Mesić

Udruga mladih antifašista grada Zagreba (UMA) u svome je priopćenju u utorak istaknula kako hrvatski političari (a vjerojatno pogotovo oni "lijevi") ne trebaju odlaziti na Bleiburg sve dok se ne utvrde imena ubijenih i ubojica, a Bleiburg prestane biti mjesto politizacije. Sličnoga je mišljenja (znenađenja li) i predsjednik Mesić koji je kazao kako je za njegov odlazak tamo još rano i kako se protivi svakoj politizaciji i manipulaciji brojem žrtava. Što se «mladih antifašista tiče» oni ovim i ovakvim istupima svima dokazuju smisao svog postojanja, a to je da predstavljaju produženu ruku većih igrača za ostvarivanje čijih ideologija služe. Što se pak Mesića tiče, taj je čovjek već toliko puta u svojoj karijeri promijenio mišljenje i odijelo da vjerojatno ni sam ne zna što zapravo misli i na čijoj je ono strani, barem dok se ujutro ne pogleda u ogledalo. Činjenica je kako u Hrvatskoj većinu vlasti još uvijek obnašaju komunistički činovnici ili njihovi politički nasljednici. A mnogi od njih su se uglavnom dobro dokazali u komunizmu - najviše po nesposobnosti i neznanju koje je rezultiralo dugogodišnjim katastrofalnim stanjem (a tako je i danas) i korupcijom u administraciji, upravi, gospodarstvu, sudstvu i tako dalje... Neki od njih - odnosno njihovih političkih mentora - sudjelovali su međutim i u mnogo gorim stvarima, u sustavnim pogubljenjima bez suđenja krajem Drugoga svjetskog rata.  S političkoga stajališta, izostanak lustracije doveo je do toga da su te strukture i dalje veoma moćne, što se najbolje vidi po neprocesuiranju svih ovih godina zločina počinjenih nakon Drugoga svjetskog rata.(mmb)

Add a comment        
 

 
PioniriNakon što je Damir Kajin prije nekoliko dana uspio spojiti nespojivo, ustvrdivši kako su svi oni koji slušaju Thompsona zapravo ustaše, a zatim da Thompson i cajke imaju istu publiku, nastavio je niz političkih provokacija, budalaština i insinuacija. Kazao je tako kako zapravo HDZ poziva talijanske separatiste, iredentiste i fašiste...a to je samo valjda prvi korak od dva da ustvrdi da ih zapravo zove Thompson, koji je – ironije li – i sam od dotičnoga političara prozvan fašistom. Tu se više ne radi samo o provokativnoj ustaškoj kapi, već o organiziranoj i orkestriranoj hajci protiv Hrvata «fašista i ustaša» koji postoje u glavama «antifašista» i njihovih srodnika. Da bi te antifašističke utvare postale stvarnost ponovno i uvijek fašisti i ustaše pronalaze se među Hrvatima, predvođeni valjda Thompsonom i njegovim suborcima koji pjevaju hrvatske domoljubne pjesme iz Domovinskoga rata, a ne partizanske, kako to pjevaju mladi i stari antifašisti u Kumrovcu, ali i u Zagrebu. No potrebno je pri tom razlučiti i one stare, prave antifašiste, od ovih današnjih «mladih i novokomponiranih». Samo, postavlja se pitanje, čemu osnivanje antifašističkih udruga u RH danas, ne podrazumijeva li to da onda u Hrvatskoj postoje i fašisti? Prema Ustavu u Hrvatskoj nema, niti može, niti smije postojati bilo kakva državna institucija koja se deklarira, pokazuje ili djeluje kao fašistička. O čemu onda ovi današnji «antifašisti» pričaju, i tko ih je i na temelju kojega to programa uopće oformio? Komu je danas potreban antifašizam, kada imamo slobodnu i samostalnu demokratsku Republiku Hrvatsku? Antifašizam u Hrvatskoj ima specifičnu ulogu - borbu protiv hrvatskoga nacionalizma. U toj borbi okupljeni su, ponajprije "bivši" komunisti, potom pojedini promicatelji velikosrpskih i jugoslavenskih interesa i hrvatski bedaci, a ovih posljednjih uvijek ima napretek.(mmb)
Add a comment        
 

