Davor DijanovićDavor Dijanović

Fragmenti hrvatske zbilje

Kriza kulture permanetno je stanje duha zapadne civilizacije koje već stotinjak godina zaokuplja pozornost istaknutih filozofa, sociologa i teoretičara kulture. Ako pođemo od Oswalda Spenglera i njegova ključnog djela „Propast Zapada“, povijest čovječanstva zapravo je povijest propasti kultura, a svaka kultura završavajući u Kriza kulturecivilizaciji (materijalnoj kulturi) doživljava propast. Spengler – kao zastupnik cikličkog shvaćanja povijesnog razvoja - smatra kako je naše vrijeme vrijeme „zime“ ili civilizacije „faustovske kulture“.

Neovisno o tome hoćemo li se složiti sa svim Spenglerovim stajalištima ili ne, neupitno je kako živimo u vremenu kad kultura – ako ju se shvaća u onome tradicionalnom, „aristokratskom“ smislu – sve više pokazuje znakove propadanje te ustupa pred pojavama koje se bez prevelikih dvojbi mogu označiti kao protu-kultura. Izrečena tvrdnja postaje tim jasnija kao krenemo od pretpostavke kako je kultura Zapada eminentno kršćanska kultura, pri čemu ne zaboravljamo na doprinos helenske kulture koja je, uostalom, u mnogim svojim aspektima sretno inkorporirana u kršćanstvo.

Mnoge vrijedne knjige koje se bave fenomenom krize kulture nisu u nas dovoljno poznate i recipirane kod šireg čitateljstva te ih poznaju samo uski stručni krugovi. Kako bi pokušali barem malo promijeniti takvo stanje, s vremena na vrijeme na ovim ćemo stranicama objavljivati prikaze kapitalnih knjiga čije ideje korespondiraju s našim vremenom, a obrađuju problematiku „krize kulture“. Vjerujemo kako nam djela velikih autora, književnika, filozofa, teologa i drugih mislioca - a neka od njih objavljena su i pred stotinjak godina - mogu pomoći kako bi lakše iščitavali znakove vremena u kojemu živimo. (D. Dijanović)

Joseph Ratzinger, „Kršćanstvo i kriza kultura“, Split, Verbum, 2008.

U nakladi splitskog Verbuma (kojemu možemo zahvaliti hrvatska izdanja mnogih kapitalnih Kriza kulturaknjiževnih naslova) 2008. godine izišla je opsegom nevelika (95. str.) knjiga pape emeritusa Benedikta XVI. pod naslovom „Kršćanstvo i kriza kulture“. Knjiga je podijeljena na tri poglavlja: I. Kriza kultura, II. Pravo na život i Europa, III. Što znači vjerovati?

Predgovor knjizi potpisuje poznati talijanski filozof i političar Marcello Pera.

Odmah na početku knjige, kritički preispitujući znanstveni racionalizam, Ratzinger detektira ključni problem našeg vremena: „Moralna snaga nije rasla zajedno s razvojem znanosti, štoviše, čak se umanjila, jer tehnički mentalitet ograničava moral na subjektivno područje, dok je nama upravo potreban javni moral, moral koji će odgovarati prijetnjama koje su se nadvile nad egzistencijom svih nas. Prava i najveća opasnost ovoga trenutka nalazi se upravo u toj neravnoteži između tehničkih mogućnosti i moralne energije. Sigurnost koja nam je potrebna kao pretpostavka naše slobode i našega dostojanstva ne može proizići u konačnici iz tehničkih sustava kontrole, nego samo iz moralne snage čovjeka: tamo gdje nje nema, ili gdje je nedostatna, moć koju čovjek ima sve više će se pretvarati u razarajuću moć“ (str. 20.).

Dok je društveni i politički život bio prožet kršćanskim načelima, tada su postojala i jamstva slobode i dostojanstva svakog pojedinca. No znanstveno-tehnički progres sve nas više udaljava od moralnih i etičkih ograničenja koje su imanentne kršćanstvu. Europa je sve manje kršćanska, tako da papa emeritus zaključuje: „Ako je s jedne strane kršćanstvo našlo svoj najdjelotvorniji oblik u Europi, s druge strane treba također reći kako se u Europi razvila kultura koja predstavlja najdublju suprotnost ne samo kršćanstvu, nego i religioznim i moralnim tradicijama čovječanstva“ (str. 23.-24.).

