Članci

Pitali smo: Bogović, Sačić, Tuđman, Relković, Barišić, Lukšić, Piskač, Jurčević, Lošo

Detalji

Objavljeno Petak, 15 travnja 2011 13:32

Zamolili smo više uglednih osoba iz našega javnog života da za Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća dadu svoj prvi komentar haaške presude. Izjave ćemo unutar ovoga priloga objavljivati kako nam budu dolazile.

Mons. dr. Mile Bogović, gospićko senjski biskup: Presuda zato što je njima Hrvatska kao samostalna država nešto grešno

Očito je da europski vlastodršci, predvođeni engleskom politikom, još uvijek smatraju da je Hrvatska kao samostalna država nešto grešno, crimen (zločin) za poredak koji oni žele. Početci kriminalizacije ideje hrvatske države sežu daleko u prošlost, a formulirani su prvi put početkom dvadesetog stoljeća. Po masonskom i velikosrpskom konceptu taj krimen (zločin) je rastao i postao velik zločin (Magnum crimen Viktora Novaka). Tako je stvoren u toj velikosrpskoj i engleskoj sprezi jasno definiran stav da na svaku ideju o hrvatskoj državi treba reagirati kao na zločin. I Stepinac je bio suđen najviše zato što se opredijelio za samostalnu hrvatsku državu (ne za NDH!). Po tom stavu treba kazniti svakoga koji se opredijelio za hrvatsku državu, a pogotovo koji se za nju borio.

Živimo u svijetu u kojem se događaju i ovakve nepravde. Nije li Ivan Pavao II. rekao Hrvatima da su narod nade jer se znaju dostojanstveno nositi s nepravdama ovoga svijeta? Pokazati ćemo to i ovaj put. Zahvaljujemo Bogu što su i naši haški osuđenici tome dorasli. Podržimo ih svojim molitvama i u ovo vrijeme kada se spominjemo nepravedne osude Kristove i njegova križnog puta – prema Uskrsu. Neka kroz gustu maglu svjetske nepravde na Žalosni petak probiju svijetle zrake uskrsnog jutra.

General mr. sci. Željko Sačić

Nažalost, obistinile su se crne, najcrnje prognoze koje su demantirale izjave pojedinih diplomata o 20% šansi za izricanje presude s kvalifikacijom o udruženom zločinačkom pothvatu.

Apsolutno ne prihvaćamo obrazloženje izrečeno u presudi, gdje se jednoj hrvatskoj legitimnoj oslobodilačkoj akciji, Oluji, pridaje kriminalni značaj u rangu udruženog zločinačkog pothvata. Aktualna hrvatska vlada i prethodne hrvatske vlade, kao i uredi predsjednika Mesića i Josipovića, imaju izvanredno veliku odgovornost i suodgovornost za sukreiranje kriminalizacije Domovinskog rata, što je rezultat njihovog političkog dodvorništva, nesposobnosti, nestručnosti, kao i apsolutne odsutnosti kod svih njih elementarne obveze za zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa pred međunarodnim institucijama, pa tako i pred haaškim sudom i tužiteljstvom.

Stoga moraju snositi političku i pravnu odgovornost za svoje propuste, osobito Mesić, Bajić, Josipović, Sanaderova i Račanova koalicijska vlada, koji su u najvećoj mjeri kriminalizirali Domovinski rat kršeći pritom elementarna načela Ustavnih zakona o suradnji s haaškim sudom i o Oluji iz 2006.

Samo zrela, odgovorna i odlučna politička akcija može i mora prisiliti Vladu na raspisivanje izbora.

Prof. dr. Miroslav Tuđman: Sudac Orie govori o međunarodnom sukobu

Prvostupanjska presuda hrvatskim generalima Gotovini i Markaču, sramotna je i neprihvatljiva jer se ne temelji na činjenicama i istini. Sudac Orie optužuje i sudi predsjedniku Tuđmanu, političkom i vojnom vrhu, te svim vojnim i redarstvenim postrojbama kao sudionicima udruženog zločinačkog pothvata. Drugim riječima, Oluja, kao završna operacija Domovinskog rata proglašava se zločinačkim pothvatom. Štoviše, sudac Orie govori o međunarodnom sukobu, a time pobunjenim Srbima priznaje međunarodni legitimitet, a hrvatskoj državi osporava pravo na slobodu i teritorijalnu cjelovitost.

