Vladimir Gojanović, prvi Hrvat koji je dao iskaz kao svjedok optužbe na suđenju generalima u Haagu i predsjednik Udruge razvojačenih branitelja, gostovao je u emisiji "Nedjeljom u 2" kako bi ispričao zašto je išao u Haag, kakav je bio njegov ratni put te je li njegovo svjedočenje bilo uvjerljivo.Gojanović je izjavio kako se na svjedočenje o akciji "Oluja" odlučio iz patriotskih osjećaja. "Apsolutno sam savjesni domoljub, a ako se to nekome ne sviđa to znači da taj ima nečistu savjest", odgovorio je Gojanović o svojim motivima. Zaustavimo se na trenutak i razmislimo. Nakon ovakvih rečenica, postavlja se pitanje je li Gojanović, čiji su iskazi ionako od strane obrane generala u Haagu učinjeni nevjerodostojnima, zaista toliko naivan pa ne shvaća koliko je tužiteljstvu trebao jedan ovakav «svjedok» iz Hrvatske ili naprotiv, ovdje uopće o naivnosti ne može biti ni govora. Bilo kako bilo, oni koji njega i njemu slične za njihove velevažne zadaće obučavaju, ipak bi trebali voditi više računa o tome koga šalju, jer teško da će «veliki» borac, koji se usput budi rečeno nekako baš ne može sjetiti imena vlastitog zapovjednika, suboraca niti pravaca kretanja svoje jedinice, ikoga uspjeti uvjeriti kako je s druge strane upoznat s važnim planovima samog tadašnjeg državnog vrha. Priča je sama po sebi toliko nesuvisla i besmislena, da se njome možda ne bi trebalo ni zamarati, kad ne bi postojali oni kojima će i ovakvi svjedoci biti dovoljno vjerodostojni. A to već manje liči na pošteno pravosuđe, a više na borbu s vjetrenjačama.(mmb)

 

 

Kratkom 15-minutnom ceremonijom u subotu je u Baselu službeno započelo 13. Europsko nogometno prvenstvo. Pa i ako cijela ta nogometna groznica vremenski i ne će tako dugo potrajati, dovoljno je da nas sve zajedno podsjeti kako je lijepo kad svi Hrvati, barem u tih nekoliko dana 24 sata žive za svoju reprezentaciju, svoju državu. Pa čak i oni kojima nogomet kao većini običnih smrtnika i ne predstavlja najljepšu sporednu stvar na svijetu, ovih će dana baciti pogled na male ekrane i s nestrpljenjem isčekivati izlazak vatrenih na zeleni teren. Jer te će utakmice možda igrati njih nekoliko odabranih, ali i čitava Hrvatska koja je u mislima zajedno s njima. Šteta je samo što se barem djelić te pozitivne atmosfere ne može održati i tijekom čitave godine pa da smo svi zajedno, svakoga dana ponosni što smo Hrvati i itekako svjesni toga. Bez obzira na to, stisnimo palčeve našim vatrenima i ovoga puta i poželimo im da njihova i naša «bijelo-crvena» ponovno bude ponosna na njih. Idemo vatreni!(mmb)

 

 

