Kvocijent inteligencije

U britanskom dnevnom listu The Telegraph od 8. veljače ove godine izašao je članak pod naslovom „Britanski tinejdžeri imaju manji kvocijent inteligencije nego što su imali tinejdžeri prije 30 godina“ (http://www.telegraph.co.uk). U podnaslovu članka stoji da navedena tvrdnja potječe od vodećeg stručnjaka, Jamesa Flynna sa Sveučilišta Otago s Novog Zelanda, koji je raščlanio podatke prikupljene na testovima inteligencije u Velikoj Britaniji 2008. s onima obavljenim 1980. godine, s ciljem ispitivanja kako se spoznajne vještine britanske djece mijenjaju s vremenom. Autor studije vjeruje da bi „abnormalni pad kvocijenta inteligencije britanske djece mogao biti uzrokovan stagniranjem ili čak zatupljivanjem kulture mladih“.

Posebice je značajna činjenica da (porazni) rezultati predstavljaju prekretnicu za većinu industrijski najrazvijenijih država koje su u prošlom stoljeću bilježile stalan porast kvocijenta inteligencije djece. Vrlo je indikativno i to što je kvocijent inteligencije djece između 5 i 10 godina starosti čak i porastao u posljednjih godina, dok je izrazito pao kod tinejdžerske populacije. Budući da je utjecaj roditelja daleko značajniji kod mlađe djece, koja su i povećala svoje spoznajne vještine, očito da je stvar pošla krivim putem kada djeca sve više znanja i načina stjecanja znanja stječu izvan roditeljskog doma, dakle, u društvu. Roditeljski dom, dakle, djeci pruža daleko intelektualno zahtjevniju okolinu od društva. Autor studije dalje tvrdi da tinejdžeri dolaze pod utjecaj «mladenačke kulture» koja u mnogome određuje i njihove spoznajne sposobnosti.

A ta je kultura prvenstveno vizualno orijentirana, kroz između ostalog računalne igre, u odnosu na čitanje i komuniciranje među ljudima. Profesor Flynn smatra da bi dio razloga pada kvocijenta inteligencije mogao biti i u tome što je mladež viših klasa (koje su u prošlom stoljeću redovito imale veći porast kvocijenta inteligencije) prigrlila «buntovničku» kulturu nižih klasa britanskog društva. Istraživanje je isto taklo opovrglo raširena vjerovanja da je donedavni porast kvocijenta inteligencije povezan s boljom ishranom. Zanimljivo je spomenuti i jedno ranije istraživanje koje je pokazalo da pisanje sms poruka i e-mail privremeno smanjuje sposobnost spoznavanja, a isti učinak ima i uživanje marihuane.

Richard House, profesor terapeutskog obrazovanja na Sveučilištu Roehampton, koji je istraživao i utjecaj televizije na djecu ovako je prokomentirao smanjivanje koeficijenta inteligencije britanskih tinejdžera: «Izgleda da se nešto događa s tinejdžerima. Računalne igre i računalna kultura doveli su do manjeg čitanja knjiga. Tendencija u školovanju da učitelji sada 'uče djecu za test' je također dovela do smanjivanja sposobnosti djece da razmišljaju u smjerovima koji nisu pravocrtni.» Smatramo da su posebice za nas značajni zaključci profesora Housea, o kojima smo uostalom već i pisali na stranicama ovog Portala u člancima u kojima smo se bavili reformom školstva u Hrvatskoj (Ima li Hrvatska budućnost? ). Da ponovimo, reforma osnovnoškolskog obrazovanja u Hrvatskoj (famozni HNOS, prema riječima ministra Primorca načinjen i po uzoru na Veliku Britaniju!) učinila je to da se sve više i više uči isključivo radi ispitivanja, bilo usmenog, bilo pismenog (koje u najvećem broju slučajeva mora biti najavljeno). Osim toga, jedan od ciljeva te reforme je i «računalna pismenost».

Ono što djeca kroz čitavo osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje stvarno nauče u svezi računala svaki bi završeni srednjoškolac (koji je naučio razmišljati!) morao moći naučiti u desetak dana, uzevši u obzir jednostavnost današnjih programskih paketa. Ogromna većina ostalog vremena koje djeca u školama provedu uz računala zapravo je igranje, odnosno, izgubljeno vrijeme za obrazovanje. Hoće li ministar Dragan Primorac i njegovi suradnici ikada shvatiti da je ključna «klasična» obrazovanost i pismenost, i da ona omogućava i računalnu pismenost, a da obrat ni u kom slučaju ne vrijedi? Računala, koliko god korisna i neophodna, ako se i tijekom obrazovanja djeca i mladeži, kao i u njihovom slobodnom vremenu, rabe pretjerano i nekontrolirano, dovode do onoga što britanski stručnjak naziva «nelateralnim» razmišljanjem. Mi bismo to rekli da dovodi do toga da djeca ne nauče razmišljati, odnosno, da budemo posve jasni, doprinose zatupljivanju djece.

D.J.L.