bandić za socijaldemokrate postao crna ovca, sudionik brojnih afera, kum i slično, pa mu Partija onemogućuje govoriti na sjednici Gradske skupštine grada čiji je još uvijek gradonačelnik. Usput, ne smatramo da je ta činjenica sama po sebi loša, na nedavnom sučeljavanju predsjedničkih kandidata (osim onih koji se nisu udostojali (čitaj usudili) sudjelovati na suočavanju, opravdavajući to naknadnim nebulozama) cjelokupno se gledateljstvo moglo uvjeriti da ni Bandić, kao ni pijun njegovog donedavnog partijskog šefa Josipović, ne mogu ništa smisleno reći osim naučenih fraza. Loše je, zapravo tragično stanje u kojem se interesi partija (i stranaka) postavljaju iznad interesa grada i države, ukratko, iznad interesa građana. I u kojem se partije i stranke, poglavito dvije najjače, rukama i nogama bore za status quo na način da stalno zahtijevaju ostavke, smjene i promjene, ali nikada ničim ne mijenjaju sam sustav. I dok god je tako, bit će kako jest.

Međutim, nazire se svjetlo na kraju tunela. S jedne su tu strane ključni predstojeći predsjednički izbori na kojima građani Hrvatske mogu izabrati između status quoa (birajući kandidate stranaka, ili kandidate koji su netom izbačeni iz stranaka) i nezavisnog kandidata poput prof. dr. Miroslava Tuđmana, koji od svih predsjedničkih kandidata jedini zagovara promjenu izbornog zakona na većinski, sa 100 izbornih jedinica, čime bi se razbijalo sadašnje stanje partitokracije. A dodatni povoljni vjetar mogao bi zapuhati nakon izbora. Teško je, naime, vjerovati da bi slijepo ambiciozni ljudi poput, primjerice, Milana Bandića, nakon poraza na predsjedničkim izborima odlučili raditi posao za koji su se koliko-toliko školovali (politolog); jasno je da će osnovati svoju stranku, što će razbiti najveću oporbenu stranku u bar dvije. A vladajućoj stranci i ne treba Bandić – ona se, napustivši načela na kojima je osnovana, ionako svakim danom sve više sama raspada.

D. J. L.

KOMENTARI ČITATELJA 

#1 Bandić....... — nemo 2009-11-26 19:39

Odvratno, kako su se pozicija i opozicija ujednile kada treba nekoga rušiti. Po čemu se razlikuju te razne partitokratske grupe? Ni po čemu osim po želji za vlašću i novcem. Pogledajte slučaj u skupštini Sisačko - Moslavačke županije. Dva ljuta neprijatelja: HNS-ov vijećnik napustio je SPD županicu i udružio se s HSP-ovim vijećnicima za položaj savetnika koji nosi 5000 kn mjesečno. A mi budale vjerujemo im što govore.

Prijavi Administratoru

#2 Tuđman ili Mesić — Guest 2009-11-27 00:48

Neki dan pričam s prijateljem i kažem kako je jedini i pravi kandidat za Predsjednika dr.Miroslav Tuđman.I on se slaže,kaže u pravu si,ali vrti glavom,kao ne znam hoću li glasovati za njega.Vjerojatn o ima u vidu šefa izbornog stožera S.Mesića 2005.godine M.Bandića.

Prijavi Administratoru

#3 ODG: Kadrovi i partitokracija — Zagi 2009-11-27 11:17

Još Bandića i mogu podnijeti.

Ali pročitavši što je navaljao bljedoliki tip Josipović na nekom chatu /ili bi on rekao četu/ ... pa to je strašno i sramotno da jedan takav boljševički lik uopće nekom nešto predaje na fakultetu a kamoli da bude predsjednički kandidat.

'Ja sam Mesićev čovjek, Mesić je savršen predsjednik, Thompson je nitko i ništa, Srbi nemaju prava koliko im treba, Haag je pravo mjesto za dokazivanje nevinosti, Oluja je bila etničko čišćenje, nemam sedam nego samo četiri stana, 1991. sam pomagao u razmjeni zarobljenika /samo čijih?/ itd. itd.'

