Proslava ustanka u Srbu – proslava zločina nad hrvatskim narodom

O tome što se je događalo na tromeđi Like, Dalmacije i Bosne – pa tako i u Srbu - u srpnju i kolovozu 1941. posljednjih godina napisan je priličan broj historiografskih radova. Svi Velikosrpstvo27. srpnja u bivšoj Jugoslaviji slavio se je kao tzv. Dan ustanka naroda Hrvatske, a zapravo se je radilo o proslavi zločina koji su bili motivirani mržnjom prema hrvatskom narodu i idejom „Velike Srbije“. Iako je KPJ desetljećima tvrdila da se je radilo o tzv. antifašičkom ustanku sami talijanski izvori svjedoče da su u ustanku primarnu ulogu imali četnički elementi, a ne komunisti.relevantni hrvatski historiografi – ako tu izuzmemo Ivu Goldsteina, Tvrtka Jakovinu i Hrvoja Klasića koji se više bave ideološkim radom, nego ozbiljnim povijesnim istraživanjima – složni su da se je radilo o četničko-komunističkome klanju hrvatskog i muslimanskog stanovništva.

27. srpnja u bivšoj Jugoslaviji slavio se je kao tzv. Dan ustanka naroda Hrvatske, a zapravo se je radilo o proslavi zločina koji su bili motivirani mržnjom prema hrvatskom narodu i idejom „Velike Srbije“. Iako je KPJ desetljećima tvrdila da se je radilo o tzv. antifašičkom ustanku predvođenom komunistima sami talijanski izvori svjedoče da su u ustanku primarnu ulogu imali četnički elementi, a ne komunisti.

Talijanski general Renza Dalmazza, zapovjednik 6. armijskog korpusa čije su se postrojbe nalazile na području izbijanja ustanka, u svom tekstu od 29. srpnja ovako opisuje stanje među „ustanicima“:

„Pobuna naroda u Lici, koji naoružan ugrožava saobraćaj između Gračaca i Knina, i izgleda teži prema Kninu, a možda ima i druge ciljeve. Ovi su nam elementi dali na znanje da nisu protivnici Italijana - i zaista oni pokazuju poštovanje prema našim oficirima i pomagali su im na uspostavljanju saobraćajnih veza itd. - i žele da naše trupe budu po garnizonima. I ove elemente, koji nemaju nikakvih komunističkih težnji, mogu pridobiti vođe, koji hoće pošto-poto da dižu pobunu ili seju nemir da bi odvratili naše snage i sprečili konsolidaciju hrvatske države, da bi održali duh ustanka i vrenja na Balkanu“ (Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, XIII./1., Vojnoistorijski institut, Beograd, 1969., str. 214.-215.).

Proslave tzv. ustanka u Srbu u vrijeme Jugoslavije bile su ispunjene velikosrpskim duhom mržnje prema Hrvatskoj, pa tako hrvatska komunistička političarka Savka Dabčević Kučar ovako opisuje proslavu u Srbu 1971.:

„Bio je vedar, sunčan dan. Kad smo se pojavili na improviziranoj pozornici, na otvorenom, pred golemim mnoštvom ljudi (dovezenih), osjetili smo prema sebi zid otpora i mržnje. To je bio miting velikosrpske bodlje mržnje prema hrvatstvu i Hrvatskoj. Nikako ga drukčije ne mogu shvatiti! Ovacijama su dočekali srbijanske predstavnike, posebice Dražu Markovića za kojeg se znalo da je protiv naše politike. Ovacije su priredili i Đoki Jovaniću, svojemu ratnom zapovjedniku. Hrvatskim predstavnicima (i govornicima) nisu pljeskali, jedva uljudno, čak ni Vladimiru Bakariću ni Jakovu Blaževiću. Ta manifestacija bila je dobro organizirana sa željom da nam se pokaže njihova snaga, a poruka je bila: Velikosrpstvo je tu, iza nas!“.

U Srbu 2016. nema bitnih promjena, i dalje se među onima koji slave zločine nad hrvatskim i muslimanskim civilnim stanovništvom nalaze bivši komunisti s jedne strane i zadojenici velikosrpstva s druge strane. Kamere TV Loki tako su na proslavi snimile izjavu stanovite starice Drage Soić, koja inače živi u jednom selu nedaleko Udbine. Soić govori da je iz „Krajine“ otišlo 200 000 ljudi, čime vrlo jasno daje legitimitet toj velikosrpskoj paradržavi nestaloj u kolovozu 1995., ponavlja stare teze o ugroženosti i klanju Srba, govori da je nemoguće živjeti s Hrvatima itd. Zanimljivo, ista Soić koja žali za „Krajinom“, a mržnja joj izbija iz svake riječi i pogleda, hvali Pupovca i zahvaljuje se Stjepanu Mesiću što je došao na proslavu u Srb.

I tako, dok mediji, tzv. nevladine udruge i lijevi političari naganjaju nepostojeće ustaše, velikosrpstvo i četništvo i dalje žive među dobrim dijelom srpskog stanovništva u Hrvatskoj (na što je upozorila i SOA), u istom se duhu odgajaju nove generacije, a hrvatskim komunistima i jugofilima četnici su i dalje draži od hrvatskih nacionalista. O tempora, o mores...

Davor Dijanović

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.