Ima alternative

Ponedjeljak, 04. svibnja 2009.

Ima alternative

Milan Bandić Predstojeći lokalni izbori još će jednom pokazati svu mizeriju aktualne hrvatske političke scene. Po već dobro uvježbanom receptu, plaćenički mediji posredno unaprijed kroje izborne rezultate glorificirajući određene kandidate, među kojima suštinskih razlika nema, dok druge posve marginaliziraju. A kako ono čega u mainstream medijima nema, niti ne postoji, medijski protežirani kandidati jedini imaju stvarne šanse za uspjeh na izborima. Kada bi se u slučaju kandidata koje mediji promoviraju radilo o poštenim, časnim i uzornim ljudima, takvom se medijskom postupanju doista ne bi imalo što prigovoriti. Međutim, kandidati koje susrećemo u medijima vrlo su upitnih ljudskih i moralnih kvaliteta. Preciznije govoreći, riječ je o osobama uz koje se mogu vezivati bilo koji pridjevi, osim onih «pošten», «častan» ili «uzoran».

Predizborna kampanja nije samo vrijeme basnoslovnih političkih obećanja, već i vrijeme kada u bespoštednoj grabeži za vlast i fotelje prljavi veš konkurencije postaje ubojito medijsko-političko oružje. Na repertoar dolaze već zaboravljene afere i skandali, dok međusobne prozivke i kriminalizirajući izrazi pune novinske stupce. U takvoj patogenoj klimi gubi se sami smisao političke kampanje. Umjesto da birače detaljno upozna sa gospodarskim programima svih političkih opcija, rješenjima koja predlažu za društvene i ine probleme, kampanja postaje cirkus u kojemu gledamo uvijek iste glumce s istim istrošenim frazetinama i davno olinjalim predizbornim geslima. Koliko, primjerice, birača pročita gospodarski program stranke za koju glasa? Bilo bi zaista zanimljivo provesti anketu o tom pitanju.

Josip Kregar Similis simili gaudet (sličan se sličnu veseli), stara je latinska izreka. Vesele li hrvatski puk korumpirani, pokvareni i nepošteni političari? Ne vesele, reći će većina. Zaslužuje li hrvatski puk bolje, poštenije i kvalitetnije političare? Naravno, nema onog koji će reći da ne zaslužuje. A zašto onda iz izbora u izbore biramo upravo takve političare: pokvarene, korumpirane, lopove, izdajice? Narod može pogrješiti jednom, dvaput, ali kada izbor takvih političara postane pravilo, onda više nije riječ o pogrješci, već o bolesti. Kroničnoj bolesti. Narod koji bezmalo deset godina bira i legitimira slugane, kukavice i lopove, zaista bi se trebao zapitati za svoje mentalno zdravlje. No treba biti pošten i kazati da je i među običnim pukom sve manje poštenja, a sve više suprotnih sklonosti. Kupovanje ispita i diploma samo je jedan od primjera. A svi mi podsvijesno znamo da je vlast dobrim dijelom samo preslika stanja i zdravlja jednoga društva.

Kada netko kaže da alternative na izborima nema, i kako preostaje glasovati za «manje zlo», samo je djelomično u pravu. Alternativa uvijek postoji; uvijek postoje političari kojima osobni probitak nije na prvome mjestu, već im je stalo do boljitka šire društvene zajednice. Pod pretpostavkom da takvih političara ima, a ima ih, ostaje misterij zašto narod za njih ne glasuje? Dobrim djelom to je posljedica sprege između plaćeničkih medija i sumnjivih kandidata koje oni promoviraju. Medijsko oblikovanje javnog mišljenja i mnijenja, različite metode spin-a, zamagljivanje činjenica i medijsko obmanjivanje dovedeni su danas do apsolutnog savršenstva. U takvim je okolnostima, gdje masmediji i političari služe istome pokvarenome cilju, poštenim političarima vrlo teško egzistirati na političkoj sceni. Vrlo brzo će se pojaviti vučji čopor koji će pojesti takve ovce. No to je posljedica i današnje tiranije neoliberalnog turbokapitalizma koji čitav čovjekov život želi svesti na ulogu proizvođača-potrošača, na objekt, robu. A svaka roba ima i svoju cijenu. No unatoč sveme tome, čovjek kojemu je stalo do istine, koji ne želi sudjelovati u ubijanju istine, koji ne želi biti samo još jedna ovca «pasivnog stada zbunjenih promatrača», koji ne želi legitimirati i perpetuirati postojeće stanje, pronaći će alternativu. Ona uvijek postoji.

