Uvodnik u Le Monde-u od 25. rujna 2008. g.,dnevniku francuske, uglavnom lijeve intelektualne elite, naznačuje da se mijenjaju neke odrednice "politički korektnog" javnog govora u zemlji koja od francuske revolucije ukorjenjuje sadašnje zapadno shvaćanje demokracije. Donosimo prijevod tog teksta jer pokazuje koje se to odrednice mijenjaju, ali i one koje se ne mijenjaju. Zanimljivo je na primjer da tekst inzistira na svjetskoj dimenziji izrazito američke financijske krize nastale širokim kreditiranjem stanogradnje za osiromašene srednje slojeve američkog društva. Ne spominje se međutim odgovornost privatnih američkih financijskih institucija za nerazumnu preraspodjelu uloga u današnjem svijetu. Govoreći u najkrupnijim crtama, mnoge grane industrijske proizvodnje za čitav svijet preseljene su na Istok gdje se rad (još) jeftino plaća, Zapadu se namjenjuju elitne istraživačke i proizvodne djelatnosti, a njegovim masama nejasno subvencionirano "postindustrijsko" društvo, dok kontrola tokova svog svjetskog novca i preostali veliki profiti idu privatnim financijskim institucijama.(S.Barišić)

 

 

U svojoj kolumni u Jutarnjem listu Miljenko Jergović prošloga tjedna pozabavio se športom, što čini prilično često. Ovaj mu je put kao povod poslužio Joško Vlašić, otac najbolje hrvatske atletičarke Blanke Vlašić, koji ne želi više komunicirati s Jutarnjim listom zbog tekstova o njegovoj kćerki u tom listu. To je međutim tek povod za govor mržnje Miljenka Jergovića, ovaj put prema hrvatskim športašima koji su u svojim športovima dosegli sam svjetski vrh, ili su u samom vrhu. A taj govor mržnje slijedi iz mržnje Miljenka Jergovića prema Hrvatskoj, njegov primitivizam tek je sredstvo odabira rječnika. Zanima nas samo koliko će udruga civilnog društva reagirati na ovakav govor mržnje, jer se ipak rijetko u Hrvatskoj dogodilo da netko, primjerice, hrvatske rukometne i nogometne reprezentativce nazove "tupavom majmunčadi".(djl)

 

 

Hrvatski đaci srušili su zid između hrvatskih škola i talijanske škole «Leonardo da Vinci» u Bujama. Hrvatsko kulturno vijeće daje im potporu i zahtijeva od Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa da izvidi kako je uopće palo na pamet signoru Stocovazu da podigne zid. Priča o zidu bila bi tragikomična, da nije refleks dugogodišnjeg napora Talijana i talijanaša u Istri da uz novčanu pomoć Italije ne samo podignu na noge talijansko školstvo u skladu sa Zakonom o manjinama (rabim skraćeni naziv), nego da se distanciraju od Hrvata i guraju ih korak po korak u zabrane, te poglavito u zapadnoj Istri raznoraznim smicalicama u stilu F. Radina potisnu hrvatski jezik, getoiziraju hrvatsko školstvo i zanemaruju hrvatsku državu. Slučajno se desilo da sam, tražeći sasvim druge izvore, sinoć naišao na brošuru koju je «Vjesnik» objavio 1990. uoči prvih demokratskih izbora. Pod naslovom «Hrvatske pozicije», autor J. Sinković obavještava javnost što koja stranka ima u programu, koje su ključne osobe itd.(H.Hitrec)

 

 

Gubimo najbolje ljude. U dva dana, dva sprovoda, dva diva – Tomislav Ladan i dr. Juraj Njavro. Briljantni Ladan ispraćen je uz pjesmu upravo njemu posvećenu, i uz Sinatrinu «I did it my way». Potonja je potpuno odgovarala Ladanovu karakteru, značaju velikog individualca, koji je s neodoljivim osmijehom pretvarao znanost u umjetnost i igru. Govori u mirogojskom krematoriju bijahu dobro napisani ili izgovoreni u trenutku, a među govornicima posebno mjesto imaju Bonaventura Duda i Radoslav Katičić. Mediji su korektno prenosili biografske podatke i govorili o djelima velikoga radnika Ladana, o njegovu Osmojezičnom rječniku, o putu iz Bosne do Zagreba i o Ladanovim knjigama, ali su u neznanju ili namjeri prešutjeli njegov politički angažman u vremenu prije pojave stranaka, te ću popuniti tu prazninu. Naime, Ladan je bio jedan od četrnaestorice koji su se 19. siječnja 1989. okupili na Plješivici, u klijeti ing. Ante Ledića. Povod okupljanju je bio, tobože, rođendan dvaju Veselica, a pravi razlog pokretanje stranke.(H.Hitrec)

 

 

