Davor DijanovićDavor Dijanović

Fragmenti hrvatske zbilje

 Hrvatska i srednja Europa

O pogubnosti balkanske orijentacije po Hrvatsku gotovo da je suvišno više išta govoriti i pisati. DijanovićZa razumne ljude, dakako. Geopolitička i kulturološka (pre)orijentacija Hrvatske sa srednje Europe prema Balkanu 1918. godine Hrvatsku je unazadila na teritorijalnom, demografskom, ekonomskom, kulturnom, pravnom i moralno-etičkome planu. Prvi hrvatski predsjednik dr. sc. Franjo Tuđman, čiju smo 20. obljetnicu smrti jučer obilježili, bio je oštar protivnik svrstavanja Hrvatske na Balkan. Tuđman je Hrvatsku pozicionirao kao srednjoeuropsko-mediteransku zemlju.

Tuđman – veliki državnik srednje Europe

U razgovoru za časopis 'MI' 1998. Tuđman je bio vrlo jasan: 'Mi pripadamo toj Europi jer smo u toj Europi između Jadrana i Baltika. Za one smo integracije, dakle, koje su u skladu s hrvatskom poviješću, s hrvatskom kulturom, kao zemlja Sredozemlja i srednje Europe, ali ni pod koju cijenu ne ćemo natrag na Balkan gdje smo se našli stjecajem povijesnih okolnosti nakon Prvoga svjetskog rata. Znači, od četrnaest stoljeća na ovom tlu samo smo sedamdeset godina bili Tuđmanpovezani s Balkanom, a i tada da bismo smo se oslobodili od one nezahvalne Europe. Prema tome, dali smo svoj prilog Europi. Stoga ne podliježimo floskuli da se Hrvatska treba približiti Europi'.

Tuđman je do te mjere strahovao od obnavljanja balkanskih integracija (što se kasnije pokazalo opravdanim) da je u Ustav ugradio (čl. 135.) sljedeću odredbu: 'Zabranjuje se pokretanje postupka udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim državama u kojem bi udruživanje dovelo, ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskoga državnog zajedništva, odnosno neke balkanske državne sveze u bilo kojem obliku'. Iako je ova odredba kasnije prekršena mnogo puta, počevši s balkanskim summitom 2000. u Zagrebu, nema sumnje da bi bez ove odredbe jugosferni procesi otišli mnogo dalje. Balkanski projekti, međutim, nisu reaktualizirani tek 2000. godine, nego su u različitim inačicama gurani još i za vrijeme Tuđmanova života. Tuđman ih je sve glatko odbio i nema sumnje da je upravo ta činjenica dovela do toga da mu se na sprovodu nije pojavio nitko od državnika zapadnih zemalja. Tuđmanovu ulogu možda je i najbolje procijenio mađarski državnik Viktor Orban, tada mađarski premijer, u svome prvom mandatu, koji je nazočio Tuđmanovu pokopu i pritom izjavio da je umro veliki državnik srednje Europe.

Veliki mađarski državnik

Viktor Orban ovih je dana posjetio Hrvatsku. U govoru u Osijeku podsjetio je da u Hrvatskoj živi nešto više od 14.000 Mađara, a u Mađarskoj oko 26.000 Hrvata. Dodao je da su 'Hrvati doprinijeli bogatstvu i raznolikosti Mađarske, a Mađari u Hrvatskoj da naš narod bude još veći'. Orban je podsjetio na zajedničku prošlost Hrvata i Mađara, a osvrnuo se i na problem odlaska mladih. Istaknuo je da nije problem što mladi odlaze, što akumuliraju znanje, i dodao: 'Dragi mladi Hrvati i Mađari iz Osijeka, vi ćete se vratiti i shvatit ćete da je najvažnije što u životu možete imati domovina orbankamo se možete vratiti, gdje vas čekaju, gdje niste stranci. A takva je samo jedna zemlja, vaša domovina. Možete ići učiti, ali obje Vlade rade na tomu da se ovdje stvori mjesto na koje se isplati vratiti. Taj je proces u Mađarskoj već začet, a što je začeto u Mađarskoj dogodit će se i u Hrvatskoj.'