Tomislav Jelić Ono što se u svakoj civiliziranoj državi svijeta smatra nekulturom i ponašanjem vrijednim prijezira, u Hrvatskoj kao da je dio političke kulture. Dakako, i u drugim državama svijeta korupcija i nepotizam postoje, doduše umotani u ljepši celofan. Ali u Hrvatskoj to je dovedeno do grotesknih razmjera. Hrvatska je raj za političke prostitutke, opsjenare, osobe sumnjivih namjera, a još sumnjivije prošlosti. Predizborna kampanja svodi se na međusobna prozivanja, na bitku za vlast u kojoj suprotstavljene političke opcije ne žele pridobiti povjerenje birača prikazivanjem svojih boljih strana i prednosti, već kriminaliziranjem i političkim diskvalifikacijama konkurencije. Nećemo pretjerati ako kažemo da formula za uspjeh glasi: u što si više afera bio upleten, što si nepošteniji, tim imaš veće šanse za uspjeh! Predizborna kampanja u Zagrebu školski je primjer za to.

Ima li alternative? Naravno da ima. Što, primjerice, spriječava građane Zagreba da glasuju za Tomislava Jelića, dragovoljca i invalida Domovinskog rata, čovjeka visokih moralnih kvaliteta i besprijekorne biografije? Ništa. Ima, dakle, alternative, jedino je pitanje hoće li ju birači prepoznati. «Tražite i naći ćete!» (Lk, 11,9), uči nas Sveto Pismo. Traži li hrvatski narod rješenje za izlazak iz trenutne krize? Je li konačno došlo vrijeme da se suprotstavimo medijskom obmanjivanju i zaglupljivanju? Pasivnost, neizanteresiranost i percepcija kako se «ništa ne može promjeniti» kamen temeljac su ovakvoga sustava. Sve dok se ne prevladaju takvi mentalni sklopovi situacija se neće promjeniti. A kako bi rekao Bruno Bušić: «Narod koji se pomirio s ropstvom, nije uopće dostojan da živi».

Davor Dijanović

KOMENTARI ČITATELJA

#1 ORGANIZACIJA — DRAGO DUVNJAK 2009-05-04 00:25

Sa promidžbene strane ovaj članak nije neki doprinos.
Kukanje i plakanje nad medijskom marginalizacijo m je manifestacija nemoći , a isticanje slike "našeg kandidata " ispod slika Bandića i Kregara je malodušnost , a tajming pred same izbore je promašaj.

Iako smo svedeni na par tiskovnih medija , nekoliko portala i radio postaja ni to se organizirano ne koristi u cilju realizacije "treće opcije".
Srećom promidžbeni nastup dr Miroslava Tuđmana je obećavajući jer je krenuo na vrijeme i kao naš jedini kandidat , pa je ostvarena važna prednost , a to je da u percepciji birača mi danas JEDINI ZNAMO KOGA HOĆEMO bez obzira na buduće njegove konkurente.
Osim njegovog veoma osmišljenog osobnog portala , u njegovu kampanju su se jasno uključili i neki portali naše dijaspore sa bannerima i promidžbenim člancima dr Miroslava Tuđmana trajno istaknutima na svojim naslovnicama , a time se ne može pohvaliti ni naš HKV portal. (CRORADIONET ,LIJEPA NAŠA DOMOVINA HRVATSKA,..)
Zahvaljujući vremenskoj prednosti dešava se i zanimljiv slučaj da se zahvaljujući aktivnim pojedincima-kom entatorima na nekim "neprijateljski m" portalima (Večernji list) odvijaju ponekad veoma žustre polemike o našem kandidatu dr Miroslavu Tuđmanu koje ohrabruju. Dakle "njihov" medij je često u našoj funkciji.
Nu mislim da ipak treba cijeli marketinški posao za kandidate "treće opcije" objediniti koordinirajući sve "naše" medije i povezujući se i sa ozbiljnijim kandidatima "treće" opcije na lokalnoj razini radi prodiranja u biračku bazu.
Ukratko ne bih želio pametovati već naznačiti da je neophodna profesionalna izborna organizacija . Dakle da birači osjete da ne samo znamo što hoćemo i koga hoćemo već da znamo i KAKO.
Naglašavam da ima mnogo ljudi koji hoće i mogu pomoći našim kandidatima , pa je bitno da se to vodi profesionalno.
Unatoč ovim ocjenama želim g. Tomislavu Jeliću pun uspjeh na ovim izborima.
Sretno!

Ima alternative

KOMENTARI ČITATELJA

Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća

Zadnje vijesti

Zadnji komentari

Najave

Tko je na vezi?

Uvjeti korištenja

Naša udruga

Stranice članova

Izbor publikacija

Prijava na Portal