Davor DijanovićDavor Dijanović

Fragmenti hrvatske zbilje

Mito i korupcija

 

novacUz famoznu svinjsku gripu, jedino su mito i korupcija posljednjih mjeseci spominjaniji u hrvatskim medijima. Da je tomu tako jasno svjedoči i predsjednička kampanja. Iako kod nekih predsjedničkih kandidata zalaganje za borbu protiv korupcije zvuči u najmanju ruku komično, dok je kod većine riječ o jeftinoj i prozirnoj predizbornoj demagogiji, nema kandidata koji borbu protiv korupcije ne stavlja u srž svoga predizbornog programa.

Pitanje korupcije nije samo pravno, već je u širem smislu i filozofsko pitanje. O uzrocima korupcije poznato je da su raspravljali brojni filozofi još od vremena antike pa do danas. Aristotel je, primjerice, govorio o “koruptivnim formama država”, dok je Montesquieu govorio o korupciji kao o jednome od razloga propasti Rimskog carstva. Sama korupcija, dakle, stara je bolest svakoga organiziranog društva - moguća u svima porama društvenog djelovanja - i u širem smislu predstavlja svaku zlouporabu ovlasti odnosno svako protupravno djelovanje s ciljem ostvarivanja osobne ili skupne koristi. Bilo da je riječ o korupciji u zdravstvu, autocestama, državnoj upravi ili pak državnim firmama, u svim je slučajevima riječ o negativnoj društvenoj pojavi koja predstavlja kršenje zakona odnosno ostvarivanje probitaka mimo zakona.

Korupcionaške afere koje posljednjih mjeseci potresaju Hrvatsku, samo su potvrdile ono što se u Hrvatskoj i ovako znade: Hrvatska je pretvoreno u leglo korupcije. Međutim, uz dobro nam znane političke recitale i floskule, nitko od vladajućih i oporbenih političara ne navodi koji bi to bili konkretni potezi u borbi protiv korupcije. Uhićenja i optužnice o kojima slušamo posljednjih mjeseci, samo su završni dio čitave priče o korupciji kao o jednoj patološkoj društvenoj pojavi. Temeljno je pitanje ono kako korupciju spriječiti. Predsjednički kandidati koji se predstavljaju Bogom danima u borbi protiv korupcije nisu nam na to pitanje ponudili odgovore. Tek je jedan kandidat uočio ono što je i po mome mišljenju jedna bitna dimenzija čitavog fenomena korupcije: onda kad je hrvatskom narodu oduzet ponos i dostojanstvo, širom je otvoren put korupciji i kriminalu. Ponosan čovjek neće niti davati niti primati mito. Drugi uzrok korupcije svenazočni je moralni relativizam. "Ako oni mogu krasti, zašto ne bi i ja?".

Ovo pitanje, koje se vrlo često može čuti među običnim pukom, paradigmatski najbolje oslikava da su mito i korupcija na neki način postali dio nacionalnog folklora. Izbjegavanje obveza, muljaže, malverzacije, rad na crno, neplaćanje poreza, kupovanje diploma i ispita, zoran su dokaz za tu tezu. Dio problema leži i u naslijeđenom komunističko-titoističkom mentalnom skopu gdje je raditi protiv zakona bilo nešto posve uobičajeno, u neku ruku čak i tolerirano od strane državnih organa. Najbolje to oslikava poznata parola iz vremena Jugoslavije koja se vrlo često mogla čuti u partijskim krugovima: “Snađi se druže!”. Treća stvar usko povezana s korupcijom zakazivanje je rada institucija. Konstatacija da “institucije moraju raditi svoj posao”, uz sada već legendarne “resurse”, možda je i najpoznatija Mesićeva floskula. Međutim, svima nam je znano da su institucije nakon 2000 g. dobrim dijelom izgubile autoritet i povjerenje građana, tako da zalaganje za njihov rad – bez prethodne temeljite rekonstrukcije - ulazi u sferu čiste demagogije. I, konačno, četvrti, vrlo bitan uzrok korupcije, mišljenja sam da je današnja diktatura neoliberalnog turbokapitalizma.

Društvo kojemu je temeljni cilj isključivo progres, u kojemu se sve mjeri kroz prizmu novca i interesa, u kojemu sapunice, televizija i Hollywood, a ne rad, knjiga i poštenje, formiraju kriterije (poželjnog) ponašanja, u kojemu se stvara dojam da je nužno biti “mlad, lijep i bogat”, u kojemu se šikaniraju oni koji nisu “cool” i “in”, u kojemu se ne postavlja pitanje koliko znaš, nego koga znaš, u kojemu je potrošaštvo postalo jedna religija i način života (“trošim, dakle jesam”), takvo društvo najplodnije je tlo da korupcija metastazira u sve pore društvenog života, premda se koruptivno djelovanje formalno kosi sa postavkama liberalnog kapitalizma. Jer, zahtjevati od svih da budu jednako uspješni i jednako bogati, uz istodobnu činjenicu da se ljude danas doista cijeni gotovo isključivo po imetku, praktički znači isključiti iz društva sve one koji to iz ovih ili onih razloga ne mogu biti. A ako ne ide zakonito, tada mnogi – ne bi li se prilagodili dogmama kapitalizma i učinili društveno poželjnima – vrlo često idu mimo zakona. Prozivati stoga isključivo političare za korupciju, znači ne priznavati činjenicu da je korupcija i te kako popularan sport i među običnim pukom. Ako pak priznamo da je korupcija česta ne samo među političarima, nego i među običnim ljudima, vraćamo se na prastaru mudrost da svaki narod ima onakve političare kakve i zaslužuje odnosno da su političari samo preslika stanja i zdravlja jednoga društva.

Govoreći o borbi protiv korupcije, jasno je da učinkovita borba pretpostavlja uopće promjenu političke i društvene klime u Hrvatskoj. Nemoguće je boriti se protiv korupcije dok postoji sprega između visoke politike i pravosuđa. Koliko god pravosuđe formalno bilo neovisno, svima je jasno da se broj sudaca u RH bira po političkome ključu. A sama činjenica da je nekoga izabrala politika, a ne stručnost, ponovno nas dovodi do korupcije. Riječ je, dakle, o jednome začaranome krugu iz kojega je izaći vrlo teško, tim više što su i sami mainstream mediji duboko upetljani u čitavu priču. Možda je stoga vrijeme da si kao društvo postavimo pitanje koje su to naše vrijednosti: imetak pod svaku cijenu ili znanje? Kršćanski moral ili današnja bespoštedna parazitska otimačina i lopovluk? Činjenica koliko je netko napisao ili pročitao knjiga ili koliko automobila ima u garaži? Hoće li i dalje vrijediti pravilo “nije bitno koliko znaš, nego koga znaš”, ili će se pri zapošljavanju cijeniti nečija stručnost i kvaliteta? Tek dok odgovorimo na prethodna pitanja, bit će moguća djelotvorna borba protiv korupcije i svih ostalih društvenih anomalija.

Predsjedničkim pak kandidatima koji prečesto spominju borbu protiv korupcije i kriminala, predložio bih jedan vrlo konkretan potez u borbi protiv iste: objavite svoje imovinske kartice i pokažite hrvatskoj javnosti tko vam financira predsjedničke kampanje.

Davor Dijanović

 

 

 

Sri, 8-04-2020, 01:23:13

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.