Članci

Gradovi stradali u Domovinskom ratu - Ilok

 

 

Gradovi stradali u Domovinskom ratu - Ilok

 

Osamdesetih godina SFRJ tone u sve dublju politčku i gospodarsku krizu, što se odražava na sve zaoštrenije odnose među republikama i pokrajinama. Cilj Srbije je stvaranje unitarisičke Jugoslavije ili Velike Srbije, prema poznatom Memorandumu SANU iz 1986. godine. Radi provođenja ovakvog programa srpsko vodstvo pomoću nacionalističkih jurišnika, i uličnih demonstracija u drugoj polovici 1988. godine ruši postojeću vlast u Crnoj Gori, Vojvodini i Kosovu. Pomoću srpskog pučanstva u Hrvatskoj i ubačenih nacionalističkih elemenata želi se destabilizirati Hrvatska. Istom cilju služi i JNA, oduzimanjem oružja Teritorijalnoj obrani Hrvatske i naoružavanjem srpskog pučanstva u Republici Hrvatskoj. Takvoj velikosrpskoj politici u Hrvatskoj javlja se organizirani otpor. Tijekom 1989.godine u Hrvatskoj se osnivaju i registriraju prve političke stranke. Među prvim organizacijama Hrvatske demokratske zajednice u Hrvatskoj osnovan je Odbor HDZ-a u Šarengradu 30. prosinca 1989.godine. Početkom 1990. godine osnovani su odbori HDZ-a u lloku, Bapskoj i Mohovu te Odbor Hrvatske kršćanske demokratske stranke u Iloku.

U takvim uvjetima u proljeće 1990. godine održani su prvi višestranački izbori u Hrvatskoj. Uvjerljivu pobjedu odnosi HDZ u cijeloj Hrvatskoj i na području grada Iloka.Međutim u općini Vukovar pobjedu odnosi Socijalistička demokratska partija, koja organizira vlast u općini. Tijekom ljeta 1990. godine konstituirane su nove mjesne zajednice u Iloku, Bapskoj, Šarengradu i Mohovu, u kojima većinu članova čine pripadnici HDZ-a. Za predsjednike mjesnih zajednica izabrani su: u lloku Ivan Mršić, akademski slikar, u Šarengradu Zrinko Cibula, u Bapskoj Stjepan Plazonić te u Mohovu Milan Kojić. U vrijeme priprema za izbore skupina srpskih nacionalista iz lloka, uz pomoć provokatora iz Vojvodine, 27.3.1990. godine ruši nekoliko nadgrobnih spomenika na Pravoslavnom groblju u lloku. Istog jutra na mjestu događaja nalaze se snimatelji Novosadske televizije, što dokazuje da je cijeli slučaj insceniran. Za to nedjelo optuženi su Hrvati kao "genocidan narod". Srpska "balvan-revolucija", što je počela u Kninu u srpnju 1990. godine, prenosi se i u ostala mjesta diljem Hrvatske. Na Plitvicama pogiba prvi hrvatski policajac. Drugoga svibnja 1991.godine u Borovu ubačeni teroristi iz Srbije ubijaju dvanaest hrvatskih policajaca. Građani lloka i okolnih naselja nakon toga na prilazima svojih naselja organiziraju dežurstva i stražu zajedno s pripadnicima MUP-a Republike Hrvatske. JNA sa svojim tenkovskim jedinicama i brodovima na Dunavu 7. svibnja zauzima Most "25 maj" između lloka i Bačke Palanke i drži ga pod stalnim nadzorom.

