Nakon što su i premijer Sanader i glavni pregovarač RH za ulazak u EU Vladimir Drobnjak i novi ministar vanjskih poslova Goran Jandroković po prvi puta javno i otvoreno priznali da Hrvatska nije i ne može biti zadovoljna sa tijekom i brzinom pregovora, predstavnici Europske unije posljednjih su dana značajno promijenili svoju retoriku. Naime, poruke koje su «u rukavicama» vezano uz obustavu primjene Zaštićenoga ekološko ribolovnog pojasa dolazile iz Bruxellesa, sada su se pretvorile u nimalo dvosmislene i vrlo otvorene prijetnje, bolje rečeno ucjene. Teorija o postojanju nekakvoga navodnog nezadovoljstva zbog usporavanja procesa pregovaranja za vrijeme izbora, naglo je pala u vodu, kad su iz središta EU-je počele pristizati izjave poput one - “Hrvatska, želi li ubrzati proces pregovora, zna točno što treba napraviti”. Drugim riječima, iz Europe se više ni ne trude sakriti svoje beskrupulozne namjere i političke ultimatume, koji ne samo da su ispod svakoga demokratskog standarda, već podsjećaju na političku praksu kakva se provodila prije nekolikom stoljeća i prkosi zdravoj pameti. (mmb)

 

 

Skupina umirovljenih i aktivnih hrvatskih časnika, među kojima su general Krstičević i zastupnik u Hrvatskom saboru brigadir Ante Kotromanović, koji su najavljeni svjedoci obrane u procesu protiv Čermaka, Markača i Gotovine, dobili su - u svojstvu osumnjičenika - pozive haaškog tužiteljstva da ovog tjedna daju iskaz o operaciji "Oluja". Obrana generala Gotovine, nakon što je u prosincu doznala da su ovi pozivi u pripremi, podnijela je zahtjev raspravnom vijeću za hitnom zaštitom svojih svjedoka ocijenivši da su takvi pozivi tužiteljstva zapravo pritisak na svjedoke obrane. Naime, nije ni sada jasno po kojoj su pravnoj osnovi spomenuti časnici pozvani davati iskaze. Svi procesni rokovi za stavljanje osoba u status osumnjičenika i eventualno podizanje optužnice odavno su protekli. Istovremeno, od hrvatskih se dužnosnika, prvenstveno predsjednika Mesića kao vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga Republike Hrvatske, kao ni od ministra obrane Branka Vukelića, nikakve izjave na temu ispitivanja niza umirovljenih i aktivnih časnika Hrvatske vojske se ne mogu čuti. Postavlja se pitanje zašto se hrvatski dužnosnici ponašaju kao da to njih ne tiče. Čija je to vojska – koju su vodili časnici koje se danas poziva na ispitivanje – bila?(mmb)

 

 

Nikolićeva prednost pred Tadićem u prvom krugu predsjedničkih izbora u Srbiji trenutno je najjasniji indikator povratka na njegovanje i jačanje velikosrpstva i svega što sa njim ide. Ovaj proces već duže vrijeme traje. Prije nekoliko godina Parlament Srbije izjednačio je po pravima pripadnike partizanskog i četničkog pokreta a i uveo je "Ravnogorsku spomenicu 1941.", kao pandan "Partizanskoj spomenici". Četnička politika dobila je od strane zapadnih čimbenika i izravnu podršku u radu Haaškog suda, gdje velikosrpski ratovi i zločini nisu dobili nikakvu međunarno-pravnu osudu. Baš obrnuto, Haaški sud pokazao je da se četnički zločini isplate, a da će žrtvama ako su to Hrvati bez problema biti nametnuta i kolektivna krivnja. I što na to ima reći predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić? Da u hrvatske škole treba vratiti ćirilicu, i to na same izbore baš za beogradske Večernje novosti.(mmb)

 

 

