Davor DijanovićDavor Dijanović

Fragmenti hrvatske zbilje

 Velikosrpski projekt stvaranja bunjevačke nacije – etničko čišćenje pred očima „demokratske" Europe

Danajski dar srbijanskog predsjednika Tomislava Nikolića bunjevačkim Hrvatima – školski udžbenici na ćirilici - posljednjih je dana izazvao priličan broj reakcija iz najrazličitijih političkih i medijskih krugova. AsimilacijaRecept za asimiliciju poodavno je poznat: subetnonim „Bunjevci" uzdignuti na razinu etnonima, tj. Bunjevce proglasiti narodom zasebnim od Hrvata (Nikolić: „autohtoni južnoslavenski narod"), a nakon toga takav mikronarod bez pretpostavki za dugoročni opstanak pretopiti u većinski srpski narod. Nisu se pritom srbijanski političari dosjetili ničeg novog: takvi su pokušaji započeli još u doba Austro-ugarske Monarhije kao oblik mađarizacije, da bi zatim pod vodstvom Vuka Karadžića bili razrađeni u Vukovoj tezi o Bunjevcima kao „Srbima rimokatoličke vere".Nikolićev postupak osudila je politička elita bunjevačkih Hrvata, nekolicina intelektualaca iz Hrvatske, ali i politički vrh Republike Hrvatske (predsjednik Vlade i predsjednik države). Svi su se složili kako je riječ o nastavku velikosrpske politike (u izričaju političkog vrha radilo se je o ponešto blažim kvalifikacijama) koja nastoji asimilirati bunjevačke Hrvate u sjevernoj Bačkoj. (osim u sjevernoj Bačkoj Bunjevci su nastanjeni i na područjima Velebita, Like, Gorskog kotara, Podunavlja i nekih gradova Madžarske te se svagdje deklariraju Hrvatima).

Recept za asimiliciju poodavno je poznat: subetnonim „Bunjevci" uzdignuti na razinu etnonima, tj. Bunjevce proglasiti narodom zasebnim od Hrvata (Nikolić: „autohtoni južnoslavenski narod"), a nakon toga takav mikronarod bez pretpostavki za dugoročni opstanak pretopiti u većinski srpski narod. Nisu se pritom srbijanski političari dosjetili ničeg novog: takvi su pokušaji započeli još u doba Austro-ugarske Monarhije kao oblik mađarizacije, da bi zatim pod vodstvom Vuka Karadžića bili razrađeni u Vukovoj tezi o Bunjevcima kao „Srbima rimokatoličke vere".

Isti je recept primijenjen i u Boki kotorskoj – nesumnjivo jednome od najljepših zaljeva svijeta koji je zaslugom ideje i prakse jugoslavenstva istrgnut iz hrvatskoga etničkog prostora – u kojoj se je bokeljske Hrvate nastojalo prikazati kao „Crnogorce rimokatoličke vere" (a kako su Crnogrci – prema velikosrpskim teretičarima - „so srpstva" daljnji zaključak se nameće sam po sebi). U slučaju Boke kotorske ne treba smetnti s uma činjenicu da kulturno i umjetničko nasljeđe bokokotorskih Hrvata čini 60 % ukupnoga kulturnog i umjetničkog nasljeđa Crne Gore.

Asimilacija

Takvi pritisci koji su išli za asimilacijom bunjevačkih i bokokotorskih Hrvata logično je da su ostavili teške posljedice na tome dijelu hrvatskoga nacionalnog bića, posebno nakon što su Boka SubetnonimPretežiti dio bunjevačkih Hrvata unatoč svim pritiscima – koji su se posebno intenzivirali u vrijeme Domovinskog rata, kad se iz Srbije iselilo oko 45 000 Hrvata – očuvao je etničku samobitnost, no pod spomenutim negativnim povijesno-političkim i kulturnim uvjetima u sjevernoj Bačkoj razvio se je i posebni etnopsihički tip, koji karakterizira odbacivanje vlastitoga hrvatskog porijekla, te davanje prednosti subetnonimu „Bunjevac".kotorska i sjeverna Bačka postale sastavnim dijelom Crne Gore odnosno Srbije. Uvjeti straha od većinskog naroda, diskriminacije, borbe za goli opstanak i nedovoljno kvalitetne političko-kulturne elite negativno su se odrazili na psihu tamošnjih Hrvata, i to do te mjere da su se mnogi od njih bojali izjašnjavati kao Hrvati, pa su prednost radije davali pokrajinskoj oznaci (ovom se je problematikom u Hrvatskoj možda i najstručnije bavio književnik Đuro Vidmarović, pa svakako preporučam njegove knjige). O tome kako je nakon Drugoga svjetskog rata u istočnom Srijemu – gdje su također bili prisutni snažni pokušaji asimilacije - Stjepan postajao Stevan, a Vjeko – Veka, možemo čitati u knjizi hrvatskog književnika iz Srijema Vladimira Bošnjaka „Svršetak vražjeg stoljeća".

