Davor DijanovićDavor Dijanović

Fragmenti hrvatske zbilje

 Feliks Niedzielski, „Socijalni nauk, društvo i država", Glas Koncila, Zagreb, 2012.

U okviru projekta Glasa Koncila „Hrvatska katolička baština 20. stoljeća" – kojemu je, prema riječima glavnog urednika mr. Božidara Petrača, cilj „sustavno, objektivno i cjelovito predstaviti laike i klerike koji su u određenim razdobljima praktično dominirali javnom kulturnom scenom ostavivši neporeciv trag u mnogim disciplinama i područjima našega javnog života" - prošle je godine Knjiga Niedzielskiobjavljena knjiga izabranih eseja, članaka i studija dr. Feliksa Niedzielskog pod naslovom „Socijalni nauk, društvo i država" (291. str.). Knjigu je uredio i predgovor napisao pravnik i filozof Ivan Čulo.

Uz uvodnu studiju, kratki životopis, bibliografiju, popis literature i napomenu priređivača knjiga sadrži jedanaest Feliksovih radova: 1. „Pravedna plaća", 2. „Ćudoredna obnova", 3. „Temelji marksističke ideologije", 4. „Dijalektički i historijski materijalizam", 5. „Socijalni nauk Crkve", 6. „Kritika marksizma", 7. „Friedrich Nietzsche o socijalizmu". 8. „Život i običaji bosanskih muslimana", 9. „Uloga igre u životu naroda", 10. „O državi", 11. „Na obranu hrvatske države i hrvatskih duša".

Feliks Niedzielski rođen je 26. lipnja 1912. u Banjoj Luci. Njegov otac, Anton Nikodem, bio je potomak poljskih doseljenika, a majka Gjorgja, rođ. Slavnić, Srpkinja, pravoslavka rođena u Varaždinu koja je od Biskupskog ordinarijata zatražila odobrenje za sklapanje braka uz izjavu da će djecu odgajati u katoličkom duhu. Feliks je vrtić polazio kod sestara Klanjateljica Krvi Kristove. Kao gimnazijalac proučava i oduševljava se katoličkim socijalnim naukom, prati društvena, kulturna i politička zbivanja te postaje aktivni zagovornik kršćanskih i hrvatskih ideja.

Godine 1933. stupio je u Križarsku organizaciju i prvi put javno nastupio predavanjem na križarskom tečaju. Dvije godine kasnije kao student objavljuje prvu knjigu: „Kritika marksizma". 1939. diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu i postao odvjetnički pripravnik. Godinu dana kasnije postaje predsjednik Velikoga križarskog bratstva, stječe doktorsku titulu i osniva društvo „Preporod" u Banjoj Luci. Od siječnja do travnja 1941. zaposlen je kao novinar u dnevniku „Hrvatski glas". U travnju i svibnju 1941. zamjenik je stožernika u Banjoj Luci. U lipnju se sukobi s ustaškim dužnosnicima u Banjoj Luci, bježi te se sklanja u samostan. Nakon toga preuzima dužnost podžupana u Velikoj Župi Usora i Soli u Tuzli.

Smrtna kazna unatoč nepostojanju ikakvih dokaza o zločinima

Godine 1942. daje ostavku na mjesto predsjednika Velikoga križarskog bratstva. U prosincu 1943. obnašao je dužnost dožupana u Velikoj župi Sana i Luka u Banjoj StrijeljanjeČinjenica da je za vrijeme rata u Banjoj Luci pomagao i od divljih elemenata u ustaškom pokretu spasio mnoge ljude, osobito Srbe, te da su prikupljeni potpisi više od 850 pravoslavnih obitelji za njegovo oslobađanje, nije odveć zanimala jugoslavenske komuniste. Za njih je Niedzielski bio „duhovni ideolog krvavog ustaškog pokreta" te „čovjek koji je svoje križare duhovno pripremao za krvave ustaške zločine".Luci. U lipnju 1944. premješten je u Ministarstvo unutarnjiih poslova i imenovan zapovjednikom Ustaške mladeži (do tada je tu funkciju obnašao Ivan Oršanić). U svibnju 1945. proživio je tragediju Bleiburga te je vraćen u domovinu. Iako nije bilo dokaza da je počinio ikakve zločine, Niedzielski je nakon provedenog sudskog Niedzielskipostupka osuđen na smrtnu kaznu i 20. veljače 1947. strijeljan u Banjoj Luci.

