Quod licet Iovi, non licet bovi

Pitanje proglašenja Zaštićenog ekološko ribolovnog pojasa (ZERP) javnost je posebice zanimalo u doba posljednjih parlamentarnih izbora. Tada (i kasnije) vladajući HDZ u predizborno je vrijeme oštro najavljivao da će se ZERP provoditi neovisno o tome tko će pobjediti na izborima. Njihov vjerni koalicijski partner HSS provedbu ZERP-a možemo reći da je postavio u centar svoje predizborne kampanje. Kasnije se, međutim, pokazalo da se u slučaju HDZ-a radilo o predizbornoj i pregovaračkoj taktici, a da su HSS-u ministarske fotelje i ostale sinekure ipak mnogo bitnije od seljaka i ribara čija prava navodno zastupaju. Ovdje valja napomenuti da se ZERP zapravo nije imao niti namjeru provoditi, što vrlo jasno pokazuje činjenica da se od jeseni 2003 g. (kad je - tada oporbeni - HDZ rezolutno zatražio provedbu ZERP-a) pa do siječnja 2008. nije poduzelo apsolutno ništa da se osiguraju tehničke pretpostavke za njegovo kvalitetno i uspješno provođenje. I tako, kad je provedba ZERP-a navodno trebala započeti, iz europskih centara moći izvršen je na Hrvatsku pritisak koji je na kraju rezultirao odlukom da se ZERP neće provoditi prema članicama EU. Ili EU ili ZERP, rekli su tada, mudri hrvatski političari pokazavši tako još jednom da su odnarođeni robovi stranih ineresa kojima su nadnacionalne koncepcije važnije od hrvatskih nacionalnih interesa. Europska unija, koja vladavinu prava prečesto ističe kao temelj svojeg postojanja, tim je činom legitimirala eklatantno kršenje međunarodnog prava. Svakom je razumnom takav akt pokazao da Europska Unija nije nikakvo udruženje ravnopravnih naroda, već sredstvo za ostvarivanje političkih i gospodarskih interesa bogatijih zemalja na račun onih siromašnijih.

Hrvatski je puk ZERP vrlo brzo zaboravio i možemo reći da se o njemu više ni ne raspravlja. U Europsku Uniju nismo ušli. Kada se, dakle, napravi računica možemo reći da je i ovdje, a ne samo u proračunu, vidljiv veliki deficit: odrekli smo se nacionalnih interesa, a za uzvrat nismo dobili ništa. Neki će ovakvu neuspješnu vanjsku politiku (koja je u hrvatskom slučaju svrha sama sebi) vjerojatno pripisivati nesposobnosti hrvatskih političara. Međutim, mišljenja sam da hrvatski političari nisu nesposobni. Upravo suprotno: hrvatski političari vrlo uspješno izvršavaju zahtjeve svojih stranih nalogodavaca. “Herđave sluge herđava gospodara”, rekao bi dr. Ante Starčević. U davnija, ali pristojnija vremena, oni koji bi izdali nacionalne interese (a proglašenje i provedba ZERP-a nesumnjivo jest nacionalni interes) priskrbili bi si naziv “veleizdajnik”. Iako se danas taj naziv – kako vidimo posljednjih dana – ne voli rabiti, pa makar bio i prikladan, neproglašnje ZERP-a svakako je izdajnički potez. Uzgred rečeno, iako legitimitet sadašnje vlasti preispituje oporba – koja se u ničem bitnom od vladajućih ne razlikuje -, Vlada sastavljena od HDZ-a i HDZ-ovih satelita izgubila je svoj legitimitet onoga dana kada je obustavila primjenu ZERP-a. Tada je, naime, prvi put pogažena narodnja volja – volja hrvatskog naroda da kao nositelj suvereniteta zaštiti svoj nacionalni interes.

Inače, povod da se osvrnem na pitanje ZERP-a (koji je u Hrvatskoj praktički zaboravljen) najava je francuske vlade da će proglasiti gospodarsko-ribolovni pojas. Tportal 24. kolovoza piše:” Francuska je vlada donijela odluku o proglašenju gospodarsko-ribolovnog pojasa na Sredozemlju u širini od 70 milja, što odgovara postojećem ekološkom zaštitnom pojasu, rekao je ministar Borloo. Načelo pojasa razrađeno je u konvenciji Ujedinjenih naroda o pravima mora ili konvenciji Montego Bay iz 1982., koja omogućuje obalnim državama da prošire svoja prava na od 12 milja zona teritorijalnog mora do maksimalno 200 milja. Francuska je na Sredozemlju već osnovala ekološki pojas, ali on nije obuhvaćao borbu protiv onečišćenja, dok se ZEE odnosi na ribolov i sve izvore, mineralne i ribolovne, objasnio je ministar”. Dakako, niti će na Francusku biti izvršen pritisak da odustane od proglašenja gospodarsko-ribolovnog pojasa, niti će ih itko nazvati primitivnim Balkancima, niti će im itko postaviti izbor EU ili gospodarski pojas. Jedino je Hrvatskoj zabranjeno poslužiti se međunarodnim pravom kojim se po pitanju gospodarskog pojasa do danas poslužilo više od stotinu zemalja. Quod licet lovi, non licet bovi, kaže stara latinska izreka.

Premijerka Jadranka Kosor nedavno je izjavila da će poslušati svaki konstruktivni prijedlog. Evo joj jedan takav: proglasite ZERP odmah i zaustavite talijansku pljačku hrvatske ribe! Suma od 250-300 milijuna eura, koliko talijanski ribari godišnje unutar pojasa ulove ribe na hrvatski račun, svakako nije zanemariva. Je li hrvatski nacionalni interes da se spriječi pljačka tolikog novca ili je hrvatski nacionalni interes ukidanje besplatnih udžbenika (uz istodobno licemjerje sadržano u frazi “društvo znanja”) i povećanje nameta i onako već opljačkanim, poniženim i degradiranim hrvatskim građanima? Pitanje je to na koje Hrvatska javnost zahtjeva brz i jasan Vladin odgovor. U protivnom, recite konačno hrvatskim građanima da u Hrvatskoj ne vlada Vlada nego oni koji Vladom vladaju!

Davor Dijanović