Pišem ovaj tekst sat prije uzmaka ljeta, u kojemu sam štošta propustio, pa sada nadoknađujem. Ako bih tražio ključnu riječ minuloga ljeta, bila bi jedna: Udbina. Počet ću s kraja ljeta, da bih se na svršetku vratio na početak. U prvu subotu nakon 9.rujna, datuma Krbavske bitke 1493. okupi se zadnjih godina nekoliko tisuća Hrvata ponad gradilišta Crkve hrvatskih mučenika. Pogled puca na Krbavsko polje, koje početkom rujna ima boju osušene krvi. Bio sam ondje i ove godine, kao i prethodnih, kiša je lijevala kao iz kabla, ali je narod stajao ustrajno i hodočasnički strpljivo. No, da sve ne bude pribrano i svečano, pobrinula se nevidljiva ali glasna momčad: iznad predstavnika Hrvatskoga sabora i inih institucija, kroz taktove hrvatskih nabožnih napjeva, probijao se turbofolk, onaj isti za koji srbijanski medijski moćnik nedavno reče da je bomba bačena na Hrvatsku, što je točno. Smisao i poruka te balkanske dernjave u Udbini su očiti. Istu poruku vidio sam prije početka mise i u očima mlađega čovjeka koji je naizgled nezainteresirano sjedio na balkonu visokoga prizemlja jedne od onih nemogućih zgrada iz pedestih godina prošloga stoljeća. Nagledao sam se tih pogleda prije osamnaest i više godina. (H.Hitrec)

 

 

Opće je poznata činjenica kako na talijansku manjinu u Hrvatskoj otpada nekih 4% ukupne populacije, što samo po sebi naravno nije nikakav problem, već činjenica i stvarnost koja bi još i više trebala pridonijeti bogatstvu i oplemenjivanju hrvatskoga kulturnog izričaja. No, na žalost, istarski Hrvati danas sve više postaju svjesni da su neke stvari, a tu se ponajprije misli na uporabu talijanskog jezika, ne zajedno s hrvatskim nego na uštrp njega, polako počele odlaziti u krivom smjeru, što se također počelo odražavati i na prilike u svakodnevnom životu. No glavni problem nije ni pokoji talijanski toponim zaostao iz prošlosti, niti učenje talijanskog u školama. Nego organizirana talijanizacija od dvojezičnosti do popularizacije talijanštine i distance od ostatka Hrvatske, a koja se čak i ne pokušava provesti ispod žita, već otvoreno, čak i agresivno. Primjer koji je najsvježiji, a datira od početka ove školske godine, jest primjer na koji su upozorili zgroženi hrvatski srednjoškolci koji pohađaju hrvatsku školu Vladimira Gortana i Gospodarsku školu u Bujama koja se nalazi u istoj zgradi s talijanskom školom Leonardo da Vinci, a u kojoj je talijanski ravnatelj dao podići takozvani "zid sramote" koji školarce, iako nastavu pohađaju u istoj zgradi, razdvaja prema jeziku na kojem uče. Hrvatski su učenici izrazili svoje nezadovoljstvo na razne načine, pokušavajući ga čak i srušiti, istaknuvši pritom kako ne će dopustiti da im itko gradi zidove i zatvara ih u geto, što, po njima govori kako Hrvati u svojoj državi danas imaju najmanja prava od ikoga.(mmb)

 

 

Kako pokazuju sada već prilično pouzdani rezultati na temelju 99% obrađenih glasačkih mjesta (osim pet posto koje otpada na dijasporu) slovenski premijer Janez Janša relativni je gubitnik tamošnjih parlamentarnih izbora s obzirom na činjenicu da je Socijaldemokratska stranka slovenskog eurozastupnika Boruta Pahora s 30,5 posto osvojenih glasova pobijedila i u parlamentu dobila 29 zastupnika. Na trećem je mjestu stranka Zares Gregora Golobiča s devet zastupnika, slijedi stranka umirovljenika (DeSUS) ministra obrane Karla Erjavca sa sedam zastupnika, a sa po pet zastupnika ušli su u parlament liberalni demokrati (LDS), pučani (SLS) i Slovenska nacionalna stranka (SNS) Zmage Jelinčiča. Prema tim podatcima izgleda kako Pahor najvjerojatnije ne će imati velikih problema za sastavljanje koalicije. Zbog toga smo u naslovu Janši rekli zdravo, a sada preostaje objasniti i čemu hvala.(mmb)

 

 

Vijest dana zasigurno je policijska akcija na Zagrebačkom sveučilištu koja je obuhvatila prema zadnjim informacijama četiri fakulteta i jednu višu školu. I na prvi pogled iz brojke od tristotinjak policajaca uključenih i akciju se vidi kako je opseg racije bio iznimno velik, no ostaje pitanje što će se na kraju iz svega izroditi. Jer, ne bi bilo prvi puta da nakon što su se tresla brda i svašta pisalo po novinama sve završi po starom. Naime, čak i kada policija odradi svoj posao hrvatsko sudstvo se pojavi obično kao nepremostiva prepreka između krivnje i kazne.(mm)