Radi zaštite građana, Odbor HDZ-a llok već potkraj 1990. godine nabavlja prve automatske puške. lzvršno vijeće Gradske zajednice llok 18.4.1991. godine odlučuje o osnivanju Štaba za obranu mjesta. Pojedini građani, samoinicijativno, raznim kanalima nabavljaju oružje, a u radionicama izrađuju mine i bombe. U lloku je organiziran bataljun, u Bapskoj i Šarengradu - satnija, a u Mohovu vod Pričuvnog sastava ZNG. Smotra bataljuna Pričuvnog sastava "Nikola Šubić Zrinski" llok održana je 30.5.1991. godine na Principovcu kraj lloka. Dana 10.6.1991. godine na ekonomiju Principovac dolazi jedna satnija brigade ZNG, poslije prozvanih "Tigrovi", u koju se uključuje oko 20 lločana. Dana 13.6.1991. godine za načelnika Sekretarijata za narodnu obranu Općine Vukovar prvi put dolazi Hrvat, Tomislav Merčep iz Bogdanovaca. Provociranje i incidenti pripadnika JNA i Milicije Vojvodine sve su češći. Više građana je uhićeno ( Dubravko Barosević,Tatjana Karamatić, Miroslav Osvald, Ruženka Mudroh, Antun Papak, Mato Brletić, Đurica Matković,...) i odvedeno u srpske zatvore i logore, gdje su ispitivani i mučeni. Bez ikakvog povoda, pripadnici jedinica JNA, 8.7.1991. godine u 22 sata kod Mosta obasipaju vatrom policijsku patrolu MUP-a llok, kola se nalazila na dežurstvu udaljena oko 100 m. U tom napadu ubijen je policajac Goran Štipak iz Šarengrada, a ranjeni su, Darinko Papak iz lloka, Željko Malekinušić iz Opatovca i Đuro Lukšić iz llače, patrolna kola potpuno su uništena. Prvi put u Hrvatskoj, 17.7.1991. godine JNA se služi ratnim zrakoplovstvom u napadu na jedinicu ZNG-a na Principovcu kraj lloka. Ubijena s dva vojnika iz sastava ZNG-a "Tigrovi",dvojica su ranjena.

Radi smirivanja stanja, nakon ovog zločina, održani su pregovori predstavnika Općine Vukovar, MUP-a lloka i Vukovar s predstavnicima JNA Novosadskog korpusa. Rezultat "dogovora" bio je novi napad pripadnika JNA na llok, 27.7.1991. godine s brodova usidrenih kraj lloka i tenkova kod mosta.U obrani Zoltan Hadrava, lločanin - pripadnik ZNG-a "Tigrovi", uništava prvi tenk u Hrvatskoj. Pripadnici Pričuvnog sastava ZNG-a llok, Bapska, Šarengrad i Mohovo nabavljaju novo oružje. Potkraj kolovoza 1991. godine raspolažu s oko 250 automatskih pušaka. U srpnju 1991. godine pripadnici ZNG napuštaju polozaje na Principovcu i smještaju se u više objekata u Iloku. Dana 30.7.1991. na Zaravan kod lloka stižu jake tenkovske jedinice JNA (oko 50 tenkova, te transporteri,minobacači, mitraljezi), a 2.8.1991. premještaju se bliže lloku, na Principovac, na samo 2 km od grada. Od 2. do 6.8.1991. iz lloka i okolnih naselja iseljena je većina žena s djecom u jadranska ljetovališta. Obrana lloka i okolice sve je organiziranija. Postavljaju se minska polja i ježevi, a pripadnici obrane se ukopavaju. Obrana se sastoji od 50-120 pripadnika ZNG, 30 - 60 pripadnika MUP-a llok te oko 250 - 400 pripadnika Pričuvnog sastava ZNG, organiziranih u bataljun "Nikola Šubić Zrinski".

