Engleski "fair play" iliti engleska posla

Čitajući raznorazne napise prvenstveno britanskog tiska, o predstojećoj kvalifikacijskoj utakmici za svjetsko nogometno prvenstvo u Londonu između Engleske i Hrvatske, ne možemo se oteti utisku da se za Engleze ne radi tek o jednoj utakmici. Istina, radi se o utakmici kojom bi Engleska, u slučaju pobjede, mogla i matematički osigurati prvo mjesto u skupini i odlazak na Svjetsko prvenstvo u svoju bivšu koloniju Južnu Afriku, čiji građani, odnosno crna većina stanovništva i danas osjećaju na svojoj koži britansko shvaćanje rasne jednakosti, tolerantnosti i, kako to oni vole reći, «fair playa». Shvaćamo i da su engleski nogometaši željni revanša, budući da smo ih mi Hrvati pred dvije godine, u za nas nevažnoj utakmici, pobijedili u Londonu i spriječili njihov nastup na Europskom prvenstvu koje je lani održano u Austriji i Švicarskoj. No, kako shvatiti bezumne napade, lažne optužbe i vrijeđanje Hrvata i Hrvatske u britanskom tisku?

Tako možemo pročitati da je kapetan hrvatske reprezentacije Darijo Srna izjavio da će udarati engleske igrače, pa makar dobio 5 utakmica zabrane igranja, pa se može pročitati da će «krvoločni Srna brutalno startati na engleske igrače». Srna je prije utakmice s Bjelorusijom izjavio, na upit novinara kako će igrati budući da bi eventualni žuti karton spriječio njegov nastup u Londonu, kao bi riskirao žuti karton ako bi time spriječio nešto loše za Hrvatsku, pa makar dobio i 5 utakmica zabrane igranja. Dakle, nije ni spomenuo utakmicu s Englezima, što britanske novinare ne sprječava u laganju. Darijo Srna, kapetan hrvatske nogometne reprezentacije i kapetan pobjednika kupa UEFA ukrajinskog Šahtara, nikada u karijeri nije ozlijedio protivničkog igrača. Za razliku od vrlih Engleza, od kojih je jedan (Martin Taylor) brutalnim startom slomio nogu Eduardu, zbog čega je ovaj izbivao gotovo godinu i pol s nogometnih terena (kažnjen je s tri utakmice neigranja), a drugi, Lee Bowyer, čovjek s povijesti nasilničkog i rasističkog ponašanja, udaljio najboljeg hrvatskog nogometaša na 2-3 mjeseca s terena, baš uoči dvoboja Engleska-Hrvatska. Englezi bi rekli: «How very convenient!»(Kako prikladno!)

Druga meta napada britanskih medija je Eduardo, kojeg je UEFA kaznila s dvije utakmice neigranja zbog navodnog simuliranja prekršaja za jedanaesterac u utakmici Lige prvaka. Napali su ga naravno i engleski igrači, posebice Wayne Rooney, momak koji iza sebe ima mnoštvo isključenja, brutalnih startova i simuliranja, od kojih je posljednje na utakmici sa Slovenijom, daleko očitije od navodnog Eduardovog simuliranja. Njemu se doduše može oprostiti, jer po vlastitom priznanju čita samo stripove, jer mu čitanje ne ide najbolje, pa niti ne može pročitati što je izjavio. Napao ga je i trener Manchester Uniteda, Škot, a veći Englez od Engleza, Sir Alex Fergusson (nosi titulu koju je, primjerice, poznati glumac Sean Connery, odbio primiti). No, od njega ništa novo. To je onaj gospodin koji je, komentirajući jednu od utakmica Hrvatske na Europskom prvenstvu u Engleskoj 1996., nazvao Hrvate jednim od najprljavijih malih naroda.

