Izražavanje nezadovoljstva putem Facebooka

Kao što je svima vjerujem poznato, „Facebook" je internetska društvena mreža koju je 2004. godine osnovao Mark Zuckerberg, bivši student Harvarda. U svojim početcima, Facebook je bio namijenjen samo studentima sveučilišta na Harvardu koji su tim putem mogli međusobno komunicirati i razmjenjivati informacije. Kasnije, mnoga druga sveučilišta, srednje škole i velike kompanije diljem svijeta priključile su se mreži. Danas ova internetska stranica ima više od 500 milijuna aktivnih korisnika.

Bez zaštite osobnih podataka

Kao i mnoge druge stvari, tako i Facebook ima svoje prednosti i svoje nedostatke. Kao nedostatak Facebooka obično se navodi ovisnost koju stvara kod svojih korisnika, no mišljenja sam da je njegov mnogo veći nedostatak taj što ne omogućava adekvatnu zaštitu osobnih podataka korisnika. U tom smislu neki krugovi Facebook smatraju projektom obavještajnih službi, Zaštita podatakaKao i mnoge druge stvari, tako i Facebook ima svoje prednosti i svoje nedostatke. Kao nedostatak Facebooka obično se navodi ovisnost koju stvara kod svojih korisnika, no mišljenja sam da je njegov mnogo veći nedostatak taj što ne omogućava adekvatnu zaštitu osobnih podataka korisnika. U tom smislu neki krugovi Facebook smatraju projektom obavještajnih službikoje putem te društvene mreže praktički mogu vrlo jednostavno profilirati osobe koje ih zanimaju, dakako pod uvjetom da su te osobe na Facebooku navele svoje osobne podatke, što je najčešće i slučaj.

Prednost Facebooka je nesumnjivo ta što omogućuje odličnu povezanost među ljudima, neovisno o tome koliko ti ljudi bili međusobno udaljeni. Dovoljno je nekoliko klikova mišem i u taj samo čas povezani s traženom osobom, makar se ona trenutno nalazila i u Južnoj Americi. Uz programe za chat i komunikaciju kao što su „MSN" i „Skype", Facebook je nesumnjivo jedan od najrevolucionarnijih izuma na području informatičkih tehnologija koje omogućavaju komunikaciju među ljudima.

No, da je Facebook osim za razbibrigu koristan i za druge društvene ciljeve, primijetili su njegovi korisnici još na samim početcima njegova rada. Facebook je tako postao i mjesto na kojemu političke stranke, pojedinci i ideolozi nastoje širiti svoja politička i ideološka stajališta i time prodrijeti do širih masa. Dovoljno je podsjetiti na činjenicu da su upravo društvene mreže, kao što su Facebook i „Twiter", bile mjesto okupljanja nezadovoljnika, koji su prije oko godinu dana pokrenuli ono što se kolokvijalno naziva „Arapsko proljeće".

Politička aktivnost

Takvi trendovi, dakako, nisu zaobišli niti Hrvatsku, pa su tako tijekom nedavne kampanje za parlamentarne izbore političke stranke i pojedinci putem Facebooka vrbovali potencijalne birače i širili svoja stajališta i programe. Takva aktivnost nije zamrla ni nakon izbora pa sam tako pred koji dan dobio poziv u grupu pod nazivom „Kukuriku me ne predstavlja", koju je osnovao kanadski Hrvat Zed Zidarić, priznati kanadski stručnjak za marketing. U opisu grupe možemo pročitati podatak da je samo 23% registriranih birača glasovalo za Kukuriku koaliciju, dok je 62% birača koji su izišli na glasovanje glasovalo protiv Kukuriku koalicije. Sama grupa osnovana je pred nekoliko dana te trenutno broji nešto više od 2.000 članova.

Kako bi saznali iz kojih je motiva g. Zidarić osnovao navedenu grupu, i što u današnjem vremenu poplave konzumerističkog besmisla korisnike Facebooka uopće motivira priključiti se grupama političkog sadržaja obratili smo se g. Zidariću s tri pitanja.

„Kukuriku me ne predstavlja"

Prvim pitanjem g. Zidarića smo upitali za mišljenje koliko su takve vrste iskazivanja nezadovoljstva putem Facebooka važne, na što nam je odgovorio da je primarni cilj grupe taj da ljudima pokaže da nisu sami. „Mediji će nastojati uvjeriti ljude da svjedočimo velikoj pobjedi Kukuriku koalicije i da većina birača podupire Kukuriku koaliciju. Mi znademo istinu o tome zašto je Kukuriku koalicija pobijedila, i da razlog tome nije potpora većine hrvatskih birača. Lijepo je vidjeti kad podupiratelji Hrasta, ABH i pravaških stranaka raspravljaju o zajedničkom političkom protivniku, umjesto da se međusobno prepiru".