Činjenica da je za vrijeme rata u Banjoj Luci pomagao i od divljih elemenata u ustaškom pokretu spasio mnoge ljude, osobito Srbe, te da su prikupljeni potpisi više od 850 pravoslavnih obitelji za njegovo oslobađanje, nije odveć zanimala jugoslavenske komuniste. Za njih je Niedzielski bio „duhovni ideolog krvavog ustaškog pokreta" te „čovjek koji je svoje križare duhovno pripremao za krvave ustaške zločine".

Prava je istina, međutim, ta da bi se Niedzielskog - unatoč tome što je svoje fizičke i intelektualne sposobnosti stavio na raspolaganje mladoj hrvatskoj državi (uz sve njezine nedostatke) – teško moglo proglasiti ustaškim ideologom (Niedzielski je bio prisegnuti ustaša, ali su se njegovi radovi uglavnom bavili kritikom liberalizma i marksizma/komunizma iz pozicija socijalnog nauka Katoličke crkve), a još manje – zapravo nikako – onim tko je zagovarao i pripremao bilo kakve zločine. „Nepristrana analiza njegova života i rada (...) nedvojbeno ukazuje na njegov čisti idealizam, njegovo domoljublje, na ljubav prema čovjeku bez obzira na njegovu nacionalnu i vjersku pripadnost te na spremnost na žrtvu, što je sve toliko nesvojstveno isključivosti totalitarnih režima i isto takvih pokreta XX. stoljeća odnosno njihovih protagonista".

Don Živko Kustić navodi da je Feliks bio „čestit i duboko pobožan katolički intelektualac, 'dragi politički naivac' za kojeg su jedva dočekali da ga mogu osuditi i da u njemu kao vrlo istaknutom katoliku zapravo osude i ponize bosansko katolištvo". Teško bi bilo dokazati da je Niedzielski bio „politički naivac" – upravo ova knjiga pokazuje da je riječ o izobraženom intelektualcu koji je duboko promišljao suvremena politička, društvena i kulturna kretanja –, ali se s preostalim dijelom Kustićeva opisa možemo složiti.

Smetnja jugoslavensko-komunističkom režimu

Niedzielski je, zapravo, bio strijeljan zbog toga što je kao zagovornik hrvatske samostalnosti, uvjereni katolik i kritičar komunizma predstavljao smetnju jugoslavenskomu komunističkom režimu. Etikete koje su mu prilijepili komunistički tužitelji i jugoslavenski tisak pritom su bile samo sredstvo za opravdanje egzekucije, tj. za provedbu one naredbe da „bez mnogo skrupula treba likvidirati sve one za koje znamo da su SmetnjaNiedzielski je, zapravo, bio strijeljan zbog toga što je kao zagovornik hrvatske samostalnosti, uvjereni katolik i kritičar komunizma predstavljao smetnju jugoslavenskomu komunističkom režimu. Etikete koje su mu prilijepili komunistički tužitelji i jugoslavenski tisak pritom su bile samo sredstvo za opravdanje egzekucije, tj. za provedbu one naredbe da „bez mnogo skrupula treba likvidirati sve one za koje znamo da su nam neprijatelji i koji će sutra biti protiv nas".nam neprijatelji i koji će sutra biti protiv nas".

Socijalni esejiZa života Niedzielski je objavio tri knjige: „Kritika marksizma" (Banja Luka, 1935.), „Novi društveni poredak" (Banja Luka, 1936.) i „Socijalni eseji", Zagreb, 1941., Madrid 1964.). U „Hrvatskoj smotri" i drugim časopisima povremeno je objavljivao i pjesme, a zastupljen je u antologiji „Lirika hrvatskih sveučilištaraca" (Matica hrvatska, Zagreb, 1939.).