Nije odgovorio na pitanje koliko je puta pao ispit na GPP /najteži ispit na Pravnom fakultetu/, što mu je cijenjeni otac radio, zašto se po Pravnom faksu priča da je prodavao ispite, kako uzima lovu iz ZAMP-a, zašto je sudjelovao u pisanju haaških optužnica ... itd. ..itd.
E moj ljigo Josipoviću...

Smrt fašizmu, bako. I tebi, sinko.

Prijavi Administratoru

#4 Odraz Hrvata! — Guest 2009-11-27 11:37

Josipović je samo odraz stanja duha i nacionalnog stava hrvatske većine, Hrvata.
Takvi tipovi mogu proći samo kod Hrvata, da se takav, pandan Josipoviću, pojavi u jednoj kaotičnoj Srbiji (pre svega ne bi ni smeo da se pojavi!), eliminirali bi ga za "dva dana".

I na kraju, taj partizanski sin će i biti izabran.
Što se tu može, Anto Kovačević vuče sobom po televizijama srbo-udbaškog istražitelju, on, Kovačević, mu "oprašta". A taj srpski batinaški udbaš je sada situiran, ima hotel. Dok se "branitelji" bore za penziju od "hiljadu" kuna, sve u strahu da ih Josippvići, Karamarkovići, Šimonovići ne "procesuiraju".
Dakle, nije Josipović kriv, krivi smo svi.
Treba dignuti zid oko NJIH, a prvo treba im uništiti njihovu televiziju (odkazivanjem predplate) iz Aleje Karla Marksa 3, privremeno Prisavlje 3.

Prijavi Administratoru

#5 Nisam razumio? — Zagi 2009-11-27 11:41

Izbrisano zbog rječnika.

Prijavi Administratoru

#6 Anto — Guest 2009-11-27 16:05

Izbrisano zbog rječnika.

Prijavi Administratoru

#7 Bandić — Zigi 2009-11-27 16:42

JL: Bandić poljubio psa, pas ga skoro ugrizao

Nije vijest kada pas ugrize čovjeka, ali kada predsjednički kandidat poljubi psa, onda je to mala vijest. No, kada pas kojeg je predsjednički kandidat poljubio bijesno skoči na kandidata i zamalo ga ugrize za lice, onda je to vijest za pamćenje. Fotovijest nam je poslao fotograf Dubravko Vatuc koji je bio svjedokom tog dramatičnog događaja na središnjem koprivničkom trgu.

Milan Bandić tog je dana sa znatnim zakašnjenjem došao iz Đurđevca u Koprivnicu i kroz okupljenu masu krenuo na koncert na kojem su za njega svirali dečki iz Prljavog kazališta. Bandić se pozdravljao s okupljenim mnoštvom, a posebno ga je privukao jedan njegov simpatizer koji je na uzici držao zlatnog retrivera.

Nakon što su razmijenili par riječi o tome kako su retriveri divni, Bandić (ponosni vlasnik Rudija) ničim izazvan spustio se, obuhvatio psa oko vrata rukama i poljubio ga na iznenađenje psa, njegova vlasnika i okupljenih. Tada je počela drama.

- Uslikao sam ga prije poljupca koji nitko nije očekivao. Pas je potom okrenuo glavu u stranu, obrisao se o šapu i iznenada skočio prema Bandiću. Bio je razjaren i skoro ga je ugrizao za lice. Bandić je munjevito ustuknuo, a vlasnik je psa povukao uzicom. Svi su ostali ukopani - prepričao nam je događaj fotograf Vatuc.

Nakon prvotnog šoka Bandić je sve okrenuo na šalu i produžio na koncert. Indikativno je da se i sastao s gradonačelnikom Zvonimirom Mršićem, ali koga to zanima pokraj ovog performansa s psom pod naslovom - “U razdjeljak te ljubim...”

Prijavi Administratoru

#8 treba dodati — dtuckar 2009-11-27 16:43

treba dodati, radi korektnosti, kako je taj Tomčev gost, bivši SDB, od početka bio na "Tuđmanovoj strani". Pratio je on i PARAGU, sudjelovao u kupnji oružja u samom početku i dopremi u Hrvatsku...
Prema njegovim riječima, on i nekoliccina poput njega, spriječili su i atentat na Franju Tuđmana, o čemu se ne priča puno i ne zna danas ništa (zašto?) !