Promet cestom u smjeru Šida kod lloka i Bapske te mostom na Dunavu nadziru pripadnici JNA. Jedina veza lloka za Hrvatsku je preko Tovarnika, jer su sve ceste preko Vukovara od kraja lipnja 1991. godine kod Trpinje i Bršadina prekinute. Uz veliku opasnost i poteškoće poljoprivrednici uspijevaju požnjeti pšenicu i oprskati vinograde. U nekoliko navrata tenkovske jedinice JNA pokušale su prodrijeti u llok, ali su ih braniteiji vratili na početni položaj. Pripadnici JNA i četničke jedinice iz dana u dan sve vise pojačavaju napade. lzveli su 24. kolovoza jak napad na Vukovar iz topova, tenkova i zrakoplova. Tada obrana obara prvi zrakoplov JNA u Hrvatskoj. Pripadnici brigade "Nikola Šubić Zrinski" iz lloka kod Sotina 28. kolovoza uništavaju 2 tenka. Istog dana zrakoplovstvo JNA napada Sotin. Od tada je prekinuta izravna veza lloka s Vukovarom kroz Sotin. Od 19. do 21.rujna JNA poduzima veliku ofenzivu na pravcu Tovamik - Vinkovci. Civilnih i vojnih žrtava osobito mnogo ima u Tovarniku i llači. Od 19. rujna područje od lloka do Sotina i Lovasa potpuno je odsječeno od ostalog dijela Hrvatske. Iz Tovarnika u Lovas i llok stiže kolona prognanika. JNA upućuje 26.9.1991. ultimatum za predaju oružja Lovasu, a 28.9.1991. Bapskoj. Nova kolona prognanika stiže u Ilok. Ubrzo, 30.9.1991. godine, četveročlanom izaslanstvu iz lloka ( lvan Mršić, Ivan Juroš, Borislav Magovac i Lazar Kuljančić) u Šidu - JNA daje ultimatum za predaju oružja i ulazak jedinica JNA u llok. Iznenada, 4.10.1991. u 12 sati, na mirna mjesta Šarengrad i Bapsku jedinice JNA otvaraju jaku topnicču pucnjavu i pucnjavu iz strojnica s bačke strane Dunava i iz smjera Šida. U napadu su poginuli pripadnici ZNG Gudelj i Lovrić, te civil iz Šarengrada Jule Saračević, a više gradana je ranjeno. U Bapskoj je ranjen Josip Vuletić, zapovjednik bataljuna "Nikola Subic Zrinski", a umro je u bolnici u Novorm Sadu. Napad na llok ponovljen je 6. listopada.

Istog dana oko 2500 žena odlazi k mostu prosvjedujući pred jedicama JNA, tražeći mir. U večernjim satima krizno stanje razmatra Gradska skupština lloka s predstavnicima Bapske, Mohova i Šarengrada. lzabrana je sedmeročlana višenacionalna komisija zadužena za praćenje stanja. llok se nalazi u informativnoj blokadi, TV i radio-odašiljači na području Slavonije uništeni su. Prekinut je dovod struje kojom se llok opskrbljuje iz Bačke Palanke. Dio građana srpske narodnosti napušta llok. Od 7. do 14.10.1991. višenacionalna komisija Gradske skupštine (Stipan Kraljević, predsjednik, Borislav Magovac, Josip Čermak, Lazar Kuljančić, Sulejman Salihović, Slobodan Savić i Vlatko Marić, članovi) svakodnevno pregovara s predstavnicima Novosadskoga i Beogradskog korpusa JNA u Bačkoj Palanci i Šidu radi očuvanja grada od napadanja i radi dobivanja na vremenu. Nadu u mirniji ishod krize pruža dolazak predstavnika mirovne misije Europske zajednice 8. listopada, te pregovori u Haagu između predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana i predsjednika Srbije Slobodana Milosevića, te generala Armije JNA Veljka Kadijevića. Ponavljaju se ultimatumi JNA Iloku da preda naoružanje i omogući ulazak njihovih jedinica u grad. U ultimatumu se zahtijeva pretres građana i objekata, a dođe li do "ugrožavanja bezbednosti pripadnika JNA", prijeti se "merama odmazde". Jedinice JNA u suradnji s četničkim postrojbama poduzimaju nove akcije, napadajući mjesto Lovas. i 10.10.1991.godine okrutno ubijaju 25 civila, od toga tri žene, pale i ruše mnoge kuće i crkvu. Od pripadnika Europske misije zatraženo je da posreduju kako bi se sklonile žene i djeca, ali bez uspjeha.