Prvi zaključak koji se nameće nakon čitanja ove knjige svakako je taj da je Niedzielski bio uvjereni katolik i revni promicatelj socijalnog nauka Katoličke crkve. Prema njegovu mišljenju „kršćanstvo sa svojom metafizikom i svojim životom milosti jedino je sposobno obnoviti današnje društvo, oslobodivši ga od materijalističkog duha, koji se javlja u prevelikoj težnji za propadljivim stvarima". (...) sva ova materijalna bijeda neznatna [je] u odnosu prema strahoti ruševine duša. Bezbrojne duše propadaju: u tome je najveće zlo današnjeg vremena. Jer svaka materijalna šteta je nadoknadiva, ali svoju dušu čovjek može samo jednom da izgubi; sve što je na svijetu prolazno je, ali gubitak našeg spasenja je vječan".

Kao zagovornik socijalnog nauka Katoličke crkve Niedzielski je – posve očekivano – bio oštar kritičar liberalnog kapitalizma i komunizma, s obzirom na to da i jednu i drugu ideologiju karakterizira materijalizam, bezbožje, preziranje duhovnog života i žeđ za ovozemaljskim stvarima.

„U kapitalističkoj ekonomiji, koja je vođena liberalnim shvaćanjem konkurencije, čovjek mora stalno da se bori za svoja prava, on (...) uvijek nanovo mora da osvaja svoju životnu poziciju. Naravno da je ova neprirodna borba za egzistenciju stvorila od čovjeka na gospodarskom polju zvijer, koja bezobzirno i ne birajući sredstva brani svoje interese. U ovom nesmiljenom takmičarenju i gramženju ljudska je savjest otvrdnula i ljudi su, držeći se poslovice da nužda ne poznaje zakona, prisvojili princip da je slobodno na svaki način povećati svoj imetak" – piše u članku „Ćudorena obnova".

Kritika pohlepe za bogatstvom

Navedena misao aktualna je i danas, kad su mamonistički kult štovanja novca i bespoštedna borba „svih protiv sviju" dovedeni do paroksizma. Niedzielski je vrlo dobro uočio i pomanjkanje discipline pri konzumaciji (potrošnji) dobara, pa zaključuje da je „mnogo lakše prodati nepotrebne i štetne stvari negoli korisne. Najlakše se od ljudi dobije novac kada im se pružaju dobra, užici i priredbe koji razdražuju njihove niske nagone. Ove okolnosti zavele su mnoge ljude da svoj trud i kapital ulože da bi zadovoljili nemoralnim prohtjevima svojih kupaca".

Zlatno teleProtutežaKao protutežu pohlepi za bogatstvom Niedzielski ističe „zakon kršćanske umjerenosti, koja čovjeku zapovijeda da najprije traži kraljevstvo Božje i pravdu njegovu, jer dobro zna da će mu se po Božjoj darežljivosti i sigurnom obećanju dodati i vremenita dobra koliko budu potrebna".Iako je kritički pisao o kapitalizmu, Niedzielski nije bio protiv kapitalizma kao ekonomskog sustava s podjelom između rada i kapitala, ali je smatrao da je kapitalističkom ekonomijom zavladao liberalni mamonistički duh.

Kao protutežu pohlepi za bogatstvom Niedzielski ističe „zakon kršćanske umjerenosti, koja čovjeku zapovijeda da najprije traži kraljevstvo Božje i pravdu njegovu, jer dobro zna da će mu se po Božjoj darežljivosti i sigurnom obećanju dodati i vremenita dobra koliko budu potrebna".