On je dragocjen, jer je svijedok jednog vremena i mislim da mnogima, koje "on pozna", nije baš drago da hoda zagrebačkim ulicama....

Možda se jednom netko i nešto sjeti pokrenuti glede "lustracije" pa su svjedočanstva ovakovih osoba vrlo zanimljiva.

Prijavi Administratoru

#9 Prihvaćam!? — Guest 2009-11-27 17:46

U ovim balkanskim zapletima i krvavim raspletima, prihvaćam (moram prihvatiti?) sve što ste rekli, g. Tučkaru, o djelovanju Kekića iza 1990. godine i njegovom pomaganju uspostavi Hrvatske. Kažu da je i Perković pomagao u tim odsudnim trenutcima Hrvatskoj?
(Ne želim, možda, reći da i je zbog toga i takvih ova Hrvatska upravo ovakova-nikakva , to ne želim reći, jer predobro, nažalost, poznajem Hrvate...).

A pitanje vama, možda malo nekorektno glede nedvojbene reakcije onih na koje se posredno odnosi pitanje, ali pitanje je moglo u datom trenutku biti moguće (moglo?):

Vi znate da sam ja judaist i hebrajist amater, i da prilično poznajem izraelsku i židovsku povijest, politiku i religiju.

Znam da je vama suvremeni Izarel država-uzor (i meni, samo što sam ja kritičniji od vas glede nekih izraelskih postupaka u svijetu i u "kući") i ne samo vama. Pustimo to.
Pitanje je ovo: bi li ključne 1948. godine Golda Meir, David ben-Gurion,
mladi Jichak Rabin ili Menahem Begin; Moše Dajan, Haim bar-Lev itd. prihvatili pomoć nekog naciste, koji se (iskreno!) pokajao, i može i želi pomoći "izraelskoj stvari"? A pomoć im je bila više nego potrebna!

Moj odgovor, predpostavljam, znadete, a koji je vaš?

Prijavi Administratoru

#10 Pas i čovjek.... — Pelitzer 2009-11-27 17:51

Kažu u Koprivnici da je pas reagirao zato što se Bandić prethodno poljubio s mršićem , pa je "mirisao" po Mršiću ! slično je bilo kada je "hranio" Ljuštinu i drugove s istom žlicom!

Prijavi Administratoru

#11 Jusuf prihvaća...... — Pelitzer 2009-11-27 17:59

U svojoj naivnosti , olako opraštamo! Do prije par godina u Izraelu se nije smio izvoditi veliki Wagner!

Prijavi Administratoru

#12 Učinimo nešto sami — Cetina 2009-11-27 18:39

Citat:

Krik za promjene
Svi koji su stoljećima sanjali te često i umirali ili svoju krv prolijevali za slobodnu, nezavisnu Hrvatsku, imali su pred očima kao jedan od bitnih hrvatskih nacionalnih ciljeva da Hrvatska bude zemlja slobodnih, ravnopravnih i ponosnih ljudi. Hrvatski građani dobro znaju da je sve to zapisano i u sadašnjem Hrvatskom ustavu i u brojnim zakonima, ali isto tako znaju da se te pravne odredbe ne provode u život. Bez posebnih istraživanja dobro je poznato da u sadašnjem hrvatskom društvu postoje povlašteni i marginalizirani građani, povlaštene i potisnute interesne skupine, da su pojedine ideologije povlaštene i nedodirljive a drugi svjetonazori potisnuti i čak ugroženi, da postoje nedodirljivi monopoli nad istinom bilo o prošlosti bilo o sadašnjosti, da je na djelu rastakanje hrvatskoga nacionalnog i kulturnog identiteta, da je na djelu potiskivanje ili prešućivanje ili umanjivanje svega hrvatskoga pozitivnoga, da je u hrvatskom društvu vlast sve više otuđena i da izabrani nimalo ne poštuju svoju izbornu bazu... Sva ta područja, a to nije sve što nije dobro u sadašnjem hrvatskom društvu, po stavu čak osamdeset četiri posto hrvatskih građana morala bi doživjeti odlučni zaokret, promjenu...