Radikalni raskid s kršćanstvom

Kriza kulture o kojoj govorimo, dakle, prije svega je povezana sa sadržajem koji radikalno raskida s kršćanstvom koje je kroz stoljeća duboko proželo politički, društveni, kulturni i umjetnički život Zapada. No, unatoč tome što je kršćanstvo presudno oblikovalo europski identitet, u preambuli europskoga Ustava ne spominji se kršćanski korijeni Europe. Tvrdnju kako spomen kršćanskih korijena Europe vrijeđa osjećaje mnogih nekršćana koji žive u Europi, Ratzinger smatra neuvjerljivom budući da se prvenstveno radi o povijesnoj činjenici koju nitko ne može nijekati.

„Pravo sučeljavanje koje obilježava današnji svijet“ – smatra Ratzinger - „nije ono između različitih religijskih kultura, KršćanstvoProsvjetiteljstvoMotivi europskog „ne“ kršćanstvu kriju se u ideji „kako samo radikalna prosvjetiteljska kultura, koja je dostigla svoj pun razvoj u naše vrijeme, može biti konstitutivna za europski identitet. Uz nju dakle mogu koegzistirati različite religiozne kulture sa svojim pripadajućim pravima, pod uvjetom i u mjeri u kojoj poštuju kriterije prosvjetiteljstske kulture i ukoliko joj se podvrgnu“nego ono između korjenita odvajanja čovjeka od Boga i od korijena života, s jedne, i velikih religijskih kultura, s druge strane. Ako dođe do sukoba kultura, ne će to biti zbog sukoba velikih religija – koje se oduvijek međusobno bore, ali koje su, na kraju, uvijek znale živjeti jedne s drugima – nego zbog sukoba između ove radikalne emancipacije čovjeka i velikih povijesnih kultura. Tako ni odbijanje spominjanja Boga nije izraz tolerancije koja želi zaštititi neteističke religije, nego zapravo izraz svijesti koja bi htjela Boga definitivno izbrisati iz javnoga života čovječanstva i potisnuti ga u subjektivno područje preostalih kultura iz prošlosti“. (str. 35.)

Motivi europskog „ne“ kršćanstvu kriju se u ideji „kako samo radikalna prosvjetiteljska kultura, koja je dostigla svoj pun razvoj u naše vrijeme, može biti konstitutivna za europski identitet. Uz nju dakle mogu koegzistirati različite religiozne kulture sa svojim pripadajućim pravima, pod uvjetom i u mjeri u kojoj poštuju kriterije prosvjetiteljstske kulture i ukoliko joj se podvrgnu“ (str. 26.).

Moderne prosvjetiteljske filozofije prema Ratzingeru obilježene su pozitivizmom, antimetafizičke su i to do te mjere da Bog u njima ne može naći nikakvo mjesto. „Utemeljene su na samoograničenju pozitivnoga razuma, koje je prikladno za tehničko područje, ali ono naprotiv, ako ga se poopći, uzrokuje sakaćenje čovjeka. Posljedica toga je da čovjek više ne dopušta nikakvu moralnu instancu izvan svojih računica te, kako smo vidjeli, i pojam slobode, koji se isprva čini kao da se proteže neograničeno, na kraju dovodi do samouništenja slobode. Istina je kako pozitivističke filozofije sadrže važne elemente istine. Međutim, one su utemeljene na samoograničenju razuma koje je tipično za određenu kulturalnu situaciju – situaciju modernoga Zapada te zasigurno kao takve ne mogu biti posljednja riječ razuma. Iako se čine posve razumnima, nisu glas razuma, nego su i one vezane za kulturu, odnosno uz situaciju Zapada da danas. Stoa one uopće nisu ona filozofija koja bi jednoga dana morala vrijediti u čitavu svijetu. Ali još je važnije reći kako su ta prosvjetiteljska filozofija i njoj pripadna kultura nepotpune. One svjesno režu vlastite povijesne korijene lišavajući se izvorne snage iz koje su proizišle, sama temelja spomena čovječnosti, da tako kažemo, bez kojega razum gubi orijentaciju“ (str. 32.-33.).