Treća stvar je optužba da smo mi Hrvati rasisti, što se temelji na hukanju jednom crnoputom engleskom reprezentativcu u Zagrebu lani. Naravno da engleski novinari ne pišu da je rasizam britanski izum, jer se, da spomenemo samo jedan primjer, zatvaranje žena i djece Bura u koncentracijske logore, prve u povijesti čovječanstva, gdje ih je umrlo preko 20 tisuća ne može nego nazvati rasizmom i fašizmom. Ne zaboravimo da je Britanija stoljećima bila kolonizator tj. izrabljivač velikog dijela svijeta – ne čudi nas da se radi o danas najsiromašnijim dijelovima svijeta, Indiji i dijelovima Afrike. Gospodo, od hukanja, koje je znak lošeg odgoja i primitivnog ponašanja, se ne umire, ali od stoljetnog izrabljivanja, pljački i ubijanja ljudi i cijelih naroda se umire, nažalost još i danas. A to je nasljeđe vaše, britanske uljudbe.

Da zaključimo, odnos Engleske prema Hrvatima određen je, kao i prema svima kod Engleza, (i ne samo kod njih) isključivo njihovim nacionalnim interesima. Takav odnos počeo je uspostavljanjem versajske Jugoslavije, još krvavije izražen sramotnom zločinačkom ulogom Britanaca na Bleiburgu 1945., a nastavio se nedvosmislenom podrškom agresoru na Hrvate i Hrvatsku u Domovinskom ratu. Kao što vidimo, takav odnos traje još i danas, čak je i jedna nogometna utakmica, ne previše važna za Englesku, dovoljan povod da se beskrupuloznim lažima napadnu Hrvati i Hrvatska.

Utakmica u srijedu završit će kako će završiti. Mi Hrvati zdušno ćemo biti uz naše nogometaše, koji i kad gube daju sve od sebe. I koji će igrati nogomet, najbolje što znaju, a ne će podanički podilaziti Englezima kao što su ti činili i čine hrvatski političari nakon Franje Tuđmana. Sjetimo se samo Tonina Picule koji se hvalio kako su u njegovom kabinetu samo dvije slike, Galilea i Tonyja Blaira, Ive Sanadera koji je govorio o «našim prijateljima Englezima», ili Ive Josipovića koji je utvrdio da je Engleska na našoj strani u svezi ulaska u EU, a svaku kritiku na račun engleske politike (ili politike EU) prema Hrvatskoj nazvao, kako je to već naučio na nekom kursu o političkoj podobnosti, «zazivanjem teorije zavjere».

Mi bismo samo dodali da nam uz takve prijatelje, one s otoka, i one domaće - neprijatelji uistinu nisu potrebni.

D.J.L.

KOMENTARI ČITATELJA 

#1 Ne trebaju izmišljati — DRAGO DUVNJAK 2009-09-08 23:33

Citat:

Croatian MP Damir Kajin said: "The activities of Marko Perkovic give the appearance that Croatia is not a civilised country."

Imamo i mi naših ništarija!

Prijavi Administratoru

#2 Britanski "fair play" — Prof. Lukšić 2009-09-09 11:56

Upravo sam primio pismo jednog veterinara koji živi preko 50 godina u Australiji. Citiram ga doslovno kao još jedan dokaz što Australija, zemlja britanskoga Commonwealth-a, smatra civiliziranim fair play-om. "U Australiji su srpski četnici svih vrsta, i ti četnici, koji su nas ubijali od Vukovara do Dubrovnika i po UMPA zaštićenim područjima, gdje su pobili 700 naših Hrvata u okupiranim područjima, svi su ti četnici ubojice izjednačeni u Australiji sa australskim vojnicima, borcima iz rata u Koreji i Vijetnamu, i imaju australsku vojnu mirovinu i potpuno besplatno liječenje u bolnicama sa posebnom pažnjom. Na taj je način zaštićen i taj ubojica i kriminalac Dragan, i znalo se je da njega ne će izručiti USTAŠAMA. Možda jedino Mesiću, koji bi toga kriminalca odmah po "bratstvu i jedinstvu" amnestirao." Kako vidimo, Englezi i u matici zemlji, i u bivšim svojim kolonijama i dominionima, njeguju "fair play" ne samo u športu, nego i u politiic.

Prijavi Administratoru

#3 Ima ljudi — DRAGO DUVNJAK 2009-09-09 12:50

Citat:

The only "hate" I see is the one being generated by this yellow reporting. I really hope literate and educated English people can see through this 'scare' which is doing nothing but building tension for the upcoming match.

Thompson is not a fascist, fans don't bring actual swords to his concerts, and his sword is plastic symbolism which is there in light of the midevil theme found in his last album.