Iz komentara Ivana Miklenića u novom broju Glasa Koncila.

Prijavi Administratoru

#13 Bandić i Zagreb — alauc 2009-11-28 14:41

Psihosociološki procesi u RH mi potvrđuju kako će stranke imati sve manji utjecaj. Do sada se to potvrdilo u Osijeku i Splitu, a Zageb, Rijeka i drugi će, prije ili kasnije, tim putem. Mi smo do 1941, prošli kapitalizam, do 1945 nacionalizam, do 1990. socijalizam i sada već 20 godina lutamo reprodicirajući najlošije iz ta tri bolesna društvena sustava. Trebali bismo shvatiti da je čovjek najveći kapital, a ne sustav, koji ne zna knjižiti u bilanci ljudske resurse. Trebali bismo znati da nam je važniji pošteni Srbin no nepošteni Hrvat. Trebali bismo znati kako samoupravnu ekonomiju transformirati u dioničarsku ekonomiju. Ukratko umjesto kapitalizma POSTKAPITALIZAM , umjesto nacionalizma postnacionaliza m, umjesto socijalizma postsocijalizam . Za takvo postmoderno društvo treba da se razvije elita (lideri i manageri),koja je u stanju kod sebe i drugih podizati MORALNI, INTELEKTUALNI I SOCIJALNI KAPITAL. Zagrebački nedavni skup je pokazao kako je daleko od takvih novih paradigmi i neminovno će otići sve to u ropotarnicu prošlosti.
Kako će dobro, jeftino i brzo ići taj proces zna samo dragi BOG.

Prijavi Administratoru

#14 Radoznalost — Cetina 2009-11-28 14:59

Poštovani gospodine alauc!

Kakav smo mi to nacionalizam prošli do 1945?
Kakav je to društveni sustav «nacionalizam»?
Kako to čovjek može biti kapital?
Zašto bi se ljudski resursi trebali knjižiti u bilancu?
Što je to postnacionalizam?
Kakvi su to moralni, intelektualni i socijalni kapitali?

Smije li se išta što pripada ljudskim osobinama i sposobnostima, a poglavito ono što je Božji dar zvati kapitalom?

Iz vaših današnjih napisa stekao sam dojam da ste stručnjak za psihologiju i sociologiju.
Pokušajte se sjetiti psihologije mase i metoda s pomoću kojih se njome upravlja.

Nemojte mi zamjeriti ako sam postavio previše pitanja.
Radoznao sam.

Srdačno Vas pozdravljam,
Cetina

Prijavi Administratoru

#15 Alauc? — Guest 2009-11-28 15:10

Pa zar se u svaku diskusiju u ovoj prokletoj zemlji mora uvaliti kakav srbin? Kao paprika u fiš-paprikaš.

"Trebali bismo znati da nam je važniji pošteni Srbin no nepošteni Hrvat."

Prijavi Administratoru

#16 Mučna istina? — Guest 2009-11-28 15:36

Jusufe_nije on Srbin već Hrvat, ali je tragična ova hrvatska sklonost da se olako odriče svoga roda i olako prihvaća tuđe "poštenje". Mi smo u tome endemska vrsta koja samu sebe jede.Možda naviše zbog toga nas međunarodna zajednica izopćuje i stavlja pod patronat našeg istočnog brata da nas sačuva od nas samih?Ni najgori Srbin ne bi radio ovo što Mesić uradi svom narodu.

Prijavi Administratoru

#17 Ali... — Guest 2009-11-28 19:23

Ali Mesići i takovi, oni ne pripadaju hrvatskom narodu; nije li onaj Ličanin, Ante Starčević bio u pravu, "Neka nas bude pet, ali budimo Hrvati...".

Čudno je to što se događa, očevidno da ovaj narod nije formiran do kraja, raspolućen je. U vrijeme kada su se formirali narodi u XIX. stoljeću, tada je u švabskom Agramu ludovao onaj švabski biskup iz Đakova, gradeći Jugoslaviju. Starčević, bez novca, bez pouzdanih saveznika i sljedbenika nije mogao ništa protiv jugoslovena i mađarona.
Nama su budućnost gradili razni Đ.Popovići (Đ.Daničić) i ne znam kako se sve nisu zvali, koje je dovlačio taj biskup u gradnji Jugoslavije.