 
MilanovićKako piše Jutarnji list, Milanovićeva i Goldsteinova inicijativa da početkom rujna ove godine zajedno pohode Bleiburg i odaju počast tamošnjim žrtvama unijela je veliki nemir među pripadnike židovske zajednice u Hrvatskoj. Na te je najave reagirao i Efraim Zuroff, ravnatelj Centra Simon Wiesenthal, koji je obilježavanje obljetnice stradanja na Bleiburgu nazvao običnim ustaškim slavljem. S obzirom na brojne činjenice koje te njegove tvrdnje u potpunosti opovrgavaju, među kojima je najvažnija ona da je vezano  uz Bleiburg pobijeno najmanje stotinu tisuća ljudi, od kojih velika većina nije imala apsolutno nikakve veze s ustaštvom, jasno je da Zuroffovu slijepu subjektivnost nije potrebno opovrgavati, pa čak ni pretjerano komentirati. Jer izjave te vrste govore same za sebe i o osobi koja ih daje. Istovremeno, Davor Butković, također u Jutarnjem listu je u javnost plasirao vrlo pažljivo napisan članak na istu temu, ali iz potpuno drugačijeg kuta gledanja na stvar. On se o akterima ove aktualne priče izrazio biranim riječima, nazvavši Slavka Goldsteina čak i uglednim hrvatskim intelektualcem (čime se velika većina hrvatskih intelektualaca ne može pohvaliti da ih je itko ikada tako nazvao), koji eto o Bleiburgu čak priprema i knjigu. Bez sumnje, «novo i značajno» djelo suvremene hrvatske povijesne literature. S druge strane vođa najjače oporbene stranke u Hrvatskoj Zoran Milanović, iako poprilično mlađahan u usporedbi s drugim istaknutijim političarima u Lijepoj Našoj, već je prisiljen podvrgnuti se svojevrsnom političkom face-liftingu, nesumnjivo zbog kojekakvih, blago rečeno diskutabilnih poteza koje je od svog ustoličenja na čelo stranke povukao i uspio (barem prema dosad objavljenim istraživanjima) izgubiti jedan dio dosadašnjih SDP-ovih birača. Jer, što sada preostaje Milanoviću, pogotovo nakon ogromne greške odlaska u Srb i slavljenja četničkoga pokreta u Lici, što čak i u današnjoj Hrvatskoj teško može proći - nego čisti pragmatizam. Što je dobro primijetio srpski dušobrižnik blizak četničkim idejama Milorad Pupovac. Samo i on stvari izokreće. Nije Milanović išao u Srb kako bi mogao otići na Bleiburg, nego mora na Bleiburg jer je bio u Srbu. Sada treba na brzinu skrenuti oštro u desno, što god to značilo desno.(mmb)
Add a comment        
 

 
JezerinacNakon što je predsjednik države jesenas već jednom prozvao vojnog ordinarija Jezerinca za uključivanje u predizbornu kampanju ovih je dana ponovno zapucao iz svog raspoloživog oružja. Gostujući u emisiji Hrvatskog radija, Mesić je rekao da Sveta Stolica treba reagirati na vojnog ordinarija Jezerinca jer u svojoj propovijedi čita pjesmu punu mržnje koja završava “Za dom spremni”. Istina je da je biskup Jezerinac uzeo tu pjesmu kao pogodnu – kao pjesmu ovog trenutka (i trenda zabrana) koja najbolje opisuje Domovinski rat. No Mesić po tko zna koji put skreće vodu na svoj mlin i izvlači stvar iz konteksta i itekako zna da se sporna sintagma zlouporabila za vrijeme Drugog svjetskog rata, ali i da se isto tako stoljećima prije koristila kao vojnički pozdrav. No, alergičan kakav je na sve što se može nazvati hrvatskim, a time poglavito na svećenstvo koje danas kao uostalom i kroz povijest predstavlja glavnu perjanicu očuvanja nacionalnoga ponosa i vrijednosti, Mesić ni ovoga puta ne preže od korištenja najprljavijih trikova i smicalica kako bi poslao poruku kako se bilo kakvo, kako on to kaže «mješanje» u politiku njega i njegovih istomišljenika ne će tolerirati. Međutim, šef države nema nikakvu zakonsku podlogu poduzeti sankcije prema «neposlušnom biskupu», jer prema ugovoru između Svete Stolice i Hrvatske, imenovanje vojnog biskupa isključivo je u nadležnosti Svetog Oca, a Ministarstvo obrane RH, odnosno hrvatska država, samo pruža logističku podršku za biskupovu službu.(mmb)
Add a comment        
 