Kršćanstvo - religija u skladu s razumom

Kršćanstvo od sama početka shvaća sebe kao religiju Logosa, tj. religiju u skladu s razumom. Kao religija progonjenih i kao univerzalna religija koja nadilazi različite države i narode nijekalo je državi pravo da religiju drži KršćanstvoKao religija progonjenih i kao univerzalna religija koja nadilazi različite države i narode nijekalo je državi pravo da religiju drži dijelom državnoga poretka, zahtijevajući tako vjersku slobodu. Uvijek je držalo ljude, sve ljude bez razlike, stvorenjima Božjim i slikom Božjom, ističući u načelu njihovo jednako dostojanstvo, iako unutar nezaobilaznih granica društvenih poredaka. U tom je smislu – ističe Ratzinger – „prosvjetiteljstvo kršćanskoga podrijetla te nije slučajno nastalo upravo i isključivo na području kršćanske vjere“dijelom državnoga poretka, zahtijevajući tako vjersku slobodu. Uvijek je držalo ljude, sve ljude bez razlike, stvorenjima Božjim i slikom Božjom, ističući u načelu njihovo jednako dostojanstvo, iako unutar nezaobilaznih granica društvenih poredaka. U tom je smislu – ističe Ratzinger – „prosvjetiteljstvo kršćanskoga podrijetla te nije slučajno nastalo upravo i isključivo na području kršćanske vjere“ (str. 37.).

Na području kršćanske vjere svoj temelj pronalazi i priznanje svetosti ljudskoga života koje se sve više narušava u suvremenoj kulturi smrti i pojavama posvemašnje legalizacije zločina abortusa. O ovoj problematici raspravlja se u drugom dijelu knjige. Ovdje Ratzigner citira genijalne misli velikoga talijanskog-njemačkoga mislioca Romana Guardinija: „Čovjek nije nedodirljiv zbog toga što živi. Tim bi se pravom mogla dičiti i neka životinja, budući da je i ona u stanju življenja (...) Čovjekov život je nepovrjediv jer je on osoba (...). Biti osoba nije datost psihološke, nego egzistencijalne naravi: ona bitno ne ovisi ni o dobi, ni o psihološkomu stanju, ni o prirodnim darovima kojima je subjekt obdaren (...) Osobnost može ostati ispod praga svijesti – kao kada spavamo – međutim, ona i dalje postoji i moraju ju uzimati u obzir. Osobnost može biti još nerazvijena kao kada smo djeca, no ona ipak od početka zahtijeva moralno poštivanje. Moguće je čak da osobnost općenito ne bude izražena u činima, ako neodstaju psihofizičke pretpostavke, kao što se događa kod mentalnih bolesnika (...) Na kraju, osobnost može ostati skrivena kao u embriju, no ona je u njemu dana od početka i ima svoja prava. Ta osobnost daje ljudima njihovo dostojanstvo. Ona ih razlikuje od stvari i čini ih subjektima (...). S nečim se postupa kao sa stvari kada to posjedujemo, koristimo i na kraju uništavamo ili – kad je riječ o ljudskim bićima – ubijamo. Zabrana ubijanja ljudskoga bića na najoštriji način izriče zabranu da se s njime postupa kao da je stvar“ (str. 56.).

Pogled upravljen prema Bogu

Knjiga „Kršćanstvo i kriza kultura“ poticajno je štivo i plod dubokog promišljanja jednoga profinjenog mislioca i erudita koji duboko iščitava znakove vremena u današnjoj zapadnoj civilizaciji koja se sve više udaljava od duhovnoga središta života, od Boga. Papa emeritus, međutim, ne zadržava se na pukoj deskripciji stanja duha Zapada, nego aktivno predlaže što nam je činiti kako bi bi Boga ponovno učinili vjerodostojnim u ovome svijetu, u kojemu je negativno svjedočanstvo kršćana koji su govorili o Bogu, a živjeli suprotno njemu, potamnilo sliku Božju i otvorilo vrata nevjeri.

Ratzinger ističe kako su nam potrebni ljudi čiji će pogled biti upravljen ravno prema Bogu, odakle će učiti pravu čovječnost. „Potrebni su nam ljudi čiji će intelekt biti prosvijetljen Božjim svjetlom i kojima će Bog otvoriti srce kako bi njihov intelekt mogao progovoriti intelektima drugih ljudi, a njihovo srce moglo otvarati srcima drugih. Samo po ljudima koji su u dodiru s Bogom Bog se može vratiti među ljude“ (str. 41.).

A onima koji ne uspijevaju pronaći vjeru Boga papa u miru poručuje: „I onaj koji ne uspijeva naći put da prihvati Boga morao bi ipak nastojati živjeti i upravljati svoj život veluti si Deus daretur, kao da Bog postoji. To je savjet koji je već Pascal davao svojim prijateljima nevjernicima; taj savjet htjeli bismo i danas dati našim prijateljima koji ne vjeruju. Time se nikoga ne ograničava u njegovoj slobodi, nego sva naša pitanja dobivaju potporu i kriterij koji su im žurno potrebni“ (str. 40.).

Davor Dijanović

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Pon, 20-11-2017, 03:08:51

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Lijepa Naša

0074_Marusevec_0358.jpg
Copyright © 2017 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).