Ako od svih tih silnih poraza ništa nismo naučili, onda i trebamo nestati. Ako nas mogu jahati mesići, milanovići, opančićke, jace i slični... onda to pokazuje kakvi smo. Da u ovih 20 godina nismo mogli stvoriti tvrdo jezgro, kvasac budućnosti... ne, ništa. Niti jedan rječnik hrvatskog jezika nije izišao, niti jedne novine, radio, televizija hrvatska, ništa, niti jedan književnik ili novinar (izuzev Aralice, Gavrana i još kojega)... i ništa.
Zašto? Kako? Zbog čega? Odakle ta malodušnost i kukavstvo?
Zar ne možemo pogledati u lica tih naših nakaznih neprijatelja, vidjeti kakvi su kukavelji, uvijek su tražili sjenu drugih, da zaplotjački iz sjene rade!
Ne razumijem.

Evo jedne pjesme velikog španjolskog pjesnika Luisa Cernude, Oblaci; preveo sam ju i samo na jednom mjestu, osim naslova, samo jednu riječ izmijenio, i evo što sam dobio:

Hrvatska

Tvoj narod je spaljen a iz tvojih jalovih
polja žanje se glad;
Tvoj uzduh razdiru krila smrti;
Kao cvijeće odsječeni padaju tvoji sinovi
stvoreni za rad i ljubav;
I oni koji su u sjeni izazvali
rat, osigurani u sjeni
uživaju u svojoj pobjedi. A ti u tišini,
Hrvatsko, moja jedina strasti, oplakuješ
svoju samoću, svoju muku i svoj stid.

Prijavi Administratoru

#18 Poncije -Pilat je uvijek tu.... — Pelitzer 2009-11-29 14:16

Tipično visoko-parno , intelektualisti ko teorijsko fantaziranje, konfabulacija, "Alauca", bezmudi i jalovi hrvatski inteletualac, viđen u svim epohama - jednom riječju Poncije-pilatov ska paradigma! No, ne znači da nema čovjek i neke pozitivne kvalitete, jer kako bi inače bio Pečarićev prijatelj, jer taj, koliko znam, ne bi trebao sa svakim žuljiti ruke!

Prijavi Administratoru

#19 ODG: Kadrovi i partitokracija — Zagi 2009-11-30 13:21

Citat alauc:

Mi smo do 1941, prošli kapitalizam, do 1945 nacionalizam, do 1990. socijalizam i sada već 20 godina lutamo reprodicirajući najlošije iz ta tri bolesna društvena sustava. Trebali bismo znati da nam je važniji pošteni Srbin no nepošteni Hrvat.

Bolesni nacionalizam? Uistinu ne znam što ste željeli reći s ovim?
A što je onda zdravo po Vama? Ništa, koliko vidim.

Molim vas, ostavite se stalnog 'bratimljenja' sa Srbima!
Pa dodijali ste s njima i Bogu i vragu.
Draži su mi Bušmani od njih.

Prijavi Administratoru

#20 Pitanja g Cetine — alauc 2009-12-01 04:15

Hvala na pitanjima! Temeljit odgovor sam dao kroz knjigu scribd.com/.../... a sažetak kroz grafikone na www.scribd.com/alauc ...
Najnovije istraživanje o utjecaju moralnog, intelektualnog i socijalnog kapitala se također nalazi na navedenom portalu.
Ako nešto nije jasno kako to primijeniti u konkretnoj sredini rado ću odgovoriti preko maila (laucefos.hr) ili mobitela (0912244076)

Prijavi Administratoru

#21 Zahvala — Cetina 2009-12-01 19:44

Poštovani gospodine alauce!

Drago mi je što ste se zahvalili na mojim pitanjima.
Zahvaljujem za tako brojne i podrobne odgovore.
Pročitao sam sažetak Vaše knjige na Internetu.
I dalje mislim da čovjek i ni jedna njegova osobina i sposobnost ne mogu biti kapitalom.
Nasilje nad nazivljem i jezikom početak je nasilja nad ljudima.

