Detalji

Objavljeno: 27. ožujka 2008.

Jurica Körbler u Vjesniku napisao je komentar pod nazivom "Nema kraja histeriji susjeda", u kojem se ironično osvrnuo na nedopustivo ponašanje susjedne Slovenije tijekom njenoga šestomjesečnog predsjedanja EU-om. Tu se prvenstveno misli na korištenje te vremenski ograničene funkcije za rješavanje bilateralnih problema s Hrvatskom, posebice glede ZERP-a. No, isto tako naglašava kako u situaciji kad Sloveniji predstoje izbori, u slovenskom parlamentu histerija oko "problematične Hrvaške" postaje sve veća, a sve oštriji tonovi neodoljivo podsjećaju na srpsku retoriku od prije nekih petnaestak godina (a dijelom i danas), te neumitno smještaju Sloveniju na Balkan unatoč tome što su njenim političarima i građanima puna usta Europe. Sve što je Vjesnikov komentator napisao vrlo vjerojatno i stoji. No ipak, nešto mu je vjerujemo čak i nesvjesno u cijeloj toj hrvatsko-slovenskoj trakavici ili sapunici promaklo, a to je zapravo ključni dio kad se promotri cijeli mozaik događaja. Pa iako je više puta spomenuo kako Slovenija svojim ponašanjem koje manifestira u predsjedavanju EU-om izaziva opetovani podsmjeh europskih zemalja i kako je na taj način pridonijela rušenju europskih standarda same Unije, Körbler je izostavio ono najvažnije, a to je sirova činjenica - da je u svojim zacrtanim namjerama Slovenija uspjela. Hrvatska je od ZERP-a na kraju odustala, "ohrabrena" obećanjem o ubrzanju pristupnih pregovora. Obećanjem koje se po svojoj težini i vrijednosti može strpati u zajednički koš sa svim onim obećanjima i garancijama kojima je hrvatska politička elita već dugi niz godina uporno odlučila vjerovati, iako jedno demantira drugo i tako u krug.(mmb)

Detalji

Objavljeno: 26. ožujka 2008.

Bivši hrvatski veleposlanik u Beogradu osamdesetjednogodišnji Zvonimir Marković, pravomoćno osuđen na dvije godine zatvora jer je s oko 670 tisuća kuna donacije za veleposlanstvo podmirio svoj stambeni kredit, neće ići u zatvor jer mu je odlukom predsjednika države kazna zamijenjena u uvjetnu osudu. Prema odluci predsjednika Stjepana Mesića, objavljenoj u Narodnim novinama, Marković neće u zatvor ako u godinu dana ne počini novo kazneno djelo. Odluka o zamjeni kazne Markoviću objavljena je u posljednjem broju Narodnih novina, zajedno s već poznatom odlukom o 18-mjesečnom smanjenju kazne Zadranki Ani Magaš, osuđenoj na pet godina zatvora zbog ubojstva supruga u prekoračenju nužne obrane. Stječe se dojam da je upravo slučaj Magaš, namjerno ili ne, svrsishodno poslužio namjeni, odnosno da spomenuto veoma sporno i dvojbeno pomilovanje Markovića u medijima, a time i u javnosti prođe neopaženo. Ipak, to se nije dogodilo, pa smo se imali prilike izravno uvjeriti kako se predsjednik Mesić hvata u koštac s korupcijom.(mmb)

Detalji

Objavljeno: 25. ožujka 2008.

