Jugokomunistička javna televizija

U trećem Dnevniku Hrvatske televizije emitiranom 14. kolovoza, uoči blagdana Blaženog uznesenja Djevice Marije, odnosno, kako mi Hrvati taj blagdan odavno nazivamo, uoči blagdana Velike Gospe, prikazan je prilog o slavlju tog blagdana u marijanskom svetištu Aljmašu. Sam je prilog bio lijepo i profesionalno napravljen, i sve je bilo u redu dok se «Javna televizija» nije osjetila pozvanom izreći svoje mišljenje. Da, to je ona televizija čije se vodstvo na čelu s Vanjom Sutlićem hvali kako je njihova misija prenijeti u vijestima događaje onako kako su se dogodili, bez zastupanja bilo koje političke opcije, i kako u tome uspijeva. A zapravo sustavno rade, bešćutno i perfidno, na promicanju «antifašističke haaške zapadnobalkanske Hrvatske». Za to je potrebno zatrti spomen na Domovinski rat i za to se koristi svaka prilika, pa i sam blagdan Velike Gospe.

U prilogu smo mogli čuti o tom marijanskom svetištu u blizini ušća Drave u Dunav, o crkvi Gospe od Utočišta s početka 18. stoljeća, o tome kako je bila posve razrušena u ratu, ali su prognani mještani spasili kip Majke Božje, pa on i danas sjaji u novoizgrađenoj crkvi. Rečeno je i da se očekuje šezdesetak tisuća hodočasnika, bilo je i razgovora s nekolicinom hodočasnika.

Vrijedi dakle ponoviti, prilog je bio lijepo i tehnički dobro posložen, jedino je pisca ovog redaka zasmetala fraza «porušena u ratu». Tko ju je porušio, i u kojem ratu? Bila su na prostoru Slavonije i cijele istočne Hrvatske tri rata u posljednjih stotinu godina, i bilo je tu raznih vojski. Na trenutak sam, ali samo na trenutak, gledajući prilog, pomislio da sam možda paranoičan, da se radi tek o izričaju, a ne o namjernom izbjegavanju spominjanja imena onih koji su srušili sveto hrvatsko svetište, JNA i srpskih pobunjenika, i imena rata u kojem se taj zločin dogodio, Domovinskog rata.

Istovremeno, slutio sam međutim kako se ne varam, da to Hrvatska televizija radi namjerno, kao i toliko puta do sada. Potvrdu toga dobio sam nažalost pri samom kraju priloga. Novinarka HTV-a rekla je kako su Slavonci uvijek znali nositi svoj križ, kako onaj u nedavnom ratu, tako i ovaj sadašnji krizni, «koji nije nimalo lakši».

Ta kratka izjava vrhunac je bezobzirnosti, dvoličnosti i pokvarenosti novinarstva HTV-a. Uspoređivati Domovinski rat, u kojem je upravo Slavonija najviše stradala, u kojem su poginule tisuće i tisuće Slavonaca i u kojem je cijelo područje koje su zauzeli Srbi bilo posve razrušeno, s krizom, odnosno s kriznim porezom, besramna je uvreda za sve Hrvate, posebice za Slavonce. Koliko ih je samo poginulo u borbi, koliko ih je poginulo na ulicama svojih gradova i sela, koliki su ranjeni, koliki su bili po srpskim logorima, koliki svakodnevno prerano umiru od posljedica ratnih stradanja. Taj teški, preteški križ Slavonci su nosili i oni preživjeli još uvijek nose s rijetko viđenim ponosom i dostojanstvom. Kako i kaže njihova (i svih, zapravo, očito, ne svih nego većine nas) prekrasna pjesma:

Nije moja duša prazna

Rušili su bagrem stari,
Ispod kojeg sam te čeko,
I ljubav su srušit htjeli,
Ništa nisam, nisam reko.

Rušili su sve što mogu,
S mjesta se nisam mako,
I konje kad su tukli,
Znaj da nisam, nisam plako.

Nije moja duša prazna,
Da bih protiv sebe moro,
Nek im pjesma bude kazna,
Pjevaj sa mnom, pjevaj zoro,
Pjevaj sa mnom, pjevaj zoro.

Danas kad se sjetim oca,
Kako tužan konje gleda,
Jasne su mi one riječi,
I njegova kosa sijeda.

Nemoj sine protiv Boga,
Nisu tvoji takvi bili,
Ma najteže kad je bilo,
I suzu su svoju krili.

Nije moja duša prazna,
Da bih protiv sebe moro,
Nek im pjesma bude kazna,
Pjevaj sa mnom, pjevaj zoro,
Pjevaj sa mnom, pjevaj zoro.

D. J. L.

Adobe Flash Player not installed or older than 9.0.115!

Nije moja duša prazna [otvori poseban prozor]