lloku je 11.10.1991. godine upućen novi ultimatum JNA sa zahtjevom da predaju naoružanje i da jedinice JNA uđu u mjesto. Na proširenoj sjednici Gradske skupštine 12. listopada odlučeno je da se o ultimatumu izjasne građani na referendumu, radi dobivanja na vremenu, jer su pregovori tih dana na međurepubličkoj razini davali nadu u miran ishod. Građani izlaze na referendum 13.10.1991. u uvjetima potpunog okruženja grada. Prvi slobodni teritorij udaljen je 50 km, u Vinkovcima. Oružani otpor bio bi ravan samoubojstvu vise tisuća civila i djece, jer je zbog pridošlih prognanika broj žitelja lloka udvostručen. Na referendumsko pitanje o predaji oružja i o potpisivanju sporazuma s JNA 71 posto građana se izjasnilo protiv predaje oružja i potpisivanja takvog sporazumna. Na drugo referendumsko pitanje "o zajedničkom iseljenju u slučaju ulaska JNA u mjesto", 73 % građana se izjasnilo za progonstvo umjesto života pod terorom srbočetnčke vlasti. U Šidu, 14.10.1991., u nazočnosti generala JNA Dragoljuba Aranđelovića i predstavnika Europske misije g.Hugha Cunningama i Petra Kyipra, izdiktiran je ultimativan "Sporazum o uvjetima progonstva stanovnika llok i susjednih mjesta". Dio civila iz Šarengrada i Bapske, želi preko Šida i Bosne samomicijativno doći do slobodnog dijela Hrvatske. Oko 50 osoba je uhićeno i zadržano u logorima Šida, Sremske Mitrovice i Begejaca. U Bapskoj su 14.10.1991. ubijeni Ivan Mijić i Miroslav Kolak iz Šarengrada te Nada Vrbanić iz lloka. Dok su predstavnici JNA diktirali "Sporazum" o progonstvu, jedince JNA su 14. listopada ušle u Šarengrad, Bapsku i Mohovo. Ondje ostaje dosta hrvatskog stanovništva izloženog ubijanju, mučenju i odvođenju u logore. Nakon desetodnevnog sakrivanja po šumama u llok se probija jedna skupina civila iz Tompojevaca.

Pripadnici ZNG i nekoliko građana nisu vjerovali u miran izlazak iz okruženja, pa noću od 15./16.10.1991. 60 pripadnika s naoružanjem odlazi u proboj i nakon tri dana stižu do Lipovca. Kolona od oko 8000 prognanika skuplja se 17.10.1991. godine od 7 sati. Uz nazočnost promatrača Europske zajednice predstavnicima JNA predano je 250 pušaka i 5 minobacača. Šezdeset pet policajaca MUP-a zadržalo je osobno naoružanje i pratilo kolonu. Samo jedan policajac odlučio je ostati u Iloku. Kolona prognanika skuplja se od jutarnjih sati kod mlina i nastavlja kroz sve ulice grada do kraja Radićeve, Benešićeve i drugih ulica lloka svim prijevoznim sredstvima: automobilima, traktorima, prikolicama, kamionima... Prognanici iz Tovarnika, Lovasa, Bapske, Šarengrada, Mohova, Opatovca, Sotina i drugih mjesta te mnogi lločani bez vlastitog su prijevoznog sredstva. Solidarnost je vrlo visoka, i svi pronalaze prijevoz. Prognanici sa soborm najčešće nose osobnu garderobu ili drage uspomene. Većina kuća ostaje prazna, u nekima ostaju starije osobe. Ulice su opustjele. Dio Slovaka i Srba odlazi u Bačku Palanku, ali ubrzo se vraćaju u llok. Kolona kreće polako prema mostu, metar po metar, uz guranje automobila, stedeći benzin. Zastoji su česti, ljudi se skupljaju, razgovaraju najčešće o tome sto su ostavili za sobom. A ostalo je sve: kuće, neobrani vinogradi i kukuruzi, stoka u stajama ili puštena po ulicama. U kućama ostaje sve što se generacijama skupljalo, kuće ostaju otključane, jer čemu ih zaključavati. Ostaju i psi vjerni čuvari kuća. Stanovnici koji su odlučili ostati izlaze na ulicu i prate kretanje kolone, promatrajući vlažnih očiju one koji odlaze. Pojedinci iznose piće ili kavu. Jedna žena u koloni nalazi se pred porodom. Druga žena silazi s kamiona i prelazi u osobni automobil. Tesko joj je, jedva hoda, rodila je prije tri dana.