Pretežiti dio bunjevačkih Hrvata unatoč svim pritiscima – koji su se posebno intenzivirali u vrijeme Domovinskog rata, kad se iz Srbije iselilo oko 45 000 Hrvata – očuvao je etničku samobitnost, no pod spomenutim negativnim povijesno-političkim i kulturnim uvjetima u sjevernoj Bačkoj razvio se je i posebni etnopsihički tip, koji karakterizira odbacivanje vlastitoga hrvatskog porijekla, te davanje prednosti subetnonimu „Bunjevac". Riječ je o onim Hrvatima koji se na popisu stanovništva više ne izjašnjavaju Hrvatima, nego Bunjevcima. Kod nekih od njih moguće je utvrditi i ono što je akademik Aralica nazvao – intrašovinizam, gdje se ne radi samo o odbacivanju hrvatstva, nego i o prijeziru prema istom (sličnu pojavu možemo vidjeti i kod mnogih eksponiranih javnih osoba koja se natječu u tome tko će se više nabaciti blatom na sve što ima hrvatski predznak).

Potenciranje bunještva kao nacionalne oznake

U projektu stvaranja posebnoga bunjevačkog naroda velikosrpska politika nije se, međutim, služila samo batinom, nego i mrkvom. Naime, onim Hrvatima koji su bunjevaštvo prihvatili kao PolitikaTakvu se politiku koja ima pokroviteljstvo vrha srbijanske države bez ikakve ograde može nazvati politikom etničkog čišćenja, kao što se i svojatanje dubrovačke književnosti od strane srbijanskih kulturnih institucija ne može nazvati nikako drugačije nego kulturnom agresijom na Republiku Hrvatsku od strane Republike Srbije, iste one Srbije s kojom vladajući hrvatski političari u sklopu zapadnobalkanskog projekta – koji predstavlja ponešto ublaženi surogat za bivšu Jugoslaviju – razvijaju „dobrosusjedske odnose" i „suradnju".nacionalnu odrednicu, a ne više pokrajinsko određenje automatski su se otvarale bolje političke, financijske i medijske perspektive. U svibnju 2011. tako je političko i kulturno vodstvo bunjevačkih Hrvata uputilo otvoreno pismo političkim čelnicima Republike Srbije i Republike Hrvatske u kojem je posebno istaknuto da projekt stvaranje bunjevačke nacije ima svesrdnu potporu srbijanskih medija, dok se s druge strane onim Hrvatima koji ne žele pristati na takav projekt uskraćuju sredstva i medijski prostor.

Takvu se politiku koja ima pokroviteljstvo vrha srbijanske države bez ikakve ograde može nazvati politikom etničkog čišćenja, kao što se i svojatanje dubrovačke književnosti od strane srbijanskih kulturnih institucija ne može nazvati nikako drugačije nego kulturnom agresijom na Republiku Hrvatsku od strane Republike Srbije, iste one Srbije s kojom vladajući hrvatski političari u sklopu zapadnobalkanskog projekta – koji predstavlja ponešto ublaženi surogat za bivšu Jugoslaviju – razvijaju „dobrosusjedske odnose" i „suradnju".

I dok je nedavni postupak Tomislava Nikolića, kao što samo već spomenuli, izazvao unisonu osudu hrvatske javnosti, intelektualaca i političara (pa čak i onih zelotski odanih ideji „Regije)", jedan hrvatski novinar osjetio je potrebu da u čitavoj ovoj velikosrpskoj raboti stane u obranu četničkog vojvode (koji i danas Drazen CigleneciVukovar smatra „srpskim gradom") Tomislava Nikolića. Riječ je o kolumnistu „Novog lista" Draženu Ciglenečkom.

U kolumni pod naslovom „Tomislav Nikolić je u pravu" spomenuti je novinar uzeo na red i državni vrh i HDZ i Ružu Tomašić, koji – ironično primjećuje Ciglenečki – u Nikolićevu postupku vide „mračan velikosrpski plan u koji se sjajno uklopio četnički vojvoda Tomislav Nikolić donirajući udžbenike za učenje bunjevačkog, u kojima su prve lekcije na toj odvratnoj ćirilici, simbolu agresije na Hrvatsku".

Budući da bi analiziranje svih gluposti i pakosti iz teksta uvaženog kolumnista „Novog lista" (uredništvo tih novina očito ne vidi ništa sporno u kolumni koja opravdava politiku asimilacije bunjevačkih Hrvata, pa možemo zaključiti da tu istu politiku opravdava?) - a posebno smiješne i diletantske usporedbe glede izjašnjavanja Istrana i Bunjevaca - predstavljalo čisti gubitak vremena, tekst donosimo u nastavku, kao vrlo vrijedan prilog Taborijevoj knjizi „Povijest ljudske gluposti" i još nenapisanoj knjizi „Bijeda hrvatskog novinarstva".