Viktor Orban nije svetac i ne treba mu pisati neukusne panegirike kao što to čine pojedini autori. I on je u okviru svoje vladavine izgradio klijentelističku mrežu suradnika i medija koja mu omogućuje političku vladavinu. Međutim, riječ je neosporno o velikome mađarskom državniku koji radi za dobrobit svoje zemlje, a svojim državničkim kapacitetima nadmašuje veličinu Mađarske. Upravo se Orbana smatra rodonačelnikom suverenističke politike u Europi, za što su mu priznanje dali i Donald Trump i Matteo Salvini.

Viktor Orban je kalvinist, sin mu je pentakostalni propovjednik, a žena i kćeri katolkinje. Iako kalvinist, Orban je svojedobno priznao da je Mađarska kulturološki primarno katolička država. U gotovo svakoj prigodi Orban naglašava da je upravo kršćanstvo izgradilo Europu i da će bez gubitka kršćanstva Europa izgubiti svoju slobodu. Ideal slobode ima svoje korijene 'u kršćanstvu jer su svi ljudi i nacije jednake pred Bogom'. Orban je veliki protivnik masovnih migracija u Europu koje naziva invazijom. Kad je u pitanju vizija Europske unije, nasuprot njemačko-francuskoj federalističkoj politici, on promiče suverenističku platformu jer 'Europljani mogu biti sretni samo ako mogu odlučivati o svojoj sudbini i budućnosti svoje nacije'.

Orban je uvijek težio boljim odnosima s Hrvatskom

Oni koji barem malo dulje pamte, znaju da je Orban oduvijek težio dobrim odnosima s Republikom Hrvatskom. Štoviše, riječ je o političaru koji je u vremenu svojega premijerskog mandata Hrvatsku vidio uz bok državama Višegradske skupine kao skupine zemalja srednje Europe. No Hrvatsku su svih godina Orbanove druge ere vodili ljudi koji su se patološki fiksirali na prostor bivše Jugoslavije. Bivši premijer Zoran Milanović iz petnih se žila trudio pokvariti odnose s Mađarskom, a i danas izjavljuje kako je riječ o beznačajnoj zemlji. Ne samo Milanović nego i mnogi drugi političari kao i sekundirajuće im medijske falange, posebno one jugofilnoga karaktera (prepoznat ćete ih po RH Mađarskatomu što im smetaju mađarski domovi u Baranji, ali ne i četnički spomenici u Vukovaru), uvijek su benevolentno gledale na balkanske integracije, ali im je, kao odličnim plivačima u balkanskome mulju, uvijek bila mrska ideja povezivanja srednje Europe. Kad je u pitanju Mađarska, onda oni, veliki i strastveni balkanoidi i jugoidi kojima ne smetaju Šešeljevi i Miloševićevi šegrti na vlasti u Srbiji, žele Hrvatima ogaditi susjedne Mađare i Mađarsku optužbama za tobožnje mađarske pretenzije na Hrvatsku. Pisac ovih redaka ne želi reći da takve pretenzije ne postoje u snovima pojedinih radikalnih elemenata (pa se povremeno folklorno pojave i nekakve karte velike Mađarske), no mađarski mainstream, pa čak i 'krajnja desnica' nemaju iole spomena vrijedne pretenzije na našu zemlju.

U Orbanovu Fideszu ne postoji niti spomena vrijedna frakcija koja bi zagovarala ikakve teritorijalne pretenzije na Hrvatsku. Na žalost, s obzirom na to da su hrvatske vlasti odbijale snažniju suradnju s Mađarskom, Orban danas ima bolje odnose s Aleksandrom Vučićem, nego s hrvatskim političarima. Umjesto zajedničkih sjednica hrvatske i mađarske vlade, održavaju se zajedničke sjednice mađarske i srbijanske vlade. Nakon odbijenice od Hrvatske, Orban se jednostavno okrenuo Srbiji, što naravno ne znači da i dalje ne želi bolje odnose s Hrvatskom.

U vremenu dok je Hrvatska služila kao poslušna bruxelleska lokomotiva za ulazak Zapadnoga Balkana u EU i gubila vrijeme i potencijale na tzv. stabiliziranje toga područja, koje ne mogu stabilizirati niti svjetske sile, u vremenu dok je Hrvatska zbog namijenjene geopolitičke uloge lokomotive i dalje držana taocem Balkana, Srbija je snažno gradila veze u srednjoj Europi, pa tako danas Aleksandar Vučić nazoči kao pridruženi gost sastanku država Višegradske skupine umjesto da ondje bude hrvatski premijer.

