Čitamo u medijima o najnovijim zabranama koncerata pjevača Marka Perkovića Thompsona, u Umagu i u Otoku. O Thompsonu na ovome mjestu ne treba previše trošiti riječi, jer u današnje vrijeme svi znaju što njegovo ime većini Hrvata predstavlja – automatski ga se povezuje s domoljubljem, Domovinskim ratom, braniteljima... No, za one bliže vlasti i medijima on je sinonim za nešto negativno, promoviranje nekakvoga neoustaštva (što je u današnje vrijeme na ovim prostorima sve popularniji izraz), a sve to naravno bez neke stvarne podloge i argumenata. Jer, ako ćemo govoriti o pjevanju tih «zabranjenih « pjesama, Thompson je i sam priznao da ih je pjevao za vrijeme rata, odnosno nakon izbora 2000. godine, kao znak bunta protiv novoizabrane vlasti. Također je priznao i da je to bila pogreška koja je dala «štofa» njegovim neistomišljenicima da ga po medijima, što stranim, što domaćim, razvlače kao nekakvog neonacističkog gurua. Činjenica koja je jasna kao dan jest da niti su Hrvati nacisti, niti je Thompson njihov vođa. Ovdje je zapravo posrijedi jedna prljava politika, koja se dobrom starom provjerenom srbo-komunističkom metodom začepljivanja Hrvatima usta ustaštvom i nabijanja povijesne krivnje služi kako bi i dalje ostvarivala svoje dobro poznate ideološke ciljeve. A onda se jave takozvani «lijevi intelektualci» sa svojih «visina» komentirajući posprdno kako tamo neki ograničeni i primitivni nacionalisti ništa ne razumiju pa im se valjda ne treba previše ni objašnjavati, oni se, iako deklarirani humanisti, liberalisti i pacifisti tada prvi zalažu za ništa drugo no primjenu represivnih mjera protiv onih koji su za razliku od njih u zabludi, iskazujući pri tome svoju rasističku prirodu.(mmb)

 

 

Vuk dlaku mijenja, ali ćud...Tako bi nekako išla stara hrvatska poslovica, koja jako dobro pristaje uz mladog i ambicioznog predsjednika najjače oporbene stranke, SDP-a, jednog, jedinog i neponovljivog Zorana Milanovića. A što Milanovića čini tako jedinstvenim? Odgovor je vrlo jednostavan – količina vlastite političke bahatosti koja ga je na prošlim izborima vjerojatno koštala pobjede, a sudeći po izjavama koje danas daje, ta ga prošlost ničemu i nije naučila. Tako na novinarska pitanja i dalje odgovara posprdno, ironično i umišljeno, ostavljajući pritom dojam napuhanog purana. I zato ga ljudi ne vole. Pustimo sada stranke, programe, razlike između takozvanih lijevih i nepostojećih desnih koje su u Hrvatskoj danas zanemarive. Ako se u obzir uzme činjenica da Hrvati svoju političku elitu danas većinom karakteriziraju rečenicom – svi su oni isti, ono što na kraju presuđuje vjerojatno je karizma i dojam političara kao govornika i javne osobe. A to je element koji Milanoviću itekako nedostaje i kojem velikim dijelom može zahvaliti izborni neuspjeh.(mmb)

 

 

Kako prenose mediji predsjednik Republike Stjepan Mesić razgovarao je u ponedjeljak navečer u Parizu s bivšim francuskim ministrom pravosuđa i predsjednikom Ustavnoga vijeća Robertom Badinterom. Tzv. “Badinterovo povjerenstvo” je 1991. godine presudilo da se Jugoslavija raspada, te je odlučilo da se granice među državama nastalima od bivših jugoslavenskih republika ne mogu mijenjati osim slobodno postignutim sporazumom, a da inače bivše granice postaju granice zaštićene međunarodnim pravom. Predsjednik je Mesić tom prigodom, kako je priznao novinarima, s Badinterom porazgovarao o graničnim problemima sa susjednom nam Slovenijom. Badinter mu je navodno dao i svoje mišljenje i savjete, ali niti jedan niti drugi više od toga nisu željeli podijeliti s javnosti. Kako su hrvatski građani već navikli da politička elita o stvarima koje su od najvitalnijih nacionalnih interesa razgovaraju potajno, kriomice i daleko od njihovih očiju i ušiju, a kako se to već često puta pokazalo prilično lošom strategijom, ne treba čuditi što situacije poput ovih unaprijed bude nervozu i nepovjerenje. No, iako se trenutno bavi značajnim stvarima za hrvatsku državu, jer što je svakoj zemlji bitno ako to nisu njene granice, Mesić je ne želeći ništa prepustiti slučaju uspio prokomentirati i navodnu potporu koju je biskup Juraj Jezerinac pružio takozvanoj novoj «braniteljskoj» stranici.(mmb)