U tom smislu dalje kod njega čitamo:

„Kada bude zavladala prava ljubav među ljudima, nestat će neprijateljskog trvenja među klasama, jer će bogataši i drugi odličnici svoju pređašnju nemarnost prema siromašnoj braći promijeniti u brižnu i radinu ljubav, dok će radnici iskreno u sebi ugušiti svako čuvstvo mržnje i zavisti. Nadalje radnici više neće biti nezadovoljni mjestom koje im je u ljudskom društvu doznačila Božja providnost, nego će ga visoko cijeniti i biti si postupno svjesni da svaki prema svojoj zadaći i službi koristi i časno surađuje na općem dobru".

Kao što je već istaknuto, Niedzielski je bio i vrlo oštar kritičar marksizma/komunizma. U svojim radovima on je podvrgnuo kritici kako marksističku ekonomsku ideologiju i njegovo shvaćanje društva, tako i filozofski sustav marksizma, tj. dijalektički i historijski materijalizam. Njegova analiza marksizma kao ekonomskog i filozofskog sustava pokazuje kako se taj sustav „ne protivi samo objavljenoj kršćanskoj istini, nego je on u jednakoj oprečnosti s naravnim zakonima koji vladaju ljudskim životom". „Komunističko besklasno društvo ukoliko bi se uopće dalo ostvariti – predstavlja sumu potpuno izjednačenih individua, među kojima nema više reda, ni hijerarhije, ni autoriteta (...) takovo društvo nije više – društvo".

Kritika marksizma

Niedzielski smatra kako je neodrživa marksistička tvrdnja da materijalni produktivni odnosi određuju cijeli razvoj čovječanstva. Povijest nas uči „da su mnogo češće religiozno-moralne ideje bile uzrokom dalekosežnih ekonomskih preokreta, nego li obratno". On ne poriče da ekonomske prilike igraju ulogu u razvoju čovječanstva, ali „tvrditi da su one jedini faktor u tom razvoju, to je pretjeranost koja ukazuje na VlasništvoPrivatno vlasništvo predstavlja „nenadoknadiva podstrekača ljudske radinosti, tako da postoji ozbiljna MArskizamsumnja da ljudi bez izgleda na stjecanje vlasništva ne bi proizvodili dovoljno materijalnih dobara, što bi značilo tešku štetu za samo društvo. Istina je da ovaj argument proizlazi iz ljudske slabosti i nesavršenosti, ali s praktičnog gledišta on je sigurno jedan od najjačih".jednostranost mišljenja". „Pogledajmo samo veličanstvene tornjeve gotskih katedrala Zapadne Evrope i vitke munare diljem islamskog svijeta: nisu oni odraz ni punog ni praznog želuca, nego su na umjetnički način izraženi vidljivi znak one neodoljive težnje čovjekove da podigne svoje misli, da uzdigne svoje srce prema najvišem biću – prema Bogu".

Prema Niedzielskom neopravdan je i marksistički/komunistički zahtjev za ukidanjem privatnog vlasništva. Privatno vlasništvo predstavlja „nenadoknadiva podstrekača ljudske radinosti, tako da postoji ozbiljna MArskizamsumnja da ljudi bez izgleda na stjecanje vlasništva ne bi proizvodili dovoljno materijalnih dobara, što bi značilo tešku štetu za samo društvo. Istina je da ovaj argument proizlazi iz ljudske slabosti i nesavršenosti, ali s praktičnog gledišta on je sigurno jedan od najjačih".

Kao argument u prilog privatnog vlasništa ističe i princip supsidijarnosti, koji u ovome konkretnom slučaju nalaže da „odgovornost i upravu materijalnih dobara, koju može preuzeti i vršiti pojedinac, ne treba predavati u ruke zajednice". No, „vlasništvo onih objekata s kojima ne može valjano upravljati pojedinac ili čije je vlasništvo u rukama privatnog lica spojeno s opasnošću za opće dobro može prijeći na zajednicu. Prema tome je podržavljenje stanovitih objekata – pomislimo samo na neke važne grane industrije ili prometa – dozvoljeno, pod uvjetom da su privatni vlasnici dobili pravednu odštetu".