Croatian fans are like any ultra fans in Europe, sometimes they do things to step on the toes of the other supporters/team. No one seems to have a problem with Eduardo DeSilva starting for Croatia? No one seems to boo or harass him?

"Za Dom Spremni" is not "Seig Heil" - "Seig Heil" mean's "Hail Victory" - "Za Dom Spremni" means "For Home Ready!" as in ready to DEFEND -- not attack.

The pictures of the fans are from the Maksimir concert from over a year ago, surely the reporter wasn't there last year and just decided to report it today.

There are no racist movements in Croatia, there is no Ustasa movement in Croatia, there are however people who see their peasant grandfather's WW2 fight as a sign of a fight for Croatian freedom -- that's the connection.

This is a reporter is a shame to England, sheer ignorance spewed in an otherwise civilized western country.

Ovo je jedan od komentara na prljavi članak u engleskom "SUN" i hvala tom Hrvatini da se bori protiv laži na njihovom terenu. Hvala i našem Alenu Bokšiću da je reagirao u istom listu.

Prijavi Administratoru

#4 Uvertira - Čilić torpedirao Murraya — nzb 2009-09-09 15:43

Podsjetimo da je Marin Čilić u osmini finala US Opena, na stadionu Arthur Ashe, bio bolji od drugog tenisača svijeta sa 7-5, 6-2, 6-2.

"Bez obzira imao Murray problema sa zapešćem na lijevoj ruci ili ne, malo toga ga je moglo zaštititi od nezaustavljivih juriša 20-godišnjeg Hrvata. Prošlogodišnji finalist US Opena nije se mogao uzdići na razinu igre s kojom bi se mogao nositi s preciznim forhendima Marina Čilića i strategijom koja je ostavila Murraya na stražnjim nogama i onemogućila mu agresivnost'', piše, između ostaloga, The Times.

I dok je Murray poraz od Čilića opisao kao ''najveće razočaranje u teniskoj karijeri'', Čilić je svoj trijumf opisao kao ''najveću pobjedu'', prenose svjetski mediji.

- Kao sportaš uvijek morate preuzeti odgovornost. Igrao sam jako loše, nisam bio svoj i nisam uspio pronaći način za povratak, zbog čega sam jako razočaran. Imam problema sa zapešćem, ali to nije razlog mog poraza. Dopustio sam Čiliću da diktira igru. Moj retern inače je uvijek moje jako oružje, ali ovoga puta je to oružje zakazalo - rekao je Murray i nastavio:

- Ne znam koliko će mi vremena trebati da prebolim ovaj poraz. Igrao sam dobro ovoga ljeta, nakon jako dobre sezone na travi, nije bilo loše niti na betonu. Popravio sam svoje najbolje rezultate na Roland Garrosu i u Wimbledonu. Ipak, vjerujem da ću iz ovog poraza izaći još jači. Izvući ću pouke iz svega lošega što se dogodilo na US Openu, kao što sam to dosad uvijek radio u karijeri nakon razočaravajućih rezultata - zaključio je Murray u izjavi koju prenosi The Sun.


Nije da ne veseli

Prijavi Administratoru

#5 daske u glavi — Golub 2009-09-09 16:12

Hrvatski "desničari" i kakti domoljubi, vidim, godinama se ne bave skoro ničim drugim nego seciranjem što drugi (kaoti "neprijateljska strana") pišu. Jednom to može biti neki kolumnist "Jutarnjeg prišta", drugi put neki novinar prisavaljske "javne kuće" (kojoj, NARAVNO, po jednoglasnom sudu svih tih vrlih "rvatina", i dalje bespogovorno treba plaćati pretplatu!), treći put "zločesti Britanci" (koji stalno kuju urote protiv Hrvatske...), i mnogi drugi.

Obrazac je uvijek isti, već više od deset godina. Reaktivno lamntiranje nad ovim ili onim.

Prijavi Administratoru

#6 @Golube — Zagi 2009-09-09 16:22

Što vi predlažete? I vi samo konstatirate da je tako kako je.
Metodološki gledano mi ostajemo u situaciji 'As-Is Study' a treba napraviti onaj važan korak u 'To-Be Study'.
Taj 'To-Be' ne ide bez vlasti i prava jačega. Jer pravo je sila a sloboda je ideja..