Koliko je bivši ravnatelj, a današnji «pedagog» OŠ Jagodnjak Milovan Ležaja, bio i još uvijek jest dovoljno adekvatna osoba za obavljanje svojih funkcija u spomenutoj školi, najbolje pokazuju njegova djela, bolje rečeno nedjela, a posebice njegov najnoviji incident. Naime, kako pišu mediji, Ležaja je ponovno glavna tema u tom malom baranjskom mjestu i to ovoga puta ne zbog svojih nacionalno diskriminirajućih stavova, već zbog činjenice da je navodno fizički napao 11-godišnje dijete. Događaj, koji se zbio 14. svibnja oko 17.30 sati izvan škole u Ulici B. Kidriča, zbio se nakon što se 11-godišnjak potukao s njegovim osmogodišnjim sinom zbog sladoleda. « Pedesetogodišnjak je prvo verbalno napao dijete, onda ga pljusnuo, a potom ga udario i nogom u stražnjicu. Tako je problematični bivši ravnatelj ponovno pokazao svoju agresivnu stranu. Podsjećamo, tijekom višemjesečne krize koja je u školi Jagodnjak, a zbog uskraćivanja prava hrvatskoj djeci na održavanje nastave na hrvatskom jeziku, Ležaja je također u više navrata svoje probleme pokušao riješiti fizičkim nasiljem, posljednji puta, spriječen je u namjeri da se fizički obračuna s načelnikom općine Jagodnjak. Koliko je takvoj osobi, koja je dakle širila nacionalnu i vjersku netrpeljivost, a danas i fizički nasrće na djecu mjesto u školi i zašto se u ovome slučaju na njega ne primjenjuju kriteriji koji vrijede za ostale prosvjetne radnike u ovoj državi?(mmb)

 

 

Iako smo već danas objavili jedan komentar na temu afere Perković, prošlotjedno predsjednikovo zauzimanje za logiku potaknulo nas je objaviti i drugi. Naime, Stjepan Mesić objasnio je građanima kako se logičnim razmišljanjem može zaključiti jedino kako je general Zagorec organizirao sastanak s njegovim savjetnikom Sašom Perkovićem. Za što će nam logika u trenutku kada se mogu preslušati snimke iz kojih slijedi suprotno, predsjednik nije spomenuo. Logično. A naša logika navodi nas i na pitanje kako to da je general Zagorec odbio predsjednikovu ponudu, kada mu je ona sudeći po onome što govori predsjednik Republike bila jedini spas. Naime, iz snimaka je jasno kako bi za svjedočenje u korist predsjednikovih teza Zagorec dobio status neke vrste zaštićenog svjedoka i riješio se sudskog progona u Republici Hrvatskoj. A, imajući na umu kako zaštićeni svjedoci mogu postati i predsjednikom hrvatske države čak i kada se svjedoče protiv te iste države u korist Tužiteljstva Haaškog suda, da je general Zagorec prihvatio ponudu možda bi se jednog dana mogao i nadati predsjedničkom mandatu. No, sve to general Zagorec je odbio. Kako to?(mm)

 

 

Nuklearna elektrana Krško trenutačno je zaustavljena, kvar bi trebao biti popravljen do subote ujutro, a cijelo postrojenje u punoj funkciji u utorak navečer ili srijedu, rekao je u četvrtak u Krškom direktor NEK-a Stane Rožman. Na pitanje hrvatskih novinara o tome zašto su građani Hrvatske za kvar doznali među posljednjima, predsjednik uprave NEK ustvrdio je tek da su oni HEP obavijestili na vrijeme, te da je u tom trenutku za njih, što se tiče hrvatske strane, posao bio obavljen. To što je Hrvatska zemlja suvlasnica čija je suglasnost potrebna za svaki izvanredni postupak, očito je manje važno. A zašto bi i bilo važno njima, kad očito nije ni nama. Jer, ako je suditi prema izjavi premijera Sanadera koju je u četvrtak navečer vezano uz tu problematiku dao, nitko se od političkoga državnog vrha RH nije time previše zamarao. Kao ni činjenicom da bi za ovakav incident Hrvati poslijednji saznali i da se radilo o mnogo ozbiljnijem problemu. Jer, koga briga što četvrtina Hrvata živi u glavnome gradu Zagrebu koji je od nuklearke udaljen samo šezdesetak kilometara.(mmb)

 

 