Ovakva presuda ima velike i nepredvidive državne, političke i financijske posljedice. Jer nije utemeljena na istini i činjenicama, ova prvostupanjska presuda još će više produbiti jaz unutar hrvatskog društva. Između onih koji su bili žrtve agresije i koji su se borili za samostalnu hrvatsku državu, te onih koji nisu htjeli Hrvatsku ili su se htjeli dodvoriti stranim moćnicima lažnim optužbama da je hrvatska službena politika 1990-ih vodila „velikohrvatsku politiku", „dijelila Bosnu", „izvršila agresiju na BiH", odnosno da je bila „konglomerat loših politika".

Nadam se da se ovakva prvostupanjska presuda neće održati, jer bi to značilo sumrak međunarodne pravde te gubitak povjerenja u vjerodostojnost ciljeva i vrijednosti za koje se zalaže EU.

Ivica Relković, bivši logoraš srpskih koncentracijskih logora, utemeljitelj Hrasta: Vijeće sigurnosti je jedina "sudnica" mjerodavna za daljnje poteze hrvatskih vlasti

Haaški Tribunal (MKSJ) je politički sud. On je utemeljen političkom nakanom, a pravo mu služi samo kao vanjski paravan. Zato su moguće ne samo ovakve presude, nego i političke odluke da se ne procesuiraju najveći zločini (Vukovar i logori u Srbiji) i najveći zločinci (generali JNA). Takvu odluku i kriterije nije mogao uspostaviti sud, nego politika. Zato to nije sud, nego nečiji politički paravan.

Tobože apstrahirati od toga tko je agresor, a tko žrtva a onda samo individualizirati neki isječak rata, znači izrugivati se pravdi i pravednosti zaogrnut togom pravosuđa. Takav sud može i mene logoraša suditi zbog toga što sam u jednom od 113 dana tamnovanja ukrao jednu krišku kruha dok stražar nije gledao, dok upravitelja logora uopće neće procesuirati, jer je logora bilo puno, pa ne znaju kojeg bi izdvojili. Haaški Tribunal je sramota međunarodne politike i međunarodnog pravosuđa. Kao logoraša više me boli ova pljuska Haaškog Tribunala, nego pljuska srpskog stražara u logoru. S ovakvim se sudom ne možete boriti pravnim sredstvima. To mogu nastaviti samo naivni, ali dobro plaćeni odvjetnici. Budući da je ovo politički sud potpuno je naivna i poruka da je ovo nepravomoćna presuda. Pravomoćna presuda će i opet biti samo rezultat političke trgovine. Zar naivno mislite da je Blaškiću smanjena kazna zbog odjednom uskrslih pravnih razloga?

Oslobodit će generale, ako Hrvatska država pristane dati nešto u zamjenu. Ovaj se sud ne može pravno poraziti, jer ne poštuje temeljne postavke jednake pozicije tužitelja i obrane. Ovaj je sud svjesno i uz dopuštenje Vijeća sigurnosti i svih dosadašnjih hrvatskih vlasti protustatutarno prometnuo Tužitelja, umjesto predsjednika Tribunala, u njegova javnog predstavnika. Zato se ovaj sud i svi njegovi učinci mogu samo politički - a ne pravno - opozvati i poništiti.

Vijeće sigurnosti je jedina "sudnica" koja je mjerodavna za daljnje poteze hrvatskih vlasti. Ali ne ovih vlasti, jer ove su hrvatske vlasti - kako današnja oporba, tako i današnja vlast - sudjelovale u pisanju ovih presuda. Ali reći će nam onda da je to nemoguće. Pa i devedesetih su nam rekli da je nemoguće obraniti Hrvatsku. A branitelji koji nisu bili obaviješteni da je to nemoguće, očito su je "greškom" obranili. Zato je to moguće i danas. Samo to mogu učiniti novi političari koji će, makar i "greškom", osloboditi Hrvatsku i od postrojbi MKSJ-a i njezinih domaćih petokolonaša s obje strane Markova trga te starog i novog Pantovčaka.

Akademik Slaven Barišić: Ne klonimo duhom!

Najteža moguća kvalifikacija da je Oluja zajednički zločinački pothvat i drakonske kazne hrvatskim generalima Gotovini i Markaču ozbiljan su politički udar na hrvatsku državnost, jer nedvojbeno pokazuju da je uz Tužiteljstvo i čitav Sud podložan pritiscima moćnih političkih interesa. Borbu za nezavisno međunarodno sudstvo zato treba prepustiti Akademiji pravnih znanosti Hrvatske i ostalim sličnim institucijama. Političkom sudu treba pak odgovoriti političkim jezikom demokratske države koju je izborio Franjo Tuđman u jedinstvu s hrvatskim narodom vođenom tradicionalnim kršćanskim vrijednostima čiji je nepotkupljivi čuvar i sveprihvaćeni arbitar bio nezaboravni kardinal Franjo Kuharić.