Mađarska desnica nema teritorijalne pretenzije prema Hrvatskoj

Od relevantnih organizacija na mađarskoj desnici imamo Jobbik (Pokret za bolju Mađarsku) i Mi Hazank (Naša domovina). Mi Hazank stranka je koju je osnovao bivši dopredsjednik Jobbika Laszlo Toroczkai, nezadovoljan Jobbikovim skretanjem prema centru. Toroczkai je prije bio vođa Pokreta mladih 64 županije (HVIM), a sad taj pokret vode mlađi pojedinci. Nijedna od tih organizacija nema pretenzije na hrvatski teritorij. Jobbik i Mi Hazank nemaju pretenzije ni na teritorije drugih država, nego samo zahtijevaju teritorijalnu autonomiju za Mađare u Szekely oblasti u središnjoj Rumunjskoj, u sjevernoj Vojvodini i u južnoj Slovačkoj. Za Mađare u Hrvatskoj ne traže nikakvu teritorijalnu autonomiju jer su zadovoljni razinom manjinskih prava koje imaju i uvijek naglašavaju kako Hrvatska ima poseban status jer je isto tako imala poseban status i prije 1918. S druge strane, HVIM ima teritorijalne pretenzije, oni žele obnoviti granice Kraljevine Ugarske od prije Trianonskog sporazuma, no bez Hrvatske.

Većina mađarskih nacionalista izrazito je prohrvatska orijentirana. Poljsku i Hrvatsku iz nekoga razloga smatraju najviše prijateljskim zemljama. Jobbik i HVIM su, primjerice, 2012. godine zajedno organizirali prosvjed za oslobađanje hrvatskih generala ispred dvorca Gődőllo kod Budimpešte tijekom sastanka EU ministara u tom dvorcu. Neki od članova Jobbika i Mi Hazank su i bivši mađarski dragovoljci iz Domovinskoga rata. Toliko o pretenzijama mađarske desnice na Hrvatsku. Pretenzijama koje vide oni koji ne vide srbijanske pretenzije na Hrvatsku.

Hrvatsko-mađarski odnosi tijekom povijesti

Povijest hrvatsko-mađarskih odnosa nije idilična. Od mitske 1102. do 1918. veći dio vremena radilo se o korektnim odnosima. Opće su poznate obiteljske i svake druge veze hrvatskih i mađarskih plemića. Jedno od najbrojnijih prezimena u Mađarskoj i danas je prezime Horvat. Nikola Šubić Zrinski i hrvatski je i mađarski nacionalni junak. Kao što je na znanstvenome skupu o hrvatsko-mađarskim odnosima 2004. istaknuo dr. sc. Mirko Valentić: „(…) točno je da je Hrvatska 1102. izgubila svoj međunarodni suverenitet, ali ona je kroz osam stoljeća zajedničkog života s Mađarima uvijek uspijevala sačuvati svoju političku zasebnost. To znači, prije svega, pravo na zasebni Hrvatski sabor koji će stoljećima donositi zemaljske zakone te slati svoje zastupnike i na zajednički Ugarsko-hrvatski sabor, zatim pravo na bana, a od 1868. i na Zemaljsku vladu Kraljevine. Točno je, također, da je u našem zajedničkom životu, koji se od 1527. naslonio na alpske zemlje dinastije Habsburgovaca, bilo nerazumijevanja, neslaganja i sukoba, ali život je u prijateljstvu interesa ipak uspijevao izgladiti naše međusobne razlike.“ Valentić je dodao kako su Hrvatska i LendićMađarska u svojoj povijesti bile i ostale snažno upućene jedna na drugu te da naše duhovne, gospodarske i geoprometne veze imaju duboko korijenje. (citirano prema: 'Hrvatsko-mađarski odnosi 1102. - 1918.', zbornik radova, Hrvatski institut za povijesti 2004., 15.)