 
KajinOsim anacionalnoga aspekta, političko djelovanje Kajina i njegovih istomišljenika ima i ideološki - klasni. Naime, što to «suvremeni liberalni intelektualaci» nude? Za većinu građana tek ispraznosti koje su već ovladale zapadnim zemljama. Bez ikakvih stabilnih vrijednosti na koje bi se mogle osloniti, masama je tako dozvoljeno tek puko odrađivanje života. Kao moralne smjernice, primjerice, mladima se rano putem medija serviraju devijantne reality emisije, u kojima šačica «hrabrih» postavlja nove trendove ponašanja dijelu društva kojem pogodnosti i prednosti prigrabljene od strane «suvremenih liberalnih intelektualnih krugova» nisu namijenjene. Recept je svugdje isti - emisije poput Big Brothera i Red Carpeta prikazuju se danas u svakoj europskoj zemlji. Sve posebnosti, koje su krasile europske narode, zato više nisu dobrodošle. Pa se zato protiv tih posebnosti mogu rabiti sva sredstva. I tu Hrvatska naravno nije iznimka. Štoviše, radi specifičnog političkoga okruženja Hrvatska je i na posebnom udaru.(mmb,mm)
Add a comment        
 

 
La StampaČesto kritiziramo stanje i razinu hrvatskih medija, njihovu neobjektivnost, ne provjeravanje činjenica, subjektivno i pristrano izvještavanje kao posljedicu novinarske nesamostalnosti i nedopustive vezanosti uz politiku - pri čemu hrvatski nacionalni interesi ispadnu obično prva žrtva. Naravno, na ovakvo pisanje lako se uspješno nadovezati što dokazuje ovih dana i tekst objavljen u poznatom talijanskom listu «La Stampa». Naime, ovaj dnevnik donosi opsežan članak o povijesti Domovinskoga rata – od djelovanja prvoga hrvatskoga predsjednika, preko Bljeska i Oluje pa sve do Thompsona. Tekst potpisuje jedna od "novinarskih perjanica" velikosrpstva «u belom svetu», Jasmina Radivojević, koja se prigodno svojski potrudila oblatiti hrvatsku borbu za slobodu od srpske agresije, opisavši i nju i Hrvate kao profašistički orijentirane koljače.(mmb,mm)
Add a comment        
 

 
novinarstvoSvaki dan svjedoci smo sve više i više pisama kao posljednjem obliku kojim se obični mali ljudi mogu boriti protiv političkih masa i njihovih medija kojima nas melju i pokušavaju oblikovati. Najsvježiji su primjer Bušićeva pisma na NY optužbe. On je u ponedjeljak odbacio navode iz opširnog teksta koji je u nedjelju objavio list New York Times, a u kojem ga se sumnjiči za napad izvršen 1975. godine na njujorškom aerodromu La Guardia, a u kojem je poginulo 11 osoba. Bušićevo pismo samo je jedno u nizu pisama u posljednje vrijeme – tu su ona u vezi Thompsona, Laptalova pisma, a šlag na tortu je zasigurno i slučaj Blanke Vlašić koju je jedan ugroženi urednik tiskovine čije ime na ovome mjestu ne ćemo spominjati otišao toliko daleko da su njegovi zlobni komentari u vezi s potpisom koji je Blanka stavila za mir u Tibetu, najbolji primjer podmetanja i pokušaja opstruiranja duševnog mira sportaša pred najvećim sportskim natjecanjem na svijetu. I koliko god ta pisma kojima se napadnuti brane bila iskrena i dolazila iz srca, koliko god se u njima vidi poštenje, rad, emotivnost... nažalost od buke koju proizvode ovi drugi ti krici previše kratko traju i brzo blijede. Sve to dokazuje samo da je hrvatsko novinarstvo, bez obzira koja stranka bila na vlasti, profesionalno prostituirano.(mmb)
Add a comment        
 