Govor takvim političkim jezikom zahtjeva međutim sposobnost, snagu, staloženost i čvrsto zaleđe. Nažalost, u posljednjih desetak godina toga nije bilo nego je Hrvatska izgubila brojne bitke na medijskom i gospodarskom ratištu pa se može reći da su današnje presude izravna posljedica djelovanja političkih ekipa, od Račana i Josipovića do Sanadera i njemu sličnih. Hrvatskim su se glasačima kao alternative nudili ljudi koji su prethodno dokazali sposobnost rješavanja najtežih političkih problema, ali nisu prepoznati zahvaljujući manipulacijama medijskih moćnika. Vrijeme koje je Hrvatskoj preostalo zato treba na slijedećim izborima iskoristiti za dovođenje na vlast sposobnih, snažnih i iskusnih ljudi kojima je domovina iznad njih samih. Unatoč velike hrvatske gospodarske slabosti zaleđe im još uvijek može pružiti široko jedinstvo hrvatskog naroda oko osnovnih etičkih i političkih vrijednosti. Ili kako je Franjo Tuđman rekao, kada je i njemu sve izgledalo izgubljeno: "Ostaje narod!". Dok god ostaje narod koji zna prepoznati svoje najbolje sinove današnja će presuda značiti samo još jednu izgubljenu bitku, ali ne i izgubljeni rat. Zato ne klonimo duhom nego visokog čela nastavimo tražiti istinu.

Prof. dr. Branimir Lukšić: Haška pravosudna lakrdija

Ovo je presuda suda koji je nelegitiman u svom osnivanju, protuzakonit u odmjeravanju kazne, namjerno formiran kao nenadležan za zločin agresije, u kojemu je tužiteljstvo dio sustava suda i iznad obrane, u kojemu mogu svjedočiti anonimni i zaštićeni svjedoci, suda koji je pod dominantnim političkim utjecajem „moćnih" država. Kako reče eminentni kanadski pravnik Christopher Blacke, haški je Sud „sramota za civilizirani svijet".

Nazvavši legitimnu akciju oslobođenja okupiranog hrvatskog državnog teritorija „zajedničkim zločinačkim pothvatom" sud sugerira kolektivnu krivnju hrvatskoga naroda, pokušava uništiti kod Hrvata nacionalni ponos i slomiti otpor prema udruživanju u „jugosferu".No ova pravosudna lakrdija može osloboditi Hrvate naivnosti i otvoriti im oči što ih čeka ulaskom u EU, u kojoj dominiraju upravo oni koji naređuju ovakve sramotne i protupravne presude. Parafrazirajući onu povijesnu istinu, da je krv kršćanskih mučenika sjeme novih kršćana možemo reći, da će jedan Gotovina iz zatvora roditi stotine tisuća Gotovina izvan zatvora.

Nenad Piskač: Gotovina i Markač - Zrinski i Frankopan naših dana

Službena Hrvatska, nedostojanstvena i podanička – to jest „proeuropska“, u proteklih jedanaest godina previše nam je utrpala namjernih, naivnih i kupljenih autogolova, da bi održivi razvitak slobodne hrvatske države i hrvatskoga naroda na haaškom krumpirištu izašli s bilo kakvim aktivnim rezultatom. Ona je mentalno još u Krležinoj rečenici – A kaj bu naš mali horvatski človek na europski Veliki petek.

Osuđujuće presude, iako nepravomoćne, dokaz su da agresija na Hrvatsku nije prestala s najvećom vojnom pobjedom u povijesti Hrvata - Olujom 1995. Sve je to pretvoreno u „zajednički zločinački pothvat“ – zajedničku zločinačku konstrukciju hrvatskih poražavatelja, haaškoga Tužiteljstva i Sudbenoga vijeća. Problem je u sljedećem: Velikosrpski agresor i međunarodni čuvari bivše Jugoslavije na čelu s ideologom - Velikom Britanijom i na začelju s izvršiteljem - Velikom Srbijom u razdoblju od 1990. do 2000. na čelu hrvatske vlasti nisu imali petokolonaše, međutim, od 3. siječnja 2000. oni nam diktiraju odnose usklađene s međunarodnim čuvarima balkanskoga poretka i Hrvatsku stavljaju na optuženičku klupu s ciljem trajnog izgona Hrvata iz povijesti. Oni su glavni krivci osuđujućih presuda političkoga sudišta u Haagu, koji se, kad je riječ o Europi vječno krivim Hrvatima, ponaša kao partijski sudovi Komunističke partije Jugoslavije od 1945. do 1990.

