Slovenska vlada odlučila je da će prije početka ovogodišnje turističke sezone na svojim autocestama umjesto postojećeg naplaćivanja cestarine na naplatnim kućicama uvesti sistem paušalnog plaćanja preko naljepnica (vinjeta). Takva je odluka i u Hrvatskoj, a posebice među turistima izazvala srdžbu i ogorčenje. Na prvi se pogled čini da je problematično to što će se vinjete, prema dosad objavljenim informacijama, moći kupiti samo za pola ili cijelu godinu, što će milijunima turista koji kroz Sloveniju prolaze ljeti na putu prema Jadranu i/li hrvatskim građanima koji zimi putuju prema skijalištima stvoriti dodatni trošak. No tih bi se 35, odnosno 55 eura moglo opravdati kad bi se naplaćivala usluga koja postoji. No situacija je znatno drugačija. Naime slovenske su «autoceste», ako ih se tako uopće može nazvati isprekidane mnoštvom magistrala, pa o punoj usluzi, koja bi čak i da postoji s obzirom na broj kilometara bila preskupa – ne može biti govora. Što se tiče mogućnosti preuzimanja bilo kakvoga rizika - ne isplati se, jer su predviđene kazne od 300 do 800 eura. Postavlja se pitanje što li su Slovenci time zapravo htjeli postići? Ako je i ovaj potez nekakv inat Hrvatskoj uoči turističke sezone, kojim nam se želi pokazati kako se eto s rogatim (a to bi u ovom slučaju trebali biti oni) ne valja bosti. No pitanje je tko će na kraju priče ostati izboden.(mmb)

 

 

Bivši američki veleposlanik u Hrvatskoj Peter Galbraith ustvrdio je u ponedjeljak pred Haškim sudom, kao svjedok tužiteljstva, kako je 1995. onemogućavanje povratka srpskog stanovništva izbjeglog u Oluji bila hrvatska državna politika. Već ova izjava je začuđujuća budući da se mi ne sjećamo nikakvog onemogućavanja povratka srpskim izbjeglicama, a da je toga bilo nesumnjivo bi međunarodna zajednica, kojoj je sam Peter Galbraith bio jedan od glasnijih predstavnika, izvršila snažan pritisak na Republiku Hrvatsku. Na Haaškom sudu bivši američki veleposlanik je iznio još niz kritika na račun naše zemlje, pa je između ostaloga ustvrdio kako se radilo na zakonima i propisima koji su otežavali dobivanje hrvatskog državljanstva i povratak imovine. Također, naveo je kako je masovan palež i pljačke srpske imovine na prostorima oslobođenima nakon Oluje bili naređeni ili namjerno dopuštani . Podsjećamo, Galbraith je kao obećavajući mladi američki diplomat, s odgovarajućim obiteljskim «pedigreom», bio u Hrvatskoj u nekim presudnim trenutcima Domovinskoga rata, odnosno od lipnja 1993. do siječnja 1998. godine. No, njegova su djelovanja bila onda, kao uostalom i danas, malo je reći kontradiktorna. Štoviše, njegovo svjedočenje pokazuje kako nikada nije prebolio što njegovo čedo, zvano Plan Z4, nije zaživjelo i lansiralo ga u orbitu s ostalim diplomatskim zvijezdama koje su napravile zavidne karijere na račun naših stradanja.(mmb,mm)

 

 

Prije nekih desetak dana četrdesetak hrvatskih intelektualaca uputilo je pismo hrvatskoj Vladi iz razloga što je iz saborske procedure povukla prijedlog o imenovanju uglednog hrvatskog povjesničara Milana Kruheka, bivšeg ravnatelja Hrvatskog instituta za povijest, članom Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju, zbog primjedbe kako je spomenuti zajedno sa oko tristotinjak drugih uglednika potpisao peticiju o obnovi procesa Mili Budaku i drugima koji su po kratkom postupku osuđeni u političkim procesima. U pismu su postavili pitanje znači li to da je tim činom svakome od njih ujedno i uskraćeno pravo na javno dijelovanje. Pismo je naravno od strane hrvatskih medija potpuno prešućeno i i čitava je priča na tu temu dobila svoj apsurdni kraj. Ove je subote nekoliko desetaka hrvatskih intelektualaca, neobeshrabljenih medijskim ignoriranjem, ponovno uputilo pismo– podrške. Ovoga puta, njihove riječi nisu prošle potpuno nezapaženo, vjerojatno stoga što je riječ o trenutno najpopularnijem i najkritiziranijem hrvatskom pjevaču, uz čije ime se povezuje ljubav prema Bogu i naciji, što je od strane današnje politike, koja između ostaloga upravljajući velikim dijelom medija na određeni način kreira i dio javnoga mišljenja, odmah povezuje s ustaštvom, iako jedno s drugim nema apsolutno nikakve veze.(mmb)

 

 