Trenutačno stanje pregovora Hrvatske s Europskom unijom nije zadovoljavajuće i ne odražava stvarna postignuća Hrvatske, ustvrdio je u četvrtak u Zagrebu glavni hrvatski pregovarač Vladimir Drobnjak. "Pregovori o pristupanju Europskoj uniji izgubili su na dinamici i mi nismo zadovoljni trenutačnom situacijom u pregovorima zbog toga što ona, gledano statistički, brojevima poglavlja koja smo otvorili i zatvorili i mjerilima koja smo formalno ispunili, ne odražava sav posao, trud i postignuća koja je Hrvatska do sada ostvarila", kazao je Drobnjak u izjavi za novinare. "Mi smo zadovoljni onim što je ostvareno do sada, ali nismo zadovoljni kako se stvari ovoga trenutka razvijaju", rekao je, komentirajući nedavnu izjavu izvjestitelja Europskog parlamenta za Hrvatsku Hannesa Swobode da je završetak pregovora s Hrvatskom do 2009. i njezin ulazak u EU 2011. sve nerealniji. Problemi koji su djelomično prije, a djelomično nakon izbora u obliku europskih pritisaka snašli premijera Sanadera i njegovu staro-novu Vladu, najbolji su indikator trenutnoga raspoloženja međunarodne zajednice spram Hrvatske. Najjasnije se to vidi iz svakodnevnih pritisaka u smislu obustave primjene ZERP-a. Nije potrebna velika mudrost da bi se zaključilo da većinu zemalja EU-je taj isti ZERP uopće i ne zanima. Jedine države kojih se njegova primjena realno izravno dotiče jesu Slovenija i Italija. No voda u ovom trenu svakako ide upravo na njihov mlin, ali iz najvjerojatnije posve drugih razloga. Ono što se u posljednjih nekoliko godina uporno, gotovo šablonski ponavlja jest jedna te ista priča, s unaprijed poznatim završetkom. Tako svakoga puta kad Hrvatska dođe u situaciju da se malo «ojuši» i krene naprijed, odnosno «dobije krila», iz Europe odmah stižu reakcije i mjere kojima se ta ista krila vrlo sustavno i ekspeditivno podrezuju.(mmb)

 

 

Nakon prvotnih izjava o tome kako su hrvatski vojnici srpske civile ubijali nabijajući ih na kolce, koje su prije tri mjeseca bez ikakvog ograđivanja i dovođenja u pitanje istinitosti takvih navoda preplavile hrvatske medije, saga o akciji Medački džep ponovno se nastavlja. Ovoga puta mediji (ponovno – zdravo za gotovo) prenose svjedočenja zaštićenih svjedoka koji su na suđenju hrvatskim generalima ispričali kako su srpski civili (jer vojnika tamo nije bilo, a čitavo su područje držale valjda tri babe s automatima) bili mučeni i spaljivani živi, dok su zločeste «ustaše» okolo plesale indijansko kolo. Nevjerojatno. Da su Hrvati početkom devedesetih bili svjesni koliko su ustvari krvoločan narod, onako goloruki ne bi se ni preplašili četničke najezde potpomognute podrškom JNA. S druge strane, da su pak Srbi znali koliko su Hrvati bijesna čeljad, vjerojatno im nikad ne bi palo na pamet pokušati okupirati teritorij Lijepe Naše i to krajem 20.stoljeća, ali u pravoj barbarskoj maniri. Postoji ipak i jedna nelogičnost. Ako su Hrvati tako opasni i krvožedni, kako to da su priliku da to i pokažu čekali mirno, na svojem teritoriju, u svojim domovima, koje su kasnije tako «zvijerski» branili? Srbi su se u cijeloj toj priči valjda žrtvovali, i krenuli u osvajanje hrvatskog teritorija samo da pokažu ostatku svijeta kako su oni u odnosu na zločeste ustaše vrlo fin i civiliziran narod, što im je na koncu i potvrđeno u obliku donijetih presuda Haaškoga suda, koje već sad jasno pokazuju da nikakva srpska agresija na hrvatskom području devedesetih godina nije ni izvršena.(mmb)

