Kada je trebalo uhvatiti generala Antu Gotovinu, koji se što se zločina tiče istaknuo jedino oslobađanjem Hrvatske, pritisci koji su dolazili iz zemalja Europske unije išli su do te mjere da se "znalo" kako Hrvatska sudjeluje u njegovom skrivanju, i pored toga što nije bilo baš nikakvih dokaza za ove tvrdnje. Štoviše, poslije se pokazalo kako se Ante Gotovine skrivao daleko izvan Hrvatske, što je teško vjerovati da nije bilo baš potpuno nepoznato stranim obavještajnim službama. Dakle, još prije nekoliko godina europske zemlje iskazivale izuzetnu principijelnost kada su ratni zločini u pitanju, tumačeći kako Haaški sud kao i sudbenu vlast općenito rade i trebaju raditi potpuno nezavisno od politike. Time se branila neobična činjenica da se jednako tretiralo one koji su napadali kao i one koji su se branili, i to neovisno o namjeri, kontekstu, i broju počinjenih zločina u vojnim operacijama. No, danas smo odjednom svjedoci kako hrvatsko sudstvo ne uspijeva i u onih nekoliko postupaka koje je pokrenulo protiv pojedinaca osumnjičenih za ratne zločine provesti postupak izručenja iz zemalja Europske unije.

 

 

Jučer je HRT "ekskluzivno" objavio transkript s brijunskog sastanka hrvatskog vojnog vrha na kojem su se raspravljale pripreme za Oluju. Transkript ovog razgovora, međutim, već je davno prije bio objavljen u hrvatskim medijima, pa ne znamo po čemu HRT temelji svoju ekskluzivnost. Ovdje donosimo transkript koji je u listopadu 2004. godine objavio Večernji list, a koji do sada nismo htjeli objaviti budući da obrane generala u Haagu tvrde da je dijelom prepravljan. Zbog toga, kao što smo već pisali, ovaj transkript nije imao veliku pravnu vrijednost sve dok vlada Ive Sanadera nije službeno potvrdila njegovu autentičnost, usprkos tvrdnjama brojnih sudionika tog sastanka koji su tvrdili suprotno. No, čitajući i inačicu transkripta objavljenu u Večernjem listu može se doći zapravo samo do jednog zaključka, a to je da dr. Franji Tuđmanu mnogi mogu samo reći hvala, što uključuje i pobunjene Srbe.

 

 

Večernji list objavio je dan nakon prvoga i drugi članak s optužbama na račun generala Ante Gotovine za zločine u Bosni i Hercegovini: "Nakon jučerašnjih optužbi od strane Branislava Dukića, i predsjednik općine Mrkonjić Grad Zoran Tegeltija prozvao je hrvatskog generala Antu Gotovinu za ratne zločine nad Srbima u BiH. On smatra da Gotovina mora odgovarati za zločine koje je Hrvatska vojska počinila na području Mrkonjić Grada bez obzira na to što ratovanje u BiH koristi kao alibi na suđenju za zločine u "Oluji", pišu Nezavisne novine..." Zanimljivo je bilo provjeriti da li su ove "eksluzivne" vijesti iz Bosne i Hercegovine, o kojima Večernji list već drugi puta zaredom bez ikakvih ograda piše, našle odjeka u srbijanskom tisku. Konkretno, provjera Tanjugovih internetskih stranice pokazala je, međutim, kako među raznim vijestima iz Bosne i Hercegovine nema i onih iz Večernjeg lista.

 

 

 

 

Vijest dana koju prenose gotovo svi hrvatski mediji, i koja će se nesumnjivo još nekoliko dana vrtjeti po našem medijskom prostoru, je navodni razgovor s bivšim jugoslavenskim ministrom obrane generalom Veljkom Kadijevićem kojeg je nešto prije podneva objavio portal Business.hr. Umijeću hrvatskog istraživačkog novinarstva se ovdje odista treba diviti. Naime, u prvoj rečenici koja prati spomenuti razgovor saznajemo kako je mukotrpna potraga za razgovorom s Veljkom Kadijavićem počela prije mjesec dana, odnosno nekoliko tjedana prije nego što je beogradski dnevnik "Blic" svojim člankom pokrenuo skandal oko nepodizanja međunarodne tjeralice za Veljkom Kadijavićem od strane Hrvatske. Time je portal Business.hr pokazao zavidnu sposobnost predviđanja tema koje će se naći u žarištu hrvatske javnosti nekoliko tjedana kasnije.

 

 

Jučer navečer nas je HTV, na rastanku sa svojim direktorom, novim veleposlanikom Republike Hrvatske u Parizu, usrećila propagandnim uratkom pod časnim imenom "dokumentarni film", s časnim dodatkom "švicarski". Ovaj uradak poslužio je veličanju herojskih napora tužiteljice međunarodne institucije poznate nam pod časnim imenom "sud". U prikazanom filmu trebali smo svjedočiti i suosjećati s frustracijama Carle del Ponte što joj hipokrizija međunarodne zajednice nije omogućila privođenje pravdi R.Karadžića i R. Mladića.

 

 

Iako je zbog manjka pravih informacija teško pratiti zbivanja na Haaškom sudu u slučaju protiv trojice hrvatskih generala, Gotovine, Čermaka i Markača, jučerašnje (19. ožujka 2007.) vijesti Hine na tu temu ostale su u najmanju ruke nedorečene. Naime, Hina je donijela dvije vijesti o odluci raspravnog vijeća Haškog suda po kojoj je odbačen zahtjev obrane u kojem ona navodno osporava nadležnost Haškog suda za taj predmet. To je ujedno i prvi glas da se obrana hrvatskih generala suprotstavila nadležnost Haškog suda. Vjerojatno zato što nema puno veze sa stvarnošću.

 

 

Nakon presude Međunarodnog suda u Haagu po kojoj Srbija nije odgovorna za genocid koji je počinjen u Srebrenici postalo je očigledno kako će se zločini koji su počinjeni u Bosni i Hercegovini ostati bez gotovo ikakvih međunarodno-pravnih posljedica. Ovaj raskorak između politike i pravde koja je bila obećana od strane zapadnih zemalja uključenih izravno u ratna zbivanja, naravno, doveo je do velikog razočaranja među ne-srpskim građanima Bosne i Hercegovine. Vjerojatno ne treba ni spominjati očaj Muslimana-Bošnjaka koji su uspjeli preživjeti srpske masakre u Srebrenici, i koji danas prijete međunarodnoj zajednici da će se 14. ožujka ove godine početi kolektivno zauvijek iseljavati iz svog grada "ukoliko se do tada ne pokrene izdvajanje Srebrenice iz Republike Srpske čija je vojska u tom mjestu počinila genocid nad Muslimanima."