Iz Haaga dolazi novi kamen smutnje oko kojeg se ponovno sukobljavaju interesi Hrvatske, Srbije i BiH, ovoga puta oko toga u kojoj će od tih zemalja biti smještena cjelokupna arhiva koja se odnosi na rad Haaškoga suda. Zapravo, vijest i nije tako nova i na ovu temu već smo pisali na Portalu u članku "Nezavisno povjerenstvo" Haaškog suda. O zadnjem razvoju događaja piše Davor Ivanković u Večernjem listu, napominjući kako je kao i uvijek u svojim zahtjevima najglasnija i najrevnija Srbija. U BiH smatraju kako je najveća šansa da se dokumenti pohrane baš u Sarajevu – zbog najvećeg broja ratnih zločina koji su tamo počinjeni. A Hrvatska? Hrvatska je i ovoga puta negdje po strani, iako poznata po velikoj revnosti u smislu suradnje i opskrbe tribunala svakojakim važnim dokumentima i državnim tajnama, koje po riječima Ante Nazora, ravnatelja Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskoga centra, tamo nikada nisu ni smjele dospjeti. Postavlja se pitanje kako je uopće moguća ideja o stvaranju nekoga međunarodno-pravno potpuno nejasno definiranog arhiva, koji bi sadržavao dokumente koje su države poslale samo i isključivo za potrebe rada Međunarodnoga suda, a ne radi davanja na uvid ili deponiranja na nekoj trećoj lokaciji. Što drugovi hrvatski političari zapravo još uvijek čekaju i očekuju, kada se zna da ideja o stvaranju takvoga arhiva postoji već duže vrijeme i zašto nisu poduzeli baš ništa da se zaštite nacionalni interesi – ili ono što je od njih još uopće i ostalo nakon što je predsjednik Mesić ničim izazvan prema Haagu vodio politiku koja je rezultirala iskrcavanjem tona strogo povjerljivih dokumenata.(mmb)

Detalji

Objavljeno: 24. ožujka 2008.

4. gardijska brigada, znana pod nazivom «Pauci», osonovana je 28. travnja 1991. godine u jeku priprema za ustrojavanje ZNG-a, nakon samog početka agresije na Republiku Hrvatsku. Brigada je bila sastavljena od dragovoljaca i veće skupine mladih redarstvenika koji su izašli iz središta za izobrazbu postrojbi za posebne namjene MUP-a. 4. brigada je jedna od onih postrojbi čiji pripadnici nisu imali vremena za obučavanje, pa je isto vršeno u hodu tijekom izvršenja zadaća koje su postavljane pred njih. Sve borbene zadaće brigada je izvršavala pod geslom "In hoc signo vinces" (U tom znaku pobjeđuješ), a prvi borbeni zadatak brigade je bila akcija oslobađanja Kruševa, koji je uspješno izvršen u srpnju 1991. godine. Potom su uslijedile obrambene ali i oslobodilačke akcije od Zadra, Sinja, Drniša, Šibenika, Vodica do oslobađanja Dubrovnika i dubrovačkog zaleđa u akcijama Tigar i Vlaštica, operacija Maslenica, Zima 94, Skok-1 i Skok-2, Ljeto 95, a potom akcije Oluja i Maestral. U borbi za slobodu Hrvatske poginula su 193 pripadnika ove postrojbe. Na žalost, one koji su se hrabrima i nepobjedivima pokazali u ratu, pravi porazi izgleda očekuju tek nakon njega.. Tako nam je prispjelo pismo čitatelja Ante iz Splita u kojem upozorava na činjenicu da je prije nekoliko dana ta ista brigada  navodno ukinuta, bez da je Slobodna Dalmacija ili bilo koji drugi medij o tome donio niti jednu jedinu riječ. Posljednje sjedište 4. gardijske udarne brigade bilo je u Kninu. Ako je tome zaista tako, sada od Karlovca pa do juga Hrvatske nema više Hrvatske vojske, piše Ante. U svakom slučaju riječ je o logičnom nastavku trenda kriminalizacije Domovinskoga rata i odricanja svega i svih što bi se sa njime moglo povezati, uključujući i hrvatske generale koji sjede na optuženičkim klupama u Haagu.(mmb)

Detalji

Objavljeno: 20. ožujka 2008.