Na pitanje o tome mogu li pojedinci udruženi u Facebook grupe doprinijeti svijesti da konačno treba nešto mijenjati glede činjenice da na domaćoj političkoj sceni manjka alternative i novih lica, g. Zidarić je odgovorio da su grupe poput „Kukuriku me ne predstavlja" način da istomišljenici pronađu jedni druge. „Mladi ljudi koji se žele povezati mogu doći u grupu i iskazati svoju privrženost opoziciji. Već je bilo razgovora o tome kako se čelnici političkih stranaka moraju razvijati. Ljudi srednje klase se udružuju s nadom da će svoje vizije provesti u život. Po mom mišljenju, ne postoje problemi s razvojem novih političkih stranaka, a vjerujem i da je političko poduzetništvo dobra stvar u evoluciji stranaka na političkom tržištu. Problem je u tome što se stare stranke i političari koji su doživjeli neuspjeh ne žele povući".

U trećem pak pitanju g. Zidarića smo upitali za mišljenje smeta li vladajuću elitu kuriozitet da 77% registriranih birača danas u Hrvatskoj nema svoga predstavnika u novoj vladajućoj koaliciji. Prema njegovu mišljenju političke elite rade na svojoj razini i ne spuštaju se na razinu običnih ljudi, te je pitanje osjećaju li one uopće dubinu razočaranja građana.

Odgovori facebookovaca

Ista pitanja koja smo postavili g. Zidariću, on je prenio i na spomenutu Facebook grupu kako bi vidjeli što o njima misle članovi, tj. obični hrvatski građani. Prema mišljenju jednoga člana „svako iskazivanje nezadovoljstva građana trebalo bi biti važno strukturama vlasti i na neki način činiti da se ispoštuje volja građana, ali to se vrlo rijetko događa". Iskoristiv prostorU svakome slučaju, koliko god izražavanje nezadovoljstva putem Facebooka još uvijek u Hrvatskoj bilo marginalno i po vladajuće elite nevrijedno pretjeranog spomena, prostor koji se u tom pogledu otvara je velik i u budućnosti će svakako biti bolje iskorišten „Ovakve vrste iskazivanja nezadovoljstva su važne, ali da bi imale ikakav utjecaj na vladajuće trebalo bi biti barem 100 000 članova", dodao je drugi korisnik.

„Mislim da svijest 'da nešto konačno treba mijenjati' u narodu postoji već dulje vrijeme i narod je toga svjestan. Bar ja mislim da je tako. Treba se pojaviti osoba koja je dovoljno karizmatski jaka da to i ostvari. Ovom narodu je potreban vođa, a to u nekim grupama se ne može ostvariti, kao što se vidi i u strankama, koje nemaju vođu" – komentirao je drugo pitanje jedan od korisnika. Drugi je pak član mišljenja da nije problem u svijesti, nego u konkretnom okviru za djelovanje. „Novi ljudi se ne probijaju jer su u svim organizacijama ustaljeni modeli filtriranja po kojima nesposobni vikom dokazuju da su važni, a drugi ne žele gubiti vrijeme na glupane. Narod je amorfna masa koja ne kažnjava nesposobne. Facebook je samo medij kao i drugi, ali slobodniji. Mislim da će se stvoriti nova grupa koju bivše organizacije ne mogu kontrolirati, ali će vijek trajanja takve grupe biti daleko kraći nego kod klasičnih grupa. Vođe na Facebooku ne postoje ili ako se pojave onda padaju brzo u realnom životu kao npr. Pernar".

O tome smeta li vladajuće elite to što ne predstavljaju većinu birača, članovi su mišljenja da ih to ne smeta i da o tome uopće ne razmišljaju. „Takva činjenica nimalo ne smeta vladajuće elite jer oni su do srži pokvareni i neće odustati od svojih nemoralnih ciljeva zbog nekih marginalnih nezadovoljnih skupina. Oni će ustuknuti samo pred vidljivom snagom, a Facebook grupice koje broje 2.000 članova su za njih peace of cake".

Izražavanje nezadovoljstva

U svakome slučaju, koliko god izražavanje nezadovoljstva putem Facebooka još uvijek u Hrvatskoj bilo marginalno i po vladajuće elite nevrijedno pretjeranog spomena, prostor koji se u tom pogledu otvara je velik i u budućnosti će vjerojatno biti bolje iskorišten. Tim više što će građani nezadovoljni političkim elitama u RH, ako nešto žele promijeniti na bolje, morati shvatiti da demokracija podrazumijeva građansku inicijativu, te okupljanje sličnomišljenika i uobličavanje stavova i programa i izvan političkih stranaka. U drugim zemljama Europe i svijeta participacija građana u društvu i politici mimo političkih stranaka je posve uobičajena pojava. U tome će i Facebook u budućnosti vrlo vjerojatno odigrati značajnu ulogu, tim više što sva istraživanja pokazuju da će se informacijska bojišnica u budućnosti uglavnom preseliti na Internet.

Davor Dijanović