Tko to danas vlada u ovoj zemlji čudesa, pitanje je sad!

Optužnice protiv 40-ak hrvatskih državljana koje je Ministarstvu pravosuđa RH uputilo srbijansko Ministarstvo (ne)pravde prošlih su tjedana opravdano plijenile pozornost javnosti. One su još jednom pokazale kako perfidna srbijanska politika, kojoj je cilj umanjivati vlastitu odgovornost za zločine u ratovima devedesetih, ne preza ni pred čime, pa tako ni pred kriminalizacijom hrvatskih branitelja koji su sudjelovali u obrani Vukovara, mitskoga mjesta hrvatskoga otpora genocidnome velikosrpskom projektu Slobodana Miloševića i njegovih prethodnika. Riječ je, u biti, o nastavku projekta obezvrjeđivanja vukovarskog simbola, koji je započeo još prošle godine, nekoliko tjedana prije obljetnice pada grada. Dakako, kao dio šire strategije pod tehničko-operativnim nazivom „Memorandum 2".

Zakon reciprociteta riješio bi hrvatske probleme

Međutim, oni koji su naviknuti na pokvarenu politiku beogradske čaršije i svjesni onoga znamenitog priznanja „oca srpske nacije" Dobrice Ćosića da je laž Srbima najviše pomogla u njihovoj povijesti, na te se poteze Beograda nisu pretjerano srdili, niti im se čudili „kao pura glisti". Ozbiljna državaDa je Hrvatska ozbiljna država – uz predloženi zakon o ništetnosti pravnih akata JNA i pravosudnih tijela SFRJ i Srbije – ona bi jednostavno primijenila životni zakon reciprociteta i retorzije: svi oni srbijanski državljani za koje postoji i najmanja sumnja da su u proteklome ratu počinili zločine na području RH prilikom prelaska granice bili bi uhićeni i transferirani u RemetinecDa je Hrvatska ozbiljna država – uz predloženi zakon o ništetnosti pravnih akata JNA i pravosudnih tijela SFRJ i Srbije – ona bi jednostavno primijenila životni zakon reciprociteta i retorzije: svi oni srbijanski državljani za koje postoji i najmanja sumnja da su u proteklome ratu počinili zločine na području RH prilikom prelaska granice bili bi uhićeni i transferirani u Remetinec, dok bi zakon o aboliciji četničkih pobunjenika istoga dana bio ukinut. Načela pak koja reguliraju primjenu hrvatskoga kaznenog zakonodavstva – a posebice univerzalno načelo u užem i u širem smislu - počela bi se vrlo ekstenzivno primjenjivati, pa tako – potencijalno govoreći - ni srbijanski koljači s, primjerice, Kosova ne bi mogli ljetima mirno uživati u čarima Jadranskoga mora, jer bi morali strepiti ne će li ih uhititi hrvatska policija i poslati na ljetovanje u Remetinec. Siguran sam da bi samo nekoliko dana takve pravosudne politike bilo dovoljno da se Veljko Marić oslobodi iz srbijanskoga zatvora i vrati natrag u Hrvatsku.

Vlast nema elementarnih saznanja o hrvatskim nacionalnim interesima

Naravno, sve navedeno, kako rekosmo, mogli bi gledati isključivo u slučaju da je Hrvatska ozbiljna država. A da ona to, na žalost, nije pokazuje nam činjenica da su navedene optužnice hrvatskome Ministarstvu pravosuđa bile dostavljene još 10. kolovoza, dakle oko mjesec i pol dana prije nego su iscurile u javnost. Srpske optužniceČinjenica da se je za optužnice u javnosti saznalo tek mjesec i pol dana nakon njihove dostave, dakako, sama za sebe ne predstavlja nikakav problem. Problem je, naime, u činjenici da o njima sve do objave u medijima blage veze nije imala niti predsjednica Vlade, niti dopredsjednik Sabora, koji spada u popis ljudi uvrštenih u optužniceČinjenica da se je za optužnice u javnosti saznalo tek mjesec i pol dana nakon njihove dostave, dakako, sama za sebe ne predstavlja nikakav problem. Problem je, naime, u činjenici da o njima sve do objave u medijima blage veze nije imala niti predsjednica Vlade, niti dopredsjednik Sabora, koji spada u popis ljudi uvrštenih u optužnice. Elem, najviši dužnosnik izvršne vlasti i drugi najviši dužnosnik zakonodavne vlasti u državi mjesec i pol dana nisu znali da se na srbijanskim optužnicama nalazi dopredsjednik Hrvatskoga sabora i čitava plejada osoba koje su dale ključan doprinos u obrani Vukovara i istočne Slavonije. Čitavu tu tragikomediju – koja pokazuje da hrvatska vlast nema elementarnih saznanja o tome što su hrvatski nacionalni interesi i strateški važna pitanja – jasnije od ičega opisala je izjava ministra Bošnjakovića koji je na upit zašto nije ranije izvijestio predsjednicu Vlade i dopredsjednika Sabora o optužnicama lakonski odgovorio:" Gledajte, nisam smatrao da je to toliko važno". Da je kojim slučajem netko od osoba uvrštenih na optužnicu slučajno otišao posjetiti rodbinu u recimo, Suboticu ili Banju Luku, vjerojatno ne bi bio istoga mišljenja kao naš vrli ministar. Guleći kaznu u beogradskim kazamatima smatrao bi te optužnice itekako važnima. Vrlo važnima. No, očito je da su poslodavci i radnici u jednome kiosku ili ribarnici bolje organiziraniji od hrvatske vlade, koja bi, da tragikomedija bude veća, htjela još jedan mandat.

Predstavnici manjina informiraniji od predsjednice Vlade

Uzgred budi rečeno, lider hrvatskih Srba, sveprisutni Milorad Pupovac, pred koji je dan za medije dao izjavu u kojoj je ustvrdio da je za spomenute optužnice protiv 40-ak hrvatskih državljana saznao znatno prije nego su iscurile u javnost, naime nakon razgovora ministra Bošnjakovića sa srbijanskom ministricom (ne)pravde Snežanom Malović. Drugim riječima: kad je Pupovac u pitanju, tada naš vrli ministar nije smatrao da izvijestiti o optužnicama „nije toliko važno". Razuman čovjek se nakon ovakvih tragikomičnih i krajnje stupidnih poteza može opravdano zapitati: kakva je to država u kojoj predstavnik jedne manjine raspolaže s više strateških informacija od predsjednice Vlade? Vlada li u Hrvatskoj Jadranka Kosor ili Milorad Pupovac? Odnosno: je li Hrvatska nezavisna i suverena država ili je ona britansko-četnički feud? Tko to danas vlada u ovoj zemlji čudesa, pitanje je sad!

Davor Dijanović