Vojnički rečeno: Hrvatska se mora riješiti petokolonaša. Demokratski rečeno: Najbolje bi bilo da se to dogodi već na idućim izborima dvotrećinskom pobjedom hrvatske Hrvatske i trajnim izgonom iz javnoga života petokolonaške Hrvatske. Domovinski rat, naime, nije gotov, jer agresija i dalje traje. Ako hrvatski narod ne prepozna da je posljednja crta obrane na izborima, proći će kao Zrinski i Frankopan u Bečkom Novom Mjestu 30. travnja 1671., odnosno kao Gotovina i Markač u Haagu 15. travnja 2011. Čermak je oslobođen optužaba, ali je od podizanja optužnice do izricanja presude ostao bez svoje naftne industrije „Tifon“. Poruka je jasna – Hrvati, dajte nam sve svoje i oslobodit ćemo vas povijesnoga krimena – ma gdje bili. No, ne treba zaboraviti još jednu istinu, koja doduše ne vrijedi u Europskoj uniji bez kršćanskih korijena kojoj na poganske žrtvenike petokolonaši s demokratskim legitimitetom prinose i ljudske žrtve, a to je da konačan pravorijek u povijesti ima Bog. Njega, naime, izuzetno uspješna hrvatska društvenopolitička peta kolona ne može „identificirati, locirati, uhititi i transferirati“ tuđinskim sudovima suvremenih Pilata. Opstanu li osuđujuće presude Gotovini i Markaču za hrvatsku Hrvatsku nevini osuđeni junaci postati će mučenici, a budućim hrvatskim poražavateljima primjer o tome da se borba za slobodu Hrvata ni u međunarodno priznatim granicama Republike Hrvatske ne isplati na osobnoj razini. Ona je, međutim, Bogu ugodna, jer nema veće ljubavi negoli dati život za svoje bližnje. I premda smo sad svi zajedno na križu, glavu gore. Bez križa nema Uskrsa!

S cijelom obitelji evo me sutra na prosvjedu na Trgu bana Jelačića.

Nenad Piskač,
član „zajedničkoga zločinačkog pothvata“ oslobađanja okupirane Hrvatske godine 1995.

Prof. dr. Josip Jurčević: Jedino promjenom struktura se možemo riješiti Haaške zamke

U svojoj izjavi za Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća prof. dr. Josip Jurčević podsjetio je na svoje upozorenja od prije dvije godine u hrvatskim medijima da je Haaški sud politički sud. Tko god je pratio proces šestorki, gdje se misli na suđenje u procesu protiv generala Praljka i ostalih, odnosno pratio proces protiv trojice hrvatskih generala za koje je upravo izrečena presuda, mogao se uvjeriti da se od početka grade osuđujuće presude, upravo onakva kakva je danas izrečena, i da nije ostavljeno ni najmanje prostora da bude drugačije.

To što se sudi hrvatskim generalima je tercijalno, nastavio je Jurčević. U Haagu se prvenstveno sudi hrvatskoj Državi, što je upravo i danas potvrđeno. Značajni dijelovi obrana, uključujući tu i Gotovininu, radile su protiv interesa optuženika. No, još značajnije je što su se institucije hrvatske države od 1996. godine počevši s donošenjem protuustavnoga Ustavnog zakona o suradnji Republike Hrvatske s Međunarodnim kaznenim sudom sve sustavnije pretvarale u potpune sluge Haaške mreže na čelu s haaškim Tužiteljstvom.

To je do danas eskaliralo do te mjere, objašnjava dalje Jurčević, da u Hrvatskoj postoje izrečene optužujuće presude koje su još gore nego ona izrečena trojici hrvatskih generala u Haagu. Primjerice, u presudama koje su donesene na hrvatskim sudovima piše kako je Hrvatska vojska izvršila agresiju na Republiku srpsku krajinu. Stoga, pita se prof. dr. Josip Jurčević, što očekivati od suda u Haagu?

Jurčević smatra kako se jedino promjenom upravljačkih sa stručnim strukturama, tj. dovođenjem u hrvatske državne institucije stručnih, moralnih te socijalno i institucionalno odgovornih osoba možemo riješiti Haaške zamke.

Admiral Davor Domazet Lošo: Trijumf britanske politike

Ovo je trijumf britanske politike, izjavio je za Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća umirovljeni admiral Davor Domazet Lošo. Prema sučevim riječima, naglašava Lošo, Hrvatska je nastala na zločinu. Riječ Krajina koju je stalno ponavljao u objašnjavanju daje dodatnu težinu ovoj presudi, a ta je da se stvara 'nova' politička tvorevina- 'država u državi'. Davor Domazet Lošo predviđa također da je ovime ujedno otvoren 'lov' na sve branitelje i sve one koji su sudjelovali i obrambenom ratu i stvaranju države Hrvatske.

(hkv)