Još jedan uspjeh Zdravka Mamića

Na svečanosti održanoj u ponedjeljak 15. prosinca 2008. u koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski proglašeni su športaši godine grada Zagreba po izboru Zagrebačkog športskog saveza. Dobitnici su Duje Draganja, Martina Zubčić, Sandra Šarić, stolnotenisačice Mladost Iskona i Nogometni klub Dinamo. Dok je izbor športaša, športašica i ženske športske momčadi logičan i očekivan, “iznenađenje” je izbor NK Dinama za najbolju mušku športsku momčad Zagreba. Budući da sve konce u Dinamu vuče Zdravko Mamić, ovo priznanje je dakle još jedan veliki uspjeh nezamjenjivog Vođe Zdravka Mamića.

Isto vrijedi i za osvajačice brončanih kolajni u taekwondou na Olimpijskim igrama u Pekingu, Martinu Zubčić i Sandru Šarić, koje su, po prvi puta u povijesti izbora najboljih športaša Zagreba, ravnopravno podijelile to priznanje.

Stolnotenisačice Mladost Iskona proglašene su najboljom ženskom momčadi u gradu, budući da su uz prvenstvo Hrvatske osvojile i naslov pobjednica Srednjoeuropske lige, natjecanja u kojem sudjeluju momčadi iz jakih stolnoteniskih nacija poput Mađarske, Njemačke, Austrije itd. I toj nagradi nema zamjerki.

Ostaje tako nagrada za najbolju mušku momčad, koju je dobio NK Dinamo, kojoj također “nema zamjerki” – nitko tu nagradu nije komentirao. Znamo da se nije zgodno zamjeriti Velikom i dragom vođi Dinama Zdravku Mamiću, ali zabrinjava muk športske zajednice. NK Dinamo je osvojio prvenstvo Hrvatske i Hrvatski nogometni kup, i to je očito bilo dovoljno da prvi put od samostalnosti Hrvatske osvoji nagradu kao najbolja momčad Zagreba. Dakle, to je jedina nagrada koja je dodijeljena isključivo za uspjehe u Hrvatskoj. Uspjesi povezani s NK Dinamom izvan Hrvatske broje se stotinama tisuća eura kazni, razbijenim trgovinama i ugostiteljskim objektima diljem Hrvatske i Europe, a sve zbog divljaštva i vandalizma Dinamovih navijača. Sve je to borba za “Sveto ime Dinamo”. Dodali bismo da nogometaši maksimirskog prvoligaša nisu dobili to priznanje ni kada su nosili omraženo ime Croatia, i pod tim imenom dva puta igrali u najjačem europskom klupskom natjecanju, Ligi prvaka, o kojoj se u Dinamu može samo sanjati.  Jednostavno, tada je bilo boljih od njih, kao što danas ima neusporedivo boljih od njih.

Rukometaši Zagreba, primjerice, osvojili su prvenstvo i kup Hrvatske, te su igrali u četvrtzavršnici rukometne lige prvaka, a u tekućem natjecanju su već izborili plasman među 16 najboljih momčadi u Europi. Netko će reći da hrvatska rukometna liga baš i nije jaka. Točno, ali kakva je nogometna? Jaka? Jaka je, recimo vaterpolska liga, iz koje tri (3) kluba igraju u Ligi prvaka (dakle, 3 od 16!), Mladost iz Zagreba, Jug iz Dubrovnika i Šibenik. Radi se, dakle, o najjačoj vaterpolskoj ligi na svijetu, može se usporediti s, primjerice, engleskom nogometnom ligom. Mladost je ove godine osvojila prvenstvo Hrvatske, pobijedivši u doigravanju Jug, koji je tada bio prvak Europe u vaterpolu. Hrvatski kup, doduše nisu osvojili (Nema momčadi na svijetu koja će u jednoj sezoni u dva natjecanja pobijediti Juga!). U prošlogodišnjoj ligi prvaka Mladost je pokleknula tek u polufinalu, od kasnijih pobjednika, na njihovom terenu. Ove jeseni su praktički već osigurali (kao uostalom i Jug) četvrtzavršnicu Lige prvaka. Nisu li zaslužili naslov najbolje momčadi grada Zagreba? Jesu, ali nemaju Zdravka Mamića.

Da, ima još velikih uspjeha Dinama i njegovog Vođe. Zajedno s još 3-4 istomišljenika, Vođa je pokušao puč u zakonski izabranoj Udruzi prvoligaša. A broj gledatelja im se smanjio za više od pola u odnosu na prošlu godinu, tako da “utakmice sezone”, protiv Hajduka i moskovskog Dinama, promatra po 7 tisuća ljudi na “maksimirskoj ljepotici" (usput, obje je utakmice Dinamo izgubio). Košarkaši Zadra imaju toliko gledatelja na svakoj utakmici Eurokupa u košarci, što je natjecanje stepenicu niže od Lige prvaka.

Možemo zaključiti samo to da je izbor za zagrebačku momčad godine sramotan. Odnosno, smatrali bismo ju posve razumljivom, da je isto tijelo nagradu za životno djelo umjesto nekom tamo stolnotenisaču Dragutinu Šurbeku, koji je osvojio pišljivih tridesetak medalja na svjetskim i europskim prvenstvima, i bez kojeg je povijest svjetskog stolnog tenisa nezamisliva, dodijelilo Velikom Vođi Zdravku Mamiću za izuzetan uspjeh: od kluba koji se dvije godine uzastopce natjecao u Ligi prvaka napravio je, uz veći proračun, klub koji o tom natjecanju može samo sanjati. Sigurni smo da se uspjesi njegovog Dinama ne će na tome zaustaviti – u sezoni koja je u tijeku, primjerice, nisu uspjeli pobijediti nikog tko je plasiran između 2. i 5. mjesta. To se isto još nikada ranije nije dogodilo. 

D.J.L.