Hrvatska može postati članicom EU-a najranije 2011. godine, a ulazak 2010. više nije moguć, izjavio je u srijedu navečer u Bruxellesu Hannes Swoboda, izvijestitelj Eurpskog parlamenta za Hrvatsku. Swoboda je sudjelovao u raspravi pod nazivom "Hrvatska na putu u EU-u: što je još preostalo učiniti?" u organizaciji Ureda Austrijske narodne Banke u Bruxellesu. Novonastala «staro-nova» situacija na žalost nije iznenadila nikoga. Poslijednjih godina, točnije od 2000. pa na dalje, građani su Hrvatske itekako navikli na europske igre bez granica, ali isto tako i na mnoge promijene mišljenja i pristajanje na ustupke na koje se ne bi smjelo pristajati, ponajprije vezano uz zaštitu teritorijalnih nacionalnih interesa. No, kako vrijeme odmiče, tako se i datum ulaska RH u EU prolongira, a Hrvatskoj se nameću stalno nova očekivanja, bolje rečeno zamotane poluucjene. Ako se prisjetimo samo primjerice dvije posebno gorke pilule, a to su uhićenje generala Gotovine (u kojeg se Sanader prije dolaska na vlast kleo), kao i ZERP-a (za kojeg je Sanader uporno kroz čitavu 2007. godinu tvrdio da će se od početka 2008. primjenjivati u potpunosti), pa kad se u obzir još uzme i činjenica da nam ti, kao i mnogi drugi učinjeni ustupci nimalo nisu pomogli, opravdano se postavlja pitanje, ima li sve to skupa smisla.(mmb)

 

 

Prvi je puta ovih dana na portalu Javno.hr objavljena podugačka audiovideo snimka razgovora sa sastanka koji je 25. svibnja 2007. održan na zahtjev Mesićevog savjetnika Saše Perkovića sa Vladimirom Zagorcem u bečkom hotelu SAS Radisson, kako bi umirovljeni general pomogao u kaznenom progonu pojedinih sudionika privatizacijskih procesa tijekom devedesetih, ali i u konačnom otkrivanju tajnih računa za nabavku oružja s kojih je novac netragom nestajao. Snimke razgovora, potvrdile su ono što je Zagorec ustvrdio u nedavnom razgovoru koji je dao za Hrvatski list, a koji smo objavili na portalu. Naime, iz snimke je lako vidljivo da je Perković, u Mesićevo ime, nudio svojevrsnu razmjenu Zagorcu. Perković je od umirovljenog generala tražio dokumente kao znak dobre volje, a zauzvrat bi mu Mesić kako se čini pomogao u sudskom procesu koji je protiv njega pokrenut na način da mu se osigura status takozvanog svjedoka eksperta. Ono što se do sad samo naslućivalo, sada se izgleda u potpunosti potvrdilo, a to je da predsjednik Hrvatske ipak – laže.(mmb)

 

 

Premlaćivanje novinara Jutarnjeg lista zadnji je u nizu slučajeva koji pokazuju kako od pravne države u Hrvatskoj nema ni p. Zapravo, malo što ostalo je i od države. No, prije nego što kažemo koju i o slučaju Dušana Miljuša, koji je slično kao i nedavno direktor Zagrebačkih cesta Igor Rađenović izudaran po glavi palicom, osvrnut ćemo se na najnoviju "nadahnutu" poruku predsjednika Vlade Republike Hrvatske Ive Sanadera hrvatskoj javnosti vezano uz posljednji incident, iz koje smo saznali kako smo se mi u Hrvatskoj opredijelili, i na čemu će Vlada insistirati, ne samo za demokraciju, za samostalnu i slobodnu državu, nego i za pravila i vrijednosti koja u jednoj takvoj demokraciji vrijede. U tom smislu premijer je izdvojio dva prava koja su temeljna, pravo svih građana da budu jednaki pred zakonom i pravo na informaciju. Dakle, od svega što se moglo reći, Sanader se baš primio onoga čega u Hrvatskoj eklatantno nema, pokazujući tako najbolje koliko sam drži do svoje vjerodostojnosti. Zašto bi se oni koji su se u zadnje vrijeme prebacili odašiljanje poruka palicama trebali bojati ovakvog premijera nikom vjerojatno nije jasno, pa zasigurno ni samom Sanaderu. Ali to nije važno. Važno je europski izgledati i pričati o demokraciji.(mm)