 

 

Tko o čemu, a predsjednik Mesić stalno i ponovno o povratku izbjeglih Srba u Hrvatsku i problematici navodnoga «ustaštva», čiji fenomen on i ljudi oko njega sukladno svojim interesima plasiraju, prilično uspješno na ovim našim prostorima sada već duži niz godina, posebice nakon 2000. godine. Tako je Mesić za podgoričku televiziju IN rekao, da je državni interes Hrvatske da se Srbi vrate jer to pokazuje da je Hrvatska demokratska država. Beogradski mediji prenose da je Mesić rekao i da nije zadovoljan brzinom povratka Srba. Prema njegovim riječima, za to postoji nekoliko razloga: sporo obnavljanje infrastrukture, neobavljanje zadataka na nižim razinama i to što se dio Srba dugotrajno smjestio u drugim državama. Istaknuo je i kako smatra da hrvatsko «koketiranje s ustaštvom» nije jedan od razloga njihova sporijeg povratka, ali i da hrvatsku djecu treba učiti da je NDH bila zločinačka organizacija koja je u Hrvatsku dovela okupatore. Jer, da predsjednik to (sada već u gotovo svakom njegovom razgovoru) nije posebno napomenuo hrvatska bi djeca vjerojatno ostala u neznanju i mislila kako su ustaše bili nešto lijepo i pozitivno i kako je NDH bila kičma hrvatske države.(mmb)

 

 

Na vukovarskom Novom groblju u petak je pokopana Kata Šoljić, majka četvorice sinova ubijenih u Domovinskom ratu. U nazočnosti članova obitelji, rodbine te članova stradalničkih i braniteljskih udruga, pokop je predvodio predsjednik Hrvatske biskupske konferencije nadbiskup đakovačko-osječki msgr. Marin Srakić. Njeno ime u čitavoj je domovini postalo sinonim za žrtvu i hrabrost, postala je simbol svih majki koje su devedesetih godina u bitkama za slobodu izgubile svoje sinove. Kao takva, bila je vrlo zanimljiva političkoj eliti u raznim predizbornim kampanjama, u kojima su se znali itekako koristiti njenim likom i dijelom, kako bi ostvarili svoje osobne ambicije, mnoge od kojih, a što je očito danas nisu imale veze s onim što je Kata Šoljić predstavljala i uvijek će predstavljati u hrvatskom društvu. Međutim, to što su je u takvim prigodama znali razvlačiti po medijima, kako bi korištenjem njene muke sebi priskrbili imidž domoljuba, očito nije bio dovoljan razlog da se bilo tko iz državnog vrha pojavi i na njenom sprovodu, što je posebno razljutilo predstavnike hrvatskih branitelja. Jer to je ponovno pokazatelj maćehinskog odnosa kakav država danas gaji prema svemu i svima koji su omogućili njenu neovisnost. Kako ih nije sram?(mmb)

 

 