Lijep je sunčan jesenski dan. U normalno vrijeme većina stanovnika bila bi u polju, brala bi grozđe u vinogradu, brala bi kukuruz ili sijala pšenicu. Vinogradi ostaju neobrani, a obilno su rodili. Obistinila se narodna izreka da u ratnim godinama polja obilno rode. Ove godine sve je rodilo: pšenica, kukuruz, vinogradi, voćnjaci... Sav urod ostaje, što u poljima, što u punim skladištima. Promatrači misije EZ u bijelim odorama prate kolonu pješice obilazeći je s jednoga na drugi kraj. Gledaju šuteći golemu masu ljudi, vjerojatno ništa ne shvačajući. Uostalom, engleski rijetko tko zna. Svećenik otac Marko Malović ostaje sam u franjevačkom samostanu kao čuvar crkve i samostana, te tješitelj malobrojnih vjernika koji ostaju. I danas je tamo kao jedini svećenik na tom dijelu okupirane Hrvatske. (tekst je iz 1994.g.-opaska). Na zaobilaznici kod mosta nalazi se kontrola JNA, na okolnim brežuljcima je mnoštvo vojnika u svježe iskopanim rovovima i s uperenim cijevima. Pokraj zaobilaznice stoje tenkovi u borbenom položaju. Prolazimo vojnu kontrolu, koja pregledava osobne karte i provjerava sve u svojim popisima. Pojedince izdvajaju iz kolone. Vojnici pretražuju osobne stvari, traže oružje ili tko zna što. Izdvajaju kamione društvenog vlasništva i bolničko vozilo sa dva ranjenika i odvoze ih u Novi Sad. Prognanici koji su istjerani s izdvojenih kamiona gledaju što ce uzeti od stvari koje su ponijeli. U rukama se u može ponijeti samo malo. Na kraju ostavljaju sve. Odvode ih u vojne autobuse. Poneki izlaze iz njih i uguravaju se u automobile ili u traktorske prikolice znanaca. Posljednji iz kolone napuštaju nadzorno mjesto u 18 sati i 10 minuta. S Principovca se upućuje posljednji pogled na llok, s čvrstim uvjerenjem u povratak. Do Lipovca put je dug 40 Km. Vozi se polako, zastoji su česti. Na nekim vozilima pregrijavaju se motori, pucaju gume, nastaju kvarovi, ponestaje benzina. "Mehaničari" brzo priskaču u pomoć, uklanjaju zastoj ili se vozači ispomažu vučom. Kolona prolazi kroz Sot, selo u Vojvodini nastanjeno Hrvatima. Rijetki stoje na ulici, a većina iza prozorskih zastora prati kolonu suznih očiju. Pozdravljaju sa dva uzdignuta prsta. Cijelim je putem jako vojno osiguranje, a posebno u Šidu. Većina građana mirno promatra kolonu. Ponegdje se čuje dobacivanje: "Tuđmanove svinje!", "Ustaše!". Neki vojnik viče "Treba vas sve poklati!". Malo dalje čuje se šapat "Ne bojte se!"

Prvi dio kolone stiže u Lipovac oko 18 sati. Ostali pristižu tijekom noći. Kolonu dočekuje narod Županje i onog dijela Slavonije te predstavnici Vlade Republike Hrvatske. Odmah se kreće dalje, dio prema Slavonskom Brodu, drugi prema Đakovu i Zagrebu. U lloku je iz kolone izdvojeno 17 civila, koji su odvedeni u srpske logore, gdje su mučeni, a većina ih je razmijenjena 12.12.1991. godine. Većinu prognanika hrvatska vlast smješta u odmarališta Mošćeničke Drage, Krka, Pule, Opatije i Lovrana, a drugi dio kod rodbine, prijatelja i dobrih ljudi u Zagrebu, Slavoniji i diljem Hrvatske. Čitava Hrvatska pruža pomoć u hrani, odjeći, stanovima, vikendicama. Mnogi prognani odlaze i u inozemstvo. Kad je iz lloka izišla kolona prognanika, u grad ulaze postrojbe JNA, a pod njihovom zaštitom, nešto kasnije, četničke skupine domaćih Srba i najekstremnije skupine iz Srbije, Bosne i Hercegovine te Hrvatske. Sve kuće su temeljito pretražene, prekopavaju se vrtovi i trazi zakopano oružje i imovina. Preostale Hrvate privode na saslušanja, neke i muče, na rukavima moraju nositi bijele marame, kuće im označavaju bijelim krpama. Uvedena je zabrana kretanja bez propusnica, "policijski sat" i drugo. Podrumske prostorije milicijske stanice, SDK i podrumi privatnih kuća postaju mučilišta. U svim mjestima odmah se osniva nova srpska vlast i milicija. U poduzećima i ustanovama postavljeni su novi rukovoditelji ili su ostali stari koji su "podobni". U studenom i prosincu 1991. godine dolazi do prvih naseljavanja Srba u prazne hrvatske kuće. Kasnije se useljava "Milicija SAO Krajine", a na kuće stavljaju natpis "Kuću zauzela milicija". Krajem 1991. i početkom 1992. godine Vlada Srbije prisilno useljava Srbe s područja zapadne Slavonije, ali i iz BiH i Srbije. Preostalo nesrpsko pucčnstvo stalno protjeruju radi dolaska novih srpskih kolonista. llok postaje najtraženije mjesto u Hrvatskoj za useljavanje Srba.