 

 

Jučer je predsjednik Republike Hrvatske priredio tradicionalni Božićni i novogodišnji prijem za članove diplomatskog zbora, čelnike Vlade i Sabora, stranačke čelnike i predstavnike nacionalnih manjina. Istup predsjednika Mesića na tom prijemu još jednom je pokazao, blago rečeno njegovu netaktičnost, a rečeno kako to treba reći, njegovu sirovost i zloću.(djl)

 

 

Jedna od prvih vijesti koja je hrvatske građane dočekala u novoj 2008. godini jesu definitivno poskupljenja energenata: poskupio je tako benzin i nafta, najavljuje se poskupljenje električne energije od 20%, a priča se i o poskupljenju plina za 30%. Špekulacije cijenom nafte i činjenicu da HEP u 2008. godini očekuje gubitak od 1.1 milijardi kuna građani će također, itekako osjetiti na svom džepu. «Najsretniji» od svih vjerojatno su građani Zagreba, koji će podizanje cijena života najviše osjetiti po poskupljenju komunalija od čak 50%, a ponovno je poskupilo i parkiranje. Ono što će većinu potrošača svakako najviše pogoditi jesu poskupljenja hrane, na koju i odlazi najveći dio prosječne potrošačke košarice. Težinu same situacije najbolje može okarakterizirati omjer plaća i cijena u zemlji u odnosu na one u zapadnome svijetu. Tako trenutno imamo oko 1/3 europskih plaća (prosječna bruto plaća u Hrvatskoj iznosi oko 6700 kn, a u EU iznosi oko 20800 kn), ali i 70% europskih cijena, što svakako nije prihvatljiv omjer za većinu ljudi čija se primanja na ruke kreću unutar nekoga prosjeka od 4.500 kn, a mnogi od njih, uključujući i veliki broj umirovljenika mjesečno preživljavaju i s mnogo manjim iznosom. Ipak, bez obzira na evidentnu težinu problema koji zahtjeva ekspeditivna i nadasve produktivna rješenja, gledajući snimke HRT-ova jučerašnjega Dnevnika u kojem se nakon dva dana od službenog početka rada nove Vlade i mogućnosti postizanja bilo kakvoga dogovora govori već i o datumu mogućih prosvjeda (u 4. mjesecu) stječe se dojam, kako neki sindikalni vođe sada odjednom jedva čekaju da ljude povedu na ulice.(mmb)

 

 

Bacanjem samo i letimičnoga pogleda na većinu hrvatskih tiskovina i sadržaje koji se u istima mogu pronaći i pročitati, lako je zaključiti da se novinarstvo u Hrvata nalazi na poprilično poražavajućim granama. No, ostavimo li na trenutak po strani same sadržaje i njihov demokratski standard i pogledamo malo pomnije stil i način pisanja i prezentiranja činjenica, shvatit ćemo da je neosporno riječ o jednom trendu «brzoga života», koji nas je u današnje vrijeme zahvatio u gotovo svim sferama života i življenja. Način na koji današnje generacije čitaju i informiraju se o aktualnim događanjima, zasigurno se uvelike razlikuje od onoga na koji su to činile generacije ljudi prije njih, a mnogi od njih to čine i danas. I dok je mladim ljudima posve normalno nekoliko minuta provesti za računalom i na brzinu "prosurfati" internetom kroz mnoštvo informacija koje se nude, stariji (ali i značajan dio mlađih ljudi), još uvijek preferiraju u ruke uzeti stare dobre novine, ne samo iz razloga što su one u smislu preglednosti napisanog i mogućnosti arhiviranja istoga puno zahvalnije od virtualnih, nego se radi i o svojevrsnoj navici, koja većinu nas asocira na onaj ugodniji dio dana ili pet minuta koje smo uspjeli «ukrasti» samo za sebe.(mmb)