Na stranicama ovog portala objavljeno je moje izlaganje u povodu godišnjice smrti pokojnog predsjednika dr. Franje Tuđmana koje sam izgovorio 12. prosinca 2007. godine u Starogradskoj vijećnici u Zagrebu. Oslanjajući se na reakcije na netom izvedenu predstavu „Zastave, barjaci, stjegovi“, prigodom stote godišnjice „Hrvatskog narodnog kazališta“ u Osijeku, analizirao sam ozračje koje se počela stvarati od same najave tog projekta, preko podmetanja za vrijeme njegovog nastajanja, do prvih reakcija javnosti i stručne kritike neposredno nakon premijere. Zaključio sam da se ponovno digla hajka na tekst i predstavu koja na drukčiji, slobodan, iskren i pošten, ne-dogmatski, ne-komunistički način tumači hrvatsku suvremenu povijest, njenih sedamdeset godina od 1920. do 1990. Ona nije politički pamflet već drama ljudi u povijesti/politici, komad koji se razvija kroz sudbinu pojedinaca. U tu svrhu sjajno je poslužila Krležina mreža likova i njihove isprepletene sudbine, nazori, ideologije, naravi, moral i politika. Jedan od nezaobilaznih lica, dramskih osoba koje su stvarale tu povijest bio je dr. Franjo Tuđman i njegova pojava u ovom komadu postala je glavni razlog da se jedan dio javnosti, javnih medija, činovnika u kulturi i kazališnih djelatnika unaprijed ideološki usprotivi tom projektu. Protimba predstavi nastavila se s podmetanjem o pomirbi ustaša i partizana (slučaj s nacrtom plakata za predstavu ), da bi kazališni izvjestitelji u nekoliko napisa i pamfleta oštro napali tekst i predstavu koju je s rijetkom pažnjom do sada odgledalo stotine gledatelja u Osijeku.

Detalji

Objavljeno: 20. ožujka 2008.

U nastavku donosimo prvi dio teksta iz predstave Miroslava Međimorca pod nazivom "Zastave, barjaci, stjegovi". Ugodno čitanje.

Detalji

Objavljeno: 20. ožujka 2008.

U nastavku donosimo drugi dio teksta kazališne predstave Miroslava Međimorca pod nazivom "Zastave, barjaci, stjegovi".

Detalji

Objavljeno: 19. ožujka 2008.

U subotnjem podlistku Večernjeg lista Obzor mogli smo pročitati u članku pod naslovom "3M - Strategija novina budućnosti" kako je predsjednik uprave Styrije Horst Pirker doputovao privatnim zrakoplovom na samo nekoliko sati u Dubrovnik, gdje je u sklopu prve Komunikološke škole Matice hrvatske održao predavanje o temi „Budućnost medija“. Ako se oljušte suvišne riječi, srž te ingeniozne strategije (3M strategija – multimedija, multikanali i multiplatforma) je u slučaju Styrije i Hrvatske da se do veće tiraže stiže Internetom, odnosno u konkretnom slučaju internetskim portalom Večernjaka - koji je "iznimno dobar, moderan i na međunarodnoj razini". S druge strane, strateg Horst Pirker nije znao objasniti kako to da dnevnik "24 sata" sa svojih 200 do 250 tisuća primjeraka dnevno ima danas veću nakladu nego Večernji i Jutarnji list zajedno. Što se tiče samih sadržaja, odnosno uređivačke politike, u članku u Večernjem listu nije bilo puno riječi. Ništa nismo saznali ni o temama na koje su se u svom otvorenom pismu Horstu Pirkeru podrobno osvrnuli uredništvo i suradnici Porala Hrvati AMAC krajem veljače [Otvoreno pismo portala Hrvati AMAC predsjedniku uprave Styrije]. Možda je gospodin Pirker mogao kupiti poštansku marku, uputiti sms-poruku ili e-mail i pristojno odgovoriti na to pismo, umjesto ići tumačiti u Dubrovnik da „Styria želi dati doprinos društvu, a ne samo ubirati profit“, te da „ne želi nikakvu moć i zato je slobodna i od politike i drugih moćnika“.(mm)