Privatno vlasništvo potrebno je i pri podjeli rada, jer bi „prisilna podjela zanimanja od strane države dovela do strašnog nasilja, koje naročito ne bi htjeli da podnose oni kojima su dodijeljena teža zvanja". „Zdrav razum nam nalaže da je sve ono što čovjek na pošten način stiče njegovo privatno vlasništvo, s kojim može slobodno da raspolaže u granicama moralnog zakona", i zato kad komunizam hoće ukinuti privatno vlasništvo „krije u sebi veliku nepravdu".

Ukinuće privatnog vlasništa – smatra Niedzielski – „dočarava proletarijatu izvlaštenje kapitalista – kod čega naravno pojedinac manje misli na prenašanje ekspropriiranog vlasništva na zajednicu, a više na prisvajanje istog u ličnu korist". Klasna je pak borba, koja je prožeta mržnjom i kojoj je sve moralno što odgovara interesima pojedine klase, „najbolje (...) sredstvo za održavanje revolucionarnog raspoloženja u širokim narodnim slojevima".

Privlačnost komunizma

Da pri izvlaštenju kapitalista „pojedinac manje misli na prenašanje ekspropriiranog vlasništva na zajednicu, a više na prisvajanje istog u ličnu korist" tvrdnja je koja je svoju potvrdu dobila i u Jugoslaviji nakon Nova klasaSocijalni nauk„Prema socijalnom nauku Crkve treba putem uredaba i popravljanja ćudoređa stvoriti novi društveni poredak, koji će se izgraditi na temelju zdravog razuma, a usavršiti spasonosnom naukom evanđelja, i u kojem će biti ostvarena ideja socijalne pravde okrunjenene socijalnom ljubavlju".Drugoga svjetskog rata, kad su se brojni dojučerašnji neradnici, primitivci, poluintelektualci i općenito iskompleksirani i frustrirani tipovi preko noći dokopali bogatih vila i dobro plaćenih položaja i sinekura (Đilasova tzv. „Nova klasa").

Naime, upravo u zahtjevu za ukidanjem privatnog vlasništva i zahtjevu za jednakošću svih ljudi leži magnetska privlačnost komunizma. U takvome sustavu svaki pojedinac, pa bio on i egzemplarni neradnik i ništarija, može postati netko i nešto. Jer: svi smo jednaki; jednak je i neradnik i vrijedan čovjek, intelektualac i poluintelektualac. Ne čudi stoga što se je komunizam dobrim dijelom i održavao na suradnji tih i takvih tipova koji su doslovce preko noći od ničega postalo nešto.

Ovdje valja dodati da svi ljudi zaista jesu jednaki pred Bogom, ali je Bog ljudima dao različite talente, tj. različite sposobnosti i zvanja, tako da se ljudi međusobno razlikuju. Tko je dobio više talenata na kraju će morati položiti i veći račun.

Put zlatne sredine između dvaju ekstrema, liberalizma (koji zastupa pretjerani individualizam) i marksizma (koji se fanatično zalaže za kolektivizam) prema Niedzielskom je socijalni nauk Katoličke crkve sa svojim zahtjevom za solidarnošću. Samo se taj srednji put podigao iznad materijalističke baze, koja je zajednička obim ekstremima te vodi vodi prema višoj bazi metafizičkog realizma. „Prema socijalnom nauku Crkve treba putem uredaba i popravljanja ćudoređa stvoriti novi društveni poredak, koji će se izgraditi na temelju zdravog razuma, a usavršiti spasonosnom naukom evanđelja, i u kojem će biti ostvarena ideja socijalne pravde okrunjene socijalnom ljubavlju".

Vjera u samostalnu hrvatsku državu

Od radova u knjizi valja istaknuti i vrijednu studiju o državi „Pojam i podrijetlo države". Kao i u drugim radovima i ovdje se osjeća jasan utjecaj katoličkog nauka. Kao svrhu države Niedzielski tako ističe „opće dobro. Prema tome će zadatak države biti upotreba svih sredstava i poduzimanja svih djela, koja služe za ostvarenje općeg dobra". Temelj države je pravda, tj. „stalna i ustrajna volja svakome dati ono, što mu pripada".