Prijavi Administratoru

#7 Pravo sile — Ruzica Andric 2009-09-09 18:39

Ovaj Zagi opsjednut je sa silom i pravom jacega. U ime sile i pravo jacega , Hitler je ubijao svoj narod zidovske vjere. U ime pravo jacega i drugi tirani povjesti , poubijali su bezdusno mase ljudi.

Prijavi Administratoru

#8 lažno oporbenjaštvo — Golub 2009-09-09 22:12

Ima dosta tobožnjih oporbenjaka koji se jednostavno osjećaju zapostavljenima u sadašnjem režimu, s kojim pak dijele temeljne svjetonazorske premise. Oni toliki silni "intelektualci" , pa opet nitko pretjerano ne mari za njih. Oni bi moć, oni bi vlast, oni bi privilegije, novac, oni bi putovanja po svjetskim prijestolnicama , da im njihov ego i taština uživaju. Ta zašto bi samo Pusić-Sanaderoi di uživali u tom? Trebao bi red doći da malo uživaju i ti (tobože) "hrvatsko-nacio nalno orijentirani intelektualci", jer oni su tako važni, bez njih se ne može.

Što bi oni donijeli? Hipotetski gledano. Malo više čisto retoričkog "domoljublja" (zamahni zastavom koji put više), demokršćansko-d esnocentrističk o moraliziranje (umjesto sadašnjeg lijevo-liberaln og, a i jedno i drugo su po mojem skromnom mišljenju drek i ne razlikuju se bitno),antikomu nizam dodan na antifašizam (promjena imena ovog ili onog trga, velike li stvari), neodređeno pozivanje na tradicionalne vrijednosti (bez specifikacije koje bi to bile i kako bi se ostvarile), euroatlantsko integracionaštv o poduprto gorenavedenim ideološkim premisama (kao da ima neke razlike vode li nas u kolonijalno ropstvo lijevoliberali ili desnocentristi) itd.

"Deustche telekom" bi i dalje drao pretplatnike, austrijske banke nabijale bezobrazne kamate tri put veće nego u Austriji (ta naravno, radi se o njihovoj ljubljenoj germanskoj Mitteleuropi, koja oduvijek "voli" Hrvatsku, za razliku od Britanaca koji je skoro kongenitalno mrze), svaki zahtjev "međunarodne zajednice" bio bi promptno ispunjen (osobito ako bi bio posredovan od njihove ljubljene Njemačke), a sveopća bijeda (ne mislim samo na materijalnu, nego i na kulturnu!) bi ostala. Naravno, vjernom stadu bi se objašnjavalo da je to sve zbog "viših ciljeva".

Da mediji ostanu ovakvi kakvi su sada, to bi im savršeno odgovaralo: Jergovići bih napadali, a oni bi mogli predstavljati se "žrtvama medijskog linča". Danas je u modi biti žrtvom, i u velikom svijetu. Status žrtve donosi moralnu superiornost.

Hipotetički govoreći...

Netko bi me mogao nazvati bezobraznim insinuatorom, ali meni se jako čini da takav način razmišljanja prevladava među intelektualcima , akademicima, članovima "Društva književnika", koji osnivaju razne udruge, proglašavaju se "kulturnima" (premda je kultura tako općenit pojam), moraliziraju o jučerašnjici, današnjici, sutrašnjici, bez ikakvih ideja, samo kopirajući neke pomodne europske trendove prisutne kod "konzervativaca " (internet je takvu vrstu kopiranja napravio vrlo laganim).

Neće nikad doći na vlast. Bogu hvala.

Prijavi Administratoru

#9 Krasno receno — Mislav 2009-09-09 23:04

Britki jezik, dobra kritika, a sto sada. Kritizirati i dalje one koji kritiziraju. Uzivati u ljepoti iznesenih sofizmima. Moze li nesto konkretno, prijedlog, inicijativa, javiti se nekom, poduzeti nesto, bilo sto? Ili nam je dovoljno biti samom sebi pametan, zgodan i rjecit Hipoteticki govoreci?