Vladimir Zagorec koji u Austriji čeka odluku o izručenju Hrvatskoj, svoje je optužbe, iznesene na račun navodnih političkih ucjena predsjednika Mesića i njegovih najbližih suradnika ponovio i u razgovoru za austrijski list «Die Presse». Tako danas i u EU mogu čitati o manevrima predsjednikova kruga počinjenim navodno u namjeri da se dokopaju , kako Zagorec tvrdi nepostojećih dokumenata koji bi inkriminirali tadašnji najuži državni vrh, posebice pokojne Tuđmana i Šuška. Njegove su riječi, kako su uostalom nedavno prenijeli i neki hrvatski mediji, potvrdile i snimke austrijskih tajnih službi, iz kojih je vidljivo kako se Zagorcu za spomenutu uslugu nudi takozvani «deal» s hrvatskim državnim odvjetništvom. Ostavimo li po strani Zagorca i optužbe zbog kojih ga država kazneno goni i utemeljenost kojih će se tek utvrditi na sudu, ono što upada u oči jest očita opterećenost, moglo bi se reći opsjednutost dijela današnje hrvatske političke elite politikom koja je devedesetih godina prošloga stoljeća stvorila samostalnu državu i izborila slobodu. Koliko je dijelu njih i dan danas mrska pomisao na to vrijeme pokazuju i potezi očajnika, odnosno nespretni pokušaji da se i pod cijenu kršenja zakona i rušenja vlastitog političkog i moralnoga kredibiliteta na sve moguće načine što više ocrni ime prvoga hrvatskog predsjednika. Kampanja je to, koja se na perfidan i mora se priznati suptilan, ali i jednako toliko agresivan način vodi posebice od 2000. godine i koja je na žalost u dijelu hrvatske javnosti već i postigla određene učinke. No, iako moćna ta ista politička elita u svojim nastojanjima kontinuirano nailazi na probleme koje nije lako eliminirati. Jer potrebno je još puno više mudrosti, manipulacije i sposobnosti da bi se omogućilo modificiranje povijesne istine, posebice ako je ona dijametralno suprotna onome što se hrvatskoj javnosti danas na sve moguće načine pokušava uvaljati.(mmb)

 

 

Nakon nedavne smišljeno iscenirane «afere» u svezi s nastupom Marka Perkovića Thompsona na Trgu bana Jelačića povodom Dana branitelja i pokušaja da se hrvatskim građanima ponovno implicira koketiranje s ustaškim simbolima, što je već postalo ne samo bijedno nego i neukusno, mediji su ipak prenijeli vijest kako će spomenuti pjevač sa dvije pjesme nastupiti na HRT-u nakon utakmice Hrvatska –Turska. Ta je informacija potvrđena i od strane urednika sportskoga programa Brune Kovačevića koji je između ostaloga istaknuo kako je pjevačev nastup dogovoren još prije nekoga vremena i kako u toj činjenici uopće ne vidi neki problem. Lijepo od njega, no tako vjerojatno ipak, sudeći po njihovim najnovijim istupima u javnosti ne misle primjerice Vesna Pusić ili premijer Sanader. Jer Pusićka već danima optužuje Vladu kako podržava ustašoidnu (ma što god to značilo) politiku, a premijer se pokrio po ušima i kazao kako je Thompsonov nasup na Trgu bio štetan. Ima li mnogo razlike između vremena Jugoslavije kada je primjerice bila zabranjena jedna Vila Velebita, samo zato što se u njoj spominje Hrvatska i današnje zabrane Thompsonovih pjesama, primjetno je kako je princip vrlo sličan. Samo se današnje zabrane opravdavaju nekakvim ustaštvom. Ma kakvim, kojim i čijim, prestanite više hrvatskome narodu nametati povijesnu krivnju kako bi oprali svoje krvave grijehe i pustite ga da živi u svojoj državi, na svome tlu, s vjerom u Boga i ponosom u grudima. Zar tražimo previše?(mmb)

 

 

 

 

Nakon prve kave, koju kuham sam, odlazim na kavu i novine u malu kavanu. Pročitam "Večernji list","Jutarnji list i ponekad "Vjesnik",uz svaki dnevnik pet cigareta, osim ako mi netko i nešto ne digne tlak - recimo, zabrana pušenja - pa dođem i do kutije. Zatim polako ispijem čašu vode i na trenutak razmislim. Kao stari komparatist, ushićen sam vezama i odnosima, pa tako koračam u mislima tankom linijom koja veže pravopis "Jutarnjeg", Stjepana Radića, aktualne događaje u Srbiji, novo izdanje "Hrvatskoga školskog pravopisa», profesora Milivoja Solara i Vesnu Parun. Nedavno se u predizbornoj kampanji opet pojavio na beogradskim ulicama Stjepan Radić. On na slici, a Puniša Račić u tekstu, s jasnom radikalskom porukom da je Srbiji potreban Puniša, junak koji kažnjava izdajnike. Iz Hrvatske o tome ni riječi, naučila je na vrijeđanja iz Srbije kao magarac na batine. Bez obzira što su Radić i Račić rabljeni za unutarnje srbijanske sporove, očito je da bez strjelice prema Hrvatima ondje ništa ne može proći.(H. Hitrec)

 

 

Citat iz naslova pripada drugu Staljinu, a odnosi se na druga Tita. Ali, iako bi prva asocijacija u vezi s pobijenima bila nekoliko stotina tisuća Hrvata koji su posmicani nakon završetka Drugog svjetskog rata, Staljin izgovarajući svoju rečenicu nije na umu imao njih. Riječ je o likvidaciji najsposobnijih komunista koji su u tadašnjoj hijerarhiji bili iznad Tita pa su mogli preuzeti vođenje KPJ. Kako piše Večernji list, pisane dokumente i dokaze za takvu Titovu partijsku ulogu otkrio je lani u rujnu austrijski povjesničar i psihoanalitičar Silvin Eiletz (79) u Ruskom državnom arhivu za socijalnu i političku povijest (RGASPI) i većinu tih dokumenata objavio u jučer predstavljenoj knjizi “Titove tajnovite godine u Moskvi 1935.-1940.” Dakle, kako pokazuju istraživanja, Tito je i prije no što je došao na vlast bio ubojica. Što znači kako ga je od početka vodila isključivo gola ambicija i želja za vlašću, a sve ostalo bilo je uspješni paravan jedne beskrupulozne ambicije, radi koje je na kraju i stradalo stotine tisuća ljudi.(mmb)