Govoreći o uzroku države i državnoj vlasti piše:

„Bliži uzrok države nije djelovanje Božje, nego ljudska društvena narav, pa prema tome Bog nije neposredni stvoritelj države, ali je posredni, ukoliko je stvorio ljudsku narav takovom da teži za državom i ukoliko prema tome država odgovara njegovom planu. To isto vrijedi za državnu vlast, koja ne potječe izravno od Boga, ali je svakako u zamisli Božjoj da čovjek razvije sve svoje sposobnosti, a pošto to ne može osamljen, nego samo u društvu, a društvo opet ne može postojati bez autoriteta, to je prema tome volja Božja da autoritet u društvu postoji i da mu se ljudi pokoravaju".

NedizelskiMladežRazaranje duša i razaranje svega onoga, što su ljudi najplemenitije duše vjekovima stvarali – nalaže našoj hrvatskoj mladeži dvostruku dužnost: da pred navalom neprijatelja s oružjem u ruci obrani državu sa svim njenim vjerskim, narodnim i obiteljskim svetinjama i da istovremeno u sebi i drugima izgradi i sačuva najljepši hram naše bezsmrtne dušeZa Niedzielskog nacionalna država je „praktični ideal našeg vremena", pa je logično da je vođen tom mišlju stao iza hrvatske države. Vjera u samostalnu hrvatsku državu, koja bi bila uređena prema Božjim načelima, nije ga napustila i kad je već bilo jasno da prijeti uništenje Nezavisne Države Hrvatske (NDH). U travnju 1944. tako u „Nedjelji" čitamo sljedeće njegovo razmišljanje:

„Mi mnogo raspravljamo o raznim sistemima, prigovaramo ideologijama oprečnim našem životnom shvatanju, ogovaramo pogrješke svojih bližnjih. Bilo bi mnogo koristnije da ispitamo same sebe te ustanovimo koliko u nama ima kršćanstva, a koliko poganstva, jer evanđelje nije poziv na vojnu protiv drugih, nego u prvom redu poziv na naše vlastito obraćenje... Razaranje duša i razaranje svega onoga, što su ljudi najplemenitije duše vjekovima stvarali – nalaže našoj hrvatskoj mladeži dvostruku dužnost: da pred navalom neprijatelja s oružjem u ruci obrani državu sa svim njenim vjerskim, narodnim i obiteljskim svetinjama i da istovremeno u sebi i drugima izgradi i sačuva najljepši hram naše bezsmrtne duše".

Zanimljivi su i eseji o ulozi igre u životu naroda (pri čemu se posebno stavlja naglasak na odgojnu funkciju igre za mladež) i o životu i običajima bosanskih muslimana (koje je Feliks smatrao Hrvatima i prema njima gajio simpatije).

Na kraju možemo zaključiti kako knjiga „Socijalni nauk, društvo i država" daje reprezentativan uvid u život, političko djelovanje i novinarsko-publicistički rad dr. Feliksa Niedzielskog. Ona pokazuje kako je Niedzielski prije svega bio čovjek Crkve, čovjek duboke vjere koji je svoj život ravnao prema Kristovu učenju. Njegovi politički nazori i opservacije – koji ni danas nisu izgubili na svojoj svježini i aktualnosti - proizlazili su iz dosljednog prianjanja uz socijalni nauk Katoličke crkve. No, Feliks - iako nehrvatskog porijekla – bio je i zagovornik samostalne hrvatske države. Hitci koje su jugoslavensko-komunistički zločinci ispalili u njegovo tijelo utoliko nisu predstavljali samo pucanj u katoličanstvo, nego i pucanj - u hrvatstvo.

Davor Dijanović

Pon, 22-10-2018, 17:36:44

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

HT: Kolumna Z. Hodaka

Hrvatski tjednikOd četvrtka u prodaji

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Copyright © 2018 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).