 
ThompsonLjudska zloba prečesto zaista nema granica. Koliko je zlobe učinjeno istinskom domoljubu, dragovoljcu Domovinskog rata, čovjeku koji nikome zla nije napravio niti pomislio napraviti, od pripadnika njegovog vlastitog naroda. Širom Hrvatske zabranjuju se njegovi koncerti, a na radio postajama zabranjeno je puštanje njegove pjesme «Bojna Čavoglave». Ali, zašto? Samo zato što misli drugačije, što nije istomišljenik kvaziliberalne političke opcije koji sebe nazivaju demokratima, a ponašaju se na način da svakoga tko nije njihov istomišljenik proglašavaju negativcem i neprijateljem, imputiraju mu stvari koje nije učinio i sa kojima nema apsolutno nikakve veze. Sve to rade iz straha jer dotični, konkretno M.P Thompson, posjeduje karizmu, posjeduje moć uzdizanja nacionalnog naboja u širokim narodnim masama. No, treba pogledati i drugu stranu medalje. Koliko god su Thompsonove pjesme i stihovi hvalevrijedni, koliko god njegova karizma i sposobnost da u ljudima probudi onaj iskonski nacionalni ponos jest neosporan, ipak ostaje činjenica da je Marko Perković – pjevač. On trenutno na svojim leđima nosi breme, koje se potpuno neopravdano na njemu našlo, jer on zaista nikada, niti jednom svojom riječju, niti jednim svojim medijskim istupom nije tražio ulogu nekakvoga narodnog tribuna. Na njemu je, kako je uostalom već mnogo puta i istaknuo da pjeva o ljubavi, domovini i vjeri. I on to zaista i čini i na tome mu svaka čast. No, opravdano se postavlja pitanje je li je Thompson zaista osoba koja je spremna i sposobna taj teret svojevrsne moderne borbe za hrvatstvo u hrvatskoj državi nositi sama? Gdje li je hrvatska intelektualna elita i zašto je u toj mjeri uspavana da sve što bi ona u stvari trebala poduzimati prepušta čovjeku koji to nikada nije tražio, čovjeku koji je na kraju krajeva glazbeni umjetnik, a ova se gungula njemu jednostavno najviše samo dogodila.(mmb)
Add a comment        
 

 
ŠešeljGlavni haaški tužitelj Serge Brammertz zatražio je da se optuženiku za ratne zločine, vođi srpskih radikala, Vojislavu Šešelju nametne branitelj jer smatra da Šešelj svoje pravo da se brani sam koristi za opstrukciju sudskog procesa, priopćilo je Tužiteljstvo ICTY-a. Brammertz smatra da Šešelju treba odmah ukinuto pravo da se brani sam i da mu Sud odredi branitelja za nastavak suđenja. Zbog Šešeljeva ponašanja tužiteljstvo traži da se suđenje odgodi sve dok Sud ne donese odluku o njegovom zahtjevu. U obrazloženju zahtjeva navodi se kako Šešelj konstantno opstruira sudski postupak i koristi sudnicu za iznošenje svog političkog programa i zastrašivanje svjedoka. On je tijekom svog boravka u Haagu već postao poznat po svojim bahatim izjavama koje samo potvrđuju o kakvoj šaradi i «pravdi» tamo zapravo riječ. Šešelj je na Haškom sudu tako izjavio da s Karadžićem i Mladićem komunicira preko "posrednika". "Radije bi poginuo" nego tužiteljstvu Haškog suda odao informacije koje bi mogle "naštetiti mojim prijateljima Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću", odgovorio je na upit suca kojega je zanimala vjerodostojnost njegovih navoda. Također je pozvao sud da ga, zbog njegove nacionalističke ideologije, osudi na najveću moguću kaznu poručivši kako će to samo osnažiti ideologiju stvaranja velike Srbije i ujedinjenja svih Srba. Dakle, između ostalog, otvoreno je pred službenim međunarodnim tijelima priznao istinu odnosno pravu pozadinu ratnih zbivanja početkom devedesetih. Jedini je problem što ta istina baš nikoga na Haaškome sudu previše ne zanima. Godine, sada se već sa sigurnošću može ustvrditi – izrazito neuspješne prakse istoimene institucije opravdano nameću pitanje je li ustanova kao što je Međunarodni kazneni sud najbolje mjesto za donošenje takvih odluka, odnosno odluka kojima se na manje više neposredan način utječe na rješavanje situacije na ovim prostorima. Naime, u nizu suđenja, od bivše Jugoslavije i južne Afrike do istočne Europe i mnogih država širom svijeta, u kojima su podignute optužnice za zločine protiv čovječnosti, one su povezane s političkim rješavanjem tamošnjih sporova, tako da je opasnost politiziranih optužnica velika.(mmb)
Add a comment        
Pet, 27-11-2020, 00:49:36

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.