Prijavi Administratoru

#10 Velika reprezentacija s kratkom klupom — Mislav 2009-09-10 01:56

Velika reprezentacija s kratkom klupom

Iako smo danas izgubili od Engleza, puno, svaka cast decki, bili su bolji, i u porazu treba reci do sljedece prilike. I bude. Mi smo Hrvati.

Prijavi Administratoru

#11 Dogodi se i to ... — nzb 2009-09-10 02:04

U dalekom sam svijetu i nazalost nisam gledao tekmu ali koliko vidim razbili su nas kako beba zvecku.
No nema veze, sljedeci puta razbijamo mi njih. Pa ne bi bilo prvi puta zar ne? Do tada pozdrav Cilicu ma gdje bio

Prijavi Administratoru

#12 Partneri ili neprijatelji? — Prof. Lukšić 2009-09-10 10:22

Ovo pišem dan nakon poraza hrvatske od engleske reprezentacije. Velike nogometne utakmice spadaju u najuzbudljivije spektakle koje doživljavamo.Me đutim, ono što me najviše dira, a što vrlo rijetko vidim na igralištima, to je humana riječ, prijateljska gesta ili ruka pružena suigraču drugoga tima kojega sam srušio , to je vratar koji pogladi po glavi protivničkog napadača koji je bio malo agresivniji,to je prijateljsko rukovanje sa suparnikom nakon faula. Ovako nešto nije baš često na travnjaku. Češći su bešćutno udaranje, osobna agresivnost, prijeteće unošenje drugome u lice . Ponekad vidim kako se igrač prekriži prije nastupa na teren. Rado bih ga upitao:" Zašto si to učinio? Što ti time misliš?" Što bi mi on odgovorio? Je li se on pomolio Bogu? Ako jest, što je od Boga tražio? Na čijoj bi strani Bog trebao biti? Netko će mi na ova pitanja odgovoriti:"Vid iš da znak križa i molitva ne spadaju na nogometni teren." A što, ako molitva ipak spada u nogomet? Čitao sam, da je prije početka jedne nogometne utakmice između dviju afričkih država kapetan jednog tima izgovorio slijedeću molitvu za sebe i svoje suigrače:" Gospodine Bože, daj da igram fair. Neka moja igra bude dobra u Tvojim očima. Daj da cijeli moj život bude fair play, ugodan Tebi i ljudima. A ako si baš danas u igri naklonjen nama, daj da pobijedimo, ovdje danas u igri, i kasnije kada igra i život bude iza nas." Kada bi ovakav duh vladao na športskim igralištima, članovi druge momčadi ne bi bili naši neprijatelji,ne go partneri u igri i u životu. Tada bi igra, pa i ona najuzbudljivija nogometna, bila opuštanje, uživanje, dio života koji nije u funkciji nečega drugog (politike, kupoprodaje igrača, nacionalizma, revanšizma, huliganskog premlaćivanja i razračunavanja i sl.)nego svrha u sebi i za sebe, dio života u kojemu vrijeme prestane teči kao da je to dio vječnosti. Tada bismo se budili dan kasnije i nakon poraza naše momčadi bez ogorčenja i depresije. Je li ovo moguće, ili je ovo samo tlapnja?

Prijavi Administratoru

#13 Isto kao u proslosti — Ruzica Andric 2009-09-10 12:43

Od kako je politika usla i u sport, sport vise nije sport. Nekada su sportasi bili u sportu iz ljubavi i nisu bili placeni. Danas je sport masinerija koja donosi ogromne novce, sportasima i organizatorima. Uvjerenja sam, u najvise slucajeva agresivna ponasanja pocnu namjesteni provokatori, a masa sljedi provokatore. Sto je se dogodilo u Engleskoj, u Australiji se dogadjalo desetljecima.

Deset ljecima, australski hrvati dozivljavali su tuce i psovke svaki puta na nogometnoj utakmici izmedju Jugoslovenskog i Hrvatskog kluba. Svi smo znali da su nerede zapoceli provokatori. Nazalost mnoge usijane glave bili su prvi da nasjednu na provokacije. Kao i u ovom slucaju u Engleskoj, medije bi optuzile Hrvate –Ustase za nerede. Hrvati su uvjek bili krivi.

Prijavi Administratoru

Osvježi listu komentara

Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.

JComments