Prihvatiti tvrdnju da čovjek u bilo kakvom obliku može biti kapital i/ili roba u neskladu je
temeljima kršćanstva, humanizma i smislom postojanja.

Srdačno Vas pozdravljam,
Cetina

Prijavi Administratoru

#22 Kapital i čovjek — alauc 2009-12-01 20:46

Žao mi je poštovan Cetina što se ne razumijemo i što imate takve stavove o kapitalu. Kršćanstvo je za mene ljubav i sloboda, a to su osnove i humanizma i smisla postojanja. Ekonomija je prvenstveno briga za racionalno odlučivanje, a što su se fizički i financijski kapital otuđili od čovjeka i njegovih potreba za ljubavlju i slobodom se upravo može razriješiti na način, kako to istražujem. Ako ima imalo nade za dijalog odite na www.youtube.com/alauc i poslušajte pod porec (1-5) moja izlaganja. Ukoliko ste uvjereni da sam potpuno u krivu u interpretaciji zbilje i teoriju, metodologiju i rezultate odbacujete ostajem nemoćan.

Prijavi Administratoru

#23 Iz "1984."..... — Pelitzer 2009-12-01 22:25

Cetina, Vama smeta specifičan izričaj gospara Alauca , koji ima i neku repatu tradiciju na ovim prostorima; podsjećam Vas na taj jezik : individualni poljoprivredni proizvođač, radnik u udruženom radu, osnovna org. udruženog rada, sopstvenik nad sredstvima za proizvodnju, poštena inteligencija, ljudski i drugi resursi, regulativa iz regiona, klero-fašisti, narodni neprijatelji i trinaesti bataljon! Sve je to smislila u to vrijeme elitna jugo-inteligenc ija, koja je još dijelom aktivna !

Prijavi Administratoru

#24 Pelitzer i ja — alauc 2009-12-02 02:07

Ne vjerujem da je problem gdje ga Vi vidite. Mislim da naša HUMANISTIČKA INTELIGENCIJA zazire od ekonomije, jer je naša, a i svjetska ekonomija bez DUŠE. Postoje dva zakona (opadajući i rastući prinosi) a ekonomisti (uključujući i postojećeg guvernera HNB i sve u Vladi) prakticiraju samo prvo. Kad bismo mi prepoznali u praksi ekonomsku vrijednost poštenog i obrazovanog čovjeka, mnogi bi se postojeći problemi u kratko vrijeme riješili. Mi skupo plaćamo što se vrtimo u starim paradigmama ne znajući kako spajati vjeru i znanost, eros i Agape, emocionalnu, kognitivnu i socijalnu inteligenciju itd.itd.
LJUBAV I SLOBODA nisu teme ni na najboljim svjetskim centrima, a ni u nas, koji preferiramo copy&paste umjesto istraživačkog studiranja. Zlatno tele (fizički i financijski kapital) je prisutno i dominantno, jer čovjek nije mjera stvari. Nebrojeni su mi studenti obećavali da će ulagati u ljude, a nisu dovoljno ni u vlastitu djecu, a da i ne govorim koliko su u radnim i životnim sredinama kao bankari i rukovoditelji. Kada bi samo naša trenutna Vlada više pozornosti posvetila KVALITETI nastavnog procesa i osigurala uvjete da najbolji znanstvenici (domaći i svjetski) dopru do mladih i podignu MOTIVACIJU I NIVO ZNANJA, vrlo brzo bismo mogli izići iz ekonomske i političke krize. S. Shinga tvorca Toyota i uopće japanske proizvodne filozofije sam upitao 1987: SFRJ je zemlja sa največim brojem grešaka po jednom stanovniku u svijetu, koliko Vam treba vremena da naučimo primjeniti zero defect i just in time? Njegov me odgovor iznenadio ugodno. Rekao je 3 dana, a 200 ljudi u Holiday Inn u Sarajevu je više iritiralo što sam rekao no što je on odgovorio.

Prijavi Administratoru

Osvježi listu komentara

Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.

JComments