Davor DijanovićDavor Dijanović

Fragmenti hrvatske zbilje

Strah od istine i regionalni planovi

.

Boris TadićNajava budućeg predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića da će predsjedniku Srbije Borisu Tadiću prilikom svoje inauguracije predložiti «rješenje problema bez tužbi», nastavak je kontinuiteta zavnohaaško-destruktivne politike započete 2000 g. To je ona politika koja je pod krinkom ulaska Hrvatske u Europsku uniju rasprodala obiteljsko srebro, ponizila hrvatske branitelje, izručila hrvatske generale, uništila hrvatsko gospodarstvo, a hrvatske građane dovela na rub siromaštva, uništeći pritom svaki nacionalni ponos i svako dostojanstvo. Ukratko govoreći: to je sluganska politika kojoj su hrvatski nacionalni interesi zadnja rupa na svirali. U Europu, naravno, nismo ušli – jer sluzi ne priliči jesti za gospodarevim stolom - ali zato regionalna suradnja i regionalno zapadnobalkansko povezivanje ide punom parom.

Da je Hrvatska tužba protiv Srbije bila pun pogodak – i jedan od rijetkih dobrih poteza hrvatske politike unazad 10 godina - jasno nam pokazuju događaji posljednjih mjeseci. Srpska reakcija bila je takva da je protiv Hrvatske podnijela protutužbu. Iako je posve jasno da Srbija sa svojom tužbom nema nikakvih izgleda, jer su tvrdnje iznesene u tužbi nebulozne, stvarni cilj srpske politike zapravo je nešto sasvim drugo: prisiliti Hrvatsku da odustane od tužbe i relativizirati svoju krivnju za agresiju na Hrvatsku; što je potpuno na liniji politike o podijeljenoj odgovornosti. U srpskoj tužbi navodno se spominje i razdoblje od 1941. do 1945. godine. Vratili su se autori srpske tužbe, dakle, popriličan broj godina unazad. No, kad su već otišli tako daleko u prošlost, onda ih ništa nije sprječavalo da se vrate i još koju godinu unazad, recimo u 1918 g., pa razrade čitavu genezu jugoslavenstva. Mogli bi tako spomenuti recimo prosinačke žrtve, batinjanje hrvatskih seljaka, gospodarsku eksploataciju Hrvatske, vješanje protivnika velikosrpskog režima (npr. Hranilović i Soldin), brojna politički motivirana ubojstva, ubojstvo zastupnika u Narodnoj skupštini, ubojstvo Milana Šufflaya, Senjske žrtve itd. itd. Jer, kad se već upuštaju u povijesne edukacije, zašto se onda ograničiti samo na jedno razdoblje? Zašto ne krenuti od moharhističke Jugoslavije?

Hrvatska tužba, međutim, ne smeta samo Srbiji koja strahuje da bi se na Međunarodnom sudu pravde mogla utvrditi njezina krivnja za brutalnu agresiju na Hrvatsku (što je na Haaškome sudu uspješno izbjegnuto), već smeta i autorima koncepta regionalne suradnje i regionalne integracije. Da bi regionalna integracija – u posljednje vrijeme nazivana «Jugosferom» - mogla proći, potrebno je prethodno izjednačiti krivnju agresora i žrtve (što Haaški sud vrlo uspješno čini) te prihvatiti politiku po kojoj se svi svima trebaju ispričati. Drugim riječima: ako Hrvatska odustane od tužbe protiv Srbije, to će značiti pobjedu velikosrpske politike koja će na taj način biti amnestirana od stravičnih zločina koje je počinila u Hrvatskoj u razdoblju od 1991. do 1995. g. Povlačenje tužbe ujedno će značiti i pobjedu jugosferaške politike koja je Hrvatskoj nametnuta 2000 g., a koju tvorac riječi «Jugosfera» - britanski novinar i publicist Tim Judas - opisuje sljedećim riječima: « Jugosfera nije projekat, već je fenomen koji iz dana u dan narasta i postaje sve značajniji. To je praktična, svakodnevna saradnja ljudi koji, usprkos svemu što je bilo, shvataju koliko toga mogu zajednički da postignu. Ako bismo jugosferu smatrali projektom, bojim se da bi se našlo dosta ljudi koji bi u tome videli zaveru da se obnovi stara Jugoslavija. Hrvati su jako osetljivi na to i čuo sam mnogo prigovora na samu reč jugosfera. Međutim značajno je što njima smeta samo ime, a ne ideja koju jugosfera predstavlja» (Tim Judas, NIN, br. 3075., Beograd, 3. prosinca 2009.). Koju to ideju jugosfera predstavlja vidimo da nije precizirano, ali onaj tko se malo bolje razumije u britanski diplomatski metajezik i sam će vrlo lako izvući zaključak.