Nizozemski je sud u četvrtak, dan prije obilježavanja 13. obljetnice genocida u Srebrenici presudio da nije nadležan za građansku parnicu preživjelih u tom pokolju 1995. potvrdivši imunitet UN-a od kaznenog gonjenja čak i u slučaju genocida. Sud je prihvatio argumentaciju UN-a da uživa imunitet prema odredbama povelje uz 1945. Nakon što su bosanski Srbi osvojili tu muslimansku enklavu, koju je UN proglasio zaštićenom zonom, ubili su oko 8.000 Bošnjaka. I dok se svijet sramotno ograđuje i pere ruke od masakra, koji se, da tragedija bude veća dogodio pred očima i uz prisutnost takozvanih plavih kaciga UN-a, Srebreničari i ove godine u Potočarima oplakuju svoje mrtve. Mrtve, čiji su krvnici ostali nekažnjeni od strane suda, koji i nije zaslužio da ga se sudom zove. Svake se godine pred spomenutu obljetnicu ti svijetski moćnici malo pritaje i pognu glavu, tako da bi netko naivan mogao i pomisliti da se srame. No, nije riječ o sramu jer oni toga očito nemaju, riječ je o čekanju da tih nekoliko sati prođe, a da ih o tome nitko ništa po mogućnosti ne upita, jer pitanja ima mnogo, ali odgovora još uvijek nedostaje.(mmb)

 

 

Predsjednik Županijskog suda u Vukovaru Ante Zeljko potvrdio je novinarima kako tom sudu još nije dostavljen nalaz i mišljenje vojno-civilnog povjerenstva o uzrocima pada vojnog helikoptera MI-8, koji se na današnji dan prije godinu dana srušio u vukovarskoj vojarni 204. vukovarske brigade. Koliko su hrvatski politički dužnosnici oboje i zainteresirani i upoznati sa spomenutim slučajem najbolje pokazuje nedavna izjava ministra obrane Branka Vukelića. On je, sudjelujući u obilježavanju ovogodišnjeg Dana državnosti u Vukovaru 25. lipnja, izrazio nadu kako će uzroci pada helikoptera u vukovarskoj vojarni biti poznati "do kraja lipnja", a čekaju se, kako je rekao, "još samo ekspertni nalazi nekih institucija". Kakvi nalazi i kojih institucija – nije pobliže objasnio, vjerojatno jer to ni njemu samome nije poznato. Prigodno, ovih je dana Hrvatska zajedno s Albanijom potpisala protokol za primanje u NATO. Ne zna se da li je hrvatski ministar vanjskih poslova Gordan Jandroković, a tijekom susreta s s američkim savjetnikom za nacionalnu sigurnost Stephenom Hadleyem s kojim je razgovarao o ratifikaciji navedenog protokola, uspio izvjestiti i o «bajnom» stanju u kojem se danas nalaze Oružane snage RH.(mmb)

 

 

U utorak su u velikim gradovima diljem Lijepe Naše osvanuli plakati sa slikom Mirka Norca i velikim crvenim natpisom «prodan» i «autorska prava pridržava vlada RH». Među braniteljima se priča kako iza ovih natpisa stoji zagrebačka HVIDR-a, koja se od takvih insinuacija nije ni ogradila. Pustoš na Trgu bana Jelačića za vrijeme organizirane proslave dana državnosti, 130 000 ljudi na tom istom trgu za vrijeme trajanja koncerta Marka Perkovića Thompsona održanog povodom Dana branitelja, a sada i ovi plakati, najbolji su pokazatelji koliko je nezadovoljstvo hrvatskih građana vlastitom političkom elitom i načinom na koji ona vodi ovu državu, zapravo veliko. Revolt je polako počeo tinjati nakon 2000. i sramotnih poteza koje je povukao predsjednik Mesić vezano uz Haag i transkripte, a zatim i Zakona kojim je Račanova vlada dala Haaškome sudu nadležnost za Bljesak i Oluju. Od toga vremena na dalje hrvatski nacionalni identitet počeo se sve više gušiti, posebice u medijima za koje se danas najbolje vidi kako je njihova neovisnost, ako o njoj još uvijek i može biti riječi na prilično niskim granama. Tada se pojavio Ivo Sanader, vođa novog i reformiranog HDZ-a, koji je javno govorio o progonima branitelja, organizirao prosvjede (svi se sjećamo splitske rive) da bi, kada se konačno domogao vlasti, okrenuo ploču za 180 stupnjeva i počeo najprije balansirati, a zatim otvoreno trgovati hrvatskim nacionalnim dobrima i interesima i to prvenstveno u svrhu zadovoljavanja osobnih političkih ambicija, koje ga uz sav trud, usput budi rečeno i nisu baš daleko odvele.(mmb)