Problemi su nastali u vremenu jačanja nacionalnih pokreta diljem Europe. U Mađarskoj tada jačaju velikomađarske koncepcije o Mađarskoj od Karpata do Jadrana što – prema zakonu akcije i reakcije – utječe i na formiranje hrvatske nacionalističke ideologije. Hrvatski nacionalizam bitno se formirao kao antimađarska i antiaustrijska ideologija. U vremenu 'Khuena bana i mađarske tame' (M. Krleža) Budimpešta se maliciozno koristila srpskim stanovništvom u Hrvatskoj kako bi napakostila većinskome hrvatskom narodu. Ozloglašeni ban (za vrijeme čijega je banovanja ministar za kulturu ipak mogao biti jedan Izidor Kršnjavi koji je izgradio 'pola Zagreba') Srbe u Hrvatskoj nazivao je 'bičem za Hrvate'. Takva politika Budimpešti se u budućnosti osvetila. Upravo je Mađarska bila najveća gubitnica Prvoga svjetskog rata.

Da je hrvatski nacionalizam 'obrambena kategorija' (I. Korsky), svjedoči upravo odnos prema Mađarima i Mađarskoj. Kada su utrnule mađarske pretenzije prema Hrvatskoj, i hrvatski je nacionalizam izgubio antimađarsku crtu. Ne postoji danas niti jedan hrvatski nacionalist koji bi imao bilo što protiv Mađarske i Mađara. Štoviše, hrvatski nacionalisti zalažu se sa što bolju suradnju s Mađarskom na tragu jačanja srednjoeuropske ideje. Ne postoji niti jedna država s kojim bi danas bilo prirodnije da Hrvatska ima bolje odnose, nego što je to Mađarska (tu bi trebalo dodati i Sloveniju, no njezine elite još od prve Jugoslavije i Antona Korošca vode iracionalno malicioznu politiku prema Hrvatskoj).

Ako zanemarimo pitanje Ine (što je, zapravo, pitanje kriminala i korupcije, a ne međudržavnih odnosa) Hrvatska s Mađarskom nema niti jedan otvoreni problem. Loše odnose s Mađarskom potenciraju oni koji ne mogu bez 'ljubljene i bratske' Srbije. Oni koji imaju patološke fiksacije na Balkan i koji Hrvatsku ne mogu vidjeti izvan balkanskih i jugoslavenskih okvira.

Katolička solidarnost i bratstvo naroda od Baltika do Jadrana

U eseju 'Hrvatska u Podunavlju i Europi' hrvatski književnik Ivo Lendić (o čemu je nedavno na stranicama Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća opširno pisao književnik i diplomat Zdravko Gavran) još je 1949. apelirao: 'Okrenite oči Lendićprema Sjeveru, prema Beču, Pešti i Varšavi, i budimo budni, jer kotači su Božji u pokretu! Ne dajmo da nas događaji zateknu nepripravne kao lude djevice bez ulja u svjetiljci!'

Lendić je u istome eseju dodao: 'Pobjeda je nad Turcima pod Bečom bila zajednička pobjeda čitavoga lanca i pojasa katoličkih graničarskih naroda od Baltika do Jadrana nad invazijom s Istoka. To je bila pobjeda katoličke solidarnosti i bratstva u oružju tih naroda'. Malo dalje, zatim, Ledić nastavljao: 'Nije li Hrvat Nikola Jurišić obranio mađarsku tvrđavu Kiseg i skršio jedan Sulejmanov pohod na Beč? Nije li drugi Hrvat Nikola Zrinski obranio drugu mađarsku tvrđavu s istim žarom kao da se radilo o kakvoj hrvatskoj citadeli i svjesnom žrtvom svoga života i svoje hrvatske posade zaustavio jedan drugi Sulejmanov pohod protiv Beča? Nije li Dubrovčanin Gundulić kasnije proslavio najljepšim epom književnosti svoje zemlje jednu drugu poljačku pobjedu nad Turcima i gledao na katoličku Poljsku, buduću pobjednicu pod Bečom kao na vodeći narod u otporu protiv istočnjačkih invazija, a u Vladislava II. kao u čovjeka kojega je konačno Providnost poslala Europi da ju obrani od turske opasnosti, a za kojim su već otprije vapili Dubrovčanin Marin Vetranić i Splićanin Marko Marulić?'.