Pljačka i uništavanje imovine svakodnevna je pojava. Opljačkano je sve: najprije dragocjenosti i bijela tehnika, zatim strojevi i alati, umjetnine i pokućstvo, stoka i vino, prodavaonice i tvornička skladišta. Sve se to prenosi iz jedne u drugu kuću, a najčešće u Vojvodinu. Mnoge kuće su minirane, pale ih i uništavaju. U Šarengradu i Bapskoj porušeno je ili zapaljeno 75 kuća. U Bapskoj su oštećeni crkva, u Šarengradu crkva, samostan i župni dvor, u Mohovu crkva, u lloku kapelica Sv. lvana Nepomuka na tržnici, a mnogi križevi po mjestima i poljima porušeni su i uništeni. U tri navrata: 19. i 25.4. te 8.7.1993. godine granatama i eksplozivom oštećeni su toranj, ulazna crkvena vrata i vitraji na prozorima crkve Sv. lvana Kapistrana u lloku. Jelenska divljač u šumama je ubijana, stare hrastove šume i bagremike nemilosrdno sijeku i odvoze. Pljačkaši sijeku voćnjake i vade drvene stupce iz vinograda. Unatoč nazočnosti UNPROFOR-a okupirano područje Srbi temeljito etnički čiste od Hrvata i drugoga nesrpskog pučanstva. Iz Mohova je 27.10.1991. godine protjerano 50 osoba, iz Šarengrada 18.3.1992. godine 44 osobe, 24.3.1992. godine 170 osoba, a 30.3.1992. godine iz Bapske i Šarengrada 15 i 24.1.1993. godine iz Bapske 72 osobe. Prema djelomično prikupljenim podacima u 1992. godini protjerano je s ovog područja 377 osoba, a stvaran se broj procjenjuje na oko 700 osoba. U 1993. godini zabilježeno je 218 protjeranih osoba. llok sve više napuštaju Hrvati grkokatolici, koji su 1945. godine iz Žumberka kolonizirani u llok.

Prema dostupnim podacima 31.12.1993. godine Hrvata je u Bapskoj ostalo oko 180, u Šarengradu oko 90, Mohovu 14 i u lloku oko 500, uglavnom starijih osoba. U lloku je ostalo i oko 1000 Slovaka. Najteži gubici su ljudske žrtve, koje su većinom nastale nakon okupacije i kao posljedica izravnog ubojstva ili smrti nakon teških mučenja. Do 1.11.1993. godine ljudskih je žrtava u lloku bilo 27, Šarengradu 15, Mohovu 2 i u Bapskoj 14, ukupno 58 osoba. Zbog psihološkog stresa prijevremeno je pod okupacijom umrlo oko 100 osoba, a kroz srpske logore prošlo je oko 100 osoba. Tijekom dva svjetska rata iločki kraj je pretrpio velike društvene promjene. Novonastale promjene, stvorene tijekom srpske agresije od 1991. do 1994. godine mnogo su veće i ostavit će dalekosežne posljedice zbog protjerivanja cjelokupnoga hrvatskog stanovništva i velikih ljudskih žrtava, te sloma privredne proizvodnje i uništavanja kulturne baštine i tradicije. Svaki prognanik, kako to u pjesmi " Progonstvo Iloka " kaže Slavko Mihalić, čeka dolazak " na obalu Dunava, gdje ce jednom grad,sastavljen od kristalnih komadića,ponovno sjati u noć slobodnoga Srijema".

www.domovinskirat.hr

 

 

Pon, 24-11-2014, 16:48:31

Komentirajte

Zadnji komentari

Radio i TV

Visoka kvaliteta

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Posjetitelji

Imamo 185 gostiju i jedan član online

Administriranje

Copyright © 2014 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).