Urbano i ruralno

Prošli su još jedni lokalni izbori u Hrvatskoj. Mnogo toga je izrečeno o rezultatima, svi kandidati na izborima zadovoljni su. I koliko god da ti rezultati ukazuju na pomake u hrvatskom glasačkom tijelu, o kojima je pisano na ovom Portalu, postoji nešto što se već godinama ne mijenja. To je medijsko praćenje izbora na Hrvatskoj televiziji. Voditelji emisija se mijenjaju, pojavljuju se i nova lica, ali zapravo ista. Po njima sudeći, sve su izbore do sada dobili SDP i HNS. A kad im se još pridruže tradicionalni i vječni «nezavisni» komentatori, onda sve izgleda kao da SDP i HNS nisu baš odnijeli apsolutnu pobijedu i to samo zato što se dozvolilo glasovati i onima iz ruralnih odnosno neurbanih sredina.

Tako je u izvještavanju na Hrvatskoj televiziji u istoj emisiji nekoliko puta tijekom emisije naglašavano kako je HDZ izgubio velike gradove, Zagreb, Rijeku, Osijek i Split, i uz to je išla već dobro poznata tvrdnja kako SDP, HNS i srodne stranke uspijevaju u urbanim sredinama. No, voditeljima, Dijani Čuljak Šelebaj i Mislavu Togonalu, kao i gostima komentatorima, posebice tradicionalnom «nezavisnom» komentatoru dr. Ivanu Šiberu izgleda da su promakle brojke. Zato krenimo redom. U Zagrebu je već godinama na vlasti SDP, ali je ove godine dobio manji postotak glasova nego na prošlim izborima. Isti je slučaj u Rijeci, jedina promjena u ta dva grada je manji postotak glasova za kandidate SDP-a. U Splitu je pobijedio nezavisni kandidat Željko Kerum. U Osijeku je HDZ-ov kandidat za gradonačelnika još u igri, HDZ je drugi po snazi u gradskom vijeću, dok je  pak SDP doživio veliki poraz. Da pogledamo ostale veće urbane cjeline. U petom po veličini gradu u Hrvatskoj, Zadru, SDP je izgubio od HDZ-a, u Slavonskom Brodu od kandidata HSP-a, u Velikoj Gorici od HDZ-a, u Puli su pobijedili kao prirepak IDS-u, u Šibeniku su izgubili od HDZ-a, u Karlovcu također, dok su u Sisku pobijedili u širokoj koaliciji. Dakle, u gradovima koji su po veličini između 5. i 11. mjesta u Hrvatskoj, SDP se drži i mogao bi vladati samo u jednom, Sisku. O HNS-u ne treba trošiti riječi, njega u navedenim gradovima praktički nema.

Unedogled ponavljana teza o urbanim sredinama koje glasuju za SDP i HNS, dakle za ljevicu, jednostavno ne stoji. Zapravo su bilo kakve podjele te vrste teško održive, osim jedne, koju nitko nije spomenuo, a koja se potvrđuje na svim izborima. Ako se Hrvatska uvjetno «podijeli» na «ljevicu» i «desnicu», «ljevica» pobjeđuje ili dobro stoji u onim dijelovima Hrvatske koji su, hvala Bogu i zemljopisnom položaju,  bili manje zahvaćeni Domovinskim ratom: Istra, Gorski Kotar, Zagreb, Međimurje, Varaždinska županija, sjeverozapadna Slavonija.

Ponavljanje teze o «urbanoj» i «ruralnoj» Hrvatskoj, koja se uporno provlači kroz hrvatske medije, zlonamjerna je i štetna, a u mnogim istupima doima se i rasističkom. Zar su ljudi koji žive u manjim naseljima manje vrijedni, zar su njihov način života, ili njihovi ukusi, običaji, manje vrijedni? U obje sredine ima i vrijednih ljudi i lijenih, i poštenih i onih manje poštenih, i obrazovanih, i onih manje obrazovanih. Odnosno, jedina je razlika u tome što se u manjim sredinama zna tko je kakav, a u gradovima se lakše prikriti. Ako netko ne obrađuje njivu, to se odmah vidi, ako netko, primjerice, u administraciji zabušava, to je (zahvaljujući i hrvatskom ustroju administracije) mnogo teže vidljivo. Onih prvih više je u ruralnim sredinama, onih drugih u urbanim. No, ponavljamo, kakav je netko stvar je prvenstveno kućnog odgoja, a ne sredine u kojoj živi i radi.

Druga je stvar što hrvatski mediji, ističu «urbani» način života kao nešto dobro, napredno, moderno, čemu bismo svi morali težiti. A u tome je ponajviše onoga što se nekontrolirano uvozi sa Zapada, pa se neumjereno hvali i ističe sve što dolazi iz Europske Unije i SAD. Tako ispada da je za Hrvatsku važnije kad neka glumica, manekenka - oprostite - supermodel, ili polugola pjevačica nastupe u Hrvatskoj, nego kad se (zasad) četiri Hrvatice popnu na Mount Everest, što još nikada nije uspjelo niti jednoj ženskoj alpinističkoj ekspediciji do ove naše, hrvatske. To je, međutim, jedna druga tema, ali, zapravo i nije. Sve to počinje kad se želi nametnuti jedan način života, jedan svjetonazor kao jedini ispravan i podoban.

D. J. L.