No kao što ističe srednjoeuropsku solidarnost, Lendić ne štedi ni već spomenute protuhrvatske poteze Beča i Budimpešte nakon sredine 19. st.: 'Degenerirani i blazirani birokrati biedermayerskoga i secesionističkoga Beča te nabusiti šovinisti Pešte, napravivši sporazum među sobom o podjeli utjecajnih sfera u podunavskoj monarhiji, podvrgli su poniženu i izdanu Hrvatsku čak i diktatorskom režimu zloglasnoga Khuena ne bi li od nje napravili poslušnu mađarsku provinciju, izigravajući pri tom, s oslonom na srpsku manjinu, na sve načine njezin zahtjev o ujedinjavanju hrvatskih zemalja. A nisu jadnici znali ili nisu u svojoj nadutosti htjeli vidjeti da sama zemlja, more, kamenje, potoci, klanci, rude i šume Hrvatske, sve kad i ne bi bilo onakva divnoga i borbenog naroda, uz sve njegove mane, kao što je hrvatski, determiniraju sudbinu Podunavlja. (…) Spomenut ćemo samo to da su Hrvati 1918. godine kaznili izdaju Austrije srušivši podunavsku monarhiju onom istom metodom kojom su ju nekoć bili i uspostavili…'.

Inicijativa triju mora kao prilika

Hrvatska kao dio srednje Europe. Sve do 1918. ova je konstatacija predstavljala najobičniji fakt. Danas, nakon stotinu Crno moregodina 'Jugosfere', Hrvatska je postala duboko balkaniziranom zemljom u kojoj glavne političke, kulturne, gospodarske i medijske silnice preziru samu pomisao Hrvatske kao srednjoeuropske države. Draži im je balkanski mulj jer u njemu, rekosmo, najbolje znaju plivati. No unatoč mulju i muljatorima, Hrvatska ima priliku ponovno se afirmirati kao srednjoeuropska zemlja Inicijativom triju mora. Baltik i Jadran nisu 'opasna mora', kako bi to želio dokazati Milanović. Zemlje između Jadrana i Baltika dijele povijest, običaje, kulturu i tradiciju. A dijele i, unatoč svim razlikama, a ponegdje i suprotstavljenim interesima, i mnoge komplementarne interese: od gospodarskih i infrastrukturnih projekata do zajedničkoga otpora bruxelleskim unifikacijskim procesima i migrantskoj invaziji. U okviru inicijative triju mora Hrvatska ima priliku ponovno se afirmirati kao srednjoeuropska država i tako duhovno-politički otkloniti od Balkana. U okviru Inicijative triju mora Hrvatska ima interes izgradnje LNG terminala na Krku koji bi ju pretvorio u plinsko čvorište, ali i interes izgradnje nizinske pruge Zagreb-Rijeka-mađarska granica kao i interes za druge infrastrukturne projekte koje bi mogla donijeti veća suradnja država između Jadrana, Baltika i Crnog mora. Inicijativa donosi i veću važnost Luke Rijeka, koju je EU još 2010. proglasila strateškim prometnim koridorom za operativno povezivanje sa zemljama Bliskog, Srednjeg i Dalekog istoka kao najvažnijim tržištima svijeta. Tu je i veća važnost Koridora VC kao regionalne poveznice na pravcu Baltik-Srednja Europa-Jadran. Poboljšanje željezničke, lučke i cestovne prometne infrastrukture i povećanje prometne važnosti Hrvatske po logici stvari pozitivno bi utjecalo na jačanje hrvatskoga gospodarstva. Od predviđenih 40 projekata i 45 mlrd. eura predviđa se da je u Hrvatskoj 11 projekata vrijednih gotovo dvije milijarde eura.

Afirmacija Hrvatske kao suverene države u okviru Inicijative triju mora danas je najvažniji hrvatski vanjskopolitički prioritet uz, dakako, djelovanje na afirmaciji hrvatskih interesa u Bosni i Hercegovini. Tko to ne vidi, taj je slijepac, a tko se tomu protivi, taj je otvoreni protivnik hrvatskih interesa.

Davor Dijanović
Hrvatski tjednik

Pet, 28-02-2020, 16:09:08

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.