Tajnost sadržaja Ugovora o pristupanju EU - Demagogija i jednoumlje

Opsjenarstvo, demagogija i skupljanje jeftinih političkih bodova stari su zanati koje je hrvatska politička – vladajuća i oporbena - nomenklatura izučila do apsolutnog savršenstva. Na hrvatskoj političkoj sceni opsjenari i demagozi oduvijek su bolje prolazili od onih političara koji sadržaj nisu podređivali formi i koji nisu skloni davanju neodmjerenih, bučnih i „radikalnih" izjava i komentara. Prikupljanje glasovaDemagogija je posebno cijenjena u predizborno vrijeme, u kojemu, poglavito oporbeni političari, neovisno o tome koje orijentacije bili, nastoje iskoristiti i upozoriti na svaki i najmanji propust konkurencije, čime žele priskrbiti glasove biračaDemagogija je posebno cijenjena u predizborno vrijeme, u kojemu, poglavito oporbeni političari, neovisno o tome koje orijentacije bili, nastoje iskoristiti i upozoriti na svaki i najmanji propust konkurencije, čime žele priskrbiti glasove birača. Takav obrazac ponašanja, koji je u demokratskim sustavima posve uobičajen i legitiman, gledamo posljednjih tjedana i u Hrvatskoj, gdje je on, međutim, doveden do grotesknih razmjera.

Politička demagogija

Ponašanje oporbenih političara i dijela tzv. javnih intelektualaca oko objave Ugovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji spada u klasični primjer takve demagogije. Naime, nakon što je Vlada u lipnju zaključila pregovore s EU oko pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, oporba i TV-intelektualci – hineći veliku zabrinutost i zalažući se tobože za pravo građana da znaju što je potpisano – u svakoj su prigodi vršili pritisak na Vladu da objavi spomenuti ugovor. Dakako, takvo ponašanje ne samo da je posve legitimno, nego ga je valjalo i pozdraviti. Da bi hrvatski građani mogli valjano odlučiti žele li ili ne žele ulazak Hrvatske u EU, osnovna je pretpostavka da budu upoznati sa sadržajem ugovora koji taj ulazak regulira, i koji će determinirati hrvatsku budućnost u nekoliko budućih desetljeća.

Međutim, da se je u slučaju oporbe i njima sklonih intelektualaca radilo o običnoj demagogiji i skupljanju jeftinih političkih bodova, pokazali su kasniji događaji. Naime, nakon što je Vlada pred oko desetak dana na svojoj web stranici objavila hrvatski prijevod ugovora o pristupanju, dotadašnji zagovaratelji njegove objave među oporbom potpuno su zašutili. Umjesto da su prionuli poslu i taj ugovor pročitali i proučili, te upozorili na možebitne nedostatke kojih zasigurno ne manjka, oporbeni su se političari zavukli u mišje rupe, tj., preciznije govoreći, u skupe kožne fotelje. Je li razlog tome činjenica da se slažu sa svime što je potpisano ili im je pročitati 195. str. teksta pretežak posao ili se radi o nečemu trećem posve je svejedno. Takvo je ponašanje u svakom slučaju sramotno i skandalozno.

Zabrinjavajuće jednoumlje

Ono ne samo da pokazuje kako je tobožnja zabrinutost za nacionalne interese – u smislu što je Hrvatska ispregovarala i potpisala – Starčevićevo pravilo Starčevićevo pravilo da tko se hrani kruhom naroda ima tome narodu polagati račune, u Hrvatskoj je odavno pogaženo – plaćeni nerad i ne izvršavanje zadataka zbog kojih su izabrani u Sabor kod hrvatskih su političara postali opće pravilobilo lažno i upregnuto u jeftinu strategiju skupljanja političkih bodova, nego pokazuje i to da oko ulaska Hrvatske u EU vlada potpuno jednoumlje, i da i u narednim mjesecima ne možemo očekivati da će se o njemu od strane političara u parlamentu povesti ozbiljna javna rasprava, koja bi aspekte ulaska nastojala približiti biračima. Starčevićevo pravilo da tko se hrani kruhom naroda ima tome narodu polagati račune, u Hrvatskoj je odavno pogaženo – plaćeni nerad i neizvršavanje zadataka zbog kojih su izabrani u Sabor kod hrvatskih su političara postali opće pravilo.

Sve rečeno još više vrijedi za intelektualce, koji bi već iz elementarne pristojnosti trebali postavljati pitanja i u svemu se ne slagati s vladajućim idejama na političkome tržištu. Umjesto toga na nacionalnoj televiziji i u tisku gledamo i čitamo isključivo intelektualce i „intelektualce" koji sviraju sanaderovsku pjesmu kako nema alternative ulasku Hrvatske u EU, bez da uopće navode argumente za i protiv. No, u državi u kojoj vođe političkih stranaka komentiraju programe konkurencije bez da su ih uopće pročitali i u kojoj je gotovo pravilo da se nakon osvajanja političke vlasti provodi politika koja je često posve suprotna predizbornim najavama, te u kojoj je blizina državnih jasli obrnuto proporcionalna količini kritike vlasti i oporbe kod tzv. intelektualaca, tako nešto u biti je posve očekivano.

Kao što je Starčević u svoje vrijeme zapisao: "kod nas nema ništa osim pogažena zakona i osim sužanjstva". I osim demagogije i jednoumlja, dodat ćemo...

Davor Dijanović

Prilog

Ugovor o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji

(Hrvatski prijevod teksta podložan pravno-jezičnoj redakturi, 21. rujna 2011.)