Davor Dijanović

 

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

 

Dražen Ciglenečki: Tomislav Nikolić je u pravu

Prije zadnjeg popisa stanovništva u Hrvatskoj, 2011. godine, IDS je vodio kampanju kojom se apeliralo na građane da se u što većem broju nacionalno izjasne kao Istrani. HDZ i ostatak desnice gotovo da na to nisu reagirali, premda je tu riječ o neobičnom dizanju regionalne pripadnosti na razinu nacionalne. Na kraju se ispostavilo da u Hrvatskoj živi 25.491 Istranin, ali ni ta činjenica također nije izazvala nikakvu zabrinutost. Moglo se tada zaključiti da su Hrvati praktično unisono prihvatili da se svatko ima pravo nacionalno deklarirati kako god želi. Ako se ti stanovnici osjećaju kao Istrani, nitko im ne smije nametati neku drugu nacionalnu pripadnost i to je cijela priča.

Međutim, ovih dana spoznajemo da Hrvati ipak nisu neskloni pohrvaćivanju nekoga tko to jednostavno odbija. U pitanju su Bunjevci, kojih u Srbiji prema zadnjem popisu stanovništva ima 16.706. I to što obitavaju u Srbiji, dakle Srbi su hoćeš-nećeš involvirani, vjerojatno je ključno za skoro konsenzualno negiranje hrvatskih političara da Bunjevci postoje i tvrdnje da su oni Hrvati. U vezi s Istranima Srbi se nigdje ne pojavljuju i stoga oni još mogu proći. Ali, Bunjevci, pa tu je posrijedi mračan velikosrpski plan u koji se sjajno uklopio četnički vojvoda Tomislav Nikolić donirajući udžbenike za učenje bunjevačkog, u kojima su prve lekcije na toj odvratnoj ćirilici, simbolu agresije na Hrvatsku.

To je automatski razlog za prijekorno očitovanje državnog vrha, a HDZ i njihova koalicijska partnerica Ruža Tomašić, čim se spominju Srbi, odmah su u elementu. Nitko od potonjih još, doduše, nije zatražio bombardiranje Srbije i Čačka, ako u roku nekoliko dana Nikolić ne povuče inkriminirane udžbenike, a Bunjevce se makar i silom ne prevede u Hrvate, no... Hrvatske vlasti nikad nisu usvojile zahtjev Šemse Tankovića da se Muslimane, bez njihovog pristanka, kolektivno prebaci u Bošnjake, ali Bunjevci su nešto drugo. Pa neće ti Srbi otkidati od nas Bunjevce, te par exellence Hrvate. I to na najperfidniji mogući način, podvaljujući im ćirilicu, koju svaki pošteni Hrvat skida sa zgrade za dobro jutro.

Situacija je izvanredna. Kako bi valjda demantirali zapjenjenu desnicu da su slabi Hrvati i da zapravo šuruju sa Srbima u »zatiranju hrvatskog imena na tlu Vojvodine«, Zoran Milanović, Ivo Josipović i Josip Leko požurili su se osuditi Nikolićev »nekorektan potez«, a Ministarstvo vanjskih poslova pozvalo je na konzultacije otpravnicu srpskog veleposlanstva u Zagrebu.

A zapravo je ovaj put Tomislav Nikolić u pravu. Taj srpski šovinist i nekadašnji bliski suradnik Vojislava Šešelja poučio je hrvatsku političku elitu da su Bunjevci samo iskoristili ustavnu mogućnost da se nacionalno opredijele upravo kao Bunjevci. Sasvim je sigurno da su Bunjevci podrijetlom Hrvati i zamislivo je da je srpska politika tijekom stoljeća poticala formiranje bunjevačke nacije. Ali, to više nije naročito bitno. Danas tih 16.706 stanovnika Srbije nisu ni Hrvati ni Srbi nego, kako kaže Nikolić – svoji. I zato Hrvatima ne bi trebalo biti važno služe li se mali Bunjevci na školskim satovima izbornog predmeta »Bunjevački govor s elementima nacionalne kulture« ćirilicom ili latinicom.

To je njihova stvar. Međutim, istine radi, predsjednica Bunjevačkog nacionalnog savita Suzana Kujundžić Ostojić lijepo je objasnila da su u doniranim udžbenicima od polovine drugog razreda sve lekcije na latinici, koja je pismo Bunjevaca. Tako nije od prvog razreda, jer u Srbiji se latinica počinje učiti baš u drugom razredu.

Dražen Ciglenečki
Novi list

Uto, 23-10-2018, 12:44:09

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

HT: Kolumna Z. Hodaka

Hrvatski tjednikOd četvrtka u prodaji

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Copyright © 2018 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).