Za našu raspravu važno je spomenuti i to da ni u jednoj supranacionalnoj europskoj ili svjetskoj instituciji ne postoji ni jedan akt, rezolucija, rješenje ili dokument koji govori da je Hrvatska devedesetih bila žrtva velikosrpske agresije. To možemo, između ostaloga, zahvaliti i trećerazrednoj hrvatskoj diplomaciji dobrim dijelom kadroviranoj od nekadašnjih udbaša i komunista koji po logici stvari ne mogu raditi za hrvatske nacionalne interese. Srbija s druge strane, oduvijek je imala kvalitetniju diplomaciju od Hrvatske, i upravo radu svoje diplomacije može zahvaliti činjenicu da je u inozemstvu uspjela ne samo oprati sa sebe krivnju za agresiju na RH i BiH, nego je mistificiranjem događaja devedesetih uspjela sebe prikazati i kao žrtvu. Dapače, međunarodna zajednica Srbiju je i nagradila za stravične pokolje i ubojstva legalizirajući Republiku Srpsku – tvorevinu nastalu na etničkom čišćenju.

Ivo Josipović ispravno kaže da tužba nije sama sebi svrha. Međutim, je li svrha tužbe isključivo ta da se Srbija prisili na suradnju glede pronalaženja nestalih, te da se prisili na suđenje ratnim zločincima i povrat kulturnog blaga? Ili bi tužba trebala za Hrvatsku biti od šireg pravnog i moralnog značenja? Ne bi li svrha tužbe trebala biti i ta da se pred inozemnim sudom konačno utvrdi prava istina o Domovinskom ratu i velikosrpskoj politici Slobodana Miloševića? Jer, inozemna percepcija događaja devedesetih na prostoru bivše Jugoslavije potpuno je suprotna od one u Hrvatskoj. Za potkrijepu te činjenice dovoljno je navesti mišljenje bivšeg britanskog oabavještajca i autora Petera Calvocoressia o legitimnoj vojno-redarstvenoj akciji Oluja:» Tuđman, koji je neupadljivo reorganizirao i ponovno opremio svoju vojsku, pokrenuo je 1995. godine ofenzive kojima je vratio Krajinu s neočekivanom učinkovitošću i brzinom te izbacio iz nje 100. 000 do 200. 000 preplašenih Srba koji su pobjegli na istok. Bila je to najveća prisilna ratna migracija i jedna od najstrašnijih ljudskih katastrofa pred kojom su humanitarne organizacije i njihovi UN-ovi zaštitnici bili nemoćni.» (Peter Calvocoressi, Svjetska politika nakon 1945., Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2003).

Ovo, međutim, nije samo mišljenje navedenog autora; ono ilustrira uopće mišljenje inozemne javnosti o operaciji Oluja i događajima devedesetih. S druge pak strane, srpska se krivnja krajnje relativizira; i to tako da se srpska pobuna opravdava huškanjem Beograda i tobožnjim strahom hrvatskih Srba od obnove NDH. Tužba je stoga izvrsna prilika da se te laži opovrgnu i utvrdi stvarna istina, ma kako to smetalo određenim političkim centrima moći i njihovim jugosferaškim planovima. Strah je – kako ispravno piše veliki Dostojevski – uvijek posljedica kojekakvih laži. Tko govori istinu, taj nema od čega strahovati.

Davor Dijanović
(hkv,  miroslav-tudjman.com)

Čet